Je li samoća ponekad prednost?

Živimo u neobicnim vremenima, no je li samoća zapravo i prednost?


Ako često šetamo po vani bez društva, pruža li nam to bolju koncentraciju za misli, ideje, realnost?


Preferirati li samoću, društvo ili nekakva kombinacija?


Razlikuju li se samoća i usamljenost radnim danima u odnosu na vikende ili praznike?

Jeste li već ponekad i tijekom druženja s nekim ljudima osjetili da će vam recimo u budućnosti biti češća samoća?
Samoća je za mene sloboda do koje još nisam došao.
 
Glavni problem je to što su ljudi samoću predstavili kao problem, kao nešto ružno ili loše, pa onda ljudi koji su sami sebe vide kroz negativnu prizmu.

Kao što sam čuo više puta "zamisli sedim sam/a za stolom u restoranu i jedem"... Čak i to ima neki negativni prizvuk. Dok je meni to skroz normalna stvar, prosto hoću da odem da ručam, a ne želim pošto-poto da zovem osobu čije mi društvo ne prija, ako već nemam nekoga ko mi prija raspoloživog u tom momentu, ne vidim zašto bi me iko gledao kao čudaka ili treba da se osetim kao čudak zbog toga.

Ako možeš sam da opereš automobil, iscepaš drva (ko to već radi), odeš u prodavnicu, što ne bi mogao sam i ručati? Suludo.

Problem je ako čovek ima problem neke vrste pa je zato sam, a još veći problem je ako nije sam ali je usamljen.

Mislim da se treba obratiti stručnom licu ako ima problem psihološke prirode pa je zato sam ili treba raditi na sebi ako prosto dođe u situaciju da je sam, a to mu smeta.
 
Nije u ljudskoj prirodi da bude sam ali nam samoća često prija. Barem meni.

Ima ljudi koji mogu da budu sami i kome je društvo opterećenje, a ima i onih koji ne mogu da budu sami, nikada. Sve zavisi od osobe do osobe i naravno od životnih okolnosti.

Šta ko od nas želi u budućnosti to ne možemo znati.

Ono što ja znam to je da radije biram da u samoći budem sama, nego da u društu ili paru, vezi... osetim samoću.
Nije ni normalno biti bas sam i cesto se usamljivati ali dodju trenuci.
 
Ima i onog, da što je čovek pametniji, to je više osuđen na samoću, jer mu je teško biti u društvu manje pametnih. Mada mi deluje da ovde na forumu krstarice ljudi nemaju tih problema :super:

To je samo zavaravanje ljudi da što si pametniji, ti si osuđen na samoću, jer time sebi komplimentiraju u situaciji koja im se desila.

To je kao što čujem onu "muškarci se plaše jakih žena, zato sam ja sama", a onda vidiš da jedna Monika Beluči i Dženifer Lopez imaju momke i muževe i shvatiš da neka Milena iz Resnika nema jer je jaka žena...
 
To je samo zavaravanje ljudi da što si pametniji, ti si osuđen na samoću, jer time sebi komplimentiraju u situaciji koja im se desila.

To je kao što čujem onu "muškarci se plaše jakih žena, zato sam ja sama", a onda vidiš da jedna Monika Beluči i Dženifer Lopez imaju momke i muževe i shvatiš da neka Milena iz Resnika nema jer je jaka žena...
Pa u velikom broju slučajeva jeste samozavaravanje, mada u slučaju jako pametnih ljudi i nije, ali takvih nema puno.

To je zapravo izjava Artura Šopenhauera:

“A high degree of intellect tends to make a man unsocial.”
 
Pa u velikom broju slučajeva jeste samozavaravanje, mada u slučaju jako pametnih ljudi i nije, ali takvih nema puno.

To je zapravo izjava Artura Šopenhauera:

“A high degree of intellect tends to make a man unsocial.”

To i jeste problem, što svi misle da su pametni i da su zato sami. Mislim, većina tih koji su sami veruje u taj narativ i tako izbegavaju suočavanje sa drugim problemima.

Pa i sam Šopenhauer je bio dete bogatuna koji je dao sebi slobodu da filozofira jer mu se može, ne znači nužno da je pametan. Pored inteligencije postoji i socijalna inteligencija, emotivna itd...
 
To i jeste problem, što svi misle da su pametni i da su zato sami. Mislim, većina tih koji su sami veruje u taj narativ i tako izbegavaju suočavanje sa drugim problemima.

Pa i sam Šopenhauer je bio dete bogatuna koji je dao sebi slobodu da filozofira jer mu se može, ne znači nužno da je pametan. Pored inteligencije postoji i socijalna inteligencija, emotivna itd...
Dobro, on realno jeste bio pametan u tom nekom smislu filozofije, mada je to neki pravac koji ja lično pokušavam donekle i izbeći. A za ovo prvo se u velikoj meri slažem.
 
To i jeste problem, što svi misle da su pametni i da su zato sami. Mislim, većina tih koji su sami veruje u taj narativ i tako izbegavaju suočavanje sa drugim problemima.

Pa i sam Šopenhauer je bio dete bogatuna koji je dao sebi slobodu da filozofira jer mu se može, ne znači nužno da je pametan. Pored inteligencije postoji i socijalna inteligencija, emotivna itd...
Mnogo je verovatnije da je bio visokointeligentan nego da nije.Inače ne bi nu čuli za njega kao što nismo čuli za 99,99999 % dece ostalih bogataša toga vremena :mrgreen:
 
Mnogo je verovatnije da je bio visokointeligentan nego da nije.Inače ne bi nu čuli za njega kao što nismo čuli za 99,99999 % dece ostalih bogataša toga vremena :mrgreen:

Ne kažem da nije bio inteligentan, samo kažem da postoje i ostali oblici inteligencije, da ti džaba što imaš neke mudrosti u sebi ako nemaš socijalnu i emotivnu inteligenciju, onda si prosto seronja sa dosta informacija u glavi.
 
Ne kažem da nije bio inteligentan, samo kažem da postoje i ostali oblici inteligencije, da ti džaba što imaš neke mudrosti u sebi ako nemaš socijalnu i emotivnu inteligenciju, onda si prosto seronja sa dosta informacija u glavi.
Moguće ali u kontekstu nauke bitna je inteligencija u smislu sposobnosti zapažanja.To ne znači da su sva Šopenhauerova zapažanja (govorimo slučajno o njemu) tačna.
 
Poslednja izmena:
Moguće ali u kontekstu nauke bitna je inteligencija u smislu sposobnosti zapažanja.To ne znači da su sva zapažanja Šopenhauera (govorimo slučajno o njemu) tačna.

Pa dobro, to se podrazumeva u kontekstu nauke nije sigurno bio što je bio zato što nije inteligentan. Ali u kontekstu odnosa sa ljudima i ostalog tu inteligencija sama po sebi ne igra ulogu ključnu.
 
Preferirati li samoću, društvo ili nekakva kombinacija?
Volim samoću, pruža mi neku vrstu udobnosti, mogućnost da razmišljam ili se isključim.
Periodično.
Volim i razgovor, smirenu, normalnu razmenu mišljenja. Nedostaju mi takvi ljudi. S kojima se lako razumem, ili čak i ne razumem. Nije ni bitno. Ima zanimljivih sagovornika, malo ih je, ali ih ima.
 
glupi ljudi se napr pri razvodu braka svadjaju sa buducom bivsom oko podele imovine i cepidlace oko svake sitnice.

a pametni im sve daju. i jos vise od toga.

samo zato sto razvodom dobiju najveci poklon sto se ikad moze dobiti. slobodu.

da zive i rade u samoci sta zele bez ikakvih ogranicenja i tudjeg uplitanja.
 
To je samo zavaravanje ljudi da što si pametniji, ti si osuđen na samoću, jer time sebi komplimentiraju u situaciji koja im se desila.
Drustvene vestine su vestine neophodne da bi ucestvovao u drustvenim aktivnostima.

A drustvena aktivnost je aktivnostt u kojoj ucestvuje vise od jedne osobe i u kojoj ucesnici interaguju jedni sa drugima.

Postoje razlicite drustvene aktivnosti, i samim tim, razlicite drustvene vestine.

Ako neko ima zelju da ucestvuje u odredjenim drustvenim aktivnostima, a ne moze da nadje odgovarajuce ljude za to, onda ce se on, normalno, osecati usamljenim.

Ako te aktivnosti dodatno zahtevaju odredjenu vrstu inteligenciju, i ako je nedostatak iste kod drugih razlog zasto ne moze da nadje ljude s kojima ce je upraznjavati, onda je ta specificna vrsta inteligencije i razlog zasto je ta osoba sama.

Daleko od toga da ta pojava ne postoji.

I nemoj bre da mi diras sortu :)
 
,,,još ne ostvareno,,,nije apsolutno stanje za ponekad,,,sam
u retkim trenucima samoće
kada ostane sam sa sobom on se ostvari i realizuje
...ostvariti se u samoci
to je zaista neodredjeno jer
ostvarujes se uz nekog ili uz nesto
samoca daje vremensko misaoni prostor
za nedovrsene konteplacije i dovede sve do realizacije
a onda ostvarenje ide ili ...ne...
P.S.
...tako misli ove noci,-Faraonn
 

Back
Top