Je li samoća ponekad prednost?

Živimo u neobicnim vremenima, no je li samoća zapravo i prednost?
Samoca sama po sebi nije ni prednost ni mana, vec stanje koje moze imati odredjene prednosti i mane.
Ako često šetamo po vani bez društva, pruža li nam to bolju koncentraciju za misli, ideje, realnost?
Naravno.
Kaze mi drugar danas "hoces da ti nabavim dobar komunikator za tvoju kacigu, da mozes da pricas sa nekim dok vozis?".
Rekoh, "prijatelju, poenta moje voznje jeste da budem sam i offline".
Preferirati li samoću, društvo ili nekakva kombinacija?
Iz gore napisanog, najbolja je kombinacija. Ali to vazi za mene, nekome mozda vise odgovara jedno ili drugo.
Razlikuju li se samoća i usamljenost radnim danima u odnosu na vikende ili praznike?
Da.
Jeste li već ponekad i tijekom druženja s nekim ljudima osjetili da će vam recimo u budućnosti biti češća samoća?

Definisi buducnost. Idealno bi bilo da oboje docekamo lepu starost i zajedno odemo. Ali neko ce otici prvi, uglavnom tako bude, a ovaj drugi ce ostati sam.
Tako da, nekoga samoca ceka.

Samoća nije loša. Usamljenost jeste.
 
Mislim da te genetika, i rana životna iskustva, formiraju za to, ili ne. Neki determinizam, sudbina. Ako imaš u sebi neki živahan unutrašnji svet, manje će ti biti potrebno da ideš u društvo. Ili ako si dovoljno razočaran međuljudskim odnosima.
Ali nije dobro ni uvek biti sam.
Mada, ako si u društvu osobe koja ti je nezanimljiva, tvoja usamljenost se ne smanjuje. Treba naći odgovarajuće društvo.
 
Ne volim samoću. A osećala sam i samoću i usamljenost za vreme pandemije kovida.

Preferirati li samoću, društvo ili nekakva kombinacija?

Mora da postoji balans- vreme u kome želimo svoj mir i vreme u kome želimo da budemo u društvu. I moguće je da se napravi balans. Trudim se da sadašnja poznanstva postanu prijateljstva.

Jeste li već ponekad i tijekom druženja s nekim ljudima osjetili da će vam recimo u budućnosti biti češća samoća?

Nisam osetila. Nisam se nadala da ću izgubiti svoje bliske i drage osobe zbog kojih ponekad osećam usamljenost.
 
Ne volim samoću. A osećala sam i samoću i usamljenost za vreme pandemije kovida.



Mora da postoji balans- vreme u kome želimo svoj mir i vreme u kome želimo da budemo u društvu. I moguće je da se napravi balans. Trudim se da sadašnja poznanstva postanu prijateljstva.



Nisam osetila. Nisam se nadala da ću izgubiti svoje bliske i drage osobe zbog kojih ponekad osećam usamljenost.
...@S_72,
postajes mi zanimljiva...
 
Živimo u neobicnim vremenima, no je li samoća zapravo i prednost?


Ako često šetamo po vani bez društva, pruža li nam to bolju koncentraciju za misli, ideje, realnost?


Preferirati li samoću, društvo ili nekakva kombinacija?


Razlikuju li se samoća i usamljenost radnim danima u odnosu na vikende ili praznike?

Jeste li već ponekad i tijekom druženja s nekim ljudima osjetili da će vam recimo u budućnosti biti češća samoća?
To ti je najveca laz...


Naj veca kazna za zivog coveka je samica.

???
 
Živimo u neobicnim vremenima, no je li samoća zapravo i prednost?


Ako često šetamo po vani bez društva, pruža li nam to bolju koncentraciju za misli, ideje, realnost?


Preferirati li samoću, društvo ili nekakva kombinacija?


Razlikuju li se samoća i usamljenost radnim danima u odnosu na vikende ili praznike?

Jeste li već ponekad i tijekom druženja s nekim ljudima osjetili da će vam recimo u budućnosti biti češća samoća?
Meni je sada samoca.U penziji sam,zena radi jos do pred kraj ove godine,pa dosta vremena provodim sam,ali sta cu.Malo TV,malo dremka,malo komp i tako u krug.Kada mi dodje neko u goste,ne moze da dodje do reci od mene,jer sam zeljan razgovora,pa bih sve da izgovorim odjednom.Prosto primetim i budem smesan sam sebi.
 
Moguće.

Međutim, meni osobno je bilo vrlo puno samoće tijekom srednje škole i par godina nakon, zatim nešto društvenosti, a pogovorovo vrlo društvenosti prošle godine i raniji početak ove godine, medjutim u proteklih dva tjedna ritam samoće je puno jači i nekako vidim da me to jako zbunjuje, neke prednosti u tome postoje, ali nedostaci su trenutno vrlo iznenadni
Slično kod mene, to razdoblje nakon srednje škole bilo je vrlo usamljeno razdoblje, zbunjujuće i nadasve dosadno. Samo tu nekako naše sličnosti prestaju, ti se samo vrtiš u krug dok se ja krećem po nekoj manje više ravnoj liniji. Mnogo si zbunjen za 34- isnjaka, godinu dana si stariji od Isusa kad je razapet, ili 5 godina si stariji od pokojnog pukovniku Gadafija kad je preuzeo vlast.
 
Valja kombinovati samoću i društvo. Lično, često naginjem samoći, ne volim gužvu. Dešavalo mi se da rasteram ljude oko sebe, čak i bliskije, ili da se sklonim na neko vreme. Samoća je idealna da izvučeš iz sebe neke potencijale, ako ih imaš, a verovatno svako ima neki, ali opet, posle ti treba drugi, da mu to prezentuješ. Znači, kako osećaš, tako i radi.
 
Živimo u neobicnim vremenima, no je li samoća zapravo i prednost?


Ako često šetamo po vani bez društva, pruža li nam to bolju koncentraciju za misli, ideje, realnost?


Preferirati li samoću, društvo ili nekakva kombinacija?


Razlikuju li se samoća i usamljenost radnim danima u odnosu na vikende ili praznike?

Jeste li već ponekad i tijekom druženja s nekim ljudima osjetili da će vam recimo u budućnosti biti češća samoća?
biti sam i usamljen su dva razlicita stanja..samocu biramo po potrebi a usamljenost nam se sama ušunja
a samoca , pa potrebna je po nekad u smislu da se distanciramo od ljudi i dešavanja i budemo sami sa sobom
ali ni to ne treba dugo da traje je postoji opasnost da predje u usamljenost a to nije dobro, usamljeni ljudi su tužni
 

Back
Top