Najbolje da počnemo sa ovim:
http://vukajlija.com/internet-patrijote
Internet "patriotizam" je jedna specifična vrsta pojave, koja se naročito raširila u poslednjih nekoliko godina kada je svetska mreža postala sveprisutna. Hajde da, za početak, ljubav prema domovini tih pojedinaca ne dovodimo u pitanje. Ali, sa druge strane, kako bi dokazali tu svoju "ljubav", ove osobe počinju da pozivaju na raznorazne konkretne akcije (od kojih, po pravilu, nema ništa), i da izmišljaju razne svoje podvige iz prošlosti (čast izuzetcima), koji se teorijski nisu mogli ostvariti (objašnjenje sledi).
Pored raznih foruma ("Krstarica" je među vodećim u tom smislu
), ove osobe se mogu naći i na: "You Tube"-u, "Facebook"-u, "Twitter"-u,... Stoga, kakav je profil tih patriota?
Daću banalan primer- mnogi od njih tvrde da su učestvovali u svim ratovima 1990-ih, ili barem u nekom od njih. Da bi regularno (a i praktično) učestvovali u ratu, moraju imati minimalno između 18 i 20 godina.
Dakle, neko ko je otišao u rat 1991, rođen je, da kažemo, najkasnije 1973. godine. Ako je (daj Bože) preživeo rat, danas ima oko 37 godina. Dobro. Takve ljude masovno zatičemo po netu i to jeste moguće. Ali, ako se pozovemo na izjave mnogih oficira, da su kadrovi u njihovim jedinicama mahom bili drugo- i trećepozivci (dakle, nisu mlađi od 30-35 godina u proseku), shvatamo da su to ljudi koji su- bilo da su dobrovoljno otišli, bilo da su mobilisani, prosečno rođeni krajem 1950-ih, početkom 1960-ih. To su ljudi koji danas imaju 50-ak godina! Mada se, što je svetski trend, starosna granica u korišćenju interneta pomera u oba smera, sigurno je da takvi veterani, koji su zaista strepeli godinama na raznim ratištima, imaju pametnija posla nego da se raspravljaju po forumima npr. ko je kako bio naoružan... Naravno, sa ratom na Kosovu i bombardovanjem, situacija je nešto drugačija, ali opet, svako ko je preživeo pakao, nije baš kadar da se razmeće junaštvom i patriotizmom po forumima...
Dakle, moje mišljenje je, a vi me poreknite, da su "Internet патријоте" mahom isti oni ljudi koji su bombardovanje dočekali u skloništu- ali, što ih donegde pravda, ne zato što su bili kukavice, već zato što su bili deca: naime oni koji se najviše razmeću svojim "junaštvom" nemaju više od 20-ak godina, i zaista su još uvek sedeli na noši kada se u SFRJ zakuvavalo. Prvo "borbeno" iskustvo im je miting "Kosovo je Srbija", samo što su glavne mete njihovih napada bili- izlozi i butici. A o paljenju ambasada se da posebno razgovarati...
P.S.: naravno, ovde nigde nisam pomenuo srpski patriotizam, već se radi o tome kao globalnoj pojavi, o kojoj možemo pričati kroz domaću primesu,