Eto im lipicanera!

[slavonija]

Pa zato što su ukradeni konji u hrvatskom vlasništvu.
A piše ti da je rasa nastala ukrštanjem kraških, andaluzijskih i arapskih konja u regiji Lipica
koja je u Sloveniji, a plaćao je austrijski car.
Inače ta regija je na granici Italije i Slovenije pa i Italijani hoće potvrdu da je rasa njihova.

a to ti je, vjerojatno kao i puno toga kod nas, gvordiski cvor, koji je nemoguce razrijesiti...
sve izmijesano i isprepleteno...vidjet cemo kako ce se zavrsiti..

 

[Dikan]

a to ti je, vjerojatno kao i puno toga kod nas, gvordiski cvor, koji je nemoguce razrijesiti...
sve izmijesano i isprepleteno...vidjet cemo kako ce se zavrsiti..

Slavonija Hrvati priznaju da to nije njihova autohtona rasa.
Pročitaj članak iz hrvatske wikipedie.

Lipicanac je pripadnik svjetski poznate pasmine konja, uzgojene u Sloveniji. Pasmina je nastala 1580. u Lipici na slovenskom kraškom području, u tadašnjoj Habsburškoj Monarhiji.
Sadržaj
[sakrij]

* 1 Obilježja pasmine
* 2 Povijest pasmine
o 2.1 Utemeljenje ergele u Lipici
o 2.2 Širenje u druge zemlje
* 3 Današnje stanje u Lipici
* 4 Lipicanac u Hrvatskoj
* 5 Zanimljivosti
* 6 Literatura
* 7 Vidi također
* 8 Vanjske poveznice

Obilježja pasmine [uredi]

Oblik tijela lipicanca je položeni četverokut, a glava mu je izrazito suha s konveksnom pročeonom linijom i lijepo savijenim i visoko nasađenim vratom. Leđa su mu duga, vrlo široka i jaka s kratkim, širokim spojem. Sapi su mišićave, okrugle i duge s visoko nasađenim repom. Ima prilično širok i dubok prsni koš i zaobljena rebra. Visokom hodu pogoduje duga lopatica i kratka podlaktica (odlika španjolskih konja). Noge su mu košćate i jake, a zglobovi vrlo razvijeni i široki s čvstim tetivama i kopitima. Snažna i gusta struktura odlikuje kako grivu, tako i rep. Lipicanci se kote sa sivom bojom dlake koja u dobi od 8 do 10 godina postane potpuno bijela. Nadaren je za španjolski korak (Španjolska kraljevska škola jahanja u Beču).

Povijest pasmine [uredi]

Temelj toj pasmini dali su slovenski kraški, španjolski i napolitanski, a kasnije i arapski konji. Zna se da su na području Lipice već u rimsko doba uzgajali snažne, brze i izdržljive konje.

Utemeljenje ergele u Lipici [uredi]
Jahač na lipicancu prilikom konjaničkog sajma u Njemačkoj.
Jahač na lipicancu prilikom konjaničkog sajma u Njemačkoj.

Ergelu je utemeljio austrijski nadvojvoda Karlo koji je tada bio regent za Štajersku, Korušku, Kranjsku, Istru i Trst. Lipicu je s pripadajućim posjedima kupio od nadbiskupa Trsta. U ergeli je htio uzgojiti dovoljno elegantnih, vučnih i jahačih konja za konjušnice u Grazu, gdje mu je bila rezidencija.

U su izgradili konjušnicu i uredili travnjake i pašnjake. U tu su svrhu navažali zemlju iz brojnih kraških dolina, što je znatno promijenilo i izgled toga kraja, koji je ubrzo i pošumljen. Radovi su dovršeni u pet godina, pa je već 1580. upravitelj ergele Franc Jurko poručio nadvojvodi da je zajamčen daljnji i nesmetan razvoj ergele.

Prvi španjolski konji nabavljeni su već 1580., a potom su u godinama 1581., 1582. i 1584. kupljeni i konji iz Italije, koji su bili vrlo slični španjolskima. Španjolske su konje kupovali i kasnije. Osobito je značajna kupnja ždrepca Cordova 1701. Kupovani su i njemački konji (najpoznatiji je ždrebac Lipp) te danski konji, najviše iz kraljevske ergele Frederiksborg.

Tek su nakon toga osnovane vlastite krvne linije koje su se održale i do danas: Pluto, Neapolitano, Conversano, Maestoso, Favory. U Lipicu je dopremljeno i više arapskih konja, a vlastitu je krvnu liniju oblikovao 1816. kupljeni izvorni arapski konj Siglavy.

Širenje u druge zemlje [uredi]

Lipica je u svojoj povijesti izdržala nekoliko teških udaraca. Najprije su konji 1796. preseljeni u Mađarsku, a vraćeni su 1798. Potom su 1805. preseljeni u Đakovo i potom u Karad, da bi bili vraćeni 1807. Treći put preseljeni su 1809. u Mađarasku, u blizinu ergele Mesöhegyes, gdje su ostali punih šest godina.

Najteži udarac ergela je doživjela za Drugog svjetskog rata. Po kapitulaciji Italije, zauzeli su je Nijemci i već u listopadu 1943. preselili svih 179 konja u Hostoun u Češkoj. Ondje su bili i konji iz austrijske ergele Piber, iz bivše jugoslavenske kraljevske ergele Demir Kapija, iz bivše jugoslavenske arapske ergele Dušanovo kod Skoplja i iz Poljske ergele Janow.

Krajem rata svi su ti konji došli pod američko zapovjedništvo. Amerikanci su dio konja i čitav arhiv predali Italiji, mnogo je konja otišlo u Piber. Lipica koja je pripala Jugoslaviji tek je 1947. dobila svega 11 konja. Ipak, kroz trideset godina uspjeli su ondje obnoviti čitavu ergelu i ponovno doći do toga da posjeduju predstavnike svih krvnih linija konja.

Današnje stanje u Lipici [uredi]
Lipicanac pred „Španjolskom kraljevskom školom jahanja“ u Beču.
Lipicanac pred „Španjolskom kraljevskom školom jahanja“ u Beču.

Danas je u Lipici zastupljeno šest izvornih krvnih linija lipicanaca, koje su ondje bile i oblikovane. Začetnici su tih današnjih linija:

* Pluto - izvorni danski pastuh, sivac, okoćen 1765. u ergeli Frederiksborg.
* Neapolitano - izvorni napolitanski pastuh, riđan, okoćen 1790.
* Conversano - izvorni napolitanski pastuh, vranac, okoćen 1767.
* Maestoso - sivac, okoćen 1773. u ergeli Kladruby.
* Favory - plavkasti riđan, okoćen 1779. u ergeli Kladruby.
* Siglavy - sivac, izvorni arapski konj okoćen 1810.

Uz tih šest klasičnih linija lipicanca, oblikovanih u Lipici, postoje još dvije: hrvatska linija Tulipan i mađarska linija Incitato. Ove dvije linije nisu zastupljene u Lipici.

Jednaku važnost kao što je oblikovanje linija pastuha pridaje se i oblikovanju rodova kobila. Sveukupno je oblikovano 18 rodova kobila, od čega ih je u Lipici zastupljeno 15.

Lipicanac u Hrvatskoj [uredi]

U Hrvatskoj se lipicanci počinju uzgajati 1806. u Đakovu, a u 19. stoljeću stvara se zasebna linija pastuha, Tulipan. Posebice se uzgajao u Slavoniji, jer je zadovoljavao tadašnje potrebe za većim, jačim i ustrajnim konjem, dobre ćudi s malim zahtjevima za hranom. Osim linija pastuha, u Hrvatskoj danas postoji i 11 rodova kobila: Traviata, Siglavy, Rendes, Margit, Gidran, Famosa, Almerina, Spadiglia, Wanda, Africa i Enganderina.

Danas se ne drži da je ugrožen, ali s obzirom na kulturološli značaj i broj grla, pasmina je vrijedna zaštite. Ta se zaštita u Hrvatskoj provodi putem državne ergele lipicanaca te udruga uzgajivača. To su: Državna ergela Đakovo, Konjogojstvena udruga Vallis Aurea, Konjogojstvena udruga Slavonija, Konjogojska udruga Đakovština, Konjogojska udruga Stari graničar.

Lipicanac je jedan od motiva na slovenskim kovanicama eura.

Glupo je što ja tebe Slavonku učim o lipicanerima.

 

[slavonija]

zasto glupo?
ja rado ucim kad imam od koga da naucim...
u ovom slucaju od tebe, odnosno wikipedie, gdje inace rijetko citam...
i sto mislis gdje bi ja stigla kad bi sve znala?
i jos da naucim sve o onom svjetski poznatom psu dalmatincu..?
ajme...

 

[slavonija]

p.s. Hvala na trudu

 

[Dikan]

i jos da naucim sve o onom svjetski poznatom psu dalmatincu..?
ajme...

Evo šta sam ja naučio iz hrvatske wikipedie.
Pasmina za koju se veruje da potiče iz Dalmacije pokrajine u Hrvatskoj i po kojoj je dobila ime,
standardizovana u Engleskoj.
Nadjene su slike sa sličnim tačkastim psima koje su stare oko 4000 godina.
U početku se koristila kao gonič u lovu, a sada najčešće kao kućni ljubimac. Veseo je i živahan.Narasta oko 50-60cm i ima težinu od 25-30kg.
Svašta se može naučiti za kratko vreme 8)

 

[Dikan]

p.s. Hvala na trudu

Ma nema veze. Meni ja žao šta se desilo sa tim životinjama. Verovatno su iz nekih ergela iz tvog kraja.
Shvati da je u Srbiji tada bili na vlasti najgori ljudi koji su manipulisali narodom. U Srbiji je
vladao haos., stalni štrajkovi i demonstraciji.
Jedva su ljudi preživljavali a niko nije razmišljao o konjima koji su trebali da vam se vrate.
I posle pada Miloševića još mnogo toga ne valja. Nije bilo zle namere u nebrizi oko tih konja kad
ljudi gladuju.
Ja ne znam što vi niste insistirali da vam se odmah vrate.