Svesni smo da taj sajt nece doneti mnogo promena, ali mora od neceg da se pocne, zar ne? Svi smo manje vise imali neprijatnosti u zdravstvenim sluzbama, svi smo davali koliko smo imali da bismo osigurali neku prividnu bezbednost za sebe ili nama nam drage. Ali kad krene po zlu, dzaba je i 1000eur da smo dali, desavalo se da zene super prodju a da nisu imale vezu niti platile. Ja smatram da je to njihov posao, da su duzni to da rade, da poradjaju, lece, pa sto su koj moj isli u te skole. Iako tako smatram, davala sam i sakom i kapom za sebe, svoju decu. Zato sto se bojim, zato sto mislim da ce se vise potruditi ako ih stimulisem novcano. Znam da je pogresno, ali tako je. I dokle god mi budemo davali, oni ce uzimati, a ko ne bi?
U pravu ste za bahatost, nekulturu, ponizavanje, tretiranje kao da smo smece, nebrigu. Ja se nisam porodila u Beogradu vec u Kraljevu i ostala zapanjena ponasanjem sestara iz bebi-boksa. Niko nije hteo da mi pokaze kao da dojim, beban nije znao lepo da uhvati, pa smo se mucili, one pogledaju, vide da ne ide i odnesu ga, onako ljutito, kao da sam se toboz rodila sa talentom da odmah podojim bebu. Pumpicom sam izvlacila svoje mleko i nosila u boks po nekoliko puta u toku dana, sada verujem da su one to moje mleko bacale i davale mu formulu, tako je ipak lakse, ono moje bi morale da malo ugreju, sto je ipak napor za njih. I tako sam jedne noci, oko 10 uvece opet krenula do boxa da odnesem mleko, i sad to je jedan hodnik a sa strane su 4 sobe za bebe, pune beba, prve tri obicne, cetrvrta sa inkubatorima, vrata svuda otvorena, a sestrinska soba je peta, vrata takodje otvorena, sve jedna do druge. Zapucam pravo u njihovu sobu da im se javim, kad tamo njih 5-6, od toga 3 puse sve u 16! Dim samo kulja, one piju kafu, smeju se, TV radi, a meni doslo da uzmem smajser i odrobijam ih sve! Pa prva soba do njih su bebe u inkubatorima, a one puse! Kad su me ugledale, smracilo im se, skoci neka najstarija, najgadnija, i kaze, drsko: "pa sta je sad opet"??? Ja onako zbunjena kazem da sam donela mleko, ona podje da me isprati, uze ono mleko, stavi ga u frizider. Jedva sam sobu pogodila da se vratim. Ja sam pusac, ali brate mili sto je mnogo, mnogo je.
Moja tetka inace radi u bolnici, i tako sam se pozalila placuci da su drske, da nece da mi pomognu da dojim.... kad da vidis istog dana, ulazi jedna sestrica mlada i kaze "dobila sam naredjenje od ____ da ne smem da izadjem iz ove sobe dok te ne naucim da dojis" onako sa sve osmehom noseci moju bebu. I naucila me je, bila je strpljiva, nezna, provela je sa nama ceo dan. Vidis kako moze, a sto nije moglo tako za svaku mamu, bez intervencije.
Zale se da su im plate male. Sto stoji stvarno, ali nije to razlog da zanemaruju pacijente. I taj njihov odnos prema zenama, kao da i same nisu zene, kao da nijedna dete nema, tretiraju nas kao stoku, krave, niza bica. Sve u svemu jedan degradirajuci odnos prema ljudskom bicu, zeni, prema novom zivotu.