Да ли волите Русију?

Ја волим Русију

  • Да она је наша мајка

  • Не мрзим је, јер Европа нема алтернативу

  • Нема опције три


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Да Рус ,отац му је био православни свештеник као и он сам !

То што је рођен у Грузији не значи да је Грузинац Грузији живе и Руси!

portret_stalina_bropdskij.jpg


Заиста је био леп ,изузетно леп човек!

Овај портрет ми је супер морам га набавити за своју колекцију!
 
Да Рус ,отац му је био православни свештеник као и он сам !

То што је рођен у Грузији не значи да је Грузинац Грузији живе и Руси!

portret_stalina_bropdskij.jpg


Заиста је био леп ,изузетно леп човек!

Овај портрет ми је супер морам га набавити за своју колекцију!

:dash::dash::dash::cepanje::cepanje::cepanje:
 
St. Matrona of Moscow with Stalin This icon actually hangs in a church in Moscow

In the Church of St. Olga, icon was placed. It is depicting Joseph Stalin and Blessed Matrona of Moscow. As legend has it, Stalin would visit her on a regular basis to ask her advice on whether Moscow should be defended against Fascists. Father Evstafy of St. Olga's believes Stalin to be one of the fathers of the country "no matter how bad he was."
 
Није истина. Не обмањуј народ.

Father Yevstafy Zhakov, priest of St. Olga's Church in the Leningrad region town of Strelna, recently put up an icon showing Stalin standing before the Blessed Matrona of Moscow, a 20th-century saint.

Father Yevstafy said that, according to legend, Stalin would often talk to the woman and that she gave him advice on how to defeat Nazi Germany in World War II. Yevstafy said this is the scene depicted in the icon.

Father Yevstafy has been quoted in the media in the past calling Stalin one of the nation's fathers and saying he didn't think Stalin was an atheist.

"[Stalin] is in part my great father also," Yevstafy said, Noviye Izvestia reported. "He didn't abandon me during my whole life."

"I mention Josef Vissarionovich in all my services, when it is appropriate, especially on the date that he died, on his birthday and on those days when he celebrated the victory of our people," he said.




http://3.***************/_NfsdvUxYGkI/STVRYeq2saI/AAAAAAAAJl0/Jb-XOUzi5Wc/s1600/news_7456_n.jpg
 
Sovjetija je odgovorna za agresiju prema našoj Otadzbini,masovna ubistva i silovanja....

SILOVANJE ISTORIJE

U napisu Venceslava Glišića "Silovanja je bilo" (Politika od 6. 2. 2006.) tvrdi se da su tokom oslobađanja Jugoslavije "pojedine grupe vojnika Crvene armije izvršile silovanja žena i pljačke po Srbiji. Pominje se i 2000 žena koje su, navodno, silovane. Dalje se kaže da je "Tito pozvao generala Kornjejeva i u prisustvu Kardelja, Rankovića i Đilasa oštro protestvovao…", a da je Đilas bio "posebno oštar u kritici prestupa crvenoarmejaca". Na kraju, Glišić piše da je zbog te kritike Staljin naterao Đilasa u svojoj dači da ispije zdravicu za Crvenu armiju i time se polemika o tome slegla".

Ceo Glišićev napis zasniva se na neistinama, selektivnim poluistinama i na metodu rekla-kazala. Sem toga, on se bitno razlikuje od mnogobrojnih i veoma obimnih službenih dokumenata Trećeg ukrajinskog fronta (koji je učestvovao u oslobađanju naše zemlje), od izveštaja generala Kornjejeva, od memoara Molotova i drugih sovjetskih autora, kao i od podrobnih pisanih objašnjenja ambasadora Sadčikova i Lavrentija. Ni u našoj zemlji ne postoji nijedan autentičan dokument koji bi potvrdio Glišićeve navode. Zar nije krajnje naivno poverovati u priču, kako su, navodno, seljaci u nekom selu između Kruševca i Kraljeva "pobili nekoliko crvenoarmejaca koji su pljačkali i nasrtali na njihove žene". O tome bi morao da postoji bilo kakav zajednički pismeni dokument sovjetske i jugoslovenske komande. Morao bi da postoji pisani dokument sovjetske i jugoslovenske komande. Morao bi da postoji pismeni dokument i o "silovanju" neke od 2000 pomenutih apstraktnih i bezimenih žena. Doduše, posle sukoba između Moskve i Beograda 1948. g. objavljivane su u štampi najgnusnije antisovjetske priče bez autentičnih dokaza u stilu da Rusi "jedu satove, telefone i električne pegle". Ali to je bio danak određenoj političkoj situaciji.

Pomoć Crvene armije u oslobađanju naše zemlje od fašizma bila je herojska, dragocena, bratska i odlučujuća. Preko 30 hiljada crvenoarmejaca je poginulo, ranjeno ili nestalo na jugoslovenskom tlu. Hiljade njih su sahranjeni na bratskim (partizanskim i sovjetskim) grobljima u Beogradu, Jagodini, Gornjem Milanovcu, Požarevcu… Svojim žrtvovanjem oni su mnogo smanjili gubitke naših boraca i civila. Sovjeti su nam 1944. i 1945. g. pružili ogromnu vojnu i materijalnu pomoć. Gotovo svuda Sovjetska armija dočekana je s oduševljenjem i bratski. Ona je vrlo često trpela znatne gubitke prilikom oslobađanja naših gradova, jer je izbegavala da se koristi teškom artiljerijom, kako bi sprečila civilne žrtve i razaranja. Ali, crvenoarmejci su prolazili i kroz mesta u kojima ih je deo stanovništva dočekivao neprijateljski. Mnogi ljudi iz tih krajeva pobegli su na severozapad sa Nemcima (ali su im ostale porodice) kao nedićevci, ljotićevci, četnici, ustaše (u jednom delu Vojvodine), folksdojčeri, mađarski fašisti… Značajan broj njih "ispod žita" širio je najprljavije laži o crvenoarmejcima i partizanima i preuveličavali razne pojedinačne incidente i nesporazume.

Crvena armija ostala je na našoj teritoriji od 28. septembra 1944. g. pa gotovo do kraja rata. i za to vreme, čak neki visoki rukovodioci KP Jugoslavije, i drugi uticajni ljudi rafinirano su širili antisovjetsku propaganda. O tome postoji obimna dokumentacija iz raznih izvora-sovjetskih, britanskih... Pored Moskve, veliki deo takvih vešto izrežiranih informacija dospevao je u London, gde su istaknuti rukovodioci Britanske obave{tajne službe Filbi, Maklin, Barđžes i drugi bili prosovjetski orjentisani. Oni će kasnije u Moskvi deo informacija o Jugoslaviji iz tog vremena publikovati. Već u toku oslobođenja Jugoslavije i u prvim posleratnim godinama visoki rukovodioci Crvene armije i ruski ambasadori su u više mahova protestvovali kod jugoslovenskog partijskog i državnog rukovodstva zbog, kako su govorili, antisovjetskih postupaka Đilasa, Tempa, Velebita i drugih. Glišićevo tvrđenje oko načina kako je "likvidiran" i da li je uopšte likvidiran sukob između Sovjeta i Đilasa povodom njegovog napada na crvenoarmejce. To sasvim drugačije prikazuju Molotov i drugi sovjetski autori. Po njima, Đilas je molio Moskvu za oproštaj, tvrdeći da su mu "neke informacije namerno podmetnute" i da je pogrešno interpretiran. To isto proizilazi i iz pisma CK SKP(b) gde stoji da je Đilas zbog antisovjetskih izjava žestoko kritikovan od strane Rusa. On je, kaže se u pomenutom pismu, potom došao u Moskvu (u sastavu jugoslovenske delegacije), izvinio se Staljinu i "molio da se zaboravi neprijatna pogreška koju je napravio na sednici CK KPJ".

Tokom sedmomesečnog ratovanja na našoj teritoriji nalazilo se nekoliko stotina hiljada sovjetskih boraca, sigurno je da su mogli da se dese neki pojedinačni nesporazumi i incidenti, ali su krajnje apsurdne tvrdnje o tobože masovnim "pljačkama i silovanjima", bez navođenja ijednog konkretnog dokumenta, ijednog konkretnog imena. Razume se, da je u pitanju skrnavljenje uspomene na herojski podvig i bratsku pomoć Crvene armije, kao i omalovažavanje njene odlučujuće uloge u slomu fašizma.

Branko Kitanović, generalni sekretar NKPJ
Beograd, 8. februar 2006. god.
 
nekad sam ih volela ali sam ih i cekala onih nesretnih godina, cekala sam skoce ako vec nisu oko rata u bosni makar oko bomardovanja srbije sa snaznim NJET, cekala sam da upere rakete prema briselu, berlinu, hamburgu i minkenu ajde i kelnu......medjutim jelde, tako da ja volim Radovana,Ratka i Milorada
 
nekad sam ih volela ali sam ih i cekala onih nesretnih godina, cekala sam skoce ako vec nisu oko rata u bosni makar oko bomardovanja srbije sa snaznim NJET, cekala sam da upere rakete prema briselu, berlinu, hamburgu i minkenu ajde i kelnu......medjutim jelde, tako da ja volim Radovana,Ratka i Milorada

Није Русија могла ништа да уради због Бориса ,који је био баш као овај наш
 

Back
Top