Crni i gvozdeni nemački ovčar

Ovo je bilo za Gundu. Planiram nabaviti jednog crnog NJO. I to vrlo planski. Ali, obzirom da je to rijeđa, da ne kažem rijetka varijanta NJO, zanima me prije svega narav. Mnogi me poznavaoci, ali ne i imaoci odgovaraju od nabavke, jer tvrde da mu je narav nepouzdana, upravo zbog ovih ukrštanja u bliskim krvnim linijama i predlažu klasičnog NJO. A ovdje koliko vidim, pa to je ideal. Da li se inače baviš uzgojem, jer štene mogu uzeti tek na proljeće, pa prema tome dolazi u obzir sljedeće parenje. Usput voljela bi vidjeti sliku roditelja. Ne znam da li je tvoj mužjak, pa po tom osnovu imaš štene, ili ženka? I naravno, mada to nije presudno, koliko se kreće cijena muškog šteneta, kako se kaže, sa papirima? Ovo inače ne bi bio ni prvi ni jedini pas. Sada imam i belgijanku Groenendaelku, koja je više mačka, nego pas, ali moja je cjelokupna krivica. Prije toga bio je avljaner i golden retriver, sve ženke. Ovaj put bi mužjaka, zato da ne bi dolazilo do rivaliteta. Kontakti mogu i na slavicatarra@yahoo.com
 
Ma skontala sam ja da su preljepi, ima na stranjskim web stranicama, pogotovo iz SAD-a, koliko hoćeš slika. Ali je poenta naći leglo ovdje, i to po mogućnosti kvalitetno. Čisto zbog karaktera, da ne bude mušičav. E sad da vas vidim. Ko na proljeće ima leglo? Uz put, koja su sve odstupanja u standardu u odnosu na klasičnog NJO. Pošto u stavu skroz drugačije izgledaju i da nema njuške i istih oka, rekla bih da je riječ o drugom psu.
 
53069_3_300.jpg


Ovo su moji psi, tačnije, sada je ostao samo bulmastif.
Ženka crnog nem. ovčara, Šiva, uspavana je pre par meseci, u svojoj 11-oj godini zbog metastaza.
Pre nje imali smo takođe istu rasu (njenu baku).
Crnom nem. ovčaru dozovoljena je, po kinološkim standardima, samo bela mrlja na grudima. Moji psi su bili potpuno crni, bez ijedne jedine bele dlačice.
Koliko znam, većina crnih ovčara u Srbiji, Crnoj Gori i Repubici Srpskoj, potomstvo je mojih keruša.
Na žalost, nikada ih nije bilo previše.
 
Evo kako je ovde krenula prica i najave legla nadam se da ce broj crnih ovcara malo porasti, i pitanje za borca, kakva su ti iskustva sa zenkom? Meni su kujice uvek bile poslusnije i odanije. Zenkice su veci zastitnici porodice i dece sto ih stavlja ispred muzjaka ali predrasude oko teranja ih stavljaju u drugi plan. Verujem da je neko od vas imao iskustva da mu muzjak zapali za zenkom u teranju i da dodje kuci odrpan kao bandit. Pozdrav.
 
Evo kako je ovde krenula prica i najave legla nadam se da ce broj crnih ovcara malo porasti, i pitanje za borca, kakva su ti iskustva sa zenkom? Meni su kujice uvek bile poslusnije i odanije. Zenkice su veci zastitnici porodice i dece sto ih stavlja ispred muzjaka ali predrasude oko teranja ih stavljaju u drugi plan. Verujem da je neko od vas imao iskustva da mu muzjak zapali za zenkom u teranju i da dodje kuci odrpan kao bandit. Pozdrav.

Imam odlična iskustva.
Kada sam prvi put htela da nabavim psa, svi "stručnjaci" su me savetovali da uzmem mužjaka, upravo zbog problema teranja.
No, kako to obično biva, svi saveti su pali u vodu kada sam videla leglo; naravno, izabrala sam ženkicu, koja je bila najtemperamentnije štene u leglu.
Teranje je kratka faza (praktično, kuja je samo par dana raspoložena za parenje, a ostalo vreme odbija mužjake). Muških nasrtljivaca uvek ima (kao i u ljudskom životu:D), ali, kada se keruša drži na povodniku i izvodi na mesta na kojima ima vrlo malo šanse da sretne drugog psa - nema nikakve frke.
Da, ženke su poslušnije, ali i posesivnije.
Na primer, sve moje keruše su bile izuzetno zaštitnički nastrojene u odnosu na moju decu.
Takođe - moram da priznam - događalo se, dok sam još bila neiskusna vlasnica psa, da se potuku sa drugim, tuđim ženkama. E, to izgleda strašno; za razliku od mužjaka, koji brzo uspostave dominaciju i onda se zna ko je "gazda", ženke su u stanju da se tuku do smrti. Ako se u blizini nađe i neki mužjak, napašće i njega u žaru borbe.
Naravno, i za sprečavanje takvih situacija potrebni su veština, odgovornost vlasnika i iskustvo.
Trenutno imam ženku bulmastifa, koja je potpuno drugačijeg karaktera od nem. ovčara.
Retko laje (dok je Šiva bila "lajavi krelac"), ali je manje tolerantna. Naročitu averziju ima prema nepoznatim ljudima.
I, da - jedna karakteristika, zajednička za sve moje ženke nem. ovčara: nisu podnosile uniformisana lica, što mi je pravilo dosta problema sa pandurima. Ne znam zašto, jer nikada nisu imale loša iskustva sa policijom, niti smo imali nekih kontakta sa istim.
 

Back
Top