Kapetan Živan Lazović Žika, komandant Smederevskog k o r p u s a ,
izvestio je Mihailovića 27. decembra 1943. d a j e "likvidirao" 30 osoba, od čega je samo
u Boleču poklao 11 žena, dece i staraca.80*
Draža Mihailović je bio upoznat sa nedelima Živana Lazovića. U martu 1944. primio je izveštaj da Lazović narod "toliko tuče da
pojedincima otpada meso sa tela '. Za Lazovićevog potčinjenog kapetana Božidara
Lazovića, Mihailović je saznao daje "sadističkim nagonom lično sekao pojedincima uši,
probadao ih kamom, naterivao ih da sede na žara itd. i napokon polumrtve zaklao i jednostavno
i najčešće bacao u Moravu".81*
Dva dana kasnije, 29. decembra 1943., komandant Gorske garde Nj. V. kralja Petra II, Nikola Kalabić, izveštava Mihailovića, d a j e u
"Kopitarima uhvaćeno na spavanju i poklato 24 aktivna komunista od kojih su 20
cigani \ 8 2 Euforija klanja zahvatila je celu Srbiju. Prema izveštaju Jevrema Simića od 15.
januara 1944. Draži Mihailoviću, poručnik Tihomir Jovanović, komandant Oplenačke
brigade je "u selu Banji zaklao 18 istaknutih i okorelih crvenih".83*
U selu Drugovacčetnici su zaklali dvadesetčetvoro Srba, 41 streliali, dok je nekoliko Srba izgorelo, a
nekoliko umrlo od posledica četničkog batinanja."4 Noću, 1/2. februara 1944. izvršenje
pokolj u Pomoravlju. Pukovnik Ljubomir Mihailović ("Long"), komandant grape korpusa,
izveštava 17. februara 1944. Dražu Mihailovića d a j e izvršio "čišćenje", ustvari,
pokolj po varošima: "u Jagodini 17 muškaraca i 7 ženskih, u Ćupriji 9 muškaraca i 1
ženska, u Paraćinu 11 muškaraca i jedna ženska". Pukovnik Mihailović dalje navodi:
"Narod je ovim zadovoljan. Načinom izvršenja pokazali smo prijateljima i neprijateljima
našu snagu i jedinstvo i organizatorske sposobnosti".85*
Pronalazili su četnici i raznedruge razloge za klanje. Partizanske zarobljenike obično su klali. Major Radomir Cvetić
("Ajbih", "Bi-Bi"), komandant Javorskog korpusa, izveštava Mihailovića 21. januara
1944. o zarobljenim partizanima. "Mnogo ranjenih pomrlo im u putu. Mi smo zarobili 16
i zaklali bez prekog suda".86*
Nije čudo što su to radili svom jedinom neprijatelju.
Zaprepašćuje činjenica što su i svoje četnike, na isti način, likvidirali. Prilikom jedne
borbe na Bukoviku, mnogi četnici su se predali partizanima. Ovi s njima postupali u
skladu sa konvencijama o statusu zarobljenika, pa su im pružili priliku da ostanu u partizanskim
jedinicama i postanu borci protiv naci-fašista, ili da odu svojim kućama.
Šesnaestog juna 1944. Ljuba Jovanović Patak, komandant Timočkog korpusa saopštava:
"Streljao sam 75 vojnika radi toga što su se predali partizanima", da ih oni ne bi pustili
"da podrivaju naše redove i šire defetizam" ,87*
Četnici su nalazili različita opravdanja zapokolj sopstvenog naroda. Darinku Rajković i dve njene maloletne ćerke Stanu i
Radmilu, četnici su zaklali samo zato što nisu htele da izdaju partizanske rukovodioce
prikrivene u zemunici. Najpre su zaklali mladu Stanu, pa Radmilu, najposle Darinku.88*
Još je gora sudbina za sličnu "grešku" zadesila seljaka Živana Đurđevića iz sela
Balinovića, kod Valjeva. Njega su četnici pod komandom Nikole Kalabića, zajedno sa
sinovima uhvatili i podvrgli mučenju. Pošto su mu, na njegove oči zaklali sina, a Živan i
dalje ostao odlučan, četnici su ga na Debelom brdu vezali za ražanj i živog ga pekli.89*
Jedan od članova štaba Gorske garde pisao je 3. novembra 1943. o ponašanju četnika pod
komandom Nikole Kalabića. "Var.(ošicu ) Stragare upalili su zato što su od prvog do
poslednjeg bili svi pijani". Zatim se navodi da od "celokupnog br. stanja koje su poklali
50% su nevine žrtve'. Dalje piše: "Narod kada čuje da četnici dolaze u selo, više se plaši
nego kada dolaze Nemci, Bugari, Amauti i svaka druga vera". U pismu se naglašava kako
četnici, posle improvizovanih borbi protiv partizana, "zađu po selima i pokolju onaj nevini
narod", a Mihailoviću podnose izveštaj "kako su u borbi naneli gubitke partizanima".
O raspoloženju naroda prema četnicima, u pismu se kaže: "Mogu samo Vam reći to da
narod psuje majku Kralju, Vama - Draži i svima redom".90*
Draža Mihailović je, bez sumnje, bio dobro obavešten o svim četničkim nedelima,
ali nije zabranjivao takve postupke.
80* Prvi deo, dokument br. 69, Zb. NOR-a, XIV, 3, str. 306. Major Svetislav Trifković ("K.om-K.om")
izveštava Dražu Mihailovića de je Lazović prilikom pokolja u Boleču opljačkao narod u "vrednosti preko milion
dinara" (Isto, str. 306). "Od poklanih seljaka opljačkani su dukati i mnoge druge stvari", piše u izveštaju
Mihailoviću (Isto, str. 596).
81* Zb. NOR-a, XIV, 3, str. 596-597.
82* Zb. NOR-a, XIV, 3, str. 213.
83* ZB. NOR-a, XIV, 3, str. 278.
90* Zb. NOR-a, XIV, 3, str. 78.
Arhiv VII, Ča. k. 18, reg. br. 47/9).
Jovan Marjanović, Draža Mihailović izmedju Britanaca i Nemaca, n.d., str. 124.
Zb. NOR-a, XIV, 1, str. 865.
Mitić je jedno vreme bio Mihailovićev predstavnik u Vrhovnom štabu NOP-a Jugoslavije, dok se
štab nalazio u Uzicu (Zb. NOR-a, XIV, 1, str. 40-41).
J. Marjanović, Draža mihailović izmedju Britanaca i Nemaca, n.d., st. 124. Marjanović to navodi
prema kazivanju Ratka Martinovića. Mati je, inače, bio profesor slavistike na Univerzitetu u Gracu.
********************1********************7***************************
Има још доказа о четничким покољима и дегутантно је писати о томе када је то опште позната ствар. У сваком селу широм Србије наћи ће се безброј људи који имају стравичне приче о четницим. О њиховим причама нећу већ само ћу из докумената који су архивирани.
За следећи пакет имам дилему: да приложим податке о Сарадњи четника са окупаторима или Депеше и Упутства Д.Михаиловића официрима (?) на нижем нивоу или официра међусобно. За дан-два одлучићу.