Zlocin u Kragujevcu

ljuba miljkovic

Ističe se
Poruka
2.220
u Kragujevcu su nemci streljali jednog djaka i to zato sto je bio Skojevac.

Danas sam dobio privatnu poruku naslovljenu kao pitanje u vezi sa otvaranjem jedne teme.

U toj poruci stoji recenica iz naslova teme.

Izvolite.
 
Poslednja izmena od moderatora:
IZVEŠTAJ KAPETANA BISCHOFSHAUSENA OD 20 X 1941 GOD., O MASOVNOM STRELJANJU U KRAGUJEVCU
KRAJSKOMANDANTURA 1/832
Dnevnik — A . .. /41 Kragujevac, 20 oktobar 41

FELDKOMANDANTURI 610 PANČEVO I
radi obaveštenja ZAPOVEDNIKU SRBIJE
Odelj. Ia — Beograd

U vremenu od 14 do 17 oktobra 1941 ovdašnji III/7491 izvršio je akciju ka G. Milanovcu, gde su partizani bili zarobili i odveli 6/920.2

Trupu su pratila dva tumača iz krajskomandanture u nemačkoj uniformi, koji su mi saopštili pojedinosti. Na trupu, koja se kretala drumom, pucalo se često s okolnih visova, pri čemu je bilo 9 mrtvih i 27 ranjenih (od poslednjih je docnije još jedan umro). Tumač, koji poznaje zemlju, često je upozoravao komandanta bataljona na to, da bi na ovom zemljištu, radi suzbijanja bandi trebalo primenjivati drugu taktiku jer će u protivnom bataljon imati neizbežne gubitke, bez mogućnosti da sam uspešno vrši akcije.

To je posle i nastupilo. Neprijatelj je imao 87 mrtvih. Bataljon je našao G. Milanovac prilično prazan. Oko 40 muškaraca, koji su po iskazu komandanta bataljona izdržali i sačekali povratak nemačke oružane sile, pohvatani su i odvedeni kao taoci.

G. Milanovac je potpuno porušen, a pri povratku su porušena i usputna sela.

Po povratku odande, bataljon je dobio naređenje iz 749 puka da za svakog poginulog ima streljati 100, a za svakog ranjenog 50 Srba iz Kragiujevca.

Na to su 18 X 41 u kasnim večernjim časovima, po spiskovima, uhapšeni svi muškarci — Jevreji i izvestan broj komunista, svega njih oko 70.

Pošto ovaj broj ni izdaleka nije odgovarao broju od 2300, koje je trebalo streljati, to su oba u Kragujevcu raspoređena bataljona, III/749 i I/724, odlučili da u zajedničkoj akciji u gradu Kragujevcu hapšenjem po ulicama, po trgovima i stanovima prikupe broj koji nedostaje za streljanje.

Kako je ova predviđena mera bila u protivrečnosti sa naređenjima opunomoćenog komandujiućeg generala — Az. 73/41 pov. (Odelj. III), od 9 X 41 i Az. III/Chef Mil. V/Qu br. 2848/41 pov. od 10 X 41, kao i zapovednika Srbije, Verw. Stab-Tgb. Br. 4224/41, od 10 X 41 — pokušao sam da komandanta mesta gospodina majora Königa pridobijem da postupi u duhu pomenutih naređenja tako, što sam mu predložio da se u bližoj i daljoj okolini Kragujevca opkole ona sela koja su Krajskomandanturi bila odavno poznata da su zaražena komunizmom, i da se iz njih povuče potreban broj ljudi za streljanje. On se sa mojim predlogom odmah složio i bilo je načelno rešeno da se u nedelju sa I/724 pretresu sela Grošnica i Beloševac. U ponedeljak imala su oba bataljona da u zajedničkoj akciji blokiraju sela Mečkovac, Maršić/Korman, Botunje i D. i G. Komarnice, u čijoj se sredini nalazi zloglasno brdo Parlog, gde je, prema podacima, šumsko boravište bandi.

Ako se i tada ne bi dostigao određeni broj za streljanje, predložio sam da se pročešljaju druga komunizmom zaražena sela, o kojima sam imao podataka.

Naročito ističem da za sve vreme postojanja Krajskomandanture ni jedno jedino nemačko vojno lice, ili »folksdojčer«, nije u gradu ubijeno ili ranjeno.

Građanstvo Kragujevca, koje broji oko 42.000 duša, pokazalo se uvek lojalno i voljno da sarađuje s nemačkom oružanom silom, pri čemu ne treba poricati da je deo građanstva uvek naginjao bandama. Desilo se nije ništa.

Uveče 19 X 41 zamoljen sam od majora Königa za ponovni dogovor, kojom sam prilikom, na svoje iznenađenje, saznao da je ceo plan potpuno izmenjen.

U toku 19 X 41 1/724 pretresao je i spalio sela Grošnicu i Milatovac, a III/749 sela Mečkovac i Maršić, pri čemu je odmah na licu mesta u selima, bez sopstvenih gubitaka, streljano 422 muškarca, među kojima i jedan pop u čijem se crkvenom tornju našla sakrivena municija.

Da bi se popunio predviđeni broj od 2300, ponovo je naređeno pročešljavanje Kragujevca za 20 X 41. Prema ovome, danas su, bez obzira na ličnost, izvršena hapšenja muškaraca između 16 i 60 godina, po ulicama, trgovima, radionicama, stanovima, trgovinama itd.

Po iskazu gospodina majora Königa, od ovih koji se nalaze u nemačkim rukama, biće oslobođeni:

a) koji imaju specijalnu legitimaciju Krajskomandanture ili neke druge u Kragujevcu raspoređene trupne jedinice;

b) koji pripadaju jedinom po život važnom zanimanju ili preduzeou (lekari, apotekari, pekari, mesari, trgovci životnim namirnicama, tehničari, radnici električnog i vodovodnog postrojenja itd.) ;

c) koji se mogu legitimisati kao pripadnici Ljotićeva pokreta.

Pri tome se niukoliko nije obaziralo na gledišta izložena u tač. 2 naređenja br. 2848/41 pov. Isto tako, niukoliko nisu uzete u obzir ni odredbe poslednje rečenice 2. stava navedenog naređenja Tgb. 4224J/41 (»da bi se sprečilo uništenje potpuno nevinih itd.«).

Baš to naređenje gospodina državnog savetnika Turnera, koje sam ja izrično predočio gospodinu majoru Königu, nije hteo ni da pročita, ukazujući na to da se mora isključivo pridržavati naređenja gospodina komandanta 749 p.p. koji mu je dao zadatak da potreban broj za streljanje prikupi među muškim stanovništvom grada Kragujevca.

Izjutra 20 X 41, u 6 časova zatražio sam hitno radiogramom jedan avion od zapovednika Srbije Odelj. I/c, ne bih li ličnom intervencijom u Beogradu postigao da se navedena naređenja pravilno sprovedu u njihovu duhu. Na žalost, avion nije poslat, tako da nije više bila moguća intervencija više komande, jer su u međuvremenu streljanja bila utvrđena za 21 X u 7 časova. Hteo bih ukazati na to, da su gubici III/749 nastali u akciji na okrivljeno mesto G. Milanovac, a ne u gradu Kragujevcu. Da je 2300 bandita i njihovih simpatizera uhvaćeno i streljano tamo, bilo bi u potpunosti udovoljeno izdatim naređenjima.

Streljanje delom potpuno nevinih iz ovdašnjeg grada može, po mom ubeđenju, imati upravo užasne posledice. Može se očekivati da će se ogorčena rodbina streljanih svetiti pripadnicima nemačke oružane sile.

Nisu isključene sabotaže na vodovodnom uređaju i na sada privremenim instalacijama za osvetljenje, a ni veliki napad bandi na grad, pri čemju mogu trupe imati još veće gubitke no dosad. Ali pre svega psihološki učinak biće katastrofalan. Stanovništvo Kragujevca očekivalo je od nemačke oružane sile otklanjanje komunističke opasnosti i uključenje u obnovu Evrope. Metodom, koji je ovde primenjen, nipošto nećemo ponovo pridobiti dobronamerne elemente.

v. BISCHOFSHAUSEN s. r. kapetan i komandant

Kapetan v. Bisctiofshausen o napred navedenom lično je referisao: .
28 X 41 načelniku štaba zapovednika Srbije,
29 X 41 opunomoćenom komandujućem generalu u Sr biji (preko majora Jais-a).

Izvor: ZBORNIK DOKUMENATA VOJNOISTORIJSKOG INSTITUTA: TOM XII - DOKUMENTI NEMAČKOG RAJHA - KNJIGA 1 (http://www.znaci.net/00001/4_1_1_226.htm)

Napomena lj.m. – velika slova u originalnom prepisu dokumenta i naslovu izvornika.
 
Poslednja izmena:
IZVEŠTAJ KAPETANA BISCHOFSHAUSENA OD 20 X 1941 GOD., O MASOVNOM STRELJANJU U KRAGUJEVCU
KRAJSKOMANDANTURA 1/832
Dnevnik — A . .. /41 Kragujevac, 20 oktobar 41

FELDKOMANDANTURI 610 PANČEVO I
radi obaveštenja ZAPOVEDNIKU SRBIJE
Odelj. Ia — Beograd

U vremenu od 14 do 17 oktobra 1941 ovdašnji III/7491 izvršio je akciju ka G. Milanovcu, gde su partizani bili zarobili i odveli 6/920.2

Trupu su pratila dva tumača iz krajskomandanture u nemačkoj uniformi, koji su mi saopštili pojedinosti. Na trupu, koja se kretala drumom, pucalo se često s okolnih visova, pri čemu je bilo 9 mrtvih i 27 ranjenih (od poslednjih je docnije još jedan umro). Tumač, koji poznaje zemlju, često je upozoravao komandanta bataljona na to, da bi na ovom zemljištu, radi suzbijanja bandi trebalo primenjivati drugu taktiku jer će u protivnom bataljon imati neizbežne gubitke, bez mogućnosti da sam uspešno vrši akcije.

To je posle i nastupilo. Neprijatelj je imao 87 mrtvih. Bataljon je našao G. Milanovac prilično prazan. Oko 40 muškaraca, koji su po iskazu komandanta bataljona izdržali i sačekali povratak nemačke oružane sile, pohvatani su i odvedeni kao taoci.

G. Milanovac je potpuno porušen, a pri povratku su porušena i usputna sela.

Po povratku odande, bataljon je dobio naređenje iz 749 puka da za svakog poginulog ima streljati 100, a za svakog ranjenog 50 Srba iz Kragiujevca.

Na to su 18 X 41 u kasnim večernjim časovima, po spiskovima, uhapšeni svi muškarci — Jevreji i izvestan broj komunista, svega njih oko 70.

Pošto ovaj broj ni izdaleka nije odgovarao broju od 2300, koje je trebalo streljati, to su oba u Kragujevcu raspoređena bataljona, III/749 i I/724, odlučili da u zajedničkoj akciji u gradu Kragujevcu hapšenjem po ulicama, po trgovima i stanovima prikupe broj koji nedostaje za streljanje.

Kako je ova predviđena mera bila u protivrečnosti sa naređenjima opunomoćenog komandujiućeg generala — Az. 73/41 pov. (Odelj. III), od 9 X 41 i Az. III/Chef Mil. V/Qu br. 2848/41 pov. od 10 X 41, kao i zapovednika Srbije, Verw. Stab-Tgb. Br. 4224/41, od 10 X 41 — pokušao sam da komandanta mesta gospodina majora Königa pridobijem da postupi u duhu pomenutih naređenja tako, što sam mu predložio da se u bližoj i daljoj okolini Kragujevca opkole ona sela koja su Krajskomandanturi bila odavno poznata da su zaražena komunizmom, i da se iz njih povuče potreban broj ljudi za streljanje. On se sa mojim predlogom odmah složio i bilo je načelno rešeno da se u nedelju sa I/724 pretresu sela Grošnica i Beloševac. U ponedeljak imala su oba bataljona da u zajedničkoj akciji blokiraju sela Mečkovac, Maršić/Korman, Botunje i D. i G. Komarnice, u čijoj se sredini nalazi zloglasno brdo Parlog, gde je, prema podacima, šumsko boravište bandi.

Ako se i tada ne bi dostigao određeni broj za streljanje, predložio sam da se pročešljaju druga komunizmom zaražena sela, o kojima sam imao podataka.

Naročito ističem da za sve vreme postojanja Krajskomandanture ni jedno jedino nemačko vojno lice, ili »folksdojčer«, nije u gradu ubijeno ili ranjeno.

Građanstvo Kragujevca, koje broji oko 42.000 duša, pokazalo se uvek lojalno i voljno da sarađuje s nemačkom oružanom silom, pri čemu ne treba poricati da je deo građanstva uvek naginjao bandama. Desilo se nije ništa.

Uveče 19 X 41 zamoljen sam od majora Königa za ponovni dogovor, kojom sam prilikom, na svoje iznenađenje, saznao da je ceo plan potpuno izmenjen.

U toku 19 X 41 1/724 pretresao je i spalio sela Grošnicu i Milatovac, a III/749 sela Mečkovac i Maršić, pri čemu je odmah na licu mesta u selima, bez sopstvenih gubitaka, streljano 422 muškarca, među kojima i jedan pop u čijem se crkvenom tornju našla sakrivena municija.

Da bi se popunio predviđeni broj od 2300, ponovo je naređeno pročešljavanje Kragujevca za 20 X 41. Prema ovome, danas su, bez obzira na ličnost, izvršena hapšenja muškaraca između 16 i 60 godina, po ulicama, trgovima, radionicama, stanovima, trgovinama itd.

Po iskazu gospodina majora Königa, od ovih koji se nalaze u nemačkim rukama, biće oslobođeni:

a) koji imaju specijalnu legitimaciju Krajskomandanture ili neke druge u Kragujevcu raspoređene trupne jedinice;

b) koji pripadaju jedinom po život važnom zanimanju ili preduzeou (lekari, apotekari, pekari, mesari, trgovci životnim namirnicama, tehničari, radnici električnog i vodovodnog postrojenja itd.) ;

c) koji se mogu legitimisati kao pripadnici Ljotićeva pokreta.

Pri tome se niukoliko nije obaziralo na gledišta izložena u tač. 2 naređenja br. 2848/41 pov. Isto tako, niukoliko nisu uzete u obzir ni odredbe poslednje rečenice 2. stava navedenog naređenja Tgb. 4224J/41 (»da bi se sprečilo uništenje potpuno nevinih itd.«).

Baš to naređenje gospodina državnog savetnika Turnera, koje sam ja izrično predočio gospodinu majoru Königu, nije hteo ni da pročita, ukazujući na to da se mora isključivo pridržavati naređenja gospodina komandanta 749 p.p. koji mu je dao zadatak da potreban broj za streljanje prikupi među muškim stanovništvom grada Kragujevca.

Izjutra 20 X 41, u 6 časova zatražio sam hitno radiogramom jedan avion od zapovednika Srbije Odelj. I/c, ne bih li ličnom intervencijom u Beogradu postigao da se navedena naređenja pravilno sprovedu u njihovu duhu. Na žalost, avion nije poslat, tako da nije više bila moguća intervencija više komande, jer su u međuvremenu streljanja bila utvrđena za 21 X u 7 časova. Hteo bih ukazati na to, da su gubici III/749 nastali u akciji na okrivljeno mesto G. Milanovac, a ne u gradu Kragujevcu. Da je 2300 bandita i njihovih simpatizera uhvaćeno i streljano tamo, bilo bi u potpunosti udovoljeno izdatim naređenjima.

Streljanje delom potpuno nevinih iz ovdašnjeg grada može, po mom ubeđenju, imati upravo užasne posledice. Može se očekivati da će se ogorčena rodbina streljanih svetiti pripadnicima nemačke oružane sile.

Nisu isključene sabotaže na vodovodnom uređaju i na sada privremenim instalacijama za osvetljenje, a ni veliki napad bandi na grad, pri čemju mogu trupe imati još veće gubitke no dosad. Ali pre svega psihološki učinak biće katastrofalan. Stanovništvo Kragujevca očekivalo je od nemačke oružane sile otklanjanje komunističke opasnosti i uključenje u obnovu Evrope. Metodom, koji je ovde primenjen, nipošto nećemo ponovo pridobiti dobronamerne elemente.

v. BISCHOFSHAUSEN s. r. kapetan i komandant

Kapetan v. Bisctiofshausen o napred navedenom lično je referisao: .
28 X 41 načelniku štaba zapovednika Srbije,
29 X 41 opunomoćenom komandujućem generalu u Sr biji (preko majora Jais-a).

Ako ti je ovo poslala "tajanstvena ličnost iz PP-a" možeš mu objasniti da muškarci od 16 godina još uvek idu u školu, da , verovatno nisu svi imali Ljotićeve legitimacije, niti su bili pekari mlekari ili apotekari. Njih 39. Jedan profesor i jedan humani Nemac koji nije hteo da puca u decu. Da, da mu se ime ne zaboravi, Joseph Shultz.
 
Ako ti je ovo poslala "tajanstvena ličnost iz PP-a" možeš mu objasniti da muškarci od 16 godina još uvek idu u školu, da , verovatno nisu svi imali Ljotićeve legitimacije, niti su bili pekari mlekari ili apotekari. Njih 39. Jedan profesor i jedan humani Nemac koji nije hteo da puca u decu. Da, da mu se ime ne zaboravi, Joseph Shultz.
Ne, dokumenat sam ja nasao na linku koji sam dao.

Jozef Sulc se greskom vezuje za streljanje u Kragujevcu, kao i one fotografije sa streljanima ispred kamare slame. (http://www.vesti-online.com/Vesti/Srbija/4666/Nije-hteo-da-ubija-Srbe)

Ali, to je druga tema.

Slike postoje u Muzeju 21. oktobar, a evo jednog pisanog svedocanstva...

"Sahranjivanje su sprečavali Nemci da ne bi narod pravio gužvu i probleme. Nekoliko dana su delove tela razvlačili psi i ptice, a tek tada su taoci i drugi koji su se prijavili počeli da sahranjuju žrtve. Videlo se da su neki uspeli da pobegnu po i 100 m ali bi ih ipak stigao kuršum. Nađeni su zagrljeni otac i sin Nikola i Aleksandar Simić, otac načelnik šumske uprave, a sin đak petog razreda Gimnazije. Sin je bio u grupi spasenih, ali je u zadnjem trenutku pritrčao ocu i otišli su su zajedno u smrt.
Profesor Lazar Pantelić je bio zastipnik direktora Prve muške gimnazije i na pozive da izađe iz stroja rekao je da neće da napušta svoje đake. Javljali su se ljudi za pokopavanje da bi našli nekog svog koga su izgubili.

Trgovac Miladin Jovović je tako tražio sina Slobodana učenika sedmog razreda gimnazije. Našao ga je šestog dana. Nije smeo da pokaže da ga poznaje jer mu ne bi dozvolili da ga preuzme. Nekako je uspeo da ga posebno sahrani ispod obližnje šljive koja bi mu bila orijentir."

http://blog.b92.net/text/12944/''Oni-su-nas-ubijali''---Streljanje-Kragujevca/
 
Ne, dokumenat sam ja nasao na linku koji sam dao.

Jozef Sulc se greskom vezuje za streljanje u Kragujevcu, kao i one fotografije sa streljanima ispred kamare slame. (http://www.vesti-online.com/Vesti/Srbija/4666/Nije-hteo-da-ubija-Srbe)

Ali, to je druga tema.

Slike postoje u Muzeju 21. oktobar, a evo jednog pisanog svedocanstva...

"Sahranjivanje su sprečavali Nemci da ne bi narod pravio gužvu i probleme. Nekoliko dana su delove tela razvlačili psi i ptice, a tek tada su taoci i drugi koji su se prijavili počeli da sahranjuju žrtve. Videlo se da su neki uspeli da pobegnu po i 100 m ali bi ih ipak stigao kuršum. Nađeni su zagrljeni otac i sin Nikola i Aleksandar Simić, otac načelnik šumske uprave, a sin đak petog razreda Gimnazije. Sin je bio u grupi spasenih, ali je u zadnjem trenutku pritrčao ocu i otišli su su zajedno u smrt.
Profesor Lazar Pantelić je bio zastipnik direktora Prve muške gimnazije i na pozive da izađe iz stroja rekao je da neće da napušta svoje đake. Javljali su se ljudi za pokopavanje da bi našli nekog svog koga su izgubili.

Trgovac Miladin Jovović je tako tražio sina Slobodana učenika sedmog razreda gimnazije. Našao ga je šestog dana. Nije smeo da pokaže da ga poznaje jer mu ne bi dozvolili da ga preuzme. Nekako je uspeo da ga posebno sahrani ispod obližnje šljive koja bi mu bila orijentir."

http://blog.b92.net/text/12944/''Oni-su-nas-ubijali''---Streljanje-Kragujevca/

Možda ovi Ljotićevci računaju samo đake iz Petog tri?
 
Posle četvrt veka bavljenja šumaričkom tragedijom, profesor istorije i viši kustos u kragujevačkom Spomen-muzeju "21 oktobar" Staniša Brkić završio je knjigu "Ime i broj". Rukopis se nalazi u štampariji, a pre objavljivanja, autor za "Politiku" govori o, za mnoge zapanjujućim, ključnim podacima koje, kako sam kaže, prikuplja još od 1982. godine.– Nisam jurio broj, već podatke o streljanima. Prikupljao sam sve što se moglo prikupiti, po arhivama, od svedoka tragedije, rodbine ubijenih. Broj se sam pojavio. Oktobra 1941. u Kragujevcu i okolnim selima streljano je 2.796 ljudi. Za toliko ljudi postoje podaci. Oni su različitih nivoa, a minimum je bio da postoji ime, prezime, godina i mesto rođenja – kaže Brkić. Broj nije konačan, napominje Brkić, ali "to više nije pitanje stotina, već jednog ili dva imena", dodaje ovaj profesor istorije.
...
Prema podacima koji će biti objavljeni u knjizi "Ime i broj", Nemci su pogubili četrdesetoricu dečaka, uzrasta od 11 do 15 godina, 261 srednjoškolca i 16 mladića između 19 i 21 godine.
Najmlađi je, kaže autor knjige, bio Dragiša Nikolić. Imao je 11 godina i 11 meseci.


Politika Online, 30.05.2007.
 
I ovo se mora pomenuti i mora ostati vječno:

Krvava bajka - D. Maksimović

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom balkanu,
umrla je mucenickom smrcu
ceta djaka
u jednom danu.

Iste su godine
svi bili rodjeni,
isti su im tekli skolski dani,
na iste svecanosti
zajedno su vodjeni,
od istih bolesti svi pelcovani,
i svi umrli u istom danu.

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mucenickom smrcu
ceta djaka
u jednom danu.

A pedeset i pet minuta
pre smrtnog trena
sedela je u djackoj klupi
ceta malena
i iste zadatke teske
resavala: koliko moze
putnik ako ide peske...
i tako redom.
Misli su im bile pune
istih brojki
i po sveskama u skolskoj torbi
besmislenih lezalo bezbroj
petica i dvojki.

Pregrst istih snova
i istih tajni
rodoljubivih i ljubavnih
stiskalo se u dnu dzepova.
I cinilo se svakom
da ce dugo,
da ce vrlo dugo
trcati ispod svoda plava
dok sve zadatke na svetu
ne posvrsava.

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mucenickom smrcu
ceta djaka
u istom danu.

Decaka redova celi
uzeli su se za ruke
i sa skolskog zadnjeg casa
na streljanje posli mirno
kao da smrt nije nista.
Drugova redovi celi
istog casa se uzneli
do vecnog boravista
 
Posle četvrt veka bavljenja šumaričkom tragedijom, profesor istorije i viši kustos u kragujevačkom Spomen-muzeju "21 oktobar" Staniša Brkić završio je knjigu "Ime i broj". Rukopis se nalazi u štampariji, a pre objavljivanja, autor za "Politiku" govori o, za mnoge zapanjujućim, ključnim podacima koje, kako sam kaže, prikuplja još od 1982. godine.– Nisam jurio broj, već podatke o streljanima. Prikupljao sam sve što se moglo prikupiti, po arhivama, od svedoka tragedije, rodbine ubijenih. Broj se sam pojavio. Oktobra 1941. u Kragujevcu i okolnim selima streljano je 2.796 ljudi. Za toliko ljudi postoje podaci. Oni su različitih nivoa, a minimum je bio da postoji ime, prezime, godina i mesto rođenja – kaže Brkić. Broj nije konačan, napominje Brkić, ali "to više nije pitanje stotina, već jednog ili dva imena", dodaje ovaj profesor istorije.
...
Prema podacima koji će biti objavljeni u knjizi "Ime i broj", Nemci su pogubili četrdesetoricu dečaka, uzrasta od 11 do 15 godina, 261 srednjoškolca i 16 mladića između 19 i 21 godine.
Najmlađi je, kaže autor knjige, bio Dragiša Nikolić. Imao je 11 godina i 11 meseci.


Politika Online, 30.05.2007.
Браво Љубо што цитирате комунистичке новине "Политику".Нико не оправдава немачки злочин над невинима који немају везе са комунистичко-равногорским подмуклим нападом на немачку патролу,њима нека је вечна слава.
А шта ћемо са тиме што су комунисти стрељали 5000 Срба након "ослобођења" на истом месту,порушили гробове стрељаних 1941. и после рата лагали да су Немци стрељали 7000?Пошто су они "анти-фашисти" онда то нема везе,јел тако? А совјетска масовна убиства и силовања по Србији? А англо-амерички масакр српских градова тепих-бомбама? То ништа нема везе јер они су "анти-фашисти" па се то не рачуна,зар не друже Љубо Миљковићу?

Истина је да су Немци стрељали 2300 људи у Крагујевцу као одмазда за комунистичко-равногорски напад и сакаћење лешева немачких војника од стране комуниста и равногораца.Они по ратном праву имају право да стрељају искључиво припаднике покрета који су их напали,а не и оне који немају везе са тиме.Добровољци који су се затекли у Крагујевцу покушали да спасу шта се спасити може и морали су да мењају роме,јевреје и комунисте за Србе да би се спашавали животи невиних Срба и на тај начин су спасили доста српских живота од немачких одмазди због сулудих комунистичко-равногорских напада.

И да,стрељан је један ђак зато што је био чупав и тако су га препознали да је СКОЈ-евац,Љотићевци су покушали и њега да спасу,али нису успели.

Невероватно је да и данас људи верују у комунистичку верзију историје и да се злочини комуниста,совјета и англо-американаца над Србима ни не помињу,јер они су тобоже "савезници" и "ослободиоци".
 
Opet se bavimo posledicama,nikako uzrokom....
Pa okupator je uradio ono štoje najavio da će uraditi !!!!!!

Ali vrli ustanici želeše da vide hoće li okupator to stvarno uraditi ?!

I onda su krivi ,,saradnici okupatora,, koji su spasavali narod isped nemačkih mitraljeza a nikako onaj koji je stradanja izazvao....
 
Niko ne kaze da su divni, ali sta si ocekivao u tim situacijama?

Pa razmišljam, možda je trebalo da im se izvinimo. Mislim, da se mi nismo bunili protiv okupacije kao neka stoka, onda oni ne bi morali da se toliko muče da nas streljaju.

Mislim da je u toj situaciji bilo korektno od nas da se sami streljamo. Mislim, kada smo već umeli da se bunimo i pravimo sranya, onda je u redu da za to podnesemo posledice.
 
Pa razmišljam, možda je trebalo da im se izvinimo. Mislim, da se mi nismo bunili protiv okupacije kao neka stoka, onda oni ne bi morali da se toliko muče da nas streljaju.

Mislim da je u toj situaciji bilo korektno od nas da se sami streljamo. Mislim, kada smo već umeli da se bunimo i pravimo sranya, onda je u redu da za to podnesemo posledice.

Trebali smo pametnije da se bunimo...da gledamo da narod opstane i bude sačuvan a ne da se bavimo suludim vojnim avanturama i da onda hrabro pobegnemo u šumu ostavljajući narod Nemcima.
 
Trebali smo pametnije da se bunimo...da gledamo da narod opstane i bude sačuvan a ne da se bavimo suludim vojnim avanturama i da onda hrabro pobegnemo u šumu ostavljajući narod Nemcima.


To je potpuno druga stvar. Jedno je pitanje šta je nama bilo pametno da radimo, a sasvim drugo pitanje da li streljanje civilnog stanovništva kao odmazdu treba smatrati kao akt neprihvatljivog divljaštva, bez obzira na okolnosti.
 
Истина је да су Немци стрељали 2300 људи у Крагујевцу као одмазда за комунистичко-равногорски напад и сакаћење лешева немачких војника од стране комуниста и равногораца.Они по ратном праву имају право да стрељају искључиво припаднике покрета који су их напали,а не и оне који немају везе са тиме.Добровољци који су се затекли у Крагујевцу покушали да спасу шта се спасити може и морали су да мењају роме,јевреје и комунисте за Србе да би се спашавали животи невиних Срба и на тај начин су спасили доста српских живота од немачких одмазди због сулудих комунистичко-равногорских напада.

1. ratno pravo ne poznaje streljanje civilnog stanovnistva, niti uzimanje taoca

2.
odred broj 5, SDK,. pod komandom marisava petrovica
1. dali kamione (koje su dobili od nemaca,a pripadali kraljevskoj vojsci)
2. pokupili taoce za streljanje, stavili u barake
3. odpremili nemcima
4. pripadnici zbora su bili izuzeti iz spiska taoca

ili recimo, cacak 7 decembar 1941;
pop dragutin bulic, istaknuti clan zbora je birao tko ce biti streljan, a tko izuzet....

3. a ovo je vanredno:
Добровољци који су се затекли у Крагујевцу покушали да спасу шта се спасити може и морали су да мењају роме,јевреје и комунисте за Србе да би се спашавали животи невиних Срба и на тај начин су спасили доста српских живота од немачких одмазди због сулудих комунистичко-равногорских напад

divan primer antisemitizma ,i nacizma . ali inace srbi nisu antisemite.....:hahaha::hahaha:
 
... i to zato sto je bio Skojevac.

Danas sam dobio privatnu poruku naslovljenu kao pitanje u vezi sa otvaranjem jedne teme.

U toj poruci stoji recenica iz naslova teme.

Izvolite.



Provokativna tema, tim pre sto je od jednog moderaatora,.......................a sta ti znaci izvolite,...........gde je tvoj komentar?



Ähnlich gingen Wehrmachtseinheiten in dem nördlich gelegenen Kragujevac vor. Auch hier waren in einem Dorf in der Nähe der kleinen Stadt bei einem Gefecht mit Partisanen zehn Wehrmachtssoldaten getötet und 26 verwundet worden. Als Gegenreaktion trieben Soldaten des 749. und des 727. Infanterieregiments unter Leitung von Major Paul König wahllos serbische Zivilisten zusammen und erschossen am 21. Oktober 1941 in der Nähe der Stadt nach der festgelegten Geiselquote insgesamt 2.323 Menschen, darunter 300 Schüler und 18 Lehrer des örtlichen Gymnasiums. Die Lehrer hatten die Möglichkeit der Erschießung zu entgehen, jedoch entschlossen sie sich, die Schüler nicht im Stich zu lassen und kamen somit auch ums Leben.

In dem Telegramm des Gesandten Felix Bendler an das Auswärtige Amt vom 29. Oktober 1941 findet sich die Angabe: „Die Erschießungen in Kragujevac sind erfolgt, obwohl in dieser Stadt kein Angriff gegen deutsche Wehrmachtsangehörige stattgefunden hatte, weil anderwärts nicht genügend Geiseln aufgetrieben werden konnten.“

Die beiden Massaker in Serbien gehören zu den Geiselerschießungen durch die Wehrmacht während des Zweiten Weltkriegs, die in ihren Dimensionen selbst die Kriegsverbrechen der SS und der Gestapo von Lidice im heutigen Tschechien und Oradour-sur-Glane in Frankreich übertrafen.

Zadnja recenica...................ova dva masakraa nad civilima predstavljaju najveci masakar po svojoj dimenziji ucinjen od Wermahta u ww2......................
i neko pokusava nesto da porekne:eek::eek:
 
Ето, колико је погана љотићевска идеологија и њени следбеници, спремни су и да злочине над сопственим народом негирају и релативизују да би себе опрали од срамоте. Али не вреди, проклети су, проклето им је и семе и колено на челу са сотоном од њиховог пророка којом се клањају.
 
1. ratno pravo ne poznaje streljanje civilnog stanovnistva, niti uzimanje taoca

О осталим ставкама које си побројао не бих коментарисао. Ова прва коју си навео се (вероватно од како је измишљена) увек потеже и НИКАДА не поштује. Пре неког времена сам читао неки чланак у неким нашим новинама, где је неки, тадашњи крагујевачки ђак, рекао да тада школе уопште нису радиле, већ да су се часови држали кришом по кафанама... Било како било - убијено је много Срба а то се не заборавља. Једино што ја то не праштам ни комуњарама.
 

Back
Top