Nije nas bilo neko vreme, pa da vas sve pozdravim i ispričam šta nam se dešavalo prethodnih mesec dana...
Pre mesec dana otprilike sam primetila da se Belfi lako zamara i to sam pripisala nedostatku kondicije, jer se nije dovoljno kretala dok je bila u teranju (samo po bašti). Sve dok nije počela da odbija hranu. Prvi veterinar je otkrio aritmiju i poslao nas u poznatu ordinaciju, gde imaju veće mogućnosti da utvrde šta joj je. Tamo su poslušali srce, uradili rtg srca i pluća i prva dijagnoza je bila - jaka upala pluća, kao posledica dugogodišnjeg bronhitisa i srce uvećano skoro duplo... A terapija - injekcije Longacefa, 8 komada. Na kontroli, drugi veterinar u istoj ordinaciji je uradio ekg, poslušao srce i pluća i rekao da je i s jednim i s drugim sve u redu i da je u pitanju - najverovatnije želudac. I prepisao dijetu - pirinač s govedinom. To je htela da jede, ne mnogo, ali je jela. Ali joj nije bilo bolje. Rezultati krvi su svo vreme bili ok, sem povećanog holesterola.
Onda smo, po preporuci prijateljice konačno pozvali veterinara koji godinama nadgleda njenog psa. I njegova prva pretpostavka je bila da je u pitanju srce (i on je čuo aritmiju) i neka urođena srčana mana. S napomenom da je nedavno uspavao labradorku istih godina, sa sličnim simptomima... Uradio je i on analize krvi i prvi se setio da uradi dodatne, koje su u krvi pokazale nešto što je posledica ili alergije ili parazita. Po njegovoj preporuci otišli smo u neku treću ordinaciju koju smo i ranije posećivali i uradili ponovo rtg srca i pluća i ultrazvuk abdomena - svi rezultati su bili ok. E tamo veterinar nije čuo aritmiju

Ali je predložio da dođemo sutra i uradimo ultra-zvuk srca i pluća i lavažu pluća i bronhija, da bi se utvrdilo da li je alergija uzrok hroničnog bronhitisa (koji su svi videli i čuli)... U međuvremenu nam je prvi veterinar (ako ste zapamtili koliko ih je bilo u priči) predložio da odnesemo uzorak stolice na vet. faks i tamo proverimo da li se radi o parazitima.
E tamo smo imali šta da vidimo... Doktorka koja je radila analizu izgledala mi je kao da je jedva dočekala da vidi vlasnika psa koji ima TO za šta kaže da se ne seća kad je poslednji put videla (a ima pooodosta godina)
Predstavljam vam
Diphyllobothrium - riblju pantljičaru
Interesantna živuljka, može da naraste do 12 metara

a životni vek joj je do 20 godina!?

Jedino lepo u svemu tome što se ne prenosi sa sisara na sisara, za razliku od obične pantljičare (Ehinokokus), jer da bi se jaja razvila, preko larve u odraslu jedinku - neophodno je da prođu kroz telo ribe.
Ljudi i životinje se mogu zaraziti samo ako jedu sirovu ili nedovoljno termički obrađenu ribu, u kojoj se već nalaze larve. Znam i kada je to pokupila - pre oko mesec ipo dana se na livadi uvaljala u smrdljivu ribu

Veterinarka kaže da je bilo dovoljno da lizne dlaku na kojoj su se time našle larve... Još je dobro što se leči jednom injekcijom antiparazitnih lekova... a loše po mene je što sam i ja možda zaražena, jer sam je, naravno, ribala kad smo otrčale takve, smrdljive kući...
Ako vam deluje da nisam dovoljno potrešena konstatacijom da mi pas ima metarsku pantljičaru, obratite pažnju na dijagnoze koje smo za ovih mesec dana prošli... Ovo je pravo olakšanje! Ostalo je još da ispitamo tu fantomsku aritmiju...
I na kraju - šta drugo da vam kažem, nego - nemojte jesti ili psima davati suši

i slabo pečenu ribu!