Život u Kanadi - pitanja i odgovori

Pozdav svima. Trebam pomoć ako neko zna.
Ovako, šta raditi, suprug je dobio radnu vizu za Kanadu a supruga i deca imaju HR pasoše ( ne treba im viza) da li da idu zajedno pa da spajanje porodice urade i čekaju iz Kanade ili da ostanu kući i čekaju spajanje porodice preko Beča?
Koliko se dugo čeka spajanje porodice?
I treće da li suprug treba da ima povratnu kartu koja vredi max nekoliko meseci i propada jer je viza na 2 god. ili da kupi kartu u jednom pravcu?
Hvala :)

Ne znam gde tacno idete ali ako jako je tesko izgurati sa jednom platom pogotovo u pocetku kada vam sve treba.Vi mozete doci turisticki i deca mogu da idu u skolu,znam jer moja drugarica je tako skoro dosla u Vancouver.Ne znam koje je profesije suprug ali mislim da bi najbolje bilo da sacekate da on dobije bar PNP i preda za PR to bi vam bilo posle 9 meseci i da naravno do tad ima polozen engleski.
 
Pozdav svima. Trebam pomoć ako neko zna.
Ovako, šta raditi, suprug je dobio radnu vizu za Kanadu a supruga i deca imaju HR pasoše ( ne treba im viza) da li da idu zajedno pa da spajanje porodice urade i čekaju iz Kanade ili da ostanu kući i čekaju spajanje porodice preko Beča?
Koliko se dugo čeka spajanje porodice?
I treće da li suprug treba da ima povratnu kartu koja vredi max nekoliko meseci i propada jer je viza na 2 god. ili da kupi kartu u jednom pravcu?
Hvala :)[/QUO
I da,trenutno znam dosta o tome jer sam i sama u toj prici...Ja sam dobila radnu vizu na osnovu suprugove ali smo mi cekali da predamo za PR i budemo u procesu kako bi bili sigurni da ce mi odobriti i kako ne bi bez veze bacali novac a ode na te papire brdo,pogotovo sto ste vi isli preko advokata a to sve mozete i sami online ako znate malo bolje engleski.
 
Drugari ... jedno malo "uncommon" pitanje ...

Kapiram da je svačija priča oko samog odlaska u Ca priča za sebe ... ali mene zanima kako ste prebrodili jedan maleni ali izuzetno bitan detalj ... ?

Naime, kada ste saopštili svojima da planirate da idete .. ili da ste sve već sredili (PR viza, karte.. ne i posao) i da za koji mesec zaista odlazite preko bare .. kako stehe hendlovali vaše matorce kada su bili u fazonu "vi idete a ja ostajem ovde sam kao panj" -sa sve ono .. gušenje u suzama, plač i depra sl. na samu pomisao našeg odlaska ili pominjanja reč Canada?

Totalno neočekivano nas je zadesila ta situacija pre koji dan, da je svu onu pozitivnu euforiju oko odlaska za Ca (za manje od, sad, 2 meseca) dovela do pitanja da li uopšte i da idemo (žena, ja i naša ćerka od 5 god.) ili da batalimo svu tu priču jer će ovi naši jako brzo da svisnu od tuge ako mi odemo.

Ajd ako može neki help na tu temu .. kako ste vi tu stvar rešavali?

Hvala unapred za svaki info ..
 
Kraj devedesetih - ovde je bilo loše... moji su bili u fazonu "samo idi, neka ti je sa srećom"... doduše otac je već tad bio u Švici, a majka malo nakon mene došla u USA. Sad su tek u šezdesetim shvatili da je bolje da budemo zajedno, pa se i oni vraćaju za Srbiju, ali kad si penzioner, onda nemaš mnogo briga osim da vreme provodiš sa unucima i da te zdravlje što bolje služi.
 
zeroday, kad zavrsis intervju i dobijes zeleno svjetlo za iseljenje pocinje cudan osjecaj olaksanja pomijesanog sa nelagodom u stomaku. desetak dana pred polazak postajes svjestan da odlazis, vjerovatno na duzi period a mozda i zauvijek. nelagoda u stomaku se pojacava ali se trudis da iskuliras. dani lete kao minute, samo sto se probudis vec je pala noc i sve je blize dan odlaska. pomijesana su osjecanja a sve cesce se grlo steze i izda te poneka suza ali si u frci spremanja i to te spasava. dan pred odlazak dolazi rodbina i komsije da se pozdrave. kako se s nekim pozdravis tako ides u kupatilo i places ko godina. Odvratan osjecaj, ne dao Bog nikome. “spavas” dva tri sata pred polazak, ujutro frka-trka nemas kad da mislis ni o cemu. na aerodromu se pozdravljas sa najmilijima. tuga takva da se rijecima ne moze opisati. slabo ko moze bilo sta smisleno da progovori. vecina je na tabletama za smirenje. prolazis pasosku kontrolu, okreces se da mahnes poslednji put... masu i oni tebi... tugu na roditeljskim licima tog jutra nikad neces zaboraviti. okreces se i ides dalje medju ostale putnike, polako se smirujes, cekas na ukrcavanje u avion, spolja si ok ali osjecas da je iznutra nesto umrlo u tebi.
 
@zer0day , meni je bio veci problem kako da hendlujem samog sebe i svoje misli u glavi. Nesto sto sam planirao dve godine i uspeo u tome, 15 dana pred put pa do samog odlaska pocinju razmisljanja. Odjednom ti ono drvo ispred zgrade ili kuce izgleda lepse 100 puta a pre ga nisi ni primecivao, psiha je cudo. Poenta je u tome da ne dozvolis da emocije pobede zdrav razum. Odes, vidis ako se ne snadjete ili ako vam se ne svidi, kupite karte i vratite se u Srbiju. Ako ne probate, ceo zivot ce da vas muci sta bi bilo kad bi bilo itd.. Slazem se sa @filodox , zadnjih par dana pred put ludilo totalno oko pakovanja i spremanja. Isto tako tuzne face ljudi koji vas ispracaju ne zaboravljate nikad. Ali, skype i viber lece sve probleme, sutradan se cujete i vidite i tako zivot nastavi nekim svojim tokom. :)
 
@zer0day
Mnogo relativno pitanje, i zaista zavisi od familije do familije, kako ste odrastali, imate li brace, sestara koji ostaju, da li su oba roditelja ziva ili samo jedan, u kakvom su zdravstvenom stanju, ma more stvari... Jedino sto je verovatno zajednicko je taj osecaj koji je filodox opisao... Kad krece iracionalizacija stvari, cak i odnosa sa ljudima oko sebe. Ta neka "teorija" da je potrebno otprilike 3 godine da zivis u stranoj zemlji, da bi dosao do nekog stava, zakljucka, da li ti mozes tu da zivis, je otprilike tacna, to je neki dovoljan vremenski period da ti se razne stvari (ne) izdesavaju u stranoj zemlji.
Mi smo dobili podrsku, ali nije im bilo drago. Ali najtezi trenuci ce ti biti kad se (i ako, u tvom slucaju) preselis, pa mozda kad prodje par meseci, drma te nostalgija, a onda se cujes preko skajpa, vibera sa svojima, i pocnu da kukaju kako im nedostajes. Ide to u talasima.
Pa pre ili posle pocne da se razmislja o povratku nazad, obicno nakon vrlo kratkog perioda nakon sto ste se preselili.
Ono sto se meni cini da treba imati na umu je da ste racionalno doneli odluku da odete, odluka o eventualnom povratku takodje mora biti racionalna. Cak i kad su osecanja u pitanju, iako zvuci paradoksalno - ako vam se nostalgicna misljenja i osecanja nisu pomerila ni posle 3-4-5 godina zivota i stranoj zemlji od onog trenutka kada ste dosli, mozda to i nije za vas.
Ovo sto je @stanoye rekao:
"Odes, vidis ako se ne snadjete ili ako vam se ne svidi, kupite karte i vratite se u Srbiju. Ako ne probate, ceo zivot ce da vas muci sta bi bilo kad bi bilo" je upravo kako sam i ja razmisljao. Ne shvatajte nista konacno i definitivno, pa je onda lakse nekako i podneti.


Takodje, ocekujte da ce neka prijateljstva koja su vam se cinila jakim oslabiti i mozda prekinuti (daleko od ociju, daleko od srca), tako da ce vremenom ostati zaista samo ona prava, ma kako ih malo bilo. S druge strane, selidba ovde mi je donela posao i mogucnost da zaradim kako u Srbiji nisam mogao, ali ne pricam o kamionima, avionima, televizorima preko celog zida.. Taj novac je doneo mogucnost da pomognes svojima kad im je pomoc potrebna, a da sam ostao tamo, pa pitanje je koliko bih mogao da promenim situaciju.
Skajp i Viber pomazu, da, ali ne resavaju sve probleme. Cesto zavidim emigrantima koji su po Evropi, jer za mali novac, mogu da dodju i na produzeni vikend, tako da je dosta lakse podneti sve to. Ovde ipak treba vise hiljada dolara svaki put kad se zaputis "preko bare" i nekoliko nedelja odmora koje ne mozes uvek da dobijes i nemas ih uvek na raspolaganju.
 
Poslednja izmena:
Drugari .. ako može mala pomoć svih vas koji ste u Torontu...

Mi slećemo krajem Juna .. i sada je već pomalo počela ona frka oko stanova...
Gledamo High Park .. Yonge/Bloor,Eglinton,Shepard ...
Zvali smo Minto - preskupi su, plus jedna cifra je na sajtu a druga (skuplja) je preko telefona.
Zvali smo Vertica-u .. tamo lud zbunjenog .. protok indormacija im je katastrofalan..
Danas treba da cimnemo Caprent da vidimo kod njih šta i kako ..

Ako znate neke agente koji su pouzdani i koji hoće da pripomognu .. molim vas prosledite brojeve da ih cimnemo što pre..

Hvala puno unapred ..
 
Pozdrav svima!
Imam 32 godine i radim kao gradjevinski inzenjer radno angazovan na naftnim platformama u Sibiru a zene radi u Zari u Srbiji i imamo sina od 5 godina. Imam radnog iskustva u struci oko 5 godina i zelim da nekako odem porodicno da radim i zivim u Kanadi. Bio sam 2013 godine na programu work and travel u Americi i solidno govorim engleski. Pokusavao sam da popunim aplikaciju online na sajtu ambasade ali toliko je prozorcica da se covek pogubi i ne zna sta dalje :( Da li ima neka proverena agencija preko koje bih mogao da podnesem zahtev, pokrenem proceduru? Svaki savet mi jako znaci jer zelim promene a mislim da mi je jedino ispravno resenje iseljenje i odlazak u veliku Kanadu! Hvala svima unapred :)
 
Postoji nekoliko advokata u Beogradu koji bi pomogli ali debelo naplacuju za ceo proces. Bili smo samo jednom na konsultacijama kod nekoga u Zemunu gde smo bili upoznati sa celim procesom. Tako da smo na kraju odlucili da sami sve odradimo. Ako "izguglate" malo verovatno cete naci agenciju.
 
Postoji nekoliko advokata u Beogradu koji bi pomogli ali debelo naplacuju za ceo proces. Bili smo samo jednom na konsultacijama kod nekoga u Zemunu gde smo bili upoznati sa celim procesom. Tako da smo na kraju odlucili da sami sve odradimo. Ako "izguglate" malo verovatno cete naci agenciju.
Jeste na kraju uspeli sami da zavrsite registraciju, dokle ste stigli u celom procesu?
 
Pozdrav svima!
Imam 32 godine i radim kao gradjevinski inzenjer radno angazovan na naftnim platformama u Sibiru a zene radi u Zari u Srbiji i imamo sina od 5 godina. Imam radnog iskustva u struci oko 5 godina i zelim da nekako odem porodicno da radim i zivim u Kanadi. Bio sam 2013 godine na programu work and travel u Americi i solidno govorim engleski. Pokusavao sam da popunim aplikaciju online na sajtu ambasade ali toliko je prozorcica da se covek pogubi i ne zna sta dalje :( Da li ima neka proverena agencija preko koje bih mogao da podnesem zahtev, pokrenem proceduru? Svaki savet mi jako znaci jer zelim promene a mislim da mi je jedino ispravno resenje iseljenje i odlazak u veliku Kanadu! Hvala svima unapred :)

Postoji zena u Beogradu koja ima licencu da vam popuni aplikaciju i uputi vas u sve.U zavisnosti od toga za kakvu vrstu vize aplicirate je i cena.Mislim da je od 100-150 eur po aplikaciji ali najbolje bi bilo da popricate s njom sta je najbolje za vas,to ne naplacuje.
 
zeroday, kad zavrsis intervju i dobijes zeleno svjetlo za iseljenje pocinje cudan osjecaj olaksanja pomijesanog sa nelagodom u stomaku. desetak dana pred polazak postajes svjestan da odlazis, vjerovatno na duzi period a mozda i zauvijek. nelagoda u stomaku se pojacava ali se trudis da iskuliras. dani lete kao minute, samo sto se probudis vec je pala noc i sve je blize dan odlaska. pomijesana su osjecanja a sve cesce se grlo steze i izda te poneka suza ali si u frci spremanja i to te spasava. dan pred odlazak dolazi rodbina i komsije da se pozdrave. kako se s nekim pozdravis tako ides u kupatilo i places ko godina. Odvratan osjecaj, ne dao Bog nikome. “spavas” dva tri sata pred polazak, ujutro frka-trka nemas kad da mislis ni o cemu. na aerodromu se pozdravljas sa najmilijima. tuga takva da se rijecima ne moze opisati. slabo ko moze bilo sta smisleno da progovori. vecina je na tabletama za smirenje. prolazis pasosku kontrolu, okreces se da mahnes poslednji put... masu i oni tebi... tugu na roditeljskim licima tog jutra nikad neces zaboraviti. okreces se i ides dalje medju ostale putnike, polako se smirujes, cekas na ukrcavanje u avion, spolja si ok ali osjecas da je iznutra nesto umrlo u tebi.
Slazem se.. pozdravljanje je najstrasniji dio, meni se povracalo i bila mi je strasna muka, ali nekako vremenom bol se smanji, ne nestaje, ali se smanji, posebno pomocu video razgovora...
 
Htela bi da vas pitam kako se proverava krv i mokraca u Kanadi, BC? Dali mogu da odem kad ja procenim da mi je potrebno i da platim kolko treba ili je to moguce iskljucivo uz uput doktora?

Ne znam kako je u BC-u, ali bi trebalo da je isto svuda - odes kod svog family doctora, lekara opste prakse, jednom godisnje se radi analiza, po potrebi i cesce, ne placa se nista.
Vodi se racuna o preventivi, sprecavanju oboljenja, tako da su te kontrole reodvne i besplatne. U sklopu analize krvi je i neka analiza za rak debelog creva.
Takodje, kad si jednom u sistemu, oni te obavestavaju kad treba da dodjes na kontrole, posalju mejl, zovu telefonom.
 
Slazem se.. pozdravljanje je najstrasniji dio, meni se povracalo i bila mi je strasna muka, ali nekako vremenom bol se smanji, ne nestaje, ali se smanji, posebno pomocu video razgovora...
Da, Skype je dosta pomogao. Poslednji put sam bio na Balkanu prije tacno 3 godine. I nemam neku pretjeranu zelju da idem a bio bi red. Sa svojima se cujem otprilike jednom sedmicno... Sjecam se kad sam tek dosao u Kanadu da mi je jedan Indijac pricao kako se mjesecima ne cuje sa familijom. Tad mi je to djelovalo cudno.
 
Zdravo svima, i ja sam nova ovde. Citam vas vec neko vreme. Imam jednog porodicnog prijatelja koji zivi u Torontu preko 20 godina i pricajuci sa njim, savetovao nas je da prvo app za vizu pa da tek trazimo posao. Medjutim, mi imamo svega 420 i nesto bodova, sto nije dovoljno za Toronto. Ja ima 26, suprug 32, a sin ce sada godinu dana. Ja sam zavrsila komunikologiju, ali se bavim modnim dizajnom. (Nemam skolu za to, ali sada ucim za dizajnera enterijera, jer mi je bila zelja, ne vezano za Kanandu, da ovde spojil te dve delatnosti). Znam francuski srednji nivo, ali cu ga obnoviti i nauciti visi nivo. Kao i engl. Suprug je programer i svesna sam da ima vece sanse za posao, posebno zbog iskustva. Sta nam savetujete i sta mislite?
 
GRADOVI ĆE POKRIVATI DEO TROŠKOVA ZA ZDRAVSTVO I DEČJU ZAŠTITU

1566854561936.png


Ontarijski premijer Dag Ford je, na skupu gradskih čelnika u Otavi, najavio da će provincija i iduće godine nastaviti sa ukidanjem finansiranja pojedinih fondova za zdravstvo i dečju zaštitu.

Redukcije pojedinih budžeta bile su obustavljene na godinu dana, pa je bila neizvesna njihova sudbina za narednu godinu, no sada je premijer Ford najavio da planirane mere stupaju na snagu 1. januara.

Nadležni iz zdravstva i dečje zaštite kritikuju ovaj plan provincijske vlade za redukciju finansija, po kome će svi gradovi, uključujući i Toronto, plaćati 30 odsto troškova za zdravstvo.

Takođe, provincija je u potpunosti pokrivala finansiranje novih mesta za decu u obdaništima, ali od 1. januara gradovi će biti u obavezi da to pokriju učešćem od 20 odsto.

Gradonačelnik Toronta Džon Tori ranije je upozoravao da će ove redukcije u zdravstvu ugroziti pojedine programe, poput doručka za decu, vakcinaciju i proveru kvaliteta pijaće vode, dok bi u okviru dečje zaštite mogle biti ugrožene subvencije. Sada, pak, uz ova malo kompromisnija rešenja, on se pohvalno izražava o naporima provincijske vlade da prihvati mišljenja gradova.

Ove mere deo su plana provincijske vlade da smanji deficit u ontarijskom budžetu, koji iznosi 11,7 milijardi dolara.

https://www.novine.ca/vesti/kanada/gradovi-ce-pokrivati-deo-troskova-za-zdravstvo-i-decju-zastitu
 

Back
Top