Život u Kanadi - pitanja i odgovori

^^
Ne znam ni sam sta da ti odgovorim, druze.

Ima puno razloga, a mozda najkonkretniji je taj sto je blog otisao u potpuno suprotnom pravcu od ocekivanog. Umesto prenosenja iskustava iz nove zemlje, kako sam prvobitno zamislio koncepciju bloga, 95% korespodencije sa citaocima se svelo na odgovaranje na komentare tipa "ja sam po struci to i to, imam toliko i toliko godina iskustva, kakve su mi sanse u Kanadi?". U pocetku sam uctivo odgovarao i na sve takve komentare, medjutim, dodje coveku u jednom momentu do toga da se zasiti i da vise nema ni snage, ali ni volje da vrti jednu te istu stvar do beskonacnosti.

Nemoj me pogresno shvatiti, ne osudjujem nikoga i potpuno razumem i postujem svakoga ko je ostavio komentar. Situacija u Srbiji mi je poznata, i sam sam bio u potpuno istim dilemama pre 5 i vise godina. Medjutim, zivot ide dalje jako brzo, ja sam vecinu toga odavno prevazisao, evoluirao u neke sasvim druge dimezije i otisao dalje u svet nekih sasvim drugih problema (kao sto je npr. ovaj od @micicv11 sa prethodne strane).

A druga, i ne bas zanemarljiva stvar jeste to sto sam shvatio da umesto u 2.5-milionskom velegradu zivim ustvari u klasicnoj srpskoj palanci, gde se svi znaju i gde svi znaju sve o svakome (ne, ovo nije pleonazam vec sumorna svakodnevnica srpske zajednice). Tako mi se desilo vec 1000 puta da me ljudi u crkvi, nasoj prodavnici, kod frizera i sl, iz cista mira pitaju "A ti si onaj sto pise blog, onaj Vrcinac?". :aaa: Nasrecu, ja umem sa time fino da izadjem na kraj (hvala Kanadjanima sto su me tome naucili!), medjutim kada su poceli da spopadaju i moju zenu, vec je vrag odneo salu. Nije da se ja bilo cega sa bloga stidim, naprotiv, stojim iza svake svoje reci, ali mi izlazak u javnost gde neko zna sve o meni, a ja ga prvi put vidim u zivotu, nikako ne prija. Estrada me nikada nije zanimala, jbg ...

Tako da, druze, nadam se da sam uspeo da ti odgovorim na pitanje. Blog je definitivno pokojni i vjecnaja mu pamjat. :pop2:
 
Poslednja izmena:
^^
Ne znam ni sam sta da ti odgovorim, druze.

Ima puno razloga, a mozda najkonkretniji je taj sto je blog otisao u potpuno suprotnom pravcu od ocekivanog. Umesto prenosenja iskustava iz nove zemlje, kako sam prvobitno zamislio koncepciju bloga, 95% korespodencije sa citaocima se svelo na odgovaranje na komentare tipa "ja sam po struci to i to, imam toliko i toliko godina iskustva, kakve su mi sanse u Kanadi?". U pocetku sam uctivo odgovarao i na sve takve komentare, medjutim, dodje coveku u jednom momentu do toga da se zasiti i da vise nema ni snage, ali ni volje da vrti jednu te istu stvar do beskonacnosti.

Nemoj me pogresno shvatiti, ne osudjujem nikoga i potpuno razumem i postujem svakoga ko je ostavio komentar. Situacija u Srbiji mi je poznata, i sam sam bio u potpuno istim dilemama pre 5 i vise godina. Medjutim, zivot ide dalje jako brzo, ja sam vecinu toga odavno prevazisao, evoluirao u neke sasvim druge dimezije i otisao dalje u svet nekih sasvim drugih problema (kao sto je npr. ovaj od @micicv11 sa prethodne strane).

A druga, i ne bas zanemarljiva stvar jeste to sto sam shvatio da umesto u 2.5-milionskom velegradu zivim ustvari u klasicnoj srpskoj palanci, gde se svi znaju i gde svi znaju sve o svakome (ne, ovo nije pleonazam vec sumorna svakodnevnica srpske zajednice). Tako mi se desilo vec 1000 puta da me ljudi u crkvi, nasoj prodavnici, kod frizera i sl, iz cista mira pitaju "A ti si onaj sto pise blog, onaj Vrcinac?". :aaa: Nasrecu, ja umem sa time fino da izadjem na kraj (hvala Kanadjanima sto su me tome naucili!), medjutim kada su poceli da spopadaju i moju zenu, vec je vrag odneo salu. Nije da se ja bilo cega sa bloga stidim, naprotiv, stojim iza svake svoje reci, ali mi izlazak u javnost gde neko zna sve o meni, a ja ga prvi put vidim u zivotu, nikako ne prija. Estrada me nikada nije zanimala, jbg ...

Tako da, druze, nadam se da sam uspeo da ti odgovorim na pitanje. Blog je definitivno pokojni i vjecnaja mu pamjat. :pop2:

Vrcinac?!?!?! Hahahhaha, jbt, ni ne znaju koliko su te uvredili :) Dobro, promasili su tek 20-30km, nije strasno :hahaha:
Procitao sam citav tvoj blog i dosta mi je pomogao da shvatim i procenim neke stvari. Evo, i ovde bih ti zahvalio sto si pisao isti. Steta sto neces nastaviti, ali te razumem, ljudi su prilicno lenji i nece da se iscimaju da citaju zvanicni sajt, nego je lakse da cimaju tebe, kao da si ti neki imigracioni savetnik. Nasa posla.
Iako su ovde neki "dobronamerni" komentarisali kako eto "nema ga, pocela je borba za zivot, nije Kanada to sto je mislio", i slicno tome, meni je bilo jasno da si ustvari poceo da zivis i da si u sustini ispisao na blogu sve sto je bilo neophodno.
Iako je ispalo da je Vankuver "nasa selendra", nadam se da ipak uzivas i da si svestan kakav si dobar potez napravio odlaskom tamo.
Pozdravljam jos jednom i sve najbolje zelim.
 
Vrcinac?!?!?! Hahahhaha, jbt, ni ne znaju koliko su te uvredili :) Dobro, promasili su tek 20-30km, nije strasno :hahaha:
Procitao sam citav tvoj blog i dosta mi je pomogao da shvatim i procenim neke stvari. Evo, i ovde bih ti zahvalio sto si pisao isti. Steta sto neces nastaviti, ali te razumem, ljudi su prilicno lenji i nece da se iscimaju da citaju zvanicni sajt, nego je lakse da cimaju tebe, kao da si ti neki imigracioni savetnik. Nasa posla.
Iako su ovde neki "dobronamerni" komentarisali kako eto "nema ga, pocela je borba za zivot, nije Kanada to sto je mislio", i slicno tome, meni je bilo jasno da si ustvari poceo da zivis i da si u sustini ispisao na blogu sve sto je bilo neophodno.
Iako je ispalo da je Vankuver "nasa selendra", nadam se da ipak uzivas i da si svestan kakav si dobar potez napravio odlaskom tamo.
Pozdravljam jos jednom i sve najbolje zelim.

Hvala druze. :ok:

Iako sam napisao to gore sto sam napisao, osecam da sam ostao nedorecen i da mnogim ljudima dugujem nastavak. No, napisacu ovde sta imam da kazem, sa ovog foruma je sve nekako i krenulo.

Bili smo prosle godine u Srbiji, prvi put nakon 3 godine boravka u Kanadi, i da, potpuno sam svestan da sam odlaskom u Kanadu povukao (verovatno) najbolji potez u svom zivotu. Iako idealna zemlja zaista nigde ne postoji, Kanada mi je omogucila najidealnije moguce uslove da zivim zivot punim plucima, a ne da zivotarim. Da ostvarim neke od svojih snova, i to za vrlo kratko vreme. Da uradim sve ono, o cemu sam u Srbiji samo mastao da bih jednog dana mogao da uradim. Kao sto sam naveo u blogu, ovo je zaista bila prilika za "restart" u mom zivotu.

Smestili smo se ovde, skucili, okruzili veoma kvalitetnim ljudima (koje ovde imas priliku da zaista biras), a neki od njih su komentatori sa bloga. Krenulo je od komentara, upoznali se, zblizili, postali komsije, ... itd. Eto neke koristi i od sveg onog pisanija. :lol: Inace se druzim sa ljudima iz celog sveta, i to bogatstvo i priliku da ga iskoristim i naucim najbolje od svakoga nisam propustio.Tako su nas, recimo Kanadjani povukli svojim mentalitetom da smirimo srpsku impulsivnost i usplahirenost, i na veoma jednostavan nacin, uz osmeh kazemo i najgrdje stvari. :D Takodje sam od Kanadjana naucio da mnogo vise cenim prirodu oko sebe i da uzivam u njoj na pravi nacin. U Beogradu mi je sama pomisao pentranja na Avalu peske bila smesna, u Vankuveru se ocas posla popnem sa drustvom na Cypress i onda sa vrha posmatramo okean i zalazak sunca. Trcanje i teretana? Pa ko to jos u Srbiji radi posle 25-te? Ovde u teretani srecem i babe i dede od preko 70 godina.

Povrce - sta to bese? Daj bre burek i baklavu. E pa ne vise. Sada nosim sargarepu i karfiol pa grickam kao snack na poslu. :D A sto se posla tice, da, radi se od jutra do mraka udarnicki, ali ja sam to isto radio i u Srbiji (zvanicno radno vreme je bilo do 4 PM, a ja nikada nisam odlazio kuci pre 6 PM) pa mi ni ta tranzicija na poslu nije tesko pala.

Sve u svemu, za koji mesec dobijamo i drzavljanstvo Kanade. Sa ponosom i iz srca cemo pevati himnu na ceremoniji "Oh Canada, our home and cherish land", srecni sto i zvanicno postajemo deo ovog drustva. U isto vreme, mi smo i najbolji ambasadori Srbije. Vlastitim primerom smo to vise puta dokazali i ko god da je nas upoznao o Srbima je mislio sve najlepse.

A svoje korene nismo niti cemo ikada zaboraviti. U kuci pricamo iskljucivo na srpskokm jeziku i sve srpske obicaje proslavljamo. U sredu nam je Slava, pa cemo tom prilikom umesiti kolac i skuvati zito, koje cemo nositi u crkvu na osvecenje, a uvece prirediti i veceru za svoje prijatelje. Naravno, posnu jer Slava ove godine pada u sredu. Na slavskoj veceri nista drugacije nece biti od iste takve u Srbiji, s tom razlikom sto cemo sve to pripremiti samo nas dvoje, svojim rukama. I opet, hvala Kanadjanima, sto su nas naterali i u isto vreme naucili da se oslonimo na svoje sopstvene snage, a ne na vecitu pomoc roditelja, kao u Srbiji. Da iz sebe izvucemo kreativnost i umece koji cuce u svakom coveku i cekaju da budu probudjeni.

Uzdravlje! :pivce:
 
Hvala druze. :ok:

Iako sam napisao to gore sto sam napisao, osecam da sam ostao nedorecen i da mnogim ljudima dugujem nastavak. No, napisacu ovde sta imam da kazem, sa ovog foruma je sve nekako i krenulo.

Bili smo prosle godine u Srbiji, prvi put nakon 3 godine boravka u Kanadi, i da, potpuno sam svestan da sam odlaskom u Kanadu povukao (verovatno) najbolji potez u svom zivotu. Iako idealna zemlja zaista nigde ne postoji, Kanada mi je omogucila najidealnije moguce uslove da zivim zivot punim plucima, a ne da zivotarim. Da ostvarim neke od svojih snova, i to za vrlo kratko vreme. Da uradim sve ono, o cemu sam u Srbiji samo mastao da bih jednog dana mogao da uradim. Kao sto sam naveo u blogu, ovo je zaista bila prilika za "restart" u mom zivotu.

Smestili smo se ovde, skucili, okruzili veoma kvalitetnim ljudima (koje ovde imas priliku da zaista biras), a neki od njih su komentatori sa bloga. Krenulo je od komentara, upoznali se, zblizili, postali komsije, ... itd. Eto neke koristi i od sveg onog pisanija. :lol: Inace se druzim sa ljudima iz celog sveta, i to bogatstvo i priliku da ga iskoristim i naucim najbolje od svakoga nisam propustio.Tako su nas, recimo Kanadjani povukli svojim mentalitetom da smirimo srpsku impulsivnost i usplahirenost, i na veoma jednostavan nacin, uz osmeh kazemo i najgrdje stvari. :D Takodje sam od Kanadjana naucio da mnogo vise cenim prirodu oko sebe i da uzivam u njoj na pravi nacin. U Beogradu mi je sama pomisao pentranja na Avalu peske bila smesna, u Vankuveru se ocas posla popnem sa drustvom na Cypress i onda sa vrha posmatramo okean i zalazak sunca. Trcanje i teretana? Pa ko to jos u Srbiji radi posle 25-te? Ovde u teretani srecem i babe i dede od preko 70 godina.

Povrce - sta to bese? Daj bre burek i baklavu. E pa ne vise. Sada nosim sargarepu i karfiol pa grickam kao snack na poslu. :D A sto se posla tice, da, radi se od jutra do mraka udarnicki, ali ja sam to isto radio i u Srbiji (zvanicno radno vreme je bilo do 4 PM, a ja nikada nisam odlazio kuci pre 6 PM) pa mi ni ta tranzicija na poslu nije tesko pala.

Sve u svemu, za koji mesec dobijamo i drzavljanstvo Kanade. Sa ponosom i iz srca cemo pevati himnu na ceremoniji "Oh Canada, our home and cherish land", srecni sto i zvanicno postajemo deo ovog drustva. U isto vreme, mi smo i najbolji ambasadori Srbije. Vlastitim primerom smo to vise puta dokazali i ko god da je nas upoznao o Srbima je mislio sve najlepse.

A svoje korene nismo niti cemo ikada zaboraviti. U kuci pricamo iskljucivo na srpskokm jeziku i sve srpske obicaje proslavljamo. U sredu nam je Slava, pa cemo tom prilikom umesiti kolac i skuvati zito, koje cemo nositi u crkvu na osvecenje, a uvece prirediti i veceru za svoje prijatelje. Naravno, posnu jer Slava ove godine pada u sredu. Na slavskoj veceri nista drugacije nece biti od iste takve u Srbiji, s tom razlikom sto cemo sve to pripremiti samo nas dvoje, svojim rukama. I opet, hvala Kanadjanima, sto su nas naterali i u isto vreme naucili da se oslonimo na svoje sopstvene snage, a ne na vecitu pomoc roditelja, kao u Srbiji. Da iz sebe izvucemo kreativnost i umece koji cuce u svakom coveku i cekaju da budu probudjeni.

Uzdravlje! :pivce:

Veliki pozdrav za tebe i hvala za svo zalaganje,

Ja takođe moram da pohvalim tvoj blog i da kazem da je veoma koristan nasao sam dosta informacija tamo. Da li dolazite za Srbiju i koliko ste u prilici da dodjete ovamo proslo je dosta vremena od kad ste tamo? Kakvi su vam planovi posle dobijanja drzavljanstva?
 
ja moram da kazem posto vec pricamo o blogu gospodina Vrachar da ja nisam nasla nista korisno tamo, vise me iznervira to sentimentalno izlaganje i suvise romanticno vidjenje stvari, mada se u sustini slazem sa covekom oko dosta stvari nervira me njegov ton pisanja... ne znam zasto, ukljuci se neki netrpeljivi mod, mene nervira to kao lepo smo se snasli u Kanadi... ne zato sto mi smeta sto se covek lepo snasao ili sto se ja nisam snasla... mislim, ja sam se snasla, mozda i bolje nego on ali to nije problem ovde, mene nervira taj pokusaj da se slavi Slava u Kanadi kao isto je kao u Srbiji, kao da mu je neko uradio lobotomiju i on se pretvara da je sada u boljoj verziji Srbije.

to je sve gomila BS!

ja necu sa ponosom da pevam himnu Kanade, nego sa velikim suzama i ogorcenjem sto mi je ovde bolje nego u Srbiji, vi ljudi ko da ste roboti, pa kako bre mozete samo da nastavite... mislim jeste li vi Srbi uopste ili ste Kanadjani?
 
Pozdrav svima,
Nova sam na ovom forumu, i potrudila sam se da procitam puno stvari koje su posane do sada, ali je ipak veoma naporno citati sve u potrazi da odredjenim informacijama, pa bih vas zamolila za malu pomoc.
Naime, muz i ja se bas dvoumimo oko dolaska u Kanadu, poene mozemo da skupimo i da apliciramo za vizu, ali smo malo skepticni po pitanju zaposljavanja tamo. Mi smo diplomirani gradjevinski inzenjeri, on ima maste diplomu, ja sam samo diplomirani( imam 4 god na fakultetu), pa me zanima kako tamo stoje stvari oko dobijanja licence i sl, konkretno me zanima Vankuver?
Imamo bas malo dete, od god dana, pa se malo plasim da se upustimo u takvu avanturu, a da pri tom nemamo neke sanse za napredovanjem tamo, jer ipak nije bas da prezivljavamo u Srbiji, ali bih najradije otisla, zbog deteta, jer mi se stanje ovde ni malo ne svidja, a cini mi se da ce biti sve gore i gore
 
Pozdrav svima!
I ja sam nova na forumu, a redovno pratim poruke! Suprug I ja se takodje bavimo gradjevinom, kao I Miljka.paun! Samo sto sam ja zavrsila Visu, a muz je masinista! Imamo dvoje dece, zbog kojih I zelimo da odemo, a s druge strane plasi nas kako bi oni prihvatili tu promenu! Sto se tice posla, radili bi smo za pocetak bilo sta, dok ne iskrsne nesto iz nase struke.
Mene takodje zamina postupak oko licence!
Zainteresovani smo za Vankuver ili Albertu!
 
zdravo miljka.paun
ukoliko ste zainteresovani za odlazak (a svi smo ovdje radi boljeg zivota, prvenstveno koji zelimo pruziti djeci, ali i obezbjediti sebi), "najjednostavniji" nacin u ovom momentu je express entry program. pretpostavljam da si o tim poenima i govorila.
prije svega morate da verifikujete svoje diplome, to radite odavde i prije nego sto uopste aplicirate. imate na sajtu imigracije linkove ka ovlastenim agencijama.takodje morate da polazete i ielts, to se radi ili u bg ili sarajevu ili zagrebu.. gdje vam je volja. iz licnog iskustva ti preporucujem, ako si u mogucnosti, da zaobidjes bg, jer cjelokupna organizacija je prilicno losa, i dosta su neinformisani oko svojih prava i obaveza. cijena testa je uglavnom svuda ista.
mi idemo za albertu, a po svemu sto smo culi i procitali, alberta je najbolja za novopridosle, jer je tamo najbolji odnos plata i troskova zivota.
pozz

- - - - - - - - - -

@madjar1978....sto se licenci za pojedinacna zanimanja tice, to morate prvo da odlucite u koju biste provinciju se smjestili, jer svaka uglavnom ima svoja pravila. ili ako ste vec fokusirani na BC i albertu, kontaktirajte nadlezne agenciej u obje provincije, pa popricajte malo oko uslova, i vidite gdje vam se vise "isplati". mozda vam bas to i pomogne u odluci gdje da se smjestite :)
 
Јел може линк до тог блога или више не постоји у читаној форми? Баш ме занима шта пише. Само бих прокоментарисао пар будалаштина из текста као нпр: Квалитетни људи који не постоје нигде другде сем Ванкувера, ценити природу и уопште окружење долази из кућног васпитања а не од неког Канађанина или канадског друштва, пентрање на Авалу и теретану не бих да коментаришем(надам се да је то сарказам), итд.
Што се тиче канадске химне и држављанства сам захвалан што сам добио парче папира и шансу. Иначе ту химну или било коју другу никада нисам нити ћу певати. Нисам јбг полтрон.
Да, канађани ће да те науче како да се ослониш на своје снаге и истераш децу са 18 на улицу а притом узети пар мачака и паса који ће мењати ту исту децу. Иначе они то раде јер стварно мисле на ту будућност своје деце хахахахаха. Каквих све ликова има:).
 
Јел може линк до тог блога или више не постоји у читаној форми? Баш ме занима шта пише. Само бих прокоментарисао пар будалаштина из текста као нпр: Квалитетни људи који не постоје нигде другде сем Ванкувера, ценити природу и уопште окружење долази из кућног васпитања а не од неког Канађанина или канадског друштва, пентрање на Авалу и теретану не бих да коментаришем(надам се да је то сарказам), итд.
Што се тиче канадске химне и држављанства сам захвалан што сам добио парче папира и шансу. Иначе ту химну или било коју другу никада нисам нити ћу певати. Нисам јбг полтрон.
Да, канађани ће да те науче како да се ослониш на своје снаге и истераш децу са 18 на улицу а притом узети пар мачака и паса који ће мењати ту исту децу. Иначе они то раде јер стварно мисле на ту будућност своје деце хахахахаха. Каквих све ликова има:).
:klap:
 
Елем, нађох блог:). Мали исечак: "Ovde smo se brzo uklopili, a najpre nas sin, koji se brzo prebacio na engleski i evo, nakon godinu dana boravka u Kanadi on je pravi Kanadjanin. Sada ima 3 godine i ide u vrtic, gde se druzi sa drugom decom, a sredina i vreme neupitno cine svoje. Prica srpski jos uvek, ali kada god moze vrati se na engleski. Cak sam ga i u snu cuo da bunca na engleskom. "
Како сте могли да дозволите да прича српски још увек? Да не причам о јеленима на ватрогасном дому хахахахахаха. Без зле намере брате Врачарац ала си га увио у фолију а тек сам на пола писанија. Додуше, има и квалитетних делова али бајке су мала беба за овај блог не замери:). А тек ликови у коментарима :).
 
Елем, нађох блог:). Мали исечак: "Ovde smo se brzo uklopili, a najpre nas sin, koji se brzo prebacio na engleski i evo, nakon godinu dana boravka u Kanadi on je pravi Kanadjanin. Sada ima 3 godine i ide u vrtic, gde se druzi sa drugom decom, a sredina i vreme neupitno cine svoje. Prica srpski jos uvek, ali kada god moze vrati se na engleski. Cak sam ga i u snu cuo da bunca na engleskom. "
Како сте могли да дозволите да прича српски још увек? Да не причам о јеленима на ватрогасном дому хахахахахаха. Без зле намере брате Врачарац ала си га увио у фолију а тек сам на пола писанија. Додуше, има и квалитетних делова али бајке су мала беба за овај блог не замери:). А тек ликови у коментарима :).
:super::klap::super:
 
Ljudi moji,

Selim se ovih dana pa nemam vremena svakom ponaosob da odgovorim. A jos uvek me drzi i uzbudjenje zbog kupovine nove kuce, pa ne bih nicim to da kvarim.

Uglavnom, drago mi je sto je blog izazvao toliko reakcija i komentara. To je siguran znak da se za dobrim konjem uvek dize prasina.

Hvala svima i uzdravlje! :pivce:
 
Ајде нека је са срећом у новој кући. Зашто би кварио? Ја се и даље цепам од смеха јер не верујем шта читам:) хахахаха. Да ли ће пасти неки лавови или фонтане у дворишту нове куће?:) или пак јелени те драге и грациозне животиње:):):).
 
Ljudi moji,

Selim se ovih dana pa nemam vremena svakom ponaosob da odgovorim. A jos uvek me drzi i uzbudjenje zbog kupovine nove kuce, pa ne bih nicim to da kvarim.

Uglavnom, drago mi je sto je blog izazvao toliko reakcija i komentara. To je siguran znak da se za dobrim konjem uvek dize prasina.

Hvala svima i uzdravlje! :pivce:

Neka je sa srecom :) Sve najbolje!

Ja, prosto, ne mogu da verujem u sta se ova tema pretvorila.
 

Back
Top