Život u Kanadi - pitanja i odgovori

E onda je kod tebe drugaciji proces,mozda zbog toga draga sto je i djete tu.Kod nas je bio prvi korak sa advokatom koji je obradio papire i slao ih za London taj proces je trajao od maja 2013 pa sve do 20 januara 2014 godine.Tada nas je advokat pozvao i rekao da je sve u redu i da moram ja na pregled,a da suprug mora sakupiti sva dokumenta o placanju taksi i sve ostalo.Onda je to suprug poslao Misisagi neznam tacno datum ali znam da je to u Misisagi trajalo 4 i po mjeseca.Onda stize pismo u kojem pise da je odobren za sponzora i da su moja dokumenta otisla za Bec i da ja svakog dana mogu ocekivati poziv ili pismo od njih.Mozda kod trebe draga drugaciji postupak.
 
E onda je kod tebe drugaciji proces,mozda zbog toga draga sto je i djete tu.Kod nas je bio prvi korak sa advokatom koji je obradio papire i slao ih za London taj proces je trajao od maja 2013 pa sve do 20 januara 2014 godine.Tada nas je advokat pozvao i rekao da je sve u redu i da moram ja na pregled,a da suprug mora sakupiti sva dokumenta o placanju taksi i sve ostalo.Onda je to suprug poslao Misisagi neznam tacno datum ali znam da je to u Misisagi trajalo 4 i po mjeseca.Onda stize pismo u kojem pise da je odobren za sponzora i da su moja dokumenta otisla za Bec i da ja svakog dana mogu ocekivati poziv ili pismo od njih.Mozda kod trebe draga drugaciji postupak.

Onda jeste nesto drugacije. Mi nismo nista slali u London. Ja sam uradila ljekarsko i povadila sve papire i sve smo odmah poslali gore,nakon nekih mjesec dana muz je odobren i oni su onda sve poslali u Bec,ali ne vjerujem da ima ikakve veze sa djetetom jer je mali od rodjenja njihov drzavljanin. Ja odavno nisam vise pametna... Vidjet ces jos kad otvoris svoju aplikaciju,bar je tako kod mene,pise da su primili moje papire u becu u februaru,a to je ustvari datum kada su odobrili supruga kao sponzora. Hajde cujemo se na fb da ne duljim vise
 
Pozdrav drugari sapatnici, da li neko zna ima li za bukvalno svaku profesiju određena ustanova kod koje se može proveriti važenje naše diplome u Kanadi?Ž
Iako znam da od toga nema ništa i da 99% nije priznato, zanima me pedagog za Albertu.... Trazim vec par dana i ne mogu da skontam gde to naci, kod njih se to zanimanje ne vodi nigde, sve su uglavnom child educator-i i slicno...
 
Pozdrav drugari sapatnici, da li neko zna ima li za bukvalno svaku profesiju određena ustanova kod koje se može proveriti važenje naše diplome u Kanadi?Ž
Iako znam da od toga nema ništa i da 99% nije priznato, zanima me pedagog za Albertu.... Trazim vec par dana i ne mogu da skontam gde to naci, kod njih se to zanimanje ne vodi nigde, sve su uglavnom child educator-i i slicno...

Koliko je meni poznato, u Kanadi ne postoji zanimanje pedagog i psiholog, kao kod nas, za rad sa decom u školi i sl. :(.
 
Molim vas da se lepo druzimo :)
Evo i ja da se predstavim. Ovde sam nova. Citam vec dugo sve i svasta o Kanadi. Suprug i ja sa dvoje dece imamo nameru da probamo novi zivot i to bas u Kanadi. Koji grad?
Mene licno privlaci Kalgari i Edmonton. Suprug je u marketingu. Master. Ja umetnik. Pozoriste. Deca 6 i 2 godine. Ne govore engleski. Mi govorimo dobro. Nas interesuje ima li posla u tim strukama. Naravno da radili bi i druge poslove koji nemaju veze sa nasim obrazovanjem. Jos jedno pitanje mi se namece, a to je da li je bolje da odavde trazimo posao i tako dodjemo jer mi se cini prilicno stresnim imigracija sa dvoje male dece u nepoznato.
Da li je bezbedan grad u odnosu na druge Kanadske gradove?
Koliko novca nam u proseku treba za start...
Veliki pozdrav svima od mene...
 
Evo i ja da se predstavim. Ovde sam nova. Citam vec dugo sve i svasta o Kanadi. Suprug i ja sa dvoje dece imamo nameru da probamo novi zivot i to bas u Kanadi. Koji grad?
Mene licno privlaci Kalgari i Edmonton. Suprug je u marketingu. Master. Ja umetnik. Pozoriste. Deca 6 i 2 godine. Ne govore engleski. Mi govorimo dobro. Nas interesuje ima li posla u tim strukama. Naravno da radili bi i druge poslove koji nemaju veze sa nasim obrazovanjem. Jos jedno pitanje mi se namece, a to je da li je bolje da odavde trazimo posao i tako dodjemo jer mi se cini prilicno stresnim imigracija sa dvoje male dece u nepoznato.
Da li je bezbedan grad u odnosu na druge Kanadske gradove?
Koliko novca nam u proseku treba za start...
Veliki pozdrav svima od mene...

Pitanja koja postavljas su generalno pitanja koja interesuju sve buduce imigrante, i odgovori su veoma subjektivni.
Da li ima posla u vasoj struci? Ima posla u svakoj struci, pitanje je samo da li cete naci poslodavca koji nece insistirati na Kanadskom iskustvu.
Da li traziti posao iz Srbije ili prvo doci u Kanadu? Zavisi od novca kojim raspolazete, svakako bih preporucio da se iz Kanade trazzi posao,ali to ce vremenski da potraje pa samim tim je i veliki finansijski izdatak. Uvek jedan od roditalja moze prvo da dodje, pa za njim ostatak porodice.
Sto se tice bezbednosti, svakako Kanada nije Amerika, i tu nema nekih preteranih problema.
Koliko para za pocetak? Ne verujem da sa dvoje dece mozete samo za golo prezivljavanje da potrosite manje od $2500.

Mislim da vam je u ovom momentu bitnije da se fokusirate i razmisljate kojim programom biste imali sansu za imigraciju, jer bez toga sve ostalo je samo prica...srecno
 
Suprug je u marketingu. Master. Ja umetnik. Pozoriste.

:roll:

Evo i ja da se predstavim. Ovde sam nova. Citam vec dugo sve i svasta o Kanadi. Suprug i ja sa dvoje dece imamo nameru da probamo novi zivot i to bas u Kanadi. Koji grad?
Mene licno privlaci Kalgari i Edmonton.

Zasto? Ti gradovi nisu za umetnike. Ima da puknesh od dosade I primitivizma.
 
Pozdrav,

Veliko hvala svima vama koji ste odvojili puno slobodnog vremena i podelili korisne informacije. Pitam se kako je bilo doci do info. u vreme kada nije postojao Internet. Hvala i vama koji ste podelili svoje frustracije vezane za dozivljaj Kanade.

Procitala sam sve teme vezane za odlazak i zivot u Kanadi, proucila skoro sve sajtove i sumirala sam sve na jedno mesto koje izgleda odprilike kao u kriminalistickim filmovima kad inspektor polepi na zid sve sto vodi ka resenju slucaja :)

Skoro sve mi je jasno. Jedino fali poslednja karika.

Situacija je sledeca: Suprug nije bio nikada za varijantu odlaska iz zemlje, jer je bio ubedjen da cemo zavrsetkom fakulteta i radom, radom i samo radom uspeti i ovde. Inace smo jako skromni ljudi. Mastali smo jos kao studenti da cemo prvo zavrsiti fax, on otici u vojsku, potom zaposliti se, doci do nekretnine, izroditi decu, putovati u slobodno vreme i ziveti jedan obican zivot. To su dakle, bile nase zelje. Trudili smo se zaista da u tome uspemo, jedno po jedno.

Nemamo pomoc sa strane kao vecina nasih prijatelja vezano za nekretninu. Niti imamo sta da nasledimo, niti nasi roditelji imaju sa cime da nam pomognu. (Mi kao podstanari 12 god. pomazemo njima :confused:)

Ispocetka kad je on dosao iz vojske smo radili sve i svasta, honorarne poslice od danas do sutra, jedva smo uspevali da skrpimo za kiriju i racune, a za hranu pasteta i paradajz. Nismo odbijali poslove, radili smo na ulici po vetru, snegu, hladnoci, ali nije bilo izbora. Tako malo po malo, otvori se mogucnost da on radi kao komercijalista za neku agenciju koja se bavila nekretninama i wow, prvi kancelarijski posao. Zaboravila sam da kazem da od naseg fakulteta nema vajde. Kasnije i ja upadnem u tu firmu jer je njegova koleginica otisla na neku operaciju i trebala je zamena na odredjeno vreme. Brzo se snadjem na novom poslu, uslovi iako losi (plata mala, kasni, a racune i kiriju moras da platis, moras nesto i da jedes...), bili smo srecni jer imamo konkretan posao. Suprug se jako dobro snasao, obzirom da nikada nije radio taj posao i gazda je bio zadovoljan. Medjutim, gazda je imao jos nekoliko unosnijih poslova (grdjevinski investitor) i preko noci je zatvorio firmu, pobegao u Kanadu (gle ironije). Racuni u blokadi, nasih plata ni dan danas nema :confused:

Nema veze. Odatle ja opet na ulicu, deli flajere, lepi plakate, cisti po kucama, samo da se nesto radi. Suprug se zaposli u jednoj privatnoj firmi u kojoj je radio jos kao student neke honorarne poslove, jer je gazdi trebao komercijalista, a on je vec imao neko iskustvo. Za sve ove godine je toliko napredovao da je i firma od kada on radi u njoj dostigla visi nivo i razvila se u najvecu firmu iz te oblasti na Balkanu (ako ne i sire). Sve je izgledalo super jer je imao ok platu, korektne uslove za rad, napredovao je i bivao unapredjen shodno rezultatima. Medjutim, prijavljen je na minimalac, kreditno nesposoban za stan, poslodavac se polakomio zbog velikog novca koje zaradjuje i jednostavno uslovi rada su postali nemoguci. Ljudi iz firme se osipaju, daju otkaz. On za sad cuti i trpi jer nema drugo resenje. Ukoliko bi ga gazda prijavio na pun iznos plate (zbog kredita), ocekuje da radnik sam placa razliku u doprinosima i porez sto onda znaci da nama ne ostaje ni za ratu kredita, a komoli za zivot. Na kraju krajeva, sve i da imamo uslove za kredit, fali nam onaj najbitniji deo - ucesce koje nemamo. Ja i dalje ne mogu da nadjem posao jer svugde traze iskustvo koje nemam. Ako ne iskustvo, kada se javim na oglas, pitaju me - ko te je poslao (?!) Na mailove koje saljem na razne konkurse ili nema odgovora ili ce me imati u vidu, ali poziva na razgovor nema. Radim honorarno i dalje neke bezvezne malo placene poslove.

Nemamo nikoga bliskog koga bismo pitali za pomoc oko preporuke za posao ovde, niti imamo nekoga za pomoc oko istog u inostranstvu. Rodbina koja je vani se snebiva jer je i njima toboze tesko i tako...

Pokusali smo ovde sve sto je u nasoj moci i jednostavno ne mrdamo se s mrtve tacke. Godine prolaze. Ja imam 34, suprug 35 godina.

Nedavno je nas dobar prijatelj otisao u Edmonton. Prvo je aplicirao za turisticku vizu ali je odbijen. Nedugo potom, njegov prijatelj je izboksovao kod svog poslodavca da mu posalje LMO i nas prijatelj je otputovao i vec radi. Vozi neko vozilo slicno bageru na gradilistu i ima satnicu 20 $. U njegovom primeru sve je islo relativno glatko ako se izuzme odbijenica za turisticku vizu.

Kada se sve sabere i oduzme, ovde nemamo nista da dobijemo niti da izgubimo. Predugo vremena je proslo, nadali smo se i trudili ali nazalost nikakvog pomaka nema. Ako probamo da odemo u Kanadu, mozemo ziveti bar isti zivot kao ovde samo u malo bolje uredjenoj zemlji. Verujem iz procitanog da bi se nas trud, rad i zelja za istim vrednovala ako ne vise, sigurno ne manje nego ovde.

Nadam se da ce nas prijatelj kada se sam snadje malo i stane na noge, uspeti poslati preko poslodavca LMO, jer drugog nacina za odlazak ne vidim. Nasa struka se ne trazi, ali i da se trazi, od necega se mora ziveti dok se ne doskolujemo ili ne kvalifikujemo za neki posao.

Koje poslove ste radili vi kada ste tek stigli u Kanadu i koje poslove radite sada? Gledala sam ponudu poslova na kijiji.ca i rekla bih da za pocetak mozda mogu da cistim, obzirom da za to valjda ne treba neki sertifikat. Satnice jesu male ali bih mozda mogla da radim to kao dodatni posao ako nas prijatelj posalje LMO iz njegove gradjevinske firme.

Da li je tesko naci stan ako imate u vlasnistvu psa? Vidim na oglasima da postoje pet friendly stanovi ali najcesce pise cat only :think:

Da li neko moze da mi odgovori ako konkretno zna, kolike su cene usluge veterinara (uopsteno)?

Sta pas sme, sta ne sme, da li postoje neka rigorozna pravila za vlasnike i njihove ljubimce?

Koliko je tesko pokrenuti sopstveni posao? Imam ideju sta i kako, konkretno mislim na dog sitting.

Unapred hvala na odgovorima i nadam se nekom komentaru. Pozdrav! (Nemojte da trolujete please :brus:)
 
Pozdrav,

Veliko hvala svima vama koji ste odvojili puno slobodnog vremena i podelili korisne informacije. Pitam se kako je bilo doci do info. u vreme kada nije postojao Internet. Hvala i vama koji ste podelili svoje frustracije vezane za dozivljaj Kanade.

Procitala sam sve teme vezane za odlazak i zivot u Kanadi, proucila skoro sve sajtove i sumirala sam sve na jedno mesto koje izgleda odprilike kao u kriminalistickim filmovima kad inspektor polepi na zid sve sto vodi ka resenju slucaja :)

Skoro sve mi je jasno. Jedino fali poslednja karika.

Situacija je sledeca: Suprug nije bio nikada za varijantu odlaska iz zemlje, jer je bio ubedjen da cemo zavrsetkom fakulteta i radom, radom i samo radom uspeti i ovde. Inace smo jako skromni ljudi. Mastali smo jos kao studenti da cemo prvo zavrsiti fax, on otici u vojsku, potom zaposliti se, doci do nekretnine, izroditi decu, putovati u slobodno vreme i ziveti jedan obican zivot. To su dakle, bile nase zelje. Trudili smo se zaista da u tome uspemo, jedno po jedno.

Nemamo pomoc sa strane kao vecina nasih prijatelja vezano za nekretninu. Niti imamo sta da nasledimo, niti nasi roditelji imaju sa cime da nam pomognu. (Mi kao podstanari 12 god. pomazemo njima :confused:)

Ispocetka kad je on dosao iz vojske smo radili sve i svasta, honorarne poslice od danas do sutra, jedva smo uspevali da skrpimo za kiriju i racune, a za hranu pasteta i paradajz. Nismo odbijali poslove, radili smo na ulici po vetru, snegu, hladnoci, ali nije bilo izbora. Tako malo po malo, otvori se mogucnost da on radi kao komercijalista za neku agenciju koja se bavila nekretninama i wow, prvi kancelarijski posao. Zaboravila sam da kazem da od naseg fakulteta nema vajde. Kasnije i ja upadnem u tu firmu jer je njegova koleginica otisla na neku operaciju i trebala je zamena na odredjeno vreme. Brzo se snadjem na novom poslu, uslovi iako losi (plata mala, kasni, a racune i kiriju moras da platis, moras nesto i da jedes...), bili smo srecni jer imamo konkretan posao. Suprug se jako dobro snasao, obzirom da nikada nije radio taj posao i gazda je bio zadovoljan. Medjutim, gazda je imao jos nekoliko unosnijih poslova (grdjevinski investitor) i preko noci je zatvorio firmu, pobegao u Kanadu (gle ironije). Racuni u blokadi, nasih plata ni dan danas nema :confused:

Nema veze. Odatle ja opet na ulicu, deli flajere, lepi plakate, cisti po kucama, samo da se nesto radi. Suprug se zaposli u jednoj privatnoj firmi u kojoj je radio jos kao student neke honorarne poslove, jer je gazdi trebao komercijalista, a on je vec imao neko iskustvo. Za sve ove godine je toliko napredovao da je i firma od kada on radi u njoj dostigla visi nivo i razvila se u najvecu firmu iz te oblasti na Balkanu (ako ne i sire). Sve je izgledalo super jer je imao ok platu, korektne uslove za rad, napredovao je i bivao unapredjen shodno rezultatima. Medjutim, prijavljen je na minimalac, kreditno nesposoban za stan, poslodavac se polakomio zbog velikog novca koje zaradjuje i jednostavno uslovi rada su postali nemoguci. Ljudi iz firme se osipaju, daju otkaz. On za sad cuti i trpi jer nema drugo resenje. Ukoliko bi ga gazda prijavio na pun iznos plate (zbog kredita), ocekuje da radnik sam placa razliku u doprinosima i porez sto onda znaci da nama ne ostaje ni za ratu kredita, a komoli za zivot. Na kraju krajeva, sve i da imamo uslove za kredit, fali nam onaj najbitniji deo - ucesce koje nemamo. Ja i dalje ne mogu da nadjem posao jer svugde traze iskustvo koje nemam. Ako ne iskustvo, kada se javim na oglas, pitaju me - ko te je poslao (?!) Na mailove koje saljem na razne konkurse ili nema odgovora ili ce me imati u vidu, ali poziva na razgovor nema. Radim honorarno i dalje neke bezvezne malo placene poslove.

Nemamo nikoga bliskog koga bismo pitali za pomoc oko preporuke za posao ovde, niti imamo nekoga za pomoc oko istog u inostranstvu. Rodbina koja je vani se snebiva jer je i njima toboze tesko i tako...

Pokusali smo ovde sve sto je u nasoj moci i jednostavno ne mrdamo se s mrtve tacke. Godine prolaze. Ja imam 34, suprug 35 godina.

Nedavno je nas dobar prijatelj otisao u Edmonton. Prvo je aplicirao za turisticku vizu ali je odbijen. Nedugo potom, njegov prijatelj je izboksovao kod svog poslodavca da mu posalje LMO i nas prijatelj je otputovao i vec radi. Vozi neko vozilo slicno bageru na gradilistu i ima satnicu 20 $. U njegovom primeru sve je islo relativno glatko ako se izuzme odbijenica za turisticku vizu.

Kada se sve sabere i oduzme, ovde nemamo nista da dobijemo niti da izgubimo. Predugo vremena je proslo, nadali smo se i trudili ali nazalost nikakvog pomaka nema. Ako probamo da odemo u Kanadu, mozemo ziveti bar isti zivot kao ovde samo u malo bolje uredjenoj zemlji. Verujem iz procitanog da bi se nas trud, rad i zelja za istim vrednovala ako ne vise, sigurno ne manje nego ovde.

Nadam se da ce nas prijatelj kada se sam snadje malo i stane na noge, uspeti poslati preko poslodavca LMO, jer drugog nacina za odlazak ne vidim. Nasa struka se ne trazi, ali i da se trazi, od necega se mora ziveti dok se ne doskolujemo ili ne kvalifikujemo za neki posao.

Koje poslove ste radili vi kada ste tek stigli u Kanadu i koje poslove radite sada? Gledala sam ponudu poslova na kijiji.ca i rekla bih da za pocetak mozda mogu da cistim, obzirom da za to valjda ne treba neki sertifikat. Satnice jesu male ali bih mozda mogla da radim to kao dodatni posao ako nas prijatelj posalje LMO iz njegove gradjevinske firme.

Da li je tesko naci stan ako imate u vlasnistvu psa? Vidim na oglasima da postoje pet friendly stanovi ali najcesce pise cat only :think:

Da li neko moze da mi odgovori ako konkretno zna, kolike su cene usluge veterinara (uopsteno)?

Sta pas sme, sta ne sme, da li postoje neka rigorozna pravila za vlasnike i njihove ljubimce?

Koliko je tesko pokrenuti sopstveni posao? Imam ideju sta i kako, konkretno mislim na dog sitting.

Unapred hvala na odgovorima i nadam se nekom komentaru. Pozdrav! (Nemojte da trolujete please :brus:)


...citam tvoj post 10 minuta o realnosti i teskoj situaciji kod kuce..... i na kraju tvoje pitanje je sta pas sme i ne sme i koliko kosta veterinar ???? :sad2:
Nista se ne brini za psa, njemu/njoj ce biti odlicno....ja da sam na tvom mestu vise bih brinuo kako cu zavrsiti proceduru sa LMO i kasnije proces u ambasadi
 
Poslednja izmena:
Hvala na izdvojenom vremenu koje je potrebno da se procita moj opsirni post i hvala na odgovoru. Oko procedure sam naucila iz vasih postova zaista mnogo, pitanja ima uvek, ali ovo vezano za psa sam pitala jer nisam uspela da nadjem odgovore. Brinuo me je sam odlazak psa pre svega ali je procedura jednostavnija nego sto sam mislila. Mnogi ljudi koje znam su pse poklanjali i napustali kada su odlazili vani, sto ja naravno ne bih. Za veterinara pitam jer moram da razmisljam o novcu, obzirom da je pas vec u godinama i cesto mu treba lekarska pomoc. Znam da to kosta. Brinem za LMO naravno, lezem i ustajem sa LMO pred ocima :roll:
 
Znacilo bi mi mnogo kada biste izdvojili malo vremena i odgovorili mi na pitanja, dakle, koje poslove ste radili vi kada ste tek stigli u Kanadu i koje poslove radite sada? Ono sto sam videla na oglasima, a sto bih znala da radim jeste posao kod veterinara koji trazi pomocnika (naglaseno je da ne trazi iskustvo, ali ja ga imam, doduse ne kanadsko) za rad u ambulanti i setanje pasa, kao i neke pomocne poslove. Ne pise satnica. Takodje neka odgajivacnica pasa na periferiji trazi slicne usluge, pomoc i brigu o psima. Iskustva imam, to mi zvuci kao dobar start da krenem od necega.
 
Znacilo bi mi mnogo kada biste izdvojili malo vremena i odgovorili mi na pitanja, dakle, koje poslove ste radili vi kada ste tek stigli u Kanadu i koje poslove radite sada? Ono sto sam videla na oglasima, a sto bih znala da radim jeste posao kod veterinara koji trazi pomocnika (naglaseno je da ne trazi iskustvo, ali ja ga imam, doduse ne kanadsko) za rad u ambulanti i setanje pasa, kao i neke pomocne poslove. Ne pise satnica. Takodje neka odgajivacnica pasa na periferiji trazi slicne usluge, pomoc i brigu o psima. Iskustva imam, to mi zvuci kao dobar start da krenem od necega.

Ja sam početkom ove godine otišla u Kalgari sa dva psa-fox terijera. Muž i sin su otišli prvi, dve nedelje ranije, upravo da bi našli pet friendly stan i to gde bi primili dva psa....
I nama su svi govorili da smo ludi, ali naši psi su deo porodice i išli su sa nama...
Elem, to sa psima zaista nije mnogo komplikovano, njima je lakše da uđu u Kanadu nego nama. :)
Treba da ima svoj pasoš, primljene vakcine protiv besnila i psećih bolesti, potvrdu veterinara da je zdrav i vakcinisan, na engleskom, ja sam nabavila još i potvrde Republičkog inspektorata da su zdravi, ni do danas nisam sigurna da mi je to bilo potrebno, ali sam putovala sama sa dva psa preko okeana i nisam želela ništa da prepustim slučaju.
Stan su našli u lepom kraju, nije ni preterano skup, pogledaj kompaniju Boardwalk, oni su pet friendly i prilično dobri stanodavci. Plaća se jednokratna taksa od 250$ za psa prilikom useljenja. Veterinari su veoma skupi, bogu hvala nisu nam još trebali. Ti poslići kod veterinara su više pomoćni, studentski poslovi i teško da od toga može da se živi. Dobija se oko 13$/h, moj sin je za to bio zainteresovan, pa znam.
Možeš da radiš u trgovini, u nekom butiku, samo sastavi poseban resume za to, gde nećeš pominjati svoj fakultet.
Možeš i kao ja da upišeš neki koledž, da bi dobila kanadsku diplomu. Ni moj fakultet ovde ne vredi. Možeš da dobiješ studentski kredit od države za školovanje.
Eto ti ideje za početak....razne su mogućnosti kad si jednom ovde, treba doći, to je već teža priča...

P.S. Pade mi na pamet....često se traže bračni parovi da vode računa o nekoj zgradi, dobijaju besplatan stan plus platu....razmislite i o tome, bar za početak...To su poslovi sitnih popravki, održavanja, pokazivanja stanova, čišćenja...često ne treba oni sami da rade sve te poslove, nego da pozovu one sa kojima je sklopljen ugovor, samo da paze da je sve na vreme i da sve funkcioniše.
 
Poslednja izmena:
Ja nemam psa, ali bas kada sam isla u Kanadu, neki ljudi su putovali sa psom (doduse, samo do Frankfurta). Ali, generalno, moze. Znam ljude koji su sa mackama putovali do Severne Amerike, dakle, opet moze. Mora biti da ima neka procedura, ali nije nemoguce.

Sto se tice stanova, koliko ja vidim (bar Edmonton), to sve zavisi od zgrade do zgrade. Obicno zgrade koje ne dopustaju kucne ljubimce ne dopustaju ni decu. Ima zgrada koje su cat only, ali ima i one gde smeju psi. Recimo, moja je adult only & no pets, ali vec preko puta je zgrada u kojoj smeju zivotinje (i psi i macke). Tako da se o tome ne treba brinuti, moze da se sredi da kuca podje sa vama i da se nadje zgrada gde sme (mada, verovatno malo teze i mora da se plati pet fee).
 
Pitanja koja postavljas su generalno pitanja koja interesuju sve buduce imigrante, i odgovori su veoma subjektivni.
Da li ima posla u vasoj struci? Ima posla u svakoj struci, pitanje je samo da li cete naci poslodavca koji nece insistirati na Kanadskom iskustvu.
Da li traziti posao iz Srbije ili prvo doci u Kanadu? Zavisi od novca kojim raspolazete, svakako bih preporucio da se iz Kanade trazzi posao,ali to ce vremenski da potraje pa samim tim je i veliki finansijski izdatak. Uvek jedan od roditalja moze prvo da dodje, pa za njim ostatak porodice.
Sto se tice bezbednosti, svakako Kanada nije Amerika, i tu nema nekih preteranih problema.
Koliko para za pocetak? Ne verujem da sa dvoje dece mozete samo za golo prezivljavanje da potrosite manje od $2500.

Mislim da vam je u ovom momentu bitnije da se fokusirate i razmisljate kojim programom biste imali sansu za imigraciju, jer bez toga sve ostalo je samo prica...srecno
Puno vam hvala na odgovoru. Pozdrav!
 
Pozdrav svima,
Iz dobro poznatih razloga svima koji žive ovde, devojka i ja bi želeli da probamo da odemo u Kanadu... Čitajući ovu temu (nisam stigao sve da pročitam, ali mislim da sam nešto shvatio) vidim da je najlakši način da se preselimo u Kanadu taj da nađemo posao...
Da li možda može neko da mi objasni kako bi mogli to uraditi, a da nemamo rođake/prijatelje koji imaju firmu? Jel postoji mogućnost da se nagde pošalje CV ili slično pa da to neko stvarno pogleda?
Nije mi bitno šta ću raditi u početku, kontam da moram početi od 0, mada sam verovatno i ovih 6.godina koliko radim ovde na debeloj 0, bez obzira na diplomu i sve. Čak nam nije ni uslov da odemo oboje od jednom (mogu i ja da odem 1. pa ona da dođe).
Pomoć bi mi dosta značila!
 

Back
Top