Život posle smrti ??

Atakualpa ako dozvoljavas da odgovorim na tvoja pitanja

:) Naravno, zato su i postavljena. A i ko sam ja da bilo kome zabranim ( sve i kad bih htela ), da diskutuje na javnom forumu. Apsurdna je i pomisao na to.
A ako će ovo da oživi neku ozbiljnu diskusiju, meni je drago. Zato smo ovde, da ćaskamo :)

I klonovi imaju dusu. Telo je kopirano,i onda dusa ili udje spontano ili u specificnim slucajevima dusa za koju su odlucili da ce da animira to telo je nasilno ubaceno u njega.

Ok, royal. Ovo da duša udje spontano... ok, ne znam kako i odakle, pa ne postoje valjda "leteće duše" u etru, pa kad vide slobodno telo trče da ga "nasele", ali dobro, to mogu da pojmim.
Ali ovaj deo da odluče koja će duša da animira koje telo, pa je nasilno ubace... deder malo to pojasni, ako nije problem. :)
Imaju li ti naučnici "depo duša", i parametre koji odredjuju koja je duša odgovarajuća za koje telo, pa onda postupaju u skladu sa tim?
Na koji način je ubace? kakvi mehanizmi zadržavaju tu dušu u tom telu?

I, kako rekoh već, šta je duša? Mislim da nema smisla diskutovati o manipulaciji dušama, a da ne preciziramo, ili bar pokušamo da preciziramo, o čemu to uopšte pričamo.
 
atakualpa zanimljivo... nikad toliko nisam razmisljao o reinkarnaciji. Mislim da je ljudima mnogo lakse da veruju da ce opet da se rode na ovom svetu, nego da ce da odu u neki tamo nepoznati svet, za koji cak nije sigurno ni da postoji. Za ovaj smo valjda sigurni da postoji. :) U Srbiji je verovatno mnogo lakse da se veruje u odlazak na taj drugi nepoznati svet. :) Mnogo bi bilo nezgodno da zivis nekoliko zivota ovde. :)

A sto se tice onih prica. Zanimljive su. :)

Eh, kako rekoh, nekada sam se mnogo zamlaćivala oko toga. Ne mogu da kažem da sam ikada bezuslovno verovala, ali bila mi je interesantna ta tema. I sada mi je interesantna, ali samo kao diskusija, priča, uporedjivanje mišljenja.
Iskreno, kada sam videla naslov, mislila sam da se radi o životu na "onom svetu", kako nas Hrišćanstvo uči. E, a to mi je tek apstraktno. Gde je taj svet, kako je organizovan, kako funkcioniše... i slično.
A opet, nije mi jasno i to - danas si živ, sutra si mrtav i nikada nisi postojao. Što moja pokojna baba reče jednom prilikom - nema ništa posle, to ti je kao kad "ugnjaviš" muvu. Nejasno mi je i to.
Ipak, najsklonija sam da se složim sa tvojim mišljenjem da je ljudima najlakše ( eh, ta ljudska sujeta i ego :D ) da veruju da će, ovako ili onako, opet živeti u nekom telu, na ovom poznatom svetu.
A šta je zaista po sredi, i gde je istina - ne postoji način da saznamo sa sigurnošću pre nego što umremo, zar ne?
U medjuvremenu, ostaje nam da pretpostavljamo. I, naravno, da diskutujemo. ;)
 
Stvarno zanimljivo. Al' ako saberemo sacicu zivih bica koja su postojala i vremenom se umnozavala, odakle onda dodjose ostale reinkarnacije? Sa druge planete, iz fabrike? Gde pocetak, izvor tih silnih reinkarnacija? Reinkarnacija hmmm ne, zagrobni zivot hmmm ne... Materija energija materija o da.
 
Svakako... cudo je jedno ta materija... eto kada covek sa negativnom aurom umre... materije od kojih je bio sacinjen lete tako prostorom i spajaju se sa negativnim materijama druge neke osobe sa negativnom aurom... i zbog toga se covek ne seca bas svega, jer je sacinjen od materija mnogih pokojnih. Isto tako se i materije onih pozitivno aurorisanih spaja sa materijom drugih pozitivno aurorisanih... povuku te negativne materije nekad i ove pozitivne sa sobom, ali se one brzo unegative. Zato su ljudi sve zlobniji i zlobniji. :):):):):) Ili ima onih nenormalno dobrih, koje danas nazivaju "glupacima", ali i njihova aura se brzo napuni negativnom energijom zbog konstantnog uticaja ovih ponovospojenihucoveka materija. :):):):):):)
 
Ja bas verujem da je dusa zapravo pokretac zivota, i da zapravo cim embrion bude zacet u njega ulazi ta energija koju mi nazivamo dusa.
Zato mislim da je nemoguce klonirati coveka u smislu napraviti repliku tj napraviti klon vec odraslog coveka koji bi bio identican kao taj njegov originalni primerak, doduse mogao bi on identicno da izgleda ali njegovo rezonovanje i ponasanje bi bilo kao kod robota kao da je isprogramirano, takav klon ne bi bio sposoban da ima spontane reakcije i spontane emocije zato sto je dusa njihov pokretac, a to telo koje je klonirano samo je "oklop"
 
Ali ovaj deo da odluče koja će duša da animira koje telo, pa je nasilno ubace... deder malo to pojasni, ako nije problem. :)
Imaju li ti naučnici "depo duša", i parametre koji odredjuju koja je duša odgovarajuća za koje telo, pa onda postupaju u skladu sa tim?
Na koji način je ubace? kakvi mehanizmi zadržavaju tu dušu u tom telu?
Ubacivanje duse se radi kad naprave identicno telo koje hoce,i onda nasilno ubacuju neki dusu.Ovo su specificni klonovi. Ovo je neko poseban i nije cilj da sluzi kao vojnik. Kad se nasilno ubacuje dusa u klonirano telo sve se chakre otvore. Posebne duhovne licnosti se inkarniraju u klonirana tela. Njima je potrebna takva inkarnacija zbog nekog razloga.

tehnologija kojom se ovo radi je vanzemaljskog porekla.

Klon ima identican DNK od originalne osobe. Ali klonovi ne moraju da budu identicni bliznaci po izgledu originalne osobe

I, kako rekoh već, šta je duša? Mislim da nema smisla diskutovati o manipulaciji dušama, a da ne preciziramo, ili bar pokušamo da preciziramo, o čemu to uopšte pričamo.
Dusa je parce energije koje se odvojilo od veceg parceta energije. Svako od nas je jedno parce te energije. To je ono sto se naziva dusa.
 
Mogu ovde ispricati licno iskustvo,samo se nadam da to nece biti izvrnuto od nekih ovde posto ne zelim da svoju veru usmeravam prema vanzemaljcima. A to sto se desilo je preokrenulo moja religijska uverenja..Tacnije probudilo veru u meni. I lakse je ziveti sa verom.. Nesto postoji. Kada je meni draga osoba poginula bila sam 300 km udaljena bez mogucnosti kontakta sa njegovom familijom pa i sa njim par meseci unazad. Taj dan (kasnije sam saznala da je upravo na taj dan i poginuo i otprilike bas u to vreme) lose sam se osecala i oko podneva sam malo legla da odspavam. Odjednom stojim ispred nekakvog stakla (ja sam sebi nekako u snu docarala aerodrom na kojem nije bilo aviona) i predamnom se prostire nebo. I cujem,tacnije osetim da me neko doziva. Osvrnem se a iza mene stepenice koje vode na gore,ne vidi im se kraj. On stoji na tim stepenicama,spusta torbu ,mase mi i place. Pamtim te suze. Uvek cu. Usta mu se nisu pomerala ali ja sam cula "volim te".Pokusala sam da se pokrenem,da mu pridjem,nisam mogla ni prst da pomerim. Probudila sam se placuci. Znala sam da se nesto desilo. Uvece kada sam opet legla da spavam,ponovo se nalazim na ogromnoj livadi. Tu livadu preseca kamena staza. Sa druge strane je on i opet mi mase i place. I opet mu se usta ne pomeraju ali cujem u svojoj glavi- ne placi za mnom. Ja ne mogu ni da se pokrenem ni da mu se obratim. Dva meseca nakon toga dobila sam potvrdu da je upravo na taj dan izgubio zivot. Znala sam ali nisam sebi priznavala. Tada sam pocela da verujem i ta vera mi je pomogla da to prebrodim. Sumnjam da je to bila slucajnost. Ali od tada cvrsto verujem da smrt nije konacan kraj i da smo mi zaista samo nosioci duse jer sto je zanimljivo..Kada sam ga upoznala oboje smo imali snazan osecaj da se znamo vec odavno. I dan danas mene ne napusta osecaj da smo samo privremeno razdvojeni. Pre par godina sanjala sam opet nas dvoje ali u drugom svetskom ratu,sa drugim licima..Naprosto sam znala da smo to mi. Njega su ubili a mene pogodili u stomak. Probudio me uzasan bol. Toliko od mene. Ovo je prilicno intimno i nadam se da ce neki ovde ceniti sto sam ovako doprinela temi. Poenta vere je bas u samoj veri a ne u dokazima. Pa ko hoce da mi veruje ..:)
 
Mogu da razumem frustraciju vecine ovde pred pitanjem smrti, jer oni pokusavaju da odgovor na to daju sebi polazeci od materijalisticko- pozitivistickoog pogleda na svet . A sta takvo polaziste koje je zasnovano na apsurdu postojanja objekta po sebi moze dati drugo do apsurde uz poruku onima koji ne dobiju svoju metafizicku utehu..da odgovor potraze u veri.

Nije potreba vera! Vera je oduvek bila namenjena masama koje ne umeju da misle..ili tkz. egzoterna religija.
A ljudima koji umeju da misle namenjena je nekada ezoterija a danas nesto mnogo mocnije Idealisticka Filozofija. Tako da nema tu vere, vec znanja. A posle smrti nema nikakvog nista jer je defintivno dokazano posle 2000 godina razmisljanja od Platona zakljucno sa Bergsonom da je pojam "NIsta" pseudopojam. Samo to je dovoljno da razbije frustraciju kod onog ko misli da je posle smrti " nitsa" ... dok za vise, iako nema defintivnih odgvora, ima veoam mocnih naznaka u Filozofoiji.
Sto se tice pitanja "Nista", ko nije neka pogleda ovaj moj blog: Narocito Akatualpa jer vidim da je ona sama nekako dosla do intuicije toga, a ovim ce steci i znanje.

Nista
http://forum.krstarica.com/blog.php?b=4928

Odgvor Alexani

Komentar obrisao MasterYoda
 
Poslednja izmena od moderatora:
Ja bas verujem da je dusa zapravo pokretac zivota, i da zapravo cim embrion bude zacet u njega ulazi ta energija koju mi nazivamo dusa.
Zato mislim da je nemoguce klonirati coveka u smislu napraviti repliku tj napraviti klon vec odraslog coveka koji bi bio identican kao taj njegov originalni primerak, doduse mogao bi on identicno da izgleda ali njegovo rezonovanje i ponasanje bi bilo kao kod robota kao da je isprogramirano, takav klon ne bi bio sposoban da ima spontane reakcije i spontane emocije zato sto je dusa njihov pokretac, a to telo koje je klonirano samo je "oklop"

Naravno da ne bi bio identican jer ne bi rastao pod istim uslovima i ne bi imao site situacije u zivotu. Kada bi moglo (a nemere) da se sve udesi da budeo kao prethodnom coveku verovatno bi bio isti u svakom pogledu...
 
Mogu da razumem frustraciju vecine ovde pred pitanjem smrti, jer oni pokusavaju da odgovor na to daju sebi polazeci od materijalisticko- pozitivistickoog pogleda na svet . A sta takvo polaziste koje je zasnovano na apsurdu postojanja objekta po sebi moze dati drugo do apsurde uz poruku onima koji ne dobiju svoju metafizicku utehu..da odgovor potraze u veri.

Nije potreba vera! Vera je oduvek bila namenjena masama koje ne umeju da misle..ili tkz. egzoterna religija.
A ljudima koji umeju da misle namenjena je nekada ezoterija a danas nesto mnogo mocnije Idealisticka Filozofija. Tako da nema tu vere, vec znanja. A posle smrti nema nikakvog nista jer je defintivno dokazano posle 2000 godina razmisljanja od Platona zakljucno sa Bergsonom da je pojam "NIsta" pseudopojam. Samo to je dovoljno da razbije frustraciju kod onog ko misli da je posle smrti " nitsa" ... dok za vise, iako nema defintivnih odgvora, ima veoam mocnih naznaka u Filozofoiji.
Sto se tice pitanja "Nista", ko nije neka pogleda ovaj moj blog: Narocito Akatualpa jer vidim da je ona sama nekako dosla do intuicije toga, a ovim ce steci i znanje.

Nista
http://forum.krstarica.com/blog.php?b=4928

Odgvor Alexani

Axi, da nisu u tu pricu ipak ukljuceni reposi? :think:

A sta ocekivati od tebe? Nizak udarac, nista drugo..., a zena lepo postavila svoje iskustvo.
 
Alexanna ja sam procitao tvoj post i zao mi je sto si ga obrisala, jer jos jednom potvrdjuje da covek nije samo fizicko bice kako mnogi hoce da ga predstave. Mogu ti reci da sam imao slicno iskustvo pred smrt drage osobe.

Ako dozvoljavas da pitam za stepenice jer to moze da ima odredjeno znacenje. Da li se secas kakvog su bile oblika i boje? Nemoj pogresno da me shvatis pitam zato sto to moze da ima odredjeno znacenje.
 
..Ne znam,nekako je bilo sve uklopljeno u celinu,kao da je to sve jedan prostor..Moglo je biti nebo (koje je bilo sivo belo,ne plavo) a mogao je biti i zatvoren prostor..Ali znam da je on stajao,nije se kretao a penjao se gore,kao da su pokretne,
 
A sta ocekivati od tebe? Nizak udarac, nista drugo..., a zena lepo postavila svoje iskustvo.

Vama bih gospodoine Sal preporuchio da razmislite u kom svetu zivite..
Sve ovo shto nam se dosad desilo stvarno mislim da je ovo onaj drugi zivot,
tj da smo mi u drugom zivotu od svih ostalih koji zive normalno...
ZAR ovo nije reinkarnacija?
Jos nismo shvatili da smo mrtvi....:mrgreen:
 
Ljudski klon se ne moze prepoznati. Ove sad nove reptilske,da.Cekam da vidim da li ce ovog meseca da mi posalju ovakve.Rado ih cekam,da mogu da usavrsavam svoje borbene sposobnosti.Neko bi mozda pomislio da ja imam nameru samo da se odbranim.ne,ne

Tri puta sam čitala Royal-ov post, i tek sad videh ovo. ( umor učini svoje :( )

Royal, da li da te pitam, ili da te ne pitam? Ali objavio si ovo javno... pa ću pitati.
Šta da ti pošalju? Ko da ti pošalje? Jedino što ja kontam iz ovih par rečenica je da ti neko šalje reptilske klonove ( mislim, jesam umorna k'o ker, al' valjda nisam toliko da mi se prividja da to piše :eek: )? Jel si na to mislio ili sam ja nešto pogrešno skontala?
Ne izrugujem se, ne sprdam se, ne zezam se! Samo ne mogu da rastumačim šta si napisao.
Hoćeš li mi odgovoriti?
 
Da li je smrt lepa?

Na hiljade ljudi prkosilo je smrti. Oni su posle bolesti i nesreca bili dugo klinicki mrtvi, a zatim su ponovo oziveli. Skoro svi su izjavili da su se nerado vratili u zivot. Mnogi lekari su se bavili tim fenomenom, medju prvima Amerikanac dr Rejmond A Mudi i Svajcarkinja Elizabet Kibler-Ros, koji su proucili na stotine takozvanih dozivljaja bliske smrti. Njihov zakljucak je: Smrt je ocigledno lepa. "Medjunarodno drustvo za proucavanje dozivljaja bliske smrti" ima vise od hiljadu clanova, iskljucivo naucnika. Rezultat mnogih istrazivanja glasi da je otprilike jedna trecina svih ponovo ozivelih imala pozitivne dozivljaje bliske smrti. Kod njih je to prouzrokovalo, izmedju ostalog, vise tolerancije i saosecanja za druge ljude. Psihicke bolesti su izlecene. Zlocinci su se vratili na pravi put. Osim toga, svi koji su to prosli, izgubili su strah od smrti.

Napustamo li vlastito telo?

Uzmimo slucaj pedesetogodisnjakinje iz Sijetla kod koje je u bolnici nastupio prestanak rada srca. Lekarka dr Kimberli Klark-Sarp prica: "I disanje je vec prestalo. Ipak smo pokusali da zenu vratimo u zivot." Uspesno. Ono sto je pedesetogodisnjakinja dozivela za vreme kratkotrajne smrti za lekare nije bilo samo zanimljivo, nego je imalo i snaznu dokazanu snagu. Pacijentkinja je pricala da je lebdela na plafonu sobe i sa interesovanjem posmatrala kako se lekari i medicinske sestre bore za njen zivot. Vrlo je precizno opisala nacin ponovnog ozivljavanja i redosled lekarskih intervencija. Zatim je gledala kroz prozor "prema dole, na parking". Zena je mogla da opise sve automobile koji su za vreme njene "smrti" odlazili ili dolazili. Zatim je lebdela napolju, nekoliko spratova nize, i pritom videla plavu trenerku na prozorskoj dasci. Lekarka je to proverila. Tamo je zaista bila plava trenerka. Lekarka kaze: "Zena sasvim sigurno nije mogla odozgo da vidi trenerku. I sasvim sigurno nije bila na trecem spratu. Dakle, sigurno je napustila svoje telo."

Sta se nalazi na kraju tunela?

Pacijentkinja je napustila svije telo, ali nije "dozivela" ono sto su drugi opisivali posle povratka u zivot. Istrazivac umiranja, dr Rejmond A. Mudi analizira utiske koje prikupio u razgovorima sa stotinama ljudi koji su doziveli blisku smrt: "Neki covek je na samrti. Dok se njegova telesna potistenost priblizava vrhuncu, on cije kako ga lekar proglasava mrtvim. Registruje zagor, a istovremeno ima osecaj da se krece kroz dugacak, mracan tunel. Posle toga odjednom se nalazi van svog tela, ali i dalje u istoj okolini kao i do tada. Sada kao posmatrac, sa odredjene udaljenosti, posmatra svoje vlastito telo. U pocetku, oslobodjen jakih osecaja, sve se vise navikava na svoje neobicno stanje. Uskoro mu se namecu novi utisci. Druga bica, neobicne, nove vrste priblizavaju se umirucem da ga pozdrave i budu uz njega. On vec prepoznaje umrle rodjake, prijatelje, drage ljude, kao i nepoznato svetlo bice koje zraci ljubavlju i toplinom kakve nikada nije doziveo ili smatrao mogucim. Ne upotrebljavajuci reci, trazi od svetlog bica da njegov zivot smatra celinom i vrednije ga. To bice pomaze tako sto mu omogucava da uz njega prodje panorama najvaznijih zivotnih situacija u kao misli brzoj retrospektivi. Zatim dolazi do dramaticnog obrta, Pogodjeni se priblizava granici - to on vrlo dobro zna - koja deli zemaljski i buduci zivot. Taj trenutak koji se dozivljava kao uzasavajuci moze doci pre ili kasnije, vec prema tome koliko traje klinicka smrt. U svakom slucaju, zamisao o povratku nema niceg pozitivnog u sebi. Umiruci se opiru, zarko zele preko na svetlost, toplinu, skrivenost, gde ih cekaju sretna bica. Uzalud. Iako se boji preokreta kao povratka u mracnu nocnu moru, umiruci uvidja da jos nije stigao trenutak njegove smrti. Uprkos unutrasnjem otporu on se ponovo ujedinjuje sa svojim materijalnim telom. Kod svih ispitanika iskustvo smrti ostavlja duboke tragove: svaka nedoumica u mogucnost daljeg zivota posle smrti iskljucena je. Besmrtnost se, na osnovu licnih iskustava, smatra necim sto zaista usrecuje, iako ispitanici ne nalaze reci da opisu sta su doziveli. Ukoliko to pokusaju, nailaze na podsmeh i odbijanje. Ali njima je to svejedno."
 
Sta je hteo da dokaze Edison?

Tomas Alva Edison (1847 - 1931) je bio jedan od najvecih pronalazaca novijeg vremena (sijalica, fonograf, kinematograf itd). Tvrdio je da covek posle smrti ne moze da nestane bez traga. Da bi to dokazao, radio je na tehnickom mediju koji bi trebalo da omoguci komunikaciju s mrtvima. To se ubrzo proculo u naucnim krugovima i 1920. godine Edison je novinarima dao sledecu izjavu: "Ne tvrdim da nas duh prelazi u drugu egzistenciju ili sferu. Ne tvrdim nista jer ne znam nista. Ali tvrdim da je moguce konstruisati aparat koji reaguje tako osetljivo da pruza tu mogucnost, ukoliko postoje osobe u drugoj egzistenciji koje zele da stupe u vezu s nama." Edison je postavio tezu da postoje "bica" koja zive submikroskopski i koja grade zivotne oblike u stalno novim pojavama i da konstrukciju stalno novih pojavnih oblika vodi mali broj "majstorskih bica" koja u zajednickom delovanju stvaraju karakteristiku. Ako ta majstorska bica ostanu zajedno i posle smrti, osoba moze da prezivi i da uz pomoc Edisonove masine stupi u kontakt sa zivima. Edison je do smrti radio na toj masini, ali nije mogao da je dovrsi.
 

Back
Top