Život posle smrti ??

NIsam doziveo klinicku smrt i bolje da je ne dozivim...:D
Ali sam sanjao mnogo mnogo jeziv san kako sam umro bas u u tom snu cak sam pomisleo da sam stvarno umro opisacu to sad me mrzi trenutno...
Jos uveksam pod utiskom tog sna a sanjao sam ga juce a danas sam video temu pa cu kasnije nekad da opisem...
 
Ja sam imao sličan san... Bljak. Ne želim ni da se sećam.
i ja sam kad ste vec kod toga:mrgreen:

vise puta, najmanje 3-4, secam se jednom sam sanjao sahranu nesto mi je govorilo da je moja i kad ono stvarno je i bila, jos jednom tako ljudi idu na sahranu ali ja sam tu prolaze oni kroz zidove bledo me gledaju svi cudni visoki kad ono opet ja u kovcegu, zadnji put nije bilo dva mene nego jednostavno mrtav, dosta kompleksan san, nenogu da ga opisem cak sam ga prilicno i zaboravio, ali nije ni imao uticaj da ga pamtim, a prvi san koga se secam moza sa jos 5 godina da bezim od roditelja i bacam se pod kola(mislim da je bila Ruska Lada:D), san koji je neznam zasto ostavio velik utisak i jos ga pamtim, mozda cu umreti u saobracajki
 
Poslednja izmena:
Sanjao sam da sam nekako umro u snu, sanjo sam da sam bio negde posle gde svi odlazimo kad umremo ali se ne secam nista tog dela samo znam nekako da sam bio tamo i odjednom se secam da sam se naso pred neku kapiju kao zid malo vecu i video sam kako se zatvara i ja i jos jedna devojka pojurili smo i prosli kroz nju u zadnji trenutak i zatvorla se...Odjednom sam se opet vratio kao ovde i to posle 4 godina...Pricao sam sa tu devojku i rekao joj kako se plasim da me niko ne prepozna da moram da se krijem, da pokrijem lice kapuljaom da me niko ne prepozna, da se obucem onako zamaskirano...Plasio sam se da vidimsvoju porodicu jer ne znam kako su prerpeli moj gubitak i ko zna sta je bilo posle mene...Ali odjednom sam ih video pored crkve moj brat se zenio vidim da su bili srecni i bez mene sto mi je bilo drago i prosli su bas pored mene a ja sam se okrenuo na drugu stranusakrio lice onako zamaskiran kapuljacom i nekako mi je bilo tesko u tom trenutku...Posle toga sam se vratio kod one devojke i reko sam joj sta se dogodilo i ko su mi roditelji...I ona je odjednom rekla da mi je sestra i to rodjena...Ja nisam mogao da verujem, rekla mi je da pored mene i mog brata da su kao moji roditelji trebali da imaju jos 3 deteta...Sav sam se najezio jer sam se setio i na to i skroz zaboravio da sam pre par godina cuo od majke da sam ja 3 dete da je posle mog brata imala jedno dete koje nije zivelo dugo mesec dana najvise ne znam ni ja niti sam zeleo da znam to mi je bilo nesto skroz cudno i nestvarno i nesto se desilio sa bebom srce joj je stalo i umrla je...Ja sam joj reko da za to znam a ona mi je rekla da je posle tog dogadjaja moja majka pobacila 2 puta i da sam ja tek trebao da budem ustvari 5 a ovako realno gledano da sam 3 a ona nije bila rodjena i jos jedno dete jer je kao majka pobacila i da sam ja rodjen iz silne zelje zbog te tragedije...A moja majka je rekla da posle one tragedije kad joj je dete umrlo stalo srce rekla je da me je zato krstila Zarko iz silne zelje zato sto je zarko zelela da ima jos jedno dete...

Posle te price sav sam bio zbunjen nisam mogao da verujem...Setao sam se tako s njom i posmatrao grad i krio se kad odjednom jedna moja drugarica me spazila slucajno i setila se...Ali ja nju ne znam onako licno vec preko fejsbouka ona zivi trenutno u Juznoj Africi u Kep taunu a u snu je kao dsla opet ovde i nije znala za tu informaciju da sam ja ustvari mrtav i rekla mi je stani a ja sam klimnuo glavom kao predstavio se kao neko drugi i otiso...Predlozio sam da odemo napustimo grad jer bi neko mogo da me prepozna i tu se san zavrsava...Da napomenem da sam imao osecaj da sam ka vracen posle 4 godina sa nekim zadatkom koji moram da obavim i to ne kao obican covek vec kao neko poput andjela kao sto je i ta devojka bila...

Bas me je razdrmao ovaj san ostavio utisak i osecaj koji i danas osecam...
 
Meni je interesantno to i zabrinjavajuce sto sam u snu kao posle 4 godine vracen opet da gledam sta sam sve propustio itd...

Sanjao sam da sam nekako umro u snu, sanjo sam da sam bio negde posle gde svi odlazimo kad umremo ali se ne secam nista tog dela samo znam nekako da sam bio tamo i odjednom se secam da sam se naso pred neku kapiju kao zid malo vecu i video sam kako se zatvara i ja i jos jedna devojka pojurili smo i prosli kroz nju u zadnji trenutak i zatvorla se...Odjednom sam se opet vratio kao ovde i to posle 4 godina...Pricao sam sa tu devojku i rekao joj kako se plasim da me niko ne prepozna da moram da se krijem, da pokrijem lice kapuljaom da me niko ne prepozna, da se obucem onako zamaskirano...Plasio sam se da vidimsvoju porodicu jer ne znam kako su prerpeli moj gubitak i ko zna sta je bilo posle mene...Ali odjednom sam ih video pored crkve moj brat se zenio vidim da su bili srecni i bez mene sto mi je bilo drago i prosli su bas pored mene a ja sam se okrenuo na drugu stranusakrio lice onako zamaskiran kapuljacom i nekako mi je bilo tesko u tom trenutku...Posle toga sam se vratio kod one devojke i reko sam joj sta se dogodilo i ko su mi roditelji...I ona je odjednom rekla da mi je sestra i to rodjena...Ja nisam mogao da verujem, rekla mi je da pored mene i mog brata da su kao moji roditelji trebali da imaju jos 3 deteta...Sav sam se najezio jer sam se setio i na to i skroz zaboravio da sam pre par godina cuo od majke da sam ja 3 dete da je posle mog brata imala jedno dete koje nije zivelo dugo mesec dana najvise ne znam ni ja niti sam zeleo da znam to mi je bilo nesto skroz cudno i nestvarno i nesto se desilio sa bebom srce joj je stalo i umrla je...Ja sam joj reko da za to znam a ona mi je rekla da je posle tog dogadjaja moja majka pobacila 2 puta i da sam ja tek trebao da budem ustvari 5 a ovako realno gledano da sam 3 a ona nije bila rodjena i jos jedno dete jer je kao majka pobacila i da sam ja rodjen iz silne zelje zbog te tragedije...A moja majka je rekla da posle one tragedije kad joj je dete umrlo stalo srce rekla je da me je zato krstila Zarko iz silne zelje zato sto je zarko zelela da ima jos jedno dete...

Posle te price sav sam bio zbunjen nisam mogao da verujem...Setao sam se tako s njom i posmatrao grad i krio se kad odjednom jedna moja drugarica me spazila slucajno i setila se...Ali ja nju ne znam onako licno vec preko fejsbouka ona zivi trenutno u Juznoj Africi u Kep taunu a u snu je kao dsla opet ovde i nije znala za tu informaciju da sam ja ustvari mrtav i rekla mi je stani a ja sam klimnuo glavom kao predstavio se kao neko drugi i otiso...Predlozio sam da odemo napustimo grad jer bi neko mogo da me prepozna i tu se san zavrsava...Da napomenem da sam imao osecaj da sam ka vracen posle 4 godina sa nekim zadatkom koji moram da obavim i to ne kao obican covek vec kao neko poput andjela kao sto je i ta devojka bila...

Bas me je razdrmao ovaj san ostavio utisak i osecaj koji i danas osecam...

i ja sam kad ste vec kod toga:mrgreen:

vise puta, najmanje 3-4, secam se jednom sam sanjao sahranu nesto mi je govorilo da je moja i kad ono stvarno je i bila, jos jednom tako ljudi idu na sahranu ali ja sam tu prolaze oni kroz zidove bledo me gledaju svi cudni visoki kad ono opet ja u kovcegu, zadnji put nije bilo dva mene nego jednostavno mrtav, dosta kompleksan san, nenogu da ga opisem cak sam ga prilicno i zaboravio, ali nije ni imao uticaj da ga pamtim, a prvi san koga se secam moza sa jos 5 godina da bezim od roditelja i bacam se pod kola(mislim da je bila Ruska Lada:D), san koji je neznam zasto ostavio velik utisak i jos ga pamtim, mozda cu umreti u saobracajki

Ni slično svemu ovome. Problem je što ja baš i nisam siguran da sam išta sanjao. Uglavnom... Prethodno veče smo se dobrano zapili, ali ne kako umemo. Bio sam ujutru i malo mamuran i pio kiselu. A onda sam pojeo burek, prilično mastan.
Kad se sve to sabere, meni je počelo da lupa srce. I to vrlo jako, mislim da mi nije skoro tako jako kucalo. Normalno je da sam legao da se primirim pa je onda na momente prestajalo pa opet počinjalo. Pri tome nikakav bol, nikakve teškoće u disanju (ono što ukazuje predinfarktno stanje). Samo je pulsiralo tako jako da sam osećao tok krvi kroz vene na rukama na primer. Opet da ne preterujemo, nije to bilo neizdrživo jako. Događalo mi se već da mi se uzlupa srce od mamurluka.
Posle ne znam koliko vremena, zadremao sam, ili bar mislim da jesam. Onako, kao u polusnu. I onda se desilo.
Prvosam osetio da mi celo telo trne, tama preko očiju. Srce, kao da je stalo, nemam daha. Nekako kao dase boriim da ostanem svestan, pokušavam nešto da doviknem cimeru, usta ne slušaju. A non stom mi se "sužava svest". Otprilike izgleda kao da mi se vidno polje skuplja, i postaje sve mutnije. Zapravo, kao onaj polubudan san. Onda me je pojeo mrak.

Probudio sam se sat kasnije. Srce - najnormalnije. Glasa ne pušta. Cimer mi kaže da sam se nešto bunio u snu. I ništa...

Nisam siguran, ali misim da mi se to još jednom ranije desilo. Kao odsanjana smrt i agonija. Ne ponovilo se....
 
1998. godine imala sam kliničku smrt. Posle 3 minuta su mi opet pokrenuli srce.
I NIŠTA!
Ni svetlost ni oganj....

Ni svetlost ni oganj vec NIŠTA.

Pa kako izgleda to nista?

Napisal si jednu rec koja je reprezent pojma, a taj pojam bi trebao imati neko znacenje izvedeno iz spoljasnjeg ili unutrasnjeg iskustva. Pa koje je znacenje te reci koju si upotrebila. Kazes za vreme tvoje klinicke smrti bilo je nista?Ja osim 5 slova u tome ne vidim nikakvo znacenje?( Nemoj samo reci da je bio osecaj crne boje jer je i crno tkz pozitivni osecaj sa negatvnim uzrokom koji prepostvalja svest. Izvan svesti nema nikakvog crnog. ) Dakle, ako nije crno ...sta je?

Tako da kada ubuduce pricas o svom iskustvu preskoci rec "nista".

Sto se tice teme, ja nisam doziveo nesto slicno, ili se bar ne secam toga. Znam da je Karl Gustav Jung jedan od ozbiljnijih ljudi koji je pisao o tome. U svom delu "Sihronicitet kao princip akauzalnih veza" izneo je pricu pacijentiknjne u kojoj je ona opisala nesto slicno NDE iskustvima gde je van tela posmatrala tok svoje reanimacije sa punom svescu i paznjom . Jung se zapitao kako je mogla da vidi zatvorenih ociju i razmsilja u situaciji gubitka svesti i reanimacije. I kako se princip svesti mogao odvojiti od tela? Njegova akazualnost i psihoidnost celog pojavnog sveta dala je neke odgvore na to?

Naravno sve ovo materijalisiticki skeptici mogu da uklope u svoja ubedjenja (doduse tesko) objasnjenjima tipa to je samo mozak, mozak nije jos mrtav u tim slucajevima bla, bla. Kao da mozak nije samo skup osecaja u svesti ili slika, i da kao takav on ne moze biti uzrok osecaja i sadrzati slike ... Ili da objektivni svet van svesti nije vise objektivan svet . Da je duh primaran a svet sekundarna pojava. itd.
Sve je ovo stvar filozofskih znanja a NDE su samo empiriska potvrda toga. U trenutku smrti i nema niakkvog NISTA..koje je pseudopojam. U tim trenuciama se nesto desava ...pitanje je samo intereptacije tog desavanja.

Nema zivota pa nista..vec ima zivota.. pa nesto..ma koliko to "nesto" nama danas bilo nepojmljivo.
 
Ni svetlost ni oganj vec NIŠTA.

Pa kako izgleda to nista?

Napisal si jednu rec koja je reprezent pojma, a taj pojam bi trebao imati neko znacenje izvedeno iz spoljasnjeg ili unutrasnjeg iskustva. Pa koje je znacenje te reci koju si upotrebila. Kazes za vreme tvoje klinicke smrti bilo je nista?Ja osim 5 slova u tome ne vidim nikakvo znacenje?( Nemoj samo reci da je bio osecaj crne boje jer je i crno tkz pozitivni osecaj sa negatvnim uzrokom koji prepostvalja svest. Izvan svesti nema nikakvog crnog. ) Dakle, ako nije crno ...sta je?

Tako da kada ubuduce pricas o svom iskustvu preskoci rec "nista".

Sto se tice teme, ja nisam doziveo nesto slicno, ili se bar ne secam toga. Znam da je Karl Gustav Jung jedan od ozbiljnijih ljudi koji je pisao o tome. U svom delu "Sihronicitet kao princip akauzalnih veza" izneo je pricu pacijentiknjne u kojoj je ona opisala nesto slicno NDE iskustvima gde je van tela posmatrala tok svoje reanimacije sa punom svescu i paznjom . Jung se zapitao kako je mogla da vidi zatvorenih ociju i razmsilja u situaciji gubitka svesti i reanimacije. I kako se princip svesti mogao odvojiti od tela? Njegova akazualnost i psihoidnost celog pojavnog sveta dala je neke odgvore na to?

Naravno sve ovo materijalisiticki skeptici mogu da uklope u svoja ubedjenja (doduse tesko) objasnjenjima tipa to je samo mozak, mozak nije jos mrtav u tim slucajevima bla, bla. Kao da mozak nije samo skup osecaja u svesti ili slika, i da kao takav on ne moze biti uzrok osecaja i sadrzati slike ... Ili da objektivni svet van svesti nije vise objektivan svet . Da je duh primaran a svet sekundarna pojava. itd.
Sve je ovo stvar filozofskih znanja a NDE su samo empiriska potvrda toga. U trenutku smrti i nema niakkvog NISTA..koje je pseudopojam. U tim trenuciama se nesto desava ...pitanje je samo intereptacije tog desavanja.

Nema zivota pa nista..vec ima zivota.. pa nesto..ma koliko to "nesto" nama danas bilo nepojmljivo.
Potpuno odsustvo svesti
Potpuni divni spokojni zaborav
 
Potpuno odsustvo svesti
Potpuni divni spokojni zaborav

Vidis, nije poenta u tome da ti meni objasnis znacenje reci "nista" vec da ja tebi objasnim da ta rec nema znacenja ili da ti mislis da imas pozitivno znanje o necemu sto si dozivela a ustvari radi se o najobicnijoj zabludi.

Zato jos jednom:
Kada kazes "potpuno odsustvo svesti" tu imamo reci ali nemamo nikakvo spoljasnje ili unutrasnje iskustvo. Pod ovom recenicom mozemo zamisljati recimo scenu u kojoj mi posmatramo neku osobu bez svesti pa i sliku naseg tela bez svesti. Ali ta scena pretpostavlja svest. ili nas koji je posmatrmo. Biti svestan nesvesti je kontradikcija! Zanci ta recenica nema znacenja. Ona ukazuje na zabludu..na knotradikciju.
Nisi ti osetila nesvest vec u punoj svesti razmsilajs o sebi kao nesvesnoj.. a to je dalekooo od "potpunog odsustva svesti".


Odsustvo svesti, dubok san bez snova itd...nista od toga nema znacenja. Kada god upotrebimo te reci na umu imamo sliku nas samih kako spavamo ili kako nemamo svest. a pri tome smo budni da buidniji biti ne mozemo. Kapiras?

A ako se nadas da ces nekada naci "mirni zaborav" nazalost takva uteha ateista, materijalista i pozitivsta nema nikakvog osnova.
 
Ni slično svemu ovome. Problem je što ja baš i nisam siguran da sam išta sanjao. Uglavnom... Prethodno veče smo se dobrano zapili, ali ne kako umemo. Bio sam ujutru i malo mamuran i pio kiselu. A onda sam pojeo burek, prilično mastan.
Kad se sve to sabere, meni je počelo da lupa srce. I to vrlo jako, mislim da mi nije skoro tako jako kucalo. Normalno je da sam legao da se primirim pa je onda na momente prestajalo pa opet počinjalo. Pri tome nikakav bol, nikakve teškoće u disanju (ono što ukazuje predinfarktno stanje). Samo je pulsiralo tako jako da sam osećao tok krvi kroz vene na rukama na primer. Opet da ne preterujemo, nije to bilo neizdrživo jako. Događalo mi se već da mi se uzlupa srce od mamurluka.
Posle ne znam koliko vremena, zadremao sam, ili bar mislim da jesam. Onako, kao u polusnu. I onda se desilo.
Prvosam osetio da mi celo telo trne, tama preko očiju. Srce, kao da je stalo, nemam daha. Nekako kao dase boriim da ostanem svestan, pokušavam nešto da doviknem cimeru, usta ne slušaju. A non stom mi se "sužava svest". Otprilike izgleda kao da mi se vidno polje skuplja, i postaje sve mutnije. Zapravo, kao onaj polubudan san. Onda me je pojeo mrak.

Probudio sam se sat kasnije. Srce - najnormalnije. Glasa ne pušta. Cimer mi kaže da sam se nešto bunio u snu. I ništa...

Nisam siguran, ali misim da mi se to još jednom ranije desilo. Kao odsanjana smrt i agonija. Ne ponovilo se....

To, sto si gore opisao je VEOMA OPASAN SIMPTOM!

Radi se o SUPRAVENTRIKULARNOJ TAHIKARDIJI koja moze lako da bude SMRTONOSNA (ukoliko se komplikije u ventrikularnu tahikardiju koje NIJE KOMPATIBILNA SA ZIVOTOM.)

To bi morao da pijes lekove do kraja zivota i da DOBRO PAZIS da se ne napijes, da ne pijes koka kolu, kafu, caj, sredsva protiv kaslja i mnoge lekove koji prouzrokuju ubrzan rad srca - tahikardiju.

Bez sve zale - vodi jako racuna o ovome!

To je jedan od glavnih uzroka smrti.

Mnogo cesci od infarkta.
 
To, sto si gore opisao je VEOMA OPASAN SIMPTOM!

Radi se o SUPRAVENTRIKULARNOJ TAHIKARDIJI koja moze lako da bude SMRTONOSNA (ukoliko se komplikije u ventrikularnu tahikardiju koje NIJE KOMPATIBILNA SA ZIVOTOM.)

To bi morao da pijes lekove do kraja zivota i da DOBRO PAZIS da se ne napijes, da ne pijes koka kolu, kafu, caj, sredsva protiv kaslja i mnoge lekove koji prouzrokuju ubrzan rad srca - tahikardiju.

Bez sve zale - vodi jako racuna o ovome!

To je jedan od glavnih uzroka smrti.

Mnogo cesci od infarkta.

Moguce... Samo sto nije meni srce lupalo brzo nego jako. Puls je bio 70-90 maksimalno. Kod tahikardije ide i do 200. Pretpostavljam da je zbog mamurluka, ipak sam popio boga oca to veče. Ne pravi mi srce probleme, a često trčim čak i po 10ak kilometara. Jedino što se slabo krećem :(

edit: jako retko mi se događa, obično posle nekog žestokog rakijanja. koje se takođe poslednjih godina retko događa...

edit2: mislim da mi se raskantao srčani pritisak.
 
Poslednja izmena:
Jao zaboravio sam da opisem najvazniju stvar kad sam sanjao onaj san kako sam umro...
Sanjao sam da lezim tj u svojoj sobi prosto mi e sve dleovalo kao da sam budan i sve je bilo isto soba i djednom sam se osetio cudno kao neki zvuk i neki potres blagi elektricitet i brundanje...Imao sam osecaj kao da tonem propadam kroz krevet i uplasio sam se i utom trenutu sam video sebe od metar ipo svoje lice kako sam se namrstio i odjednom je ta slika nestala i posle kao da sam se naso negde drugde kao da su se pred mene menjale neke slike desavanja nenormalnom brzinom da nisam mogo ni da vidim sta je sve je nejasno i odjednom je to stalo i video sam onu kapiju koja se zatvara i potrcao da prodjem kroz nju a samnom je bila ona devojka i tu se nastavlja onaj opis sto sam opisao u predhodni post...
 
Jao zaboravio sam da opisem najvazniju stvar kad sam sanjao onaj san kako sam umro...
Sanjao sam da lezim tj u svojoj sobi prosto mi e sve dleovalo kao da sam budan i sve je bilo isto soba i djednom sam se osetio cudno kao neki zvuk i neki potres blagi elektricitet i brundanje...Imao sam osecaj kao da tonem propadam kroz krevet i uplasio sam se i utom trenutu sam video sebe od metar ipo svoje lice kako sam se namrstio i odjednom je ta slika nestala i posle kao da sam se naso negde drugde kao da su se pred mene menjale neke slike desavanja nenormalnom brzinom da nisam mogo ni da vidim sta je sve je nejasno i odjednom je to stalo i video sam onu kapiju koja se zatvara i potrcao da prodjem kroz nju a samnom je bila ona devojka i tu se nastavlja onaj opis sto sam opisao u predhodni post...

Sanjao sam da sam nekako umro u snu, sanjo sam da sam bio negde posle gde svi odlazimo kad umremo ali se ne secam nista tog dela samo znam nekako da sam bio tamo i odjednom se secam da sam se naso pred neku kapiju kao zid malo vecu i video sam kako se zatvara i ja i jos jedna devojka pojurili smo i prosli kroz nju u zadnji trenutak i zatvorla se...Odjednom sam se opet vratio kao ovde i to posle 4 godina...Pricao sam sa tu devojku i rekao joj kako se plasim da me niko ne prepozna da moram da se krijem, da pokrijem lice kapuljaom da me niko ne prepozna, da se obucem onako zamaskirano...Plasio sam se da vidimsvoju porodicu jer ne znam kako su prerpeli moj gubitak i ko zna sta je bilo posle mene...Ali odjednom sam ih video pored crkve moj brat se zenio vidim da su bili srecni i bez mene sto mi je bilo drago i prosli su bas pored mene a ja sam se okrenuo na drugu stranusakrio lice onako zamaskiran kapuljacom i nekako mi je bilo tesko u tom trenutku...Posle toga sam se vratio kod one devojke i reko sam joj sta se dogodilo i ko su mi roditelji...I ona je odjednom rekla da mi je sestra i to rodjena...Ja nisam mogao da verujem, rekla mi je da pored mene i mog brata da su kao moji roditelji trebali da imaju jos 3 deteta...Sav sam se najezio jer sam se setio i na to i skroz zaboravio da sam pre par godina cuo od majke da sam ja 3 dete da je posle mog brata imala jedno dete koje nije zivelo dugo mesec dana najvise ne znam ni ja niti sam zeleo da znam to mi je bilo nesto skroz cudno i nestvarno i nesto se desilio sa bebom srce joj je stalo i umrla je...Ja sam joj reko da za to znam a ona mi je rekla da je posle tog dogadjaja moja majka pobacila 2 puta i da sam ja tek trebao da budem ustvari 5 a ovako realno gledano da sam 3 a ona nije bila rodjena i jos jedno dete jer je kao majka pobacila i da sam ja rodjen iz silne zelje zbog te tragedije...A moja majka je rekla da posle one tragedije kad joj je dete umrlo stalo srce rekla je da me je zato krstila Zarko iz silne zelje zato sto je zarko zelela da ima jos jedno dete...

Posle te price sav sam bio zbunjen nisam mogao da verujem...Setao sam se tako s njom i posmatrao grad i krio se kad odjednom jedna moja drugarica me spazila slucajno i setila se...Ali ja nju ne znam onako licno vec preko fejsbouka ona zivi trenutno u Juznoj Africi u Kep taunu a u snu je kao dsla opet ovde i nije znala za tu informaciju da sam ja ustvari mrtav i rekla mi je stani a ja sam klimnuo glavom kao predstavio se kao neko drugi i otiso...Predlozio sam da odemo napustimo grad jer bi neko mogo da me prepozna i tu se san zavrsava...Da napomenem da sam imao osecaj da sam ka vracen posle 4 godina sa nekim zadatkom koji moram da obavim i to ne kao obican covek vec kao neko poput andjela kao sto je i ta devojka bila...

Bas me je razdrmao ovaj san ostavio utisak i osecaj koji i danas osecam...
 
Istina je da posle telesne smrti dusa napusta telo i da je sasvim svesna desavanja, vidi, cuje, pamti, voli i mnogo je primera koji svedoce o ovome. Nemojte padati u opasne greske tumaceci stanja posle smrti dalekoistocnim ili paganskim ucenjima jer su njihova bozanstva demoni, Veles, Dabog, Tor i ostali likovi iz vremena neznabostva. Nijedan od njih nema nikakvog dodira sa ikakvim spasenjem duse posle smrti, sa Rajskim naseljima i nebeskim tajnama nego samo sa Adom u kojima ovi demoni obitavaju i gde idu duse koje njima veruju i njima se zavetuju. Nijedan paganski bog nije stvarao ni zemlju ni coveka niti duse zivih bica poticu od njih nego od jednog jedinog Tvorca Boga Istinitog. Postoji dosta zapisa Svetih Otaca i Apostola o napustanju duse posle smrti i njenom putu ka mestu prebivanja imnogi od njih su to licno iskusili i dato im je kao sto je najverovatnije dato i mnogima na svetu da bi se o tome svedocilo a i da bi se ljudi koji nemaju veru opomenuli i da bi se o smrti mnogo vise mislilo. Koliko su smrt i stanje posle smrti realne stvari toliko je i vaskrsenje zivih i mrtvih realno, to je istina i druge nema.
 
Kad sam imala devetnaest godina, o mene se, u bazenu, iznenada okačio odrasli neplivač. Bukvalno me je potopio i obuhvatio mi vrat rukama. Bezuspešno sam se koprcala a onda su mi udovi postali teški, i više nisam imala snage da se pomerim. E tada mi se desilo ono što sam do tada smatrala mitom: odmotavanje "filma", tj. slike nekih detalja iz mog života. Nisu to bile značajne stvari, više kadrovi iz potisnutog sećanja: nečiji glas, lica, delić nekog davno zaboravljenog ambijenta ... Čak mi je odjednom sinulo rešenje problema, koji odavno nije bio bitan. Boje i zvuci su bili intenzivni, a ne kao što je to obično slučaj pod vodom. Pamtim da sam u jednom trenutku pomislila: Kako glupa smrt! Mislim da sam se nasmejala u sebi - što mi je kasnije, kad sam razmišljala o tom događaju, bilo najčudnije od svega. Posle toga se više ničeg ne sećam, sve do trenutka kada su me izvadili iz vode.
 
Kad ste vec kod snova...Prosle nedelje sam sanjala neki gradic,veoma tiho,nista se nije culo,bilo je veoma malo ljudi,nikog nisam poznavala,ali sve je bilo tako cisto i jasno sam mogla da vidim sta se desava oko mene,bilo je bas kao realnost,ali ovo je drugacije od svega sto sam do sad iskusila u snovima...Pokusala sam da popricam s nekim,ali oni su se sklanjali od mene,kao da su bili primorani da cute..pogledala sam u nebo,a iza te velike kuce je bljesnulo neko svetlo sva sam se najezila posle toga,,i odjednom cujem,vise nema tisine,cujem neciji glas muski,kako opisuje sta se desava,kao da sam u nekoj seriji,gledam ljude,svi stoje kao neki mrtvaci,,i tad sam se uplasila i rekla sebi da je vreme da se probudim..i budim se,i ulazi moja mama u sobu i kaze Nina jel spavas? ja pokusavam da joj odgovorim,ali nemam glas,nisam htela da vristim da nebih probudila ostale,pa sam pokusala da pricam,ali nisam mogla..pocela sam ubrzano da disem jer sam mislila da necu moci da se oslobodim tog osecaja,mislila sam da cu zauvek ostati u tisini..i onda se budim,ali ovaj put stvarno..vrtelo mi se u glavi,srce je lupalo kao ludo...posle toga sam se plasila da nastavim da spavam xDDD
 
edit2: mislim da mi se raskantao srčani pritisak.
Srčani pritisak je pojam, koji koriste još samo neke komšinice i to najčešće na sahranama.

edit3:
A da malo obiđeš kardiologa?
još pre Novaka!
Fin čovek, nije kao zubar, da se posle nedelju dana vučeš poluživ.
Ne boli, a pruža šanse,
ni ne znaš kakve.
 
Poslednja izmena:
Istina je da posle telesne smrti dusa napusta telo i da je sasvim svesna desavanja, vidi, cuje, pamti, voli i mnogo je primera koji svedoce o ovome. Nemojte padati u opasne greske tumaceci stanja posle smrti dalekoistocnim ili paganskim ucenjima jer su njihova bozanstva demoni, Veles, Dabog, Tor i ostali likovi iz vremena neznabostva. Nijedan od njih nema nikakvog dodira sa ikakvim spasenjem duse posle smrti, sa Rajskim naseljima i nebeskim tajnama nego samo sa Adom u kojima ovi demoni obitavaju i gde idu duse koje njima veruju i njima se zavetuju. Nijedan paganski bog nije stvarao ni zemlju ni coveka niti duse zivih bica poticu od njih nego od jednog jedinog Tvorca Boga Istinitog. Postoji dosta zapisa Svetih Otaca i Apostola o napustanju duse posle smrti i njenom putu ka mestu prebivanja imnogi od njih su to licno iskusili i dato im je kao sto je najverovatnije dato i mnogima na svetu da bi se o tome svedocilo a i da bi se ljudi koji nemaju veru opomenuli i da bi se o smrti mnogo vise mislilo. Koliko su smrt i stanje posle smrti realne stvari toliko je i vaskrsenje zivih i mrtvih realno, to je istina i druge nema.


Veoma nadahnuto, O Kralju.
Jedino ne vidim zašto je neophodno negirati inoverstvo.
Vernicima bi trebalo da bude jasno da je to greh.
Ako se ne varam stoji: Poveruj, prihvati, pouči, a ne osporavaj i negiraj neperavoverno.
 
Srčani pritisak je pojam, koji koriste još samo neke komšinice i to najčešće na sahranama.

edit3:
A da malo obiđeš kardiologa?
još pre Novaka!
Fin čovek, nije kao zubar, da se posle nedelju dana vučeš poluživ.
Ne boli, a pruža šanse,
ni ne znaš kakve.

Mislim da ću prvo da posetim zubara :D

Nego, hoću, bez brige... Bio sam već jednom, radili su mi EKG i ništa, sve je bilo najnormalnije... Planiram već duže vreme takvu akciju, samo ne zbog toga (, već zato što me povremeno blago steže. Kad se iznerviram, na primer. Inače, lepo funkcioniše, posle maratonskih tura trčanja se relativno brzo umiri i puls mi se vrati na normalu za nekih 30ak sekundi. I kad dajem krv bude sve ok.
Pre bi trebalo da batalim alkoholisanje i malo uvedem zdrav život. Ono - kuvana hrana, više kretanja, manje krstarice i tako to... :D Koliko sam prethodno veče uneo otrova u sebe, ne čudi me uopšte.

Ebaga, ako primetite da me nema na forumu,il sam krepao ili batalio forum (ili nisam platio net :D)...
 

Back
Top