Život pisan srcem

15284944_1251569884912576_9212424467559645185_n.jpg
 
Dok vi pokusavate da zaspite ja sam vec nekoliko puta silovao list u pisacoj masini pokusavajuci da napisem nesto sto vec nije sto puta izdrndano..evo me kako guzvam jastuk ocekujuci da mi napamet padne nesto ..nesto kao zenina ruka, da me pogladi po glavi i da konacno utonem..ton.. ton u san.. A ona vec promjenila navlake na jastucima i odatle dolazi moj nemir..jer se dobro osecam u sopstvenom znoju i mirisu na nesto poznato..Oduvek sam voleo da u postelji osjetim nesto autenticno..miris sokaka mozda ili konjaka sto nije konjak i svega ostalog sto ide uz svezi miris stirka..kojim odise cjela soba..vec spavam...
389633_3447915875159_640449659_n.jpg
 

Nekada ga je obljubljivala strasno i ljubavno u koje god doba dana. Sada je bila primorana da ga krade od Njega samog, od drugih, da ga za sebe prisvaja protivu njegovog znanja i svesti pod okriljem tamnih noći. Zatvorio je vrata svog srca i Sebe, prokleo je i odagnao. Učinio je to svesno. Njegov je bio dan, makar turoban, oblačan i tmuran. Noć je bila njena. Nije joj bio potreban poziv, dozvola, njegovo svesno htenje. Osećala je njegovu žudnju, strast koje se toliko gnušao. Zato mu je i dolazila noću, usnulom, oslobođenom stega nametnute volje, neželje, jave… Dolazila mu je, mislio je u snove, ali i to je bila zbilja. Java mrkle noći. Nigde nikoga. Samo Ona i On. Usnuo. A, ona budna, caklećih očiju opijenih onim ko je nekada bilo samo njen. Sada je morala da ga krade, krišom uzima, kao kakva lopovica. Ljubavna kradljivica. Nije marila, jer je znala da se to samo tako čini onima koji ne razumeju, koji ne žele da vide i znaju. On je znao svaki put kada bi nehotice skinuo skramu sa svojih čula, znao je da je samo Njen. Znao je da ga je zanavek obeležila svojom ljubavlju i da se taj beleg ne da izbrisati. On je tu, utkan u kožu njegovog tela, beleg uobličen poljupcima kojima ga je obasipala, žig kojeg nijedna druga ne može izbrisati ma koliko se trudila. Njena ljubav je neizbrisiva. Živa. Tinja. Plamti. Gori. Bukti. Niko je ne može ugasiti. Ni On. Sve i da hoće.

Obljubljuje ga dok on uživa. Stenje. Namešta se. Podaje joj se. Sneva. Barem misli da je to tek San. Daje joj se. Daje joj sve ono po šta Ona redovno dolazi. Ona je tlo koje treba zalivati. On to zna i čini. Neskromno joj daje. Oslobađa se stega kojima sebe katanči danju. Prepušta se. Zna da je to ono što mu valja činiti. Što mu je dužnost. Njegovo je da ju zadovolji. Ispuni. Tada je i voli, prigrljava, ljubi, drži u svom naručju, pušta je da mu nasloni glavu na maljave grudi, da ih udiše i makar nakratko oseti spokoj i ljubav koja joj je oduzeta, a koja joj po silama neba i zemlje, nebesa i podzemnog sveta – Pripada. Zato i jeste sukuba. Oduzeto joj je pravo da voli i uživa. Gnevna je zbog toga, ali ne i u noćima kada je sa Njim. Tada se prepušta spokoju njegovog zagrljaja, ispunjena ljubavlju kraj njegovog tela i Njega usnulog.

Zora je, priroda počinje da se budi. Čak i sunce jutrom nerado promalja svoje zrake, usporeno se pridiže jer zna da je Ona tu. Sukuba. Želi da joj podari još koji tren duže. Želi da produži Njen spokoj. Želi da joj priušti još koji trenutak Ljubavi sa Njim usnulim. Ali, ona zna da joj vreme ističe i da mora da ga napusti. Nerado. S mukom. Sa prvim zracima sunca, nestaje. Ona. Sukuba. Odlazi da bi opet došla. Pod okriljem tmine.

Budi se. Žmuri, ne ustaje mu se još. Želi da uživa. Seća se sna. Je li to uistinu bio san? Oseća njen miris. Kako ga samo prožima! Brada mu je vlažna. Od njenih poljubaca. Usne mu bride. Od njenih ugriza. Izdaleka dopiru reči… volim te.. Smeši se, zna da ga je ponovo pohodila, i nanovo uzela ono što je Njeno.


Gordana Fiket Đurković - Neposredni dodir
 
DA SE NISI USUDILA BITI MANJA, NEGO ŠTO MOŽEŠ BITI - Jeanette LeBlanc

Slušaj me. Odmah sada.

Tebe nije previše. Nikada te nije ni bilo mnogo. Nikada te neće biti mnogo.
Sama ideja je besmislena. Zato što smo se rodili, da budemo svoji. Svi mi. Bez izuzetka.
Svi smo došli na ovaj svijet da budemo naj pulsirajuća- krvavija- voljenija- plačljivija- osjećajnija stvorenja.

A ako ti netko kaže da te je previše, tada jedina istina koju trebaš zapamtiti je: vjerojatno da ti ljudi ni sada, ni nikada u životu neće biti dovoljni za tebe.

Jer si ti, moja djevojka, ti si sunce, i mjesec, i zvijezde. Ti si sila koja upravlja plimom i osekom. Ti si neobuzdani urlik na punom mjesecu. Ti si esencija ekstatičnog plesa. Ti si toplota, i seks, i znoj, i vatra, i blagost, i hrabrost, i blaženstvo, i ocean suza.
Ti si u svemu.
Ti si majka svih nas i kći univerzuma.
Ti prolaziš kroz sjenku i svjetlost.
Ti izgoriš i ponovo se dižeš, držeći se na pulsu svijeta.
Ti primoravaš bogove da trepere.

I to, draga moja, je granica koju ti prelaziš, i mnogim ljudima od toga biva bezumno neudobno.
To ih primoravaš da se povuku i odgurnu te.
Jer to, kako ti plešeš sa svojom sjenkom i tvoje nepokolebljivo prihvaćanje svog sjaja primorava ih
da se susretnu sa neobičnim prostranstvom koje ih zadivljuje i užasava istovremeno.
Samo tvoje postojanje ih tjera da naprave korak ka mjestu koje nisu spremni vidjeti.



:heart2:


 
"Volim ljude koji su u očima mnogih 'dotakli zvezde' a oni i dalje srcem su na zemlji.. " :cmok:

- - - - - - - - - -

"["Lako mi je sa nemirom, ne mogu da umirim mir"

Ranije sam mislila da smo svi neke polovine sa određenim manama i vrlinama i da idemo kroz život tražeći tu savršenu drugu polovinu koja nas upotpunjuje.
Ranije sam mislila da trebam nekog ko će da me "smiri", napravi balans u mojoj glavi i ublaži moje želje da letim i na kraj sveta, iz hira.
Sada mislim da smo svi svoja savršena polovina i jedino kao takvi sposobni za ljubav prema sebi i drugome.
Sada mislim da taj drugi neko, neko tvoj, treba da ti bude inspiracija da ostvariš sav svoj potencijal.
Sada mislim da ako si vatra onda gori, ne daj da te gase. Ako si cvet, onda cvetaj, uvek.
I voli,
I smej se,
I želi,
I grli, grli jako sve što voliš.] " :cmok:

- - - - - - - - - -

"[" ... I sretneš onu koju moraš sresti, na putu kojim moras ići, koja je bila tvoj život i pre nego što si je sreo i znao da
postoji...''

Izgledala ja kao čovek,koji ima svoje sopstveno nebo i svoj sopstveni pakao,koji niko ne može deliti sa njim.
Herman Hese

Svaki dan se životu treba iznova radovati, i najveća je umetnost na svetu ako umeš da voliš.
~ Nebojša Glogovac ]" :cmok:
 
Tiësto - Just Be

I was lost
And I`m still lost but
I feel so much better
You can travel the world
But you can't run away
From the person you are in your heart
You can be who you want to be
Make us believe in you
Keep all your light in the dark
If you're searching for truth
You must look in the mirror
And make sense of what you can see
Just be
Just be

They say learning to love yourself
Is the first step
That you take when you want to be real
Flying on planes to exotic locations
Won't teach you
How you really feel
Face up to the fact
That you are who you are
And nothing can change that belief
Just be
Just be

Cause now I know
It's not so far
To where I go
The hardest part
Is inside me
I need
To just be
Just be

I was lost
And I'm still lost
But I feel so much better

Cause now I know
It's not so far
To where I go
There's not this spot
Since this I feel
I need
To just be
Just be



I laku notj,odoh malo da odspavam koji satic.:lol:
 
DA SE NISI USUDILA BITI MANJA, NEGO ŠTO MOŽEŠ BITI - Jeanette LeBlanc

Slušaj me. Odmah sada.

Tebe nije previše. Nikada te nije ni bilo mnogo. Nikada te neće biti mnogo.
Sama ideja je besmislena. Zato što smo se rodili, da budemo svoji. Svi mi. Bez izuzetka.
Svi smo došli na ovaj svijet da budemo naj pulsirajuća- krvavija- voljenija- plačljivija- osjećajnija stvorenja.

A ako ti netko kaže da te je previše, tada jedina istina koju trebaš zapamtiti je: vjerojatno da ti ljudi ni sada, ni nikada u životu neće biti dovoljni za tebe.

Jer si ti, moja djevojka, ti si sunce, i mjesec, i zvijezde. Ti si sila koja upravlja plimom i osekom. Ti si neobuzdani urlik na punom mjesecu. Ti si esencija ekstatičnog plesa. Ti si toplota, i seks, i znoj, i vatra, i blagost, i hrabrost, i blaženstvo, i ocean suza.
Ti si u svemu.
Ti si majka svih nas i kći univerzuma.
Ti prolaziš kroz sjenku i svjetlost.
Ti izgoriš i ponovo se dižeš, držeći se na pulsu svijeta.
Ti primoravaš bogove da trepere.

I to, draga moja, je granica koju ti prelaziš, i mnogim ljudima od toga biva bezumno neudobno.
To ih primoravaš da se povuku i odgurnu te.
Jer to, kako ti plešeš sa svojom sjenkom i tvoje nepokolebljivo prihvaćanje svog sjaja primorava ih
da se susretnu sa neobičnim prostranstvom koje ih zadivljuje i užasava istovremeno.
Samo tvoje postojanje ih tjera da naprave korak ka mjestu koje nisu spremni vidjeti.



:heart2:

Sve si ti prijatelju u pravu,ali ... :lol:

 
Nepovratna pesma

Nikad nemoj da se vraćaš
kad već jednom u svet kreneš
Nemoj da mi nešto petljaš
Nemoj da mi hoćeš-nećeš.
I ja bezim bez povratka.
Nikad neću unatrag.
Sta ti znači staro sunce,
stare staze,
stari prag?
Tu je ono za čim može da se pati
Tu je ono čemu možes srce dati.
Al' ako se ikad vratiš
moraš znati
tu ćeš stati
I ostati.
Očima se u svet trči
Glavom rije mlako veče
Od reke se dete uči
ka morima da poteče.
Od zvezda se dete uči
da zapara nebo sjajem.
I od druma da se muči
i vijuga za beskrajem.
Opasno je kao zmija
opasno je kao metak
da u tebi večno klija
i ćarlija tvoj početak.

Ti za koren
nisi stvoren
Ceo svet ti je otvoren.
Ako ti se nekud žuri,
stisni srce i zažmuri.

Al' kad pođeš - nemoj stati
Mahni rukom.
I odjuri.
Ko zna kud ćeš.
Ko zna zašto.
Ko zna šta te tamo čeka.
Ove su želje uvek belje
kad namignu iz daleka.
Opasno je kao munja
opasno je kao metak
da u tebi večno kunja
i muči se tvoj početak.
Ti si uvek krilat bio
samo si zaboravio.
Zato leti.
Sanjaj.
Trči.
Stvaraj zoru kad je veče.
Nek' od tebe život uči
da se peni i da teče.
Budi takvo neko čudo
što ne ume ništa malo,
pa kad kreneš - kreni ludo,
ustreptalo,
radoznalo.


Ko zna šta te tamo čeka
u maglama iz daleka.
Al' ako se i pozlatiš,
il' sve teško,
gorko platiš,
uvek idi samo napred.
Nemoj nikad da se vratiš.


Mika Antic

- - - - - - - - - -

:heart2:
 
"Cudan je taj dodir duša, on je neraskidiv, neuhvatljiv, nevidljiv, a tako lep, velicanstven, neobjašnjiv i on ne zavisi od blizine tela, od vremenskih prilika, od godišnjeg doba, da li je dan ili noc, od vremenske distance u kojoj se tela nisu srela...i takav dodir ne može covek osetiti sa svakim, nego samo sa onim cija duša i njegova su se pronašle, splele, i razumele u toj meri da su postale kao jedna....i gde svaka od njih oseca svaku promenu u onoj drugoj bilo koje vrste, i tu promenu doživljava kao sama svoju. "
Tanasko Tanasic

32090047_1767646433304916_6304709212513501184_n.jpg
 
Dva pitanja :

1. Verovali smo,nadali se,svakoga momenta svime onim shto nas je zivot naucio - borili se
da nam sada nishta ne bi bilo teshko.

2. "Najjachi samo ostaju." - dva najceshtja tumachenja ( jedno koje vam se svidja i jedno koje ne ),
"Um caruje,snaga klade valja." - kada udruzivanje?
 

Back
Top