Život pisan srcem

Postoji jedna stara Sufi-priča:

Jedan slepac lutao je besciljno šumom. Iznenada posrnu nad nečim što je ležalo na zemlji. Pipajući po zemlji, slepac otkri, da je to nešto bio čovek koji je tamo čučao. Taj čovek je bio hrom, i nije mogao hodati.
Tu obojica započeše razgovor žaleći se jedan drugom na svoje sudbine.
“Tumaram ovom šumom otkad znam za sebe i nikako ne mogu da nađem izlaz, jer sam slep.” – reče slepi.
Hromi se je isto žalio:”Ležim ovde na zemlji otkad znam za sebe i ne mogu naći izlaz iz šume, jer ne mogu da ustanem.”
I u toj njihovoj priči, hromi iznenada povika:”Shvatio sam.. Popni me na svoja leđa, a ja ću ti govoriti u kom pravcu da ideš. I tako ćemo zajedno izaći iz šume.”
***
Prema priči starog pripovedača, slep čovek simbolizuje Racionalnost, a hromi Intuiciju.
A i to da izlaz iz mračne šume možemo pronaći samo ako nam uspe da spojimo ove dve stvari.
 
Pisano :heart:

Moram da ti kazem ovo
i ti moras to da cujes.

Volim te od trenutka
kad sam te srela...
ali nisam dozvoljavala sebi
da to zaista osetim, sve do danas.

Uvek sam razmisljala unapred.
Donosila odluke bez straha.
Osim sada

Zelim te..
Kao dah...kao poljubac..kao dodir..
zelim te
zbog onog sto sam naucila od tebe

svaki izbor koji sam napravila bio je
drugaciji, i moj zivot se totalno izmenio.

I naucila sam da, ako to uradis,
cinis svoj zivot potpunim.

Nije vazno da li imas jos pet minuta
ili pedeset godina.

da nije bilo tebe...
nikada ne bih znala sta je ljubav.
Zato, hvala ti sto si bio osoba
koja me je naucila da volim.

I da budem voljena.
 
Volela bih da mogu
da ti dotaknem lice...
Da te usnama svojim
toplo osetim zudim...
Da talasava vatra
u dubinama mojim
kroz dodir izroni negde
gde skupa s tobom postojim...
I da svojom toplinom
i tvoju vatru budim...

Negde u odbljesku zlata
moj dah se mesa s tvojim.
Kroz neke zuckaste niti
osecam tvoju kosu.
Dok modro, kasno vece
tvoje mi telo krije,
pocinjem da postojim
kroz zlato koje se prosu.

I nije sve ovo varka.
Ja sam ti dala sebe,
svu plam sto iz mene lije,
vrelinu svakog mog kutka...
I nije mi vise bitno
da li sam ja jos ja
ili postojim kroz tebe
dok je tog vecnog trenutka...


2.jpg
 
Za tebe ne znam,
ali ja opet ne spavam
ni ove hladne i prazne noći;
došao je red
za veliko spremanje
i ja ću od srca poći.
Odlučih da napravim
u tom već iznemoglom
od tuge srcu svom,
moram odlučiti
ko ga zaslužuje,
kome u njemu da
ponudim sasvim siguran dom.
Ti ćeš izaći, mili,
tu je sad mesto tudje,
mesto za nekog ko je čekao odavno
da u njega udje.
I nemoj da te išta
sad zbunjuje, mili,
na kraju krajeva,
ja još uvek ne znam
šta smo mi uopšte
jedno drugom bili.

romanticne_slike_tabfull.jpg
 
Poslednja izmena:
Dorucak

komad slanine
bacen na tavu cvrci
dobar dorucak
---------------------
secanje na pejzaž
detinjstvom ukoricen
i ushit komadom hleba
što se mirisno puši
a mekota omamljuje nepca
pa zaboraviš da dišeš


Ulazim u dvorište tvoje
tiho da ne remetim bilo
iza žmiravih prozora ociju
nevidljivi život mraci
meškoljiš se po ležaju
poput macka na suncu
predator omamljuje nehajem
donosiš doraucak
širok osmeh bljesnu
zaboravljam da dišem
puštam pogled da se strmoglavi
niz bedeme tvoje požude
onda ritual pocinje da
živi realni oblik
Oluja.Glad.
a potom?
Ritam.Muk.
Nasukana ladja
i udaranje talasa.
Moj život
medjuprostor zvezdani
brisani prostor
culima naklonjen

Pocinjem nanovo da dišem

/APČ/


edd24779e5e3.gif
edd24779e5e3.gif
edd24779e5e3.gif
edd24779e5e3.gif
edd24779e5e3.gif
edd24779e5e3.gif

ligne249ac.gif
 
Poslednja izmena:
Samo te Nebo poslalo
dobri moj Andjele,
da opet budem ona ja,
ne više od bola i tuge,
suza i uzdaha
satkana.
Niotkud
si se pojavio
kao stvarno da te Nebo poslalo
da me sakupiš u delovima
i svega što je od mene
još ostalo.
Spasio si me od mene same;
sad ponovo ima Sunca
sve opet ima smisla,
nestalo je onog beznadja,
nestalo je tame.


2heyezb.gif
 
Za tebe ne znam,
ali ja opet ne spavam
ni ove hladne i prazne noći;
došao je red
za veliko spremanje
i ja ću od srca poći.
Odlučih da napravim
u tom već iznemoglom
od tuge srcu svom,
moram odlučiti
ko ga zaslužuje,
kome u njemu da
ponudim sasvim siguran dom.
Ti ćeš izaći, mili,
tu je sad mesto tudje,
mesto za nekog ko je čekao odavno
da u njega udje.
I nemoj da te išta
sad zbunjuje, mili,
na kraju krajeva,
ja još uvek ne znam
šta smo mi uopšte
jedno drugom bili.

romanticne_slike_tabfull.jpg

Ništa teže, bolnije i uzaludnije nema
nego goreti i sagoreti u želji za nekim
kome u srcu za Tebe mesta nema.


attachment.php
 
Poslednja izmena:
Voleću Te,
kada Dete zvezda zablista u meni
i kada Ratnica maticom nošena bude...
Voleću Te,
kada opsena vezanosti za Zemlju
umrla bude,
Kada osetis titraje duše moje,
koja Tvoju maštom tetovira
Voleću Te,
kada tišina bude, kada samoća utihne
Voleću Te,
Unutra, u Tebi samoj,
i samo tu te čekam, mila
Voleću Te...


Vakan Tanka

InsideOfYou-1.jpg
 
Poslednja izmena:
-Ostani sa mnom.
-Ne mogu, ne postojim.
-Kako ću te naći ?
-Doći će drugi, prepoznat ćeš
ono što je tvoje. I ja sam bio
to što si htjela. Ponovila si
onoga što je otišao, ponovit ćeš mene
u onome koji dolazi.
-Ipak, ostani sa mnom.
-Ne mogu ostati, ne mogu otići..
Na meni već mrtav
sjedi netko drugi.

"Razgovor" Z.Golob


6379.gif
 
  • Podržavam
Reactions: Tol
Zamislite da posmatram zalazak sunca. Neki seljak mi pridje i pita me:
"Sta gledas? Kao da si opcinjen."
Ja mu odgovorim: "Opcinjen sam Lepotom!"
Siroti covek onda pocne da dolazi sveke veceri na to mesto,trazeci Lepotu i pita se kuda se sakrila.
Vidi sunce, nebo, oblake, drvece. Ali gde je Lepota? On ne shvata da Lepota nije jedna stvar. Lepota je nacin gledanja na stvari. Pogledajte oko sebe. Zaista se nadam da ce vam biti ukazana ova milost, jer ce vas obuzeti spokojstvo dok gledate, i utonucete u tisinu i mir.
Tada cete VIDETI.

Antoni de Melo
 
Najvaznije je prepoznati emocionalnu ucenu...takodje je jako vazno da shvatimo da smo izmanipulisani...da nas druga osoba drzi ukoceno na mestu udarajuci nas tamo gde smo najslabiji. Tek kad shvatimo da je naizgled obican razgovor zapravo skrenuo u vode prefinjene manipulacije nasim osecanjima...tek tada mozemo trezveno razmisliti o svojim izborima. Ali ne zaboravite...uvek postoji neko resenje.

Nikada ne dozvolite ucene.

Jedno od mogucih resenja je...naravno...da popustite ucenama i udovoljite ucenjivacu. Ja vam savetujem da ne radite tako...jer time necete postici ama bas nista.

Cak naprotiv...

Kad popustite prvi put...dacete mu do znanja da njegova taktika radi i samo ga ohrabriti za manipulaciju ubuduce. Pa ako ste prvi put popustili oko nevazne stvari...drugi put će to biti nesto vece...pa onda jos vece...
I tako u nedogled...bez kraja.

Prekinite taj krug sto pre...u trenutku kada prvi put shvatite o cemu se radi.
 
Onakva kakva je čovekova žudnja, takva je i njegova sudbina.
Jer, kakva je njegova sudbina, takva je njegova volja;
a kakva je njegova volja, takvo je njegovo delo;
a kakvo je njegovo delo, takva je njegova nagrada, bilo dobra ili loša.
Čovek se vlada prema žudnjama kojima je privržen.
Posle smrti odlazi u sledeći svet, držeći na umu tanane utiske svojih dela;
a, pošto uzbere žetvu svojih dela, vraća se ponovo u ovaj svet akcije.
Tako onaj koji ima žudnje, ostaje stalni subjekt ponovnog rađanja.
 
  • Podržavam
Reactions: Tol
PRLJAVI PLES...
„Ovaj opasan ples,za mene,tebe,nju i njega...“

Plešem,da.Imam odličan smisao za ritam.Ali tango ne igram.Nisam poslušna i ne mogu da te pratim.Ne da ne umem jer moje je telo sasvim gipko i koraci gotovo savršeni,već zaista ne mogu.Ne mogu,jer su tvoji previše precizni i čvrsti i ne znam kuda vode.A nepoznatom plesu se ne prepuštam.Jer zove,jer mami,jer ne mogu da ga kontrolišem.Jer posle svakog okreta,zavrti mi se u glavi.Jer mogla bih osetiti svaki tvoj mišić u pokretu.I pogled ako bih sakrila,osetio bi moje srce kako snažno lupa,u dlan bi ti možda skočilo i nemir svoj sakrila ne bih.
Tvoja samouverenost je divna da se njom poželim obući.I oglednuti u iskustvu tvome.

Plešem,da.Ali igre manje opasne za dušu...
 
ZNAM JEDNU STARU PRIČU O GRUPI UMETNIKA
KOJI SU ZAMOLJENI DA NASLIKAJU MIR.
JEDAN JE NASLIKAO ZALAZAK SUNCA.
DRUGI JE NASLIKAO MIRAN OKEAN.
TREĆI JE NASLIKAO DOBA ŽETVE.

NO, JEDAN OD NJIH, NASLIKAO JE BUČAN SLAP,
I UPRAVO IZNAD TE GRMLJAVINE VODE NASLIKAO JE PTIČICU
KAKO SEDI NA TANKOJ GRANČICI S’ GLAVOM POD KRILIMA I SPAVA.
PTICA MIRNO SEDI NA GRANI.
ZAR NE ČUJE BUKU VODE ISPOD SEBE?
NARAVNO, NO TO NEMA VEZE S’ NJOM.
ONA IMA KRILA.


101044437.jpg
 
J E D N O

Postoji Misao
iza svake misli.
Postoji Reč
iza svake reči.
Postoji zvuk
iza svakog Zvuka.
Postoji Tišina
iza svake Tišine.
Postoji Radost
iza svake radosti.
Postoji Ljubav
iza svake ljubavi.
Postoji Izvor
iza svakog izvora.
Postoji Život
iza svakog Života.
Postoji Jedno
u svemu što Jeste.

To je Misao misli.
To je Reč reči.
To je Zvuk zvuka.
To je Tišina tišine.
To je Radost radosti.
To je Ljubav ljubavi.
To je Izvor izvora.
To je Život života.
To je Jedno.



Uđi u tu Misao –
budi ta Misao.
Uđi u tu Reč –
budi ta Reč.
Uđi u taj Zvuk –
budi taj Zvuk.
Uđi u tu Tišinu
Budi ta Tišina.
Uđi u tu Radost
budi ta Radost.
Uđi u tu Ljubav –
budi ta Ljubav.
Uđi u taj Izvor-
budi taj Izvor.
Uđi u taj Život –
budi taj Život.
Budi To
Jedno.
 
IZ SRCA MOG KANDŽE IZVUCI...


Zastajkivaću u odlasku.
Preko ramena
Pogled tvoj na sebi,
Znam,naći ću.
Dlan tvoj na sebi
Naslutiću.
Pobeći ću.
Jer,
Usnama opet
ako prigrliš me
I
Očima opet
Ako obljubiš me,
Glasom
ako svučeš me,
Šapatom maznim,moćnim
Ako sapleteš me
Ponovo;
Bez očiju opet ostaću,
Žmuriću.
Dok šapama mekim
Srce moje budeš prevrtao.
I kandžama oštrim
U njega
Ime svoje budeš urezivao.
Ponovo...
 
"Da! Ja sam dobro razumeo vaš SISTEM! Dali ste im bol, glad i odvojenost da zaokupite njihovu pobunu. Iscrpljujete ih, ispijate njihove snage i proždirete njihovo vreme da ne bi imale ni snage ni vremena za gnev! Oni tapkaju, budite zadovoljni... Ali ja, koji sam porobljen kao i oni, ponižen s njima, ja vam ipak objavljujem da ste ništa. (Ona se smeje) Ne smejte se! Ne smejte se, budalo...Kažem vam, izgubljeni ste.Već ste pobedjeni, u krilu vaših najznačajnijih pobeda, zato što postoji u čoveku - gledajte mene - neka sila koju vi nećete ukrotiti, neka bistra ludost, delo straha i smelosti, neznana i zauvek pobednička. To je snaga koja će se dići i onda ćete znati da je vaša slava bila od dima."
 
Dok vetar duva

Dok vetar ponovo duva s mora
i zemlja je ukaljana razvratom i neredom
oprezno rukuj sabljom izbora,
upamti
ono sto je mozda bilo plemenito
pre pet stoleca
ili pre samo 20 godina
sada je
sve cesce
zaludan posao
tvoj zivot samo se jednom zivi
istorija uvek ponovo
pravi budale od ljudi
budi na oprezu, dakle
od svakog naizgled plemenitog
cina
ideala
ili akcije,
bilo za ovu zemlju ili ljubav ili
Umetnost,
neka te ne povuce trenutak
ili lepota ili politika
sto uvene kao odrezani cvet;
ljubav, da, ali ne kao bracna uvertira
i cuvaj se lose hrane i preteranog rada;
daj sebi vremena; i pij koliko ti je potrebno
da odrzis kontinuitet
jer pice je oblik zivljenja
u kome se ucesnik vraca po novu sansu
za zivot; osim toga
zivi sto vise sam
imaj decu ako se to desi
ali potrudi se da nemas nishta sa podizanjem
dece; ne ukljucuj se u sitne prepirke
ruke i glasa
osim ako tvoj dusmanin trazi zivot tvoga tela
ili zivot tvoje duse; tada ubij,
ako moras, i
kad dodje vreme da umres
ne budi sebican-
shvati to kao besplatno putovanje
podji bez ikakve mrlje srama ili promasenosti
ne zali ni za cim
dok vetar duva s mora
i vreme tece dalje
zapljuskujuci tvoje kosti blazenim mirisom...
 
" Kada ih nateras da te mrze onda si siguran da dobro radis svoj posao...
Istina je da je zivot nepodnosljiv, samo sto je vecina ljudi naucena da se pretvara kao da nije takav...
S vremena na vreme neko se ubije ili ga odvedu u ludnicu, ali najveci deo masa tera dalje i dalje pretvarajuci se kako je sve normalno i prijatno...
Talentovane ljude bije glas da je tesko komunicirati s njima u svakodnevnim situacijama - tako sam citao i tako su mi govorili i tako sam gledao na filmu...
Ali otkrio sam da nije tako...
Sto su ljudi talentovaniji to je lakse sa njima - bice da cuvaju svoje lose trenutke za casove kada su sami..."


Carls Bukovski
 
Nikada nisam bio usamljen. Bio sam po iznajmljenim sobama - želeo sam da se ubijem. Osecao sam se depresivno. Osecao sam se odvratno - iznad svega odvratno - ali nikada nisam pomislio da bi neka druga osoba mogla da ude u sobu i izleci me od toga što me muci...ili možda više ljudi.

Ne.

Drugim recima, usamljenost je nešto što me nikada nije brinulo jer sam uvek gajio neku cudnu naklonost ka samoci.

Znaš one tipicne ljude "Ej, petak je vece, šta ceš da radiš? Samo ceš da sediš tu?"
Pa da.
Zato što nema niceg napolju. To je glupost. Glupi ljudi se muvaju unaokolo s glupim ljudima. Pusti ih neka se medusobno zaglupljuju.

Nikada se nisam opterecivao time da mi se desi nešto kada izadem uvece.
Krio sam se u barovima zato što nisam želeo da se krijem u fabrikama.
Izvinjavam se milionima, ali ja zaista nikada nisam bio usamljen.
Ja volim sebe.
 
Mali ljudi se uvek za nesto osecaju krivi.U prvom redu sto su mali a zatim i zbog svega ostalog.
A veliki se nikad nizasto ne osecaju krivi.U prvom redu sto su veliki ,a zatim takodje, zbog svega ostalog.
Gluposti uvek zbuce ubedljivo samo pametne stvari izgledaju neverovatno..

Bez udaljavanja od neceg,zblizavanja s necim nema.

Strah je bolest od koje poticu sve druge.Ravnodusnost,mrznja, zloba,Gramzivost;sujeta. Nepoverljivost i sumnja.
Strah je kuga ovog sveta.Svi se boje svakog. Svi se plase svaceg. A najvise straha.

Najvisa istina je da su smrt i zivot jedno,da je univerzum njihova vecna rekombinacija i da je u takvom univerzumu biti ziv ili mrtav,zapravo,jedno te isto...

Zatomiti se mora instinkt, iskljucivo ljudski,da se unistava sve sto zivi a ne koristi. I jedan,covekov takodje, da se ponekad unistava i ono sto koristi ako se time pribavlja neko zadovoljstvo.

U prirodi uvek ima racionalne,inteligentne,pravedne raspodele tezine izmedju "dobra" i "zla", ako se ovi pojmovi oslobode antropocentrizma.Ugradjeni mehanizam prirodne pravde drzao je kosmicku vagu u horizontalnom polozaju. Ukoliko se, naravno, u stvar ne umesa covek. Vaga je onda pretezala na neku, najcesce neizvesnu stranu.Ponekad cak i suprotnu od pozeljne..

Borislav Pekic - Besnilo
 

Back
Top