Nemir
Iskusan
- Poruka
- 6.305
...Lejla veceras bih zelio s tobom vecnost da podelim...
Veceras cu dodati malo srebrnog praha čežnje, malo sjetne tuge, i pregršt beskrajnih plavicastih snova natopljenih kapljicama nježnog bola. Nedostaješ mi. I to je sada trajno stanje. Ma koliko se puta vidjeli ili culi, cim prestane žuboriti tvoj glas, cim više ne vidim tvoje lijepo lice, nedostaješ mi. Naša ljubav je veceras sažeta u atomskoj snazi one prozirne suze cežnje I potrebe da smo jedno zauvijek, koja svjetluca u oku i stalno se cini da ce kliznuti niz obraz i pobjeci. A nece, znaš da nece. To je naša ljubav, naš svijet, naši osjecaji, snovi, želje i naša cežnja i tuga i sjeta i naši poljupci i naše tajne i svađe. Nece, jer naša Ljubav nije zaceta na zemlji, niti u bilo kojem drugom svijetu na kojima nam je duša u raznim oblicima bitisila. Naša Ljubav data nam je stvaranjem i zato Lejla Ljubavi nece otici, nestati. Mi smo jedna duša, jedan san, jedna želja. Kada ja uzdahnem, ti izdahneš. Kada ja formiram misao, ti je rijecima kažeš. Mi smo jedno, od iskona.
I dok ova noc lagano tone u beskraj, i dok su mi sva osjecanja natopljena tobom, a svaka misao prožeta traženjem kako da te usrecim, kako da te uvijek iznova obradujem, kako da sve tvoje strahove zauvijek u bezdan nepostojanja pošaljem, želim ti kazivati o našem cvijetu Ljubavi. Ljubav se mila ne moze posjedovati, ljubavi se samo moze sluziti. Mada mi cesto pokušavamo nemoguce i onda se razocaramo. Jer ne poimamo suštinu. Da ona odabire nas, a ne mi nju. Sta znaci sluziti Lejla Ljubavi. To mila moja znaci biti tako malen, da se drugi osjecaju velikima. To znaci biti sluga, kako bi se drugi osjecali gospodarima. To znaci davati kako bi primili oni kojima nedostaje. To znaci voljeti tako, da oni koji se osjecaju nevoljenima imaju nekoga tko ih nikada nece odbaciti, nekoga s kime se uvijek mogu poistovjetiti. To znaci ponuditi pomoc onima koji je traze i zasluzuju, kao i onima koji je ne traze i ne zasluzuju. To znaci biti pri ruci kada te trebaju, ali se ipak, nikada ne nametati, kada te neko ne zeli. To znaci zivjeti u miru, kako bi oni koji su oko tebe svadljivi uvek imali nekoga, kome se mogu obratiti, radi stabiliziranja. To znaci vedro gledati na svijet kako bi oni koji lahko posustaju, imali nekoga ko ce ih pridignuti. To znaci uvijek imati vjeru i zadrzati je cak i onda kada i sama ne uvidjaš pretjerane razloge za nju, kako bi oni koji nemaju vjere pronasli hrabrosti za zivot. To znaci ne samo zivot molitve, nego i pretvoriti molitve u zivot, tako ceš vise od zivota, imati i ti i oni kojima ljubavlju srca služiš.
Kada bibar veceras bila kraj mene, ova noc b imemanje boljela. Ali, neka Ljubavi moja, kao što sve prođe i ova moja sjeta ceproci ividjeceš, bicemozajedno. Ljudi kažu da se vremenom svi snovi raspadnu kao trošne lađe i raspu knu kao balon od sapunice, danestaju, jedanpojedan. I ako se to desi, valjda tada shvatiš da to i nisu bili pravi snovi srcem sanjani, da je to bila samo iluzija sna, da nismo sanjali san, da je to bio samo dodir žudnje.
Ali ja sam sanjao tebe stoljecima. I cekao te i tražio, i u svakom snu sam te vidio. I sada sa tobom, u našoj Ljubavi živim najljepši san. I želim da znaš da nema te crne sile zla, ili ljudske zavisti i ljubomore, da nema nikoga i nicega zbog cega bi ja prestao da živim naš san, da te ljubim, da te želim, da ti pišem, da te išcekujem, da ti slušam glas, osmijeh, da ti ljubim usne, da ti milujem lice, mrsim kosu, da nestajem u tebi, da te izluđujem svojim ponašanjem, da te slušam da mi kazuješ o snazi i ljepoti naše Ljubavi, dok ti nježno šapucem da te volim. Želim da znaš da nema te stvari na svijetu koja bi i najmanje mogla da zatamni ili baci u sjenu sve ono lijepo što jedno drugom kazujemo, sve ono što svaki dan sanjamo i živimo, sve što zajedno u našem dvorcu ljubavi gradimo. Nemoj se brinuti jer ne mogu nemiri nikada ono što može spokoj Ljubavi i ljepota nježnosti brižnosti voljenjem donijeti. Ne pogađa sreca nikada toliko koliko pogađa tuga, niti je svako sutra ni crnje ni bjelje, ni lošije ni bolje nego što je bilo svako juce. Uvijek je nekako, cas radosno, cas tužno, cas sjetno, cas ugodno. I uvijek se može dalje i ljepše. I dalje se mora. I mi ćemo ići još dalje, još ljepše prema vjecnom, neprolaznom…
I ja potpuno razumijem svaku tvoju tišinu, svaki tvoj oprez, svaki tvoj strah, svaku tvoju ranu, svaku tvoju bol, svaku tvoju nesrecu i sve tvoje tuge. I znam Lejla Ljubavi da svi mi imamo pravo na neke svoje tišine, na neke svoje neiscjeljene rane, na neke samo nama znane patnje, na neke samo svoje tihe i nijeme nemire. Postoje stvari o kojima se cuti, o kojima se ne prica, ali i neke o kojima se prica. Znaš, često razmišljam o tome zašto te nisam ranije sreo i kako je to naša nesreca što se nismo ranije na istoj stazi susreli. Da smo kojim slucajem svijet ugledali na nekoj drugoj strani svemira, da li bi nam tada sve bilo drugacije, da li bi kao veceras morao sam postelju sa svojom sjenkom dijeliti i da li bi nam sve ovozemaljske patnje bile daleke, a svi problemi nepoznati? Ali Ljubavi, znam da na to ne možemo uticati, niti to promijeniti. Tako nam je dato, tako nam je suđeno, da se borimo i zajedno cuvamo naš cvijet Ljubavi. I zato možemo uvijek iz sveg srca da se trudimo, da pronađemo one naizgled male i beznacajne sitnice koje boje našu Ljubav uvijek ljepšim i nježnijim tonovima, i uz koje ce nam biti lakše, ljepše i radosnije da proživimo ovo vremena što nam je ostalo. Vjeruj mi, tako mora.
Svi smo iz Ljubavi stvoreni. I tako je pocelo. Darovan nam je život, a potom milost da volimo. I možemo puno dobiti, ali ne moramo, i možemo sve izgubiti, ali ne moramo. Ljubav koja nam je darovana, koju sanjamo i živimo naš je najveci dobitak. Sve je Ljubavi moja prolazno.
Naša ljubav nije. Sreca uvijek ima dvije strane – sjaj i tugu. I nikada još nisam nikoga sreo ko je enormno bogat i bezgranicno sretan. Ali znam mnoge koji su tako siromašni, a imaju tako mnogo radosti. Znam mnoge koji su siromašni, ali imaju Ljubav, vole se i imaju sa njom svo bogatstvo svijeta. Onaj koji nas je stvorio uvijek cini ravnotežu.
" I hvala mu na Tebi, darovanoj. Najvece tvoje i moje i svacije blago nije nigdje zakopano, niti skriveno, niti u trezorima celicnim zakljucano. Ono je u nama i niko ga ne može uzeti jer je u srcima,"
a Put do srca nije svakome prohodan. Samo Ljubavlju i iskrenim cistim voljenjem stiže se do tog blaga. I kada ti veceras kazujem o sreci i sam se pomalo osjećam tužan i sjetan, bolan na nacin da znam da srecu ne treba tražiti, jer sam je našao u tebi, u tvojoj Ljubavi.
i nemoj nikada razmisljati o proslim ranama i oziljcima da se ne prosire i odvedu te na dno .....
Mozes samo srcem i Ljubavlju da ih odagnaš.
Veceras cu dodati malo srebrnog praha čežnje, malo sjetne tuge, i pregršt beskrajnih plavicastih snova natopljenih kapljicama nježnog bola. Nedostaješ mi. I to je sada trajno stanje. Ma koliko se puta vidjeli ili culi, cim prestane žuboriti tvoj glas, cim više ne vidim tvoje lijepo lice, nedostaješ mi. Naša ljubav je veceras sažeta u atomskoj snazi one prozirne suze cežnje I potrebe da smo jedno zauvijek, koja svjetluca u oku i stalno se cini da ce kliznuti niz obraz i pobjeci. A nece, znaš da nece. To je naša ljubav, naš svijet, naši osjecaji, snovi, želje i naša cežnja i tuga i sjeta i naši poljupci i naše tajne i svađe. Nece, jer naša Ljubav nije zaceta na zemlji, niti u bilo kojem drugom svijetu na kojima nam je duša u raznim oblicima bitisila. Naša Ljubav data nam je stvaranjem i zato Lejla Ljubavi nece otici, nestati. Mi smo jedna duša, jedan san, jedna želja. Kada ja uzdahnem, ti izdahneš. Kada ja formiram misao, ti je rijecima kažeš. Mi smo jedno, od iskona.
I dok ova noc lagano tone u beskraj, i dok su mi sva osjecanja natopljena tobom, a svaka misao prožeta traženjem kako da te usrecim, kako da te uvijek iznova obradujem, kako da sve tvoje strahove zauvijek u bezdan nepostojanja pošaljem, želim ti kazivati o našem cvijetu Ljubavi. Ljubav se mila ne moze posjedovati, ljubavi se samo moze sluziti. Mada mi cesto pokušavamo nemoguce i onda se razocaramo. Jer ne poimamo suštinu. Da ona odabire nas, a ne mi nju. Sta znaci sluziti Lejla Ljubavi. To mila moja znaci biti tako malen, da se drugi osjecaju velikima. To znaci biti sluga, kako bi se drugi osjecali gospodarima. To znaci davati kako bi primili oni kojima nedostaje. To znaci voljeti tako, da oni koji se osjecaju nevoljenima imaju nekoga tko ih nikada nece odbaciti, nekoga s kime se uvijek mogu poistovjetiti. To znaci ponuditi pomoc onima koji je traze i zasluzuju, kao i onima koji je ne traze i ne zasluzuju. To znaci biti pri ruci kada te trebaju, ali se ipak, nikada ne nametati, kada te neko ne zeli. To znaci zivjeti u miru, kako bi oni koji su oko tebe svadljivi uvek imali nekoga, kome se mogu obratiti, radi stabiliziranja. To znaci vedro gledati na svijet kako bi oni koji lahko posustaju, imali nekoga ko ce ih pridignuti. To znaci uvijek imati vjeru i zadrzati je cak i onda kada i sama ne uvidjaš pretjerane razloge za nju, kako bi oni koji nemaju vjere pronasli hrabrosti za zivot. To znaci ne samo zivot molitve, nego i pretvoriti molitve u zivot, tako ceš vise od zivota, imati i ti i oni kojima ljubavlju srca služiš.
Kada bibar veceras bila kraj mene, ova noc b imemanje boljela. Ali, neka Ljubavi moja, kao što sve prođe i ova moja sjeta ceproci ividjeceš, bicemozajedno. Ljudi kažu da se vremenom svi snovi raspadnu kao trošne lađe i raspu knu kao balon od sapunice, danestaju, jedanpojedan. I ako se to desi, valjda tada shvatiš da to i nisu bili pravi snovi srcem sanjani, da je to bila samo iluzija sna, da nismo sanjali san, da je to bio samo dodir žudnje.
Ali ja sam sanjao tebe stoljecima. I cekao te i tražio, i u svakom snu sam te vidio. I sada sa tobom, u našoj Ljubavi živim najljepši san. I želim da znaš da nema te crne sile zla, ili ljudske zavisti i ljubomore, da nema nikoga i nicega zbog cega bi ja prestao da živim naš san, da te ljubim, da te želim, da ti pišem, da te išcekujem, da ti slušam glas, osmijeh, da ti ljubim usne, da ti milujem lice, mrsim kosu, da nestajem u tebi, da te izluđujem svojim ponašanjem, da te slušam da mi kazuješ o snazi i ljepoti naše Ljubavi, dok ti nježno šapucem da te volim. Želim da znaš da nema te stvari na svijetu koja bi i najmanje mogla da zatamni ili baci u sjenu sve ono lijepo što jedno drugom kazujemo, sve ono što svaki dan sanjamo i živimo, sve što zajedno u našem dvorcu ljubavi gradimo. Nemoj se brinuti jer ne mogu nemiri nikada ono što može spokoj Ljubavi i ljepota nježnosti brižnosti voljenjem donijeti. Ne pogađa sreca nikada toliko koliko pogađa tuga, niti je svako sutra ni crnje ni bjelje, ni lošije ni bolje nego što je bilo svako juce. Uvijek je nekako, cas radosno, cas tužno, cas sjetno, cas ugodno. I uvijek se može dalje i ljepše. I dalje se mora. I mi ćemo ići još dalje, još ljepše prema vjecnom, neprolaznom…
I ja potpuno razumijem svaku tvoju tišinu, svaki tvoj oprez, svaki tvoj strah, svaku tvoju ranu, svaku tvoju bol, svaku tvoju nesrecu i sve tvoje tuge. I znam Lejla Ljubavi da svi mi imamo pravo na neke svoje tišine, na neke svoje neiscjeljene rane, na neke samo nama znane patnje, na neke samo svoje tihe i nijeme nemire. Postoje stvari o kojima se cuti, o kojima se ne prica, ali i neke o kojima se prica. Znaš, često razmišljam o tome zašto te nisam ranije sreo i kako je to naša nesreca što se nismo ranije na istoj stazi susreli. Da smo kojim slucajem svijet ugledali na nekoj drugoj strani svemira, da li bi nam tada sve bilo drugacije, da li bi kao veceras morao sam postelju sa svojom sjenkom dijeliti i da li bi nam sve ovozemaljske patnje bile daleke, a svi problemi nepoznati? Ali Ljubavi, znam da na to ne možemo uticati, niti to promijeniti. Tako nam je dato, tako nam je suđeno, da se borimo i zajedno cuvamo naš cvijet Ljubavi. I zato možemo uvijek iz sveg srca da se trudimo, da pronađemo one naizgled male i beznacajne sitnice koje boje našu Ljubav uvijek ljepšim i nježnijim tonovima, i uz koje ce nam biti lakše, ljepše i radosnije da proživimo ovo vremena što nam je ostalo. Vjeruj mi, tako mora.
Svi smo iz Ljubavi stvoreni. I tako je pocelo. Darovan nam je život, a potom milost da volimo. I možemo puno dobiti, ali ne moramo, i možemo sve izgubiti, ali ne moramo. Ljubav koja nam je darovana, koju sanjamo i živimo naš je najveci dobitak. Sve je Ljubavi moja prolazno.
Naša ljubav nije. Sreca uvijek ima dvije strane – sjaj i tugu. I nikada još nisam nikoga sreo ko je enormno bogat i bezgranicno sretan. Ali znam mnoge koji su tako siromašni, a imaju tako mnogo radosti. Znam mnoge koji su siromašni, ali imaju Ljubav, vole se i imaju sa njom svo bogatstvo svijeta. Onaj koji nas je stvorio uvijek cini ravnotežu.
" I hvala mu na Tebi, darovanoj. Najvece tvoje i moje i svacije blago nije nigdje zakopano, niti skriveno, niti u trezorima celicnim zakljucano. Ono je u nama i niko ga ne može uzeti jer je u srcima,"
a Put do srca nije svakome prohodan. Samo Ljubavlju i iskrenim cistim voljenjem stiže se do tog blaga. I kada ti veceras kazujem o sreci i sam se pomalo osjećam tužan i sjetan, bolan na nacin da znam da srecu ne treba tražiti, jer sam je našao u tebi, u tvojoj Ljubavi.
i nemoj nikada razmisljati o proslim ranama i oziljcima da se ne prosire i odvedu te na dno .....
Mozes samo srcem i Ljubavlju da ih odagnaš.
Poslednja izmena:
