Najčešća reakcija na ono što pišem jeste da nisam rekao ništa naročito novo. Radi se o tome da pišem o stvarima o kojima većina ljudi razmišlja, ali se ne usuđuju da o tome govore. Došli su do saznanja da nisu sami, niti ludi, a to je velika uteha u sredini koja ne podstiče razmišljanje, a često ni iskrenost. I, zaista, morate da imate hrabrosti da budete drugačiji, da se usudite da budete ono što jeste. Ako odlučimo da samostalno razmišljamo, moramo da se spremimo da se odbranimo od negodovanja. Rizikujemo da na nas gledaju kao na ekscentrike ili nezadovoljnike. Može da nam se dogodi da nas izbace iz društva budući da smo drugačiji i neobični u najgorem smislu te reči. Ali ako rešimo da izgradimo svoju ličnost, moramo da počnemo i da razmišljamo.
Mnogi ljudi možda čitavog života rade da bi stekli slobodu koja im je stvarno potrebna za samostalno razmišljanje. Međutim, taj put ka slobodi otežavaju društveni nazori, među kojima je i mit da odrasla osoba više ne može mnogo da se menja. A mi smo, zapravo, sposobni da se menjamo tokom čitavog života, čak i na najsuptilniji način. To je samo pitanje izbora. Kad se suočimo s krizom srednjih godina, često se dešava da naše razmišljanje kreće novim i samostalnim pravcem. Neki ljudi, opet, počinju samostalno da razmišljaju tek pred smrt. Nažalost, kod mnogih se to nikada ne dogodi.
Skot Pek