Život pisan srcem

hajde da pocnemo pricu

obicnu pricu, sa obicnim pocetkom

uz casu rashladjenog vina

i par zelenih maslina na tacni...

hajde da dopustimo prici da se prica

da nas isprica

da nas preprica

da nas stvori

u casi rashladjenog vina

sa par crnih maslina na tacni...

hajde da uzivamo u nasoj prici

koja nas prica

koja nas prepricava

koja nas stvara

u casi rashladjenog vina

i par komada kozijeg sira na tacni...

hajde da pricamo u nasoj prici

koja ce prepricavati nase price

koje ispricasmo u prici

uz casu rashladjenog vina

i par badema na tacni...

hajde da budemo prica

koja ce se pricati

i prepricavati kuloarima

uz casu rashladjenog vina

i par oraha na tacni....

hajde da pijemo rashladjeno vino

uz par osmeha na tacni

i pricamo jedno drugome

price koje smo pricali nekada

uz isto to vino

i par maslina na tacni...

hajde da popijemo to vino

a ja cu ti se dati na tacni....
 
Poslednja izmena:
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
da ebem i posao i do posla i oko posla i u poslu i sve sto ima veze sa poslom...
da ebem i novac i do novca i oko novca i ko ga izmisli i idem u sumu...sto dalje od civilizacije...
ima neko ko hoce samnom?
 
Jer uvek tako neobicno osetim da dolazis.
I onda volim tvoje ime na ekranu
I tvoje igre recima.
Volim tvoje sitnice,
Ali ne cuvam tvoju sliku u novcaniku,
Vise volim da budes mi u srcu.
Volim tvoj miris pred san.
To je znak da si bio tu i da si bio blizu.
I onda volim sto postojis
I razmisljam o tebi
i volim da ti pisem.....kao sada.



Gospodarice moja
tvoj sam vec dugo
na poljima tvojim radim
u kolibi tvojoj zivim

gospodarice moja
cekam da se vratis
jer mnogi na polja dodjose
i mnogi vec na vrata zakucase

govore mi da te nema...
kupili su polja tvoja
i koliba sad njihova je
ali i dalje si gospodarice, moja...

Cekam te ni ziv ni mrtav
ni veseo ni tuzan..
bez tebe gospodarice..
.. jer tvoj sam rob .. ljubavi
 
E pa nemir razlika je u jednom...ne volim da gospodarim kao sto ne volim gospodarice...i nisam niciji rob niti cu biti ikada...makar to bila sama ljubav ogoljena predamnom...koja trazi sve to da bi bila samnom


Slazem se :ok: i ja ne podnosim gospodare ,niti zelim da gospodarim onom koga volim ali .....

Ljubav je ocean gdje su nebesa
samo pahuljice snega
znaj da su valovi ljubavi pokrenuli kotac neba
a bez nje
svet bi ostao bezimen...

Ako ljubav zavisi od nase slobodne volje, zasto ne prestanu da
vole oni koji bi hteli da prestanu; naprotiv, placu od bola i
robuju ljubavi, cak i oni ponosni ljudi koji inace smatraju ropstvo
za najvece zlo; i rado se lisavaju zbog ljubavi neceg cega se inace
nikada nisu hteli odreci; i nose svoju ljubav kao bolest ili okov;
i zive u strahu da ne izgube samo onog kog vole.

Zar sama ljubav nije vec ropstvo ?

 
Poslednja izmena:
Rečima je kopala led, pod kojim je dugo zarobljen bio... Spustila je glavu i zarila usne u ledeni vrat... Probudjen vriskom kristala koji se lomi o razbudjena čula... žedno guta sočne sokove sa njenih vrelih usana... Dahom mu unosi život i podiže lagano do svog vrata... Oseća se sigurno ... tone u san... umiren ritmičnim kucanjem njenih vratnih žila... Ona ga čuva toplim dlanovima na čvrstim bokovima... Njena celina... Zaokružena...
 
Slazem se :ok: i ja ne podnosim gospodare ,niti zelim da gospodarim onom koga volim ali .....

Ljubav je ocean gdje su nebesa
samo pahuljice snega
znaj da su valovi ljubavi pokrenuli kotac neba
a bez nje
svet bi ostao bezimen...

Ako ljubav zavisi od nase slobodne volje, zasto ne prestanu da
vole oni koji bi hteli da prestanu; naprotiv, placu od bola i
robuju ljubavi, cak i oni ponosni ljudi koji inace smatraju ropstvo
za najvece zlo; i rado se lisavaju zbog ljubavi neceg cega se inace
nikada nisu hteli odreci; i nose svoju ljubav kao bolest ili okov;
i zive u strahu da ne izgube samo onog kog vole.

Zar sama ljubav nije vec ropstvo ?


Ne...ljubav nije ropstvo...ja ne robujem ljubavi...ljubav je sve samo ne ropstvo...jer ljubav sama po sebi ne dozvoljava da bude rob...ljubav je kada dvoje budu jedno...a to je iskonska bezvremena sloboda...biti dva tela a spojiti se u jedno i nestati jedno u drugom...bar na trenutak...i...
 
Poslednja izmena:
Budi me jutrom cjelovima
uveče uspavaj me sa njima
cjelovima krasi svaki mi dan
ljubav sa tobom pravi je san.

Snovi ti naši nek potraju
usne nek vječno se spajaju
nikada ništa da ih ne razdvoji
kad tako vrela ljbav ih spoji.

Ljubime jutrima ranim, bjelim
ljubi me jer sve je što želim
tvoja mi ljubav najdraža hrana
ljubi me noćima sa sjajem
sa sjajem u svojim očima.

Ja nosim u dusi zivo ogledalo.

cas se blista srebrnom belinom daljina; cas u njemu istopi se mesec i ode, cas se zlati toplo kao ruza.

Sve tako dodje u njega i ode; samo u sredistu njegovom gori vecno nepromenljiv sjaj.

I niko ne zna otkuda on dolazi.

Nije ni sa zvezde, kad je nebo kao zemlja crno, trepti i tad srediste moga ogledala.

Nije ni sa sunca, i u jesen gori srediste moga ogledala.

Nije ni sa moga srca, i kad je ono mutno, svetli toplo srediste moga ogledala.


 
Uspomene su vechite,nikada ne blede....nisu poput komada papira na kojem smo reci napisali mastilom koja ce vremenom ostaviti samo trag....povrshinu na kojoj cemo razabrati da je neshto pisalo.Uspomene su vechne...deo su nas. Zar nije lepo kad sednemo uveche sami i bez da sklopimo oci...samo u tishini dozovemo neku sliku ili dogadjaj u mislima da nas ugreje,da nam vrati osmeh na lice....da nas razveseli.Ne,nisu sve lepe,jer zivot se ipak sastoji od loshih i dobrih trenutak ali ,opet je to nash zivot.I sve te male sitnice,svi ti mali rituali koje obavljamo dan za danom...ma kako nam se monotoni cinili i ponekad dosadni... onda kad nas ponese nostalgija lepo ih se secati.I zaista kad bih pochela nabrajati svoje uspomene...neke predivne trenutke trajalo bi chitavu vechnost...jer kako opisati deo zivota.... nechega shto josh traje.Nocu posebno...kad sve utihne i postane mirno mesto...kad ulicama ne odjekuje glasna dernjava ljudi,kad automobili vishe ne prolaze...kad shetam ulicom prateci svetlost ulichnih svetiljki.....tada pozelim zastati i udahnuti svez vazduh koji donosi ono nesto.. ono nesto sto se uvuce duboko pod kozu i ne izlazi.Kad si sretan,a ne znash pravi razlog...jer razloga je zapravo mnogo.Kad su jutra lepa,a noci josh lepshe....kad bez ikakvog povoda zapleshes uz muziku koju samo ti cujes.
Zivot zaista postaje predivno i tako sigurno mesto na kojem pozelis ostati vechno.

images
 
Da li je previše tražiti par sati ćutanja, nekoliko desetina kilograma nežnosti, tonu poljubaca i dvesta grama laži koje učiniće me centrom svega onoga u šta veruješ i čemu se klanjaš...
Večeras kad legneš... okreni se prema mesecu i dopusti mu da ti se svetlost ugnezdi u krilu... osetićeš mene... Moju kožu koja pod tvojim dlanom diše... Moje pore koje se pod tvojom toplinom otvaraju... Moju dušu koja otškrinutih kapija, željno čeka tvoj ulazak...
Da li da ti se radujem kao ženi koja mi je vratila osmeh, a ukrala dušu... Da li da te obaspem poljupcima kao ružinim laticama, slaveći radost koju mi donosiš duši kao poklon neprocenjive vrednosti... Ili da te odbacim kao lopova koji je provalio glavna vrata i krade deo po deo moje duše...željne pripadanja... Tebi...
Večeras, kad legneš, zagrli me snom i pretvori u želju koju ćeš cele noći ispunjavati... Iznova i iznova... Nebrojano puta... A kada probudiš se ujutru, pričaćeš mi o čudnom snu koji ti je ostavio osmeh na licu i nemir u srcu...
 
Sejac srece

Jednog dana videse decaci nekog starca kako ide ulicom sa velikom korpom na ramenu, prepunom blistvaih zvezda. Laganim zamahom ruke on bi s vremena na vreme zagarbio iz korpe i zavitlao kao da seje. Tada bi mnogo prekrasnih zvezdica zaleprsalo oko njega kao jato varnica.
- Sta to radite? – upitase decaci goreci od znatizelje.
- Sejem srecu! – odgovori covek i mirno nastavi svoj posao dok su mu se medju prstima caklili prekrasni dragulji iz kojih su decake gledale tople dugine boje poput suncanih ociju.
Osvojeni tom lepotom malisani smesta pojurise da uhvate srecu, ali uzalud.
I oni najhitriji i najokretniji ostajali bi praznih ruku.
- Uzalud je to sto cinite – osvrnuo se tajanstveno starac - tako je nikada necete uloviti.
- Zasto? – upitase zacudjeno decaci.
Nasmesivsi se, starac je tiho rekao:
- Tek kad se naucite sejati radost i lepotu oko sebe, bit cete pozvani na zetvu srece. Onaj ko grabi sebi, nikada nece uhvatiti srecu.
Sreca se uzima rasirenih ruku.
 
U staroj Grčkoj Sokrat je bio na glasu kao čovek koji ceni znanje. Jednog mu je dana prišao poznanik i rekao mu:
- Znaš li što sam upravo čuo o tvom prijatelju?
- Stani malo - odgovori Sokrat. - Pre no što mi išta kažeš želim napraviti mali test. Zove se "Test trostrukog kriterijuma"
- Trostrukog kriterijuma?
- Upravo tako - nastavi Sokrat - pre nego što počneš pričati o mom prijatelju, mogao bi trenutak razmisliti zadovoljava li to neke kriterijume.
Prvi kriterijum je Istina.
Da li si potpuno siguran da je to što mi želiš reći istina?
- Ne - odgovori poznanik - zapravo sam to tek čuo i ...
- Dobro - reče Sokrat - znači nisi potpuno siguran da li je to istina ili nije.
Da vidimo sada i drugi kriterijum, kriterijum Dobra.
Da li je to, što želiš reći o mom prijatelju, nešto dobro?
- Ne, naprotiv...
- Dakle - nastavi Sokrat - želiš mi reći nešto loše o njemu, a nisi čak ni siguran je li to tačno. Još uvek možeš proći na testu, jer je ostao još jedan kriterijum, kriterijum Koristi.
Da li će to, što mi želiš reći o mom prijatelju, biti korisno?
- Ne, ne baš.
- Pa - opet će Sokrat - ako to što mi želiš reći nije istina, nije dobro, i nije korisno, zašto bi mi uopšte rekao?
 
Ima nešto fantastično, nepodnošljivo erotično u šarenim, providnim tkaninama dalekog istoka, u teškim mirisima štapića raznih aroma koji uvlače se u nozdrve i golicaju maštu, potstiču adrenalin da zavapi za izbacivanjem... ima nešto apsolutno neodoljivo u haremima i samoj pomisli da si deo nečeg tako erotičnog, da dozvoliš da te ljubomora izjede i istruli te iznutra kao sujeta, a ne mozeš da se otrgneš slasti koju taj zivot nudi.
Ima nešto specijalno u vezi išaranih delova tela koji nude se i zavode igrom i raznim, satima utrljavanim, uljima, kazu neki - neprevazidjenim afrodizijacima čiji se recepti ljubomono čuvaju.
 
Poslednja izmena:
Ležim u pesku. Pustinja. Ustajanje i pogled u daljinu otkrivaju samo beskonačne strojeve dina u suvom blještavilu. Noge me ne drže, padam. Grlo mi je suvo i boli me. Steže me u grkljanu kao da me neko davi. Ruke mi se tresu pri pomisli na gutljaj vode. Oči me peku, a koža svrbi. Češem se.

Tišina me guta. Njeni vanvremenski sekutići me načinju spolja i rovare svoj put ka unutrašnjosti. Prave put ostalim senzacijama koje se za njima kotrljaju. Nervoza, strah, tuga, beznađe. Od svačega po malo – ne valja biti jednoličan. Nasmešim se svojoj pomisli ili bolje reći trenutku u kojem je dopuzala na scenu. Iskrivim lice i sklopim oči uz kratko šištanje u grlu. Ne mogu ni da se nasmejem kao čovek.

Novi grč u stomaku me natera da se savijem. Jauknuo bih od gladi koja mi razdire rupu u želucu, ali nemam snage. Kada bih imao samo zalogaj. Samo jedan, mali zalogaj.

Do sasušenih nozdrva mi dopire miris malina. Začkiljim i pogledam okolo. Još uvek pustinja. Miris postaje sve jači, osećam ga svuda okolo. Jezik počinje da me pecka, a desni da svrbe. Vidim maline. Osećam njihov ukus. Tu je i onaj kiselkasti osećaj koji se javlja posle svakog sočnog zalogaja. Samo njih nema.

Još jedan grč me protrese toliko da zaranjam glavu u pesak. Uvlačim vazduh i gutam pregršt vrelog praha, sitnog kao brašno. Zakašljem se i obližem usne. Sladak je. Sklonim slepljenu kosu sa očiju i zagrabim punu šaku. Napunim usta peskom i počnem sa žvakanjem. Maline. Guram ih prstima u grlo. Koprcaju se, ali prolaze. Uzimam još. Krckaju mi pod zubima i još više suše usta. Ukusne su. Bole me zubi. Nikada nisam jeo lepše maline.
 
U stara vremena jedan kralj je na sred puta postavio ogroman kamen. Potom se sakrio da vidi ko će ga pomeriti. Neki od najbogatijih trgovaca u kraljevstvu kao i mnogi dvorjani su prolazili tim putem i ignorisali kamen. Neki od njih su čak krivili kralja što tako loše održava puteve. Ali nijedan nije uradio ništa da bi sklonio stenu sa puta.

Potom je naišao seljak noseći ogroman teret sa povrćem. Kada se približio steni, spustio je svoj teret i pokušao da je skloni sa puta. Posle mnogo guranja i napora, napokon je uspeo. Kada je ponovo uzeo svoj džak povrća, primetio je da vrećica sa zlatnicima leži tamo gde je bila stena. Uz nju je bila i cedulja od kralja na kojoj je stajalo da je zlato za onoga ko pomeri stenu sa puta. Seljak je naučio ono što mnogi od nas nikad ne razumeju: da je prepreka zapravo prilika da poboljšamo svoje stanje.
 
Masaža

Bez obzira na to o kojoj je tehnici masaže reč, njen rezultat mora biti telesno i duhovno rasterećenje i duboka relaksacija.
Masaža je najlakši put za postizanje opuštanja i očuvanje zdravlja. Ime joj potiče od arapske reči massa što znači dodir. Poznata otkad je i čovek, spominje se u svim kulturama, od Indije, Grčke, Kine, Egipta i Rima pa sve do Bliskog istoka. Prvi pisani dokumenti u Evropi datiraju iz 18 st. i vežu se uz ime švedskog lekara P. Henrica Linga, tvorca "švedske" masaže iz koje su se razvili različiti stilovi.

Izazvani dodirom, milioni receptora u koži šalju signale mozgu koji reaguje podsticanjem lučenja endorfina, hormona sreće i dobrog raspoloženja. Upravo zato masaža snažno deluje na nervni sistem jer smiruje nervozu i smanjuje nivo štetnih (stresnih) hormona u organizmu. Znamo da je stres, jedan od pratećih problema današnjice od kojeg patimo gotovo svi, ujedno i uzrok mnogih zdravstvenih problema i bolesti u kojima prednjače bolesti hormonalnog i srčano sistema. Stoga je masaža odličan prirodni put za rešavanje stresa i prevenciju mnogih bolesti.

Višestruko pozitivno delovanje

Masažom se poboljšava krvotok, iz lojnih i znojnih žlezda istiskuju se sekreti, smanjuju se potkožne masnoće, ubrzava dotok hranjivih materija u tkiva, pojačava oksigenacija tkiva i oticanje limfe, zbog čega koža dobija jači tonus, postaje elastičnija te izgleda zdravije i mlađe.
O stanju mišića, koji pokreću naše telo, u mnogome zavisi i držanje i izgled. Masaža utiče na njih tako da se rastežu i skupljaju, pa postaju čvršći, a ujedno i opušteniji, jer masažom uklanjamo nakupljenu mlečnu kiselinu koja dovodi do grčeva i bolova u mišićima. Uz to, masaža podstiče i olakšava probavu i predstavlja veliku pomoć kao pomoćno sredstvo, ali i jedan od načina tretiranja određenih stanja.

Različite tehnike za isti cilj

Masaža se može izvoditi ručno ili pomoću određenih aparata. Ona uz pomoću aparata nadopunjuje i podržava ručne metode, a može se koristiti i naizmenično, u zavisnosti od samog koncepta tretmana. U zavisnosti od potreba i želja, masažom možemo tretirati celo telo ili samo pojedine delove (parcijalna masaža).

Erotska (senzualna) masaža

erotska senzualna masaza Erotska masaža poznata je još od davnina. Ona kombinuje fizički i duhovni aspekt i, ako se pravilno izvodi, može biti čulna i seksi onoliko koliko vi to želite.
Ključna stvar za dobru masažu, bilo da vi nekoga masirate ili da drugi masiraju vas, jeste priprema. Da biste se potpuno opustili, stručnjaci predlažu da upalite mirišljave sveće, pustite neki romantični CD, prostrete čist čaršav, pripremite peškire i isključite mobilni telefon!
Trebaće vam još i ulje za masažu.
Pre nego što počnete, važno je da porazgovarate sa partnerom kako biste razjasnili šta je to erotska masaža. Opišite je kao laganu, nežnu, sladostrasnu aktivnost koja podrazumeva nagost i dodirivanje intimnih delova tela.
Pa da počnemo. Da se zagrejete, počnite laganim prelaženjem po telu vašeg partnera vrhovima prstiju (počnite od leđa). Činite to lagano, ne žurite. U protivnom, samo gubite vreme, ali isto tako i odličnu priliku. Prelazite sa jednog dela partnerovog tela na drugi "obrađujući" ramena, ruke, butine, listove i zadnjicu.
Kada se vaš partner potpuno opusti - pazite da ne zaspi - počnite s erotskom masažom tako što ćete dve kašičice ulja za masažu sipati na dlanove i protrljati ih dok se ulje ne ugreje. To je vrlo važno jer ne biste hteli da vam voljena osoba vrisne i pokvari ugođaj. Sada obema rukama lagano klizite preko tela voljene osobe, pazeći da ne pritiskate suviše snažno.
Kada "obradite" sve ključne delove partnerovog tela (ramena, ruke, butine, listove i zadnjicu), duge lagane pokrete zamenite kratkim i čvršćim. U tu svrhu upotrebite težinu svoga tela pre nego snagu ruku, ali upamtite da morate biti nežni, ovo nije svetsko prvenstvo u rvanju i vaš partner neće biti zadivljen vašim dobro izvedenim "tušem".
Dok prelazite deo po deo partnerovog tela kratkim, čvršćim pokretima, setite se da izmasirate i stopala, pogladite zadnjicu i, ako je u pitanju žena, nežno gladite njene grudi. Kad procenite da je pravi trenutak, lagano klizeći rukama krenite niz partnerove noge, raspaljujući strast dodirom po unutrašnjoj strani butina. Najzad, pošto ste partnera raspomamili, tražite da zamenite uloge ili sa masaže pređite na eksplicitnije seksualne aktivnosti...
 
Poslednja izmena:
Nekada davno zivela je devojcica koja je imala losu narav. Njena majka
joj je dala vrecu punu eksera i kazala joj da svaki put kad izgubi zivce mora
zabiti jedan ekser u ogradu. Prvi dan je morala zabiti cak 37 eksera!

Tokom sledecih nekoliko nedelja kako se ucila kontrolisati, broj zabijenih eksera
se smanjivao iz dana u dan. Shvatila je da joj je lakse obuzdati
ljutnju nego zabijati ekser u tvrdu ogradu.

Napokon, stigao je dan kada devojcica nije izgubila zivce ni jedan put!
Kazala je to majci i ona joj je savetovala da svaki takav dan koji prodje u miru - izvuce jedan ekser.
Stigao je dan kada je devojcica rekla majci da vise nema ni jednog eksera u ogradi!

Majka je uzela kcer za ruku i odvela je do ograde, i rekla joj:

"Dobro si ucinila kceri moja...ali pogledaj rupe koje su ostale u ogradi...ograda vise nikada nece izgledati isto! Kada kazes nekome nesto u ljutnji povredis ga. Kao da zabijes noz u tu osobu i potom ga izvadis. Nema veze koliko puta kazes: "Zao mi je"..rana je ipak jos uvek tu.

Povrediti nekoga recima je ponekad gore nego fizicki. Prijatelji su nase retko bogatstvo i treba ih cuvati.”
 
Noćas,
ako bi se,
ti i ja
slučajno
negde sreli,
znam,
da bih te
odmah
zagrljajem,
jednim,
snažnim,
potpuno
neodvojivo
sastavio
za sebe...

Onako,
kao što
se grle
reka i led...

I ne znam,
do kada
bih te tako
u zagrljaju
svom držao...

Verovatno,
do proleća
a sasvim sigurno,
do jutra...

:heart:
 
Kako prepoznati zaljubljenu zenu


Po koraku.
Zaljubljena zena ima lagani korak, jedva dotice tlo pod nogama.
Lebdi. A opet, korak joj je siguran, odresit.

Po ocima.
Oci zaljubljene zene su poput dve ribice sto se bljeskaju svojim srebrnastim trbuscicima. Sjaje se te oci, vrckaju i ne mozes ih ni na tren uloviti.

Po pesmi.
Zaljubljena zena peva. Ustvari, nikad nisi siguran da li to na njenom licu titra osmeh ili u sebi pevusi neku ljubavnu pesmu. A tek kad naglas propeva, znas sta joj srce kazuje.

Po zracenju.
I onaj koji nikada nije cuo za auru osetice da zaljubljena zena zraci. Iz svake njene pore isijava energija, lepota, ljubav.

Pitas me otkud ja to sve znam?
Rekli su mi da ja upravo tako izgledam.:heart:
 
Voljeli su se dvoje
Davno su jednom dvoje mladi zivjeli,
koji su se nenormalno voljeli.
Upoznali su se u crkvenoj dvorani jednoj,
i htjeli odma provest skupa cijeli zivot svoj.
Dugo su bili sretan par,
i nigdje nije nastao kvar.
Povjerenje, ljubav i pamet su bili tu,
i nakon 2 godine zaprosi on nju.

Ali nije to radio kao svatko drugi,
vec joj on iz srca ponudi:
"Valentina, udaj se za mene i budi moja,
neka me zauvjek prati ljepota tvoja.
Odkad sam te prvi put vidio u parku onom, znao sam da hocu dijecu samo s tobom.
Moj zivot mi nista ne znaci bez tebe,
ljepotice ne odbij me od sebe.
Uvjek ces imati slobodu svoju,
necu te drzati kao robkinju moju.
Sve cu ti zelje i snove ispuniti, i nikad te necu iznevjeriti.
Zelim s tobom da ostarim,
i sve teskoce i bolesti da pobjedim.
Ocarala me ljubav i ljepota tvoja,
prije neg' sto odem u rat, hocu da budes moja!"

Njegove rijeci imaju veliku moc, vec je se smracilo i topla je noc.
Digla ga je s poda i snazno poljubila, prije nego sto mu je odgovorila:
"Noah, ljubavi moja ne znam sta da kazem,
znam samo da hocu da budem tvoja to ne lazem.
Hocu da ti se predam sva,
hocu da se udam za tebe ja!"

Prode vjencanje a i prosle su godine,
a Valentina prvo dijete ocekuje.
Medutim je se zaratilo u zemlji dalekoj,
i trebali su jos vojnika na strazi nekoj.
Glavni oficir je 20 najboljih izabrao,
medu njima je i Noah stajao.
Valentina je 3 dana plakala,
"da ne ide" je ga nagovarala.
Ali na zalost sve je bilo uzalud,
povecala joj se muka - smanjio se trud.
Priblizio se dan odlaska njegovog,
draga gubi supruga voljenog.

Obecao je da ce joj pisati,
i da ce se zdrav opet vratiti.
Onda stavi ruku na stomak i poljubi nju,
a ona osjeti strah u njemu i bol veliku.
Beba raste - mjeseci prolaze,
pisma svaki tjedan dolaze.
Ona ih cita s velikom boli,
nedostaje joj osoba koju voli.
Kad jedan dan ne stigo pismo njegovo,
ona se tjesila i mislila da je zaboravio.
Prolazili su dani, priblizio se porod,
Noah se nije javio jos do sad.

Kad 14.7. u 2 sata,
ona se porodi iznenada.
Rodila je sina, slatkog kao tata, smede kose
kad od jednom sestre joj nose
pismo od ljubljenog supruga.

Ona sva sretna odma ga otvorila:
"Hej slatka mala!
Nemoj sada da bi zaplakala.
Kad dobijes ovaj list onda znaj,
da je mom zivotu dosao kraj.
Moram svoje misli da skratim,
jer moram drugu olovku da vratim.
Milijun puta sam ti rekao da te volim,
za kraj te jos samo jedno molim -> nemoj da nasoj bebi drugi pruza ljubav moju,
niti da dira ljepotu tvoju.
Ostani mi vjerna kao sto sam i ja tebi bio,
to je jedino sto bih jos od tebe htio.
ne zaboravi nas dan vjencanja u Maju,
VOLIM TE draga i cekam te u raju! tvoj Noah"

Valentina suze obrisa i rece:
"Ljubljeni, nitko tvoje mijesto zamjeniti nece!"
 
Voz zivota

Zivot je poput putovanja vozom.... ljudi ulaze i silaze. Prilikom zaustavljanja voza desavaju se prijatna iznenadjenja. Covek prozivljava srecne trenutke ali ima i nezgoda...nesreca i zalosti.
Kad se rodimo zakoracimo u voz. Susrecemo se s ljudima za koje mislimo da ce nas pratiti tokom celog naseg putovanja. Npr. nasi roditelji. Nazalost, istina je sasvim drugacija. Kad tad, oni ce sici s voza i ostaviti nas bez svoje ljubavi, naklonosti, neznosti, prijateljstva i drustva. Medjutim, u voz ce uci druge osobe koje ce nam biti jako vazne.....to su nasa braca i sestre, nasi prijatelji i ljudi koje cemo sresti i zavoleti u svom zivotu.
Mnoge osobe koje ulaze gledaju na putovanje kao na kratku setnju. Drugi pak u svojoj voznji kroz zivot nalaze samo zalost i tugu. Ali u vozu ima i onih koji su uvek pri ruci i spremni su da pomognu onim ljudima kojima je potrebno pomoci.
Mnogi nakon svog silaska s voza ostavljaju iza sebe trajnu ceznju.....mnogi nas sunovracuju u duboku nevolju.....mnogi ulaze i silaze a da ih nismo ni zapazili.
Cudi nas sto su mnogi putnici koji su nam najdrazi negde u nekom drugom vagonu. Ostavljaju nas same u tom delu naseg putovanja. Naravno , to nas ne sprecava da na sebe preuzmemo teskoce putovanja i samoce i da ih potrazimo i da pokusamo da se smestimo u njihov vagon. Desava se i to da ne mozemo da se smestimo blizu njih jer je mesto vec neko drugi zauzeo .
I takav je zivot..... Prepun izazova, snova, mastanja, nadanja, sastanaka, rastanaka, bez ponovnih sastanaka i nikad se ti trenuci nece vratiti. Pokusajmo od svog putovanja kroz zivot da ucinimo najbolje sto mozemo. Pokusajmo da se svima iz voza budemo u miru. Pokusajmo u svakom od njih da vidimo najbolje sto je u njima. Setimo se toga da na svakom delu zivotnog koloseka, neko od saputnika moze "skliznuti" i da su mu potrebne nase simpatije i razumevanje. I nama se moze desiti da "skliznemo" s koloseka. I nadamo se da ce se naci neko ko ce da nas razume.
Najveca misterija putovanja je ta sto ne znamo kad cemo tacno izaci iz voza isto kao sto ne znamo ni kada ce da sidju nasi saputnici.....cak ni oni koji sede pored nas.
Bicu veoma tuzna kad budem morala da sidjem iz voza. Verujem da ce veoma boleti rastanak s nekim prijateljima koje sam sretala za vreme putovanja i koji su mi postali dragi. Medjutim gajim nadu da ce doci glavini kolosek.... Tada cu videti kako svi oni pristizu sa svojim prtljagom koji na ulasku u voz nisu imali. To ce me silno obradovati. Bicu srecna i zbog cinjenice da sam im pomogla da povecaju svoj putni prtljag polozivsi u njemu prave sadrzaje.
Pokusajmo da pri silasku iz voza ostavimo prazno sediste koje ce u ostalim putnicima, koji nastavljaju putovanje, buditi ceznju na lepe i prijatne uspomene.
 
Kljucne reci...staza, usne, zvezda, svitanje i vrelina.

Jednom davno, u jednoj dalekoj zemlji, zivela je princeza Betelgea. Bila je dobra kao dobar dan, umiljata kao malo lane i naivna kao tek prohodalo dete. Vec je bila izrasla u prekrasnu zenu, ali ni jedan kraljevic nije tuda prolazio. Razlog tome je bila strma staza koja je vodila do kraljevstva. Niko nikada nije tu dolazio jer je bilo skoro nemoguce uspentrati se tom stazom, a jos teze sici niz nju a ne strmoglaviti se u bezdan. Nocima je molila zvezde da joj posalju princa koji ce je odvesti daleko od samoce i usamljenosti, koji ce je voleti i ljubiti joj usne sve do svitanja. Ponekad bi zvezde zasijale nekim umirujucim sjajem, ali vrlo brzo bi ih mesec opomenuo da joj ne daju laznu nadu.

Dani su prolazili, meseci se nizali u godine i princeza je polako gubila nadu da ce ikada naici neko ko ce joj probuditi usnulo srce i vratiti sjaj koji iz oka ispao je u bistri potok kraj borove sume kroz koju je setala.

Te godine je leto bilo vrelo. Spas je pronalazila u hladu koji je pravila predivna krosnja procvale tresnje. Plela je kiku i razmisljala o Ljubavi. Interesovalo je koje je boje ljubav? Zamisljala ju je najdivnijim crvenim nijansama, laganu i vrcastu, skoro neuhvatljivu. Iz misli je trgo sum obliznjeg grma. Poskocila je osetivsi kako se vrelina sunca ubrzano upija u njenu kozu, dok ogromnim ocima prati lagane pokrete nepoznatog coveka.

"Dobar dan lepa zeno " - prozborio je cudno prijatnim glasom, stranac koji je uzrokovao njen strah.

"Dobar dan dobri covece. Kako si dospeo ovde?" - upitala je drhtavim glasom plaseci se Nade koja je stampedom uletela u njeno srce.

"Pratio sam stazu koja vodi ovde" - rece stranac i obliza suve usne.

"Mora biti da si jako umoran. Godinama niko nije uspeo da se popne tom stazom. Pridji, eno tamo bistrog potoka, napij se vode, osvezi se" - rece ona osetivsi kako se opusta pod modrim pogledom nepoznatog coveka.

"Zahvaljujem ti lepa zeno. Da li bi prosetala sa mnom do potoka?" - upita je iskreno, ne mogavsi da sakrije ocaranost njenom jednostavnom lepotom, previse krhkom da bi se poseglo grubom rukom ka njenoj neznosti.

Posli su lagano do potoka, sasvim blizu jedan drugom, gledajci se ispod oka i cuteci, a ne osecajuci se neprijatno. Kao da su se dogovorili da se obaviju cutnjom i postanu apsolutno nevidljivi celom svetu. Odjednom je primetila citava polja krv crvenih bulki.. Kako to da ih ranije nije primetila?

Stigavsi do potoka, stranac kleknu i umi se bistrom vodom, napoji zedno grlo, a onda sasvim spontano, nakupi vode u sake i ponudi princezi da popije malo iz njegovih ruku. Kao plasljiva srna, previse zedna da bi odolila, sagla je glavu i napila se vode sa njegovih dlanova. Podigavsi glavu , stranac se trgnu i krenu korak unazad. Bejase zatecen sjajem u njenim ocima. Nikada nije video bistri potok skupljen oko dve crne zenice. Ne mogavsi da se kontrolise, pridje joj sasvim blizu obuhvatajuci joj lice dlanovima i nezno, skoro plasljivo, spusti usne na njene. Kao zacarana nudila mu se jos i jos i jos, uzivajuci u vrelini koja ih je nestajala i radjala iznova. Na vrhovima prstiju stajala je na vrhovima zelenih travki koje ugibale su se pod njenom lakocom. Najlepse nijanse crvene boje zaigrale su joj pred ocima dok je upijala neznost dlanova totalnog stranca.

"Podji sa mnom" - prosaputao je izmedj dva poljubca.

"Vodi me" - odgovorila je u zanosu ne slusajuci razum, vec samo sledeci vapaj srca i zeleno svetlo instinkta.

Kada su dosli do staze, prepala se strmine koja je preteci gledala u njihovom pravcu. Uzevsi je za ruku nezno, osetila je sigurnost koja joj je ulila hrabrost. Krenuli su obazrivo, pazeci na svaki korak, jer samo jedan pogresan bi ih odveo u carstvo snova. Na pola puta, premorena i zedna, isrcpljena strahom od visine i opasne staze, pogledala je stranca ispred sebe koji je svojim telom stitio da se ne strmekne. Znoj mu je lio sa cela dok su mu misici bili zategnuti kao strune, zastitnicki je cuvajuci kao najvredniju stvar. blago ga je povukla unazad, tek koliko da mu stavi do znanja da stanu za trenutak. Pod uzarenim suncem, na sred opasne staze koja vodila je u provaliju, stajali su i gledali se bez daha, suvih usana i vlaznih dlanova, ali sa sjajem u ocima.
"Mislim da necu izdrzati do kraja" - prosaputala je .

"Naravno da ces izdrzati. Nosicu te ako treba. Znas li koliko sam svetova pretrazio i zivota proziveo, trazeci bas tebe?" - rekao je promuklo dok svaka izgovorena rec, parala mu je suvo grlo.

"Kako znas da si mene trazio?" - upitala je tuzno, osecajuci da je na izmaku snage.

" Pre nego si popila vode iz moje ruke, oci su ti bile pune straha i tuge. A onda su odjednom poprimile divan sjaj...taj sjaj sam trazio u zenicama silnih zena, ali samo u tvom oku ga nadjoh" - rece iskreno prilazeci joj sasvim blizu i ljubeci joj vrelo lice, tuzno gledajuci kako se polako gasi sjaj u oku, nestaje...

Do noci je drzao u zagrljaju, a onda je poneo do kraja staze pod kojom je bila lipova suma. Te noci, na nebu se pojavila nova zvezda, koja obasjavala mu je put i pokazivala jednu stranu sveta ma gde zalutao - zvezda Betelgea. Mnoga svitanja je docekao sa njom, uzivajuci u njenom sjaju...
 
Poslednja izmena:
LJubav je lepo osecanje,
radost kada ga vidis,
ljubav je kao novo radjanje,
kada zelis da ga poljubis.
Lepo je biti zaljubljen.
Ako je ljubav uzvracena,
ali nije lepo biti ostavljen,
saznati da nisi voljena.
LJubav je meka, nezna i slatka,
osecas kao da lebdis,
ponekad moze biti kratka,
ali je nikad ne zaboravis.
Nocima mislis o njemu,
zelis samo da budes s njim,
a kada ti kaze: "Ne volim te,"
tesko je pomiriti se s tim.
Svaki trenutak lici na vecnost,
kada ga nema, to je mora,
ali, to je ipak okrutna stvarnost,
hiljadu puta od bilo koje kazne gora,
Zato, kada nekog zavolis,
nemoj nikada kriti, nek saznaju svi.
Budi hrabra i reci mu sve,
pridji mu i reci tiho na uvo "Volim te".

 

Back
Top