„Одох нешто да хасам, а ти чекирај мејл”, реченица је којом просечан петнаестогодишњак, у свакодневној комуникацији, обавештава свог вршњака да иде да једе, а да он, за то време, провери електронску пошту.
Hahahha, e ako neko ovako prica, onda ozbiljno imamo problem.
Mislim, kakvi su to izrazi?
Srecom, niko ne prica tako
No, salu na stranu, to u sustini nije daleko od istine. Dodudse, zbog ovih termina su se otkrili,
da i nisu vodili neko ozbiljno istrazivanje, ali rezultati su manje vise ocekivani.
Vidim mnogo resenja za ovo, ali ne mogu sada da pisem toliko.
Ako ostavimo ta super-optimisticna resenja na stranu, kuda idemo?
Da li je ovo sada dno koje smo dotakli ili moze jos da se pada?
Nikakve reforme se jos ne nadziru, pa pretpostavljam da necitanje knjiga i turbo folk,
nije najgore sto moze da nam se desi.
Dovoljno je da upotrebim mastu, i pred ocima mi je jos bedniji scenario...
No, optimista sam, ipak. Posle svega
Evo, ja idalje rado citam!
Nije bas da 'gutam knjige', kako kazu oni iz Blica, ali jos uvek volim da procitam nesto dobro.
Ima nade..