Женско монаштво

Moraju da poštuju zakone, zamisli sad kad bi neka klinka sa aboritusa, maloletnica zapucala u manastir... postoje pravila sigurno. Isto tako i majka mora da brine o čedu svome što ga ja začela, na svijet donijela, bližnjeg svoga, odraz božjji, dar i to.. pa ne, bez šale sada, ne može se ni protiv zakona van parohije..

One za sve nedoumice pišu pismo vladikama, pa kako im se kaže...al ozbiljno msm da bi je igumanija oduvala majku kad bi rekla da ima maloletno dete odmah sa praga. Dala bi joj posluženje i ispratila u neku obližnju usttanovu :lol:

Ja sam ozbiljamn poseteilac, dosadan i sve živo pitam, pitao sam tako što im piše SrBski manastir...1 ženski manastir je u pitanju na ulazu, pomenula mi neko ime, tako je rekao taj i taj da se piše SrBski, pa kao, pitao ja taj pomenuti, el taj neki zelot? I zamalo da je raspričam... al se setila da ne valja tako da govori ... ( :

Divna devojka, sestra, inače, završila mašinstvo.

To o pravilima u manastirima se baš vidi... svaki dan neki novi primer njihovih pravila u punom sjaju... lično ih i sama znam par.. a znam čoveka koji je i pobegao iz manastira kad je video šta se tamo dešava.. mantiju skinuo nije, povukao se u neku zabit, post tokom cele godine, al' u manastir se nikad nije vratio, a sumnjam i da 'oće.
 
Знам да ово није пдф Религија, али ме интересује мишљење жена уопште

Шта мислите о замонашењу жене после рађања ако није удата за оца детета или ако дете нема оца? У ком тренутку живота детета такво замонашење мајке не би ометало живот детета? После пунолетства детета или?
Zavisi da li je dete "izašlo na svoj put" ili nije.

Ako jeste, ne vidim nikakav razlog protiv zamonašenja. Štaviše ako žive u istoj kući to je način da se detetu da više prostora - i figurativno i doslovce.

Ne znam da li je to izvodljivo jer mi se čini da udavane žene (ili devojke koje imaju decu) ne primaju. Poznavaoci religije mogu da kažu da li je to tačno ili ne.
 
Знам да ово није пдф Религија, али ме интересује мишљење жена уопште

Шта мислите о замонашењу жене после рађања ако није удата за оца детета или ако дете нема оца? У ком тренутку живота детета такво замонашење мајке не би ометало живот детета? После пунолетства детета или?

pa sta znam, posle srednje skole recimo, tad si vec sposoban da budes svoj covek
neka ide neka se zamonasi ako tako zeli, ja to ne smatram sebicnim, kome treba mama da ga cuca i sa 20 i kusur godina tome ce treba i sa 40 i kusur, takvi su prosto rasplazi
a niko nije duzan da zrtvuje ceo svoj zivot za matoru kobilu ili konja, imaju i roditelji prava da zive majku mu
ako se zamonasila nije umrla, mozete da se vidjate
nemas pravo da kao necije dete ocukejes da te neko cinculira ceo zivot i da se sve vrti oko tebe, sve u svoje vreme, imao si potrebnu paznju kad je trebalo, sad si odrastao covek, mars napred u svoj zivot
 
Zena ili muskarac trebaju ici u monaski zivot samo ako dobiju takvu misao po sv.Duhu.Nikako kao posljedica zivotnih okolnosti,nedaca ili cega vec ne......Nije to za svakoga a i nase sveto pravoslavlje ne zasluzuje takvu ruznu propagandu.To je duboko licni cin određenja.A ne po principu:"Ogadio mi se zivot,odoh u monahe"Onda bi manastiri bili puni nas ozlojeđenih iskusenika.....
 
Знам да ово није пдф Религија, али ме интересује мишљење жена уопште

Шта мислите о замонашењу жене после рађања ако није удата за оца детета или ако дете нема оца? У ком тренутку живота детета такво замонашење мајке не би ометало живот детета? После пунолетства детета или?

Da li ona time po ljubavi, svesti, savesti i duhovnosti prestaje da bude majka?
 
Jeko bre, pa ne moraš da se zamonašiš da bi živela po nekim svojim pravilima.
Umeju ljudi sasvim fino da se isključe iz ovozemaljskih koještarija i da žive po svom ćefu.
Mislim da monaštvo ima samo veze sa dubokom religioznošću koja nema blage veze sa zdravom pameću.

I da odgovorim na tvoje pitanje: vrlo je indiviualno i zavisi od deteta. Neka deca su samostalna već na fakultetu, ja računam da je to ta neka realna zona samostalnosti. Pitanje je samo finansijskog izdržavanja tog deteta jer u slučaju da se majka zamonaši, a detetu ne obezbedi izdržavanje, dete mora da uči i da radi. Ali ne da radi za džeparac nego da radi za račune, troškove i pristojan život. Ja mislim da to nije izvodljivo i da ako postoje takvi slučajevi, svode se na izuzetke.

Znam da ne moram te i neću. Ne odgovara mi taj stil odevanja kakav secaju časne sestre, nikako mi ne odgovara, a ni staze za rolere nemaju po manastirima, ni klopu koju volim niti serviraju torte u količinama. Ja ću na neko morsko ostrvo da se otisnem kad mi to dune i kad me smori svet, nikako u manastir. :manikir:

Ali me ipak interesuje ova tema.
 
Mož da napravi decu i posle toga dopunu kućnog budžeta, redovne ili neredovne orgazme, redovne prljave sudove, prljav veš ili povremene, ne daj Bože, redovne ljubomoračke scene. Manje više, to su mu neke od osnovnih funkcija. Sve to ne stvara dovoljnu motivaciju za monaški život.
Isto to, ali sa 10x više ljubomore i bez para rade žene.Mašina sama bolje pere veš od svake žene.Kuvanje je takođe sporno a sex sa ljubomorom je njesra.
 
Не знам колико је форумашима познато, али монаштво је старије од хришћанства па можда и не мора да се подразумева да је монашки живот искључиво по неким процедурама у СПЦ, него било који вид одрицања од световног у корист духовног. Приметила сам да нема коментара о монашком животу у том смислу па зато на то подсећам саговорнике овде.
У том смислу, није ми баш јасно да ли извесно посвећивање пажње родитеља деци може да се спроводи, а да то заправо суштински не омета монашки живот.
 
У том смислу, није ми баш јасно да ли извесно посвећивање пажње родитеља деци може да се спроводи, а да то заправо суштински не омета монашки живот.
O kakvoj je roditeljskoj pažnji reč? Koliko se "roditeljske pažnje" može posvetiti deci koja žive u inostranstvu?

Isto toliko može i roditelj iz manastira.
 
Ne vidim razlog da se covek ne posveti onome sto ga zaista ispunjava, bez obzira koliko to nesto nama sa strane izgledalo smesno, neozbiljno, neodgovorno.U konkrentom slucaju iz uvodnog posta, moj odgovor bi bio da, posle punoletstva, majka/otac, znajuci da je dete iskolovano i spremno da se samo brine o sebi, moze da, osim sto je do tada obavljala funkciju roditelja i hranitelja, krene onim putem kojice joj doneti spokoj, bio to put vere, zivota u Andima ili posmatranja ptica u Irskoj. Dete bi trebalo da je u dobu, kada razumom moze da prihvati cinjenicu da majcina ljubav nece nestati ni prestati odlaskom u manastir ili gde vec.
Zar ceo zivot moramo da zivimo po nametnutim pravilima? Zasto odmah taj ua sebicnost uzvik? Je l nekome dogorelo do nokata, je l se pronasao u religiji ili necem drugom? Ako si uspesno odradio deo u kojem odgajas zdravo, pravo i voljeno dete, pa majka mu stara, kada dodje taj momenat da uradis i nesto za sebe, ma sta to bilo, sve dok nije, ne znam, nelegalno ili povredjuje okolinu, ali ne na nacin mama me je ostavila :rida:, nego tako zaista ugrozis druge osobe.
Mom poimanju sveta, odlazak u manastir ili zamonasenje nije blizak, ali evo razmisljam sada, da mi drugarica kaze da hoce da se zamonasi ili, otera sve u **** i ode da zivi u rezervatu za lavove u Africi-idi i srecan ti put, javi se povremeno da znamo da si dobro. Odlaskom u manastir tj zamonasenjem se, pretpostavljam,ne prekidaju sve spoljne veze i kontakt izmejdu majke i dete moze da se odrzava. Na ovom tlu nemamo tako stroge redove sa zavetom cutanja i odsustvom kontakata sa drugima, ili ih imamo minimalno.
Pretpostavljam da svi znamo par osoba koje su samo fizicki sa svojom decom, od kolevke, pa do groba, a od isitnskog roditeljstva ni R u najavi nema. U cemu je razlika? U kvantitetu? u tome da carsija ne ispira usta? Carsija ce uvek da laje-zbog razvoda, zbog toga sto si samohrana ili mlada majka, zbog ovog ili onog..pa bas mogu i da laju oko odlaska u manastir, bar je originalno.
 
Zavisi da li je dete "izašlo na svoj put" ili nije.

Ako jeste, ne vidim nikakav razlog protiv zamonašenja. Štaviše ako žive u istoj kući to je način da se detetu da više prostora - i figurativno i doslovce.

Ne znam da li je to izvodljivo jer mi se čini da udavane žene (ili devojke koje imaju decu) ne primaju. Poznavaoci religije mogu da kažu da li je to tačno ili ne.

Ne postoji ta vrsta ograničenja ( da se primaju samo neudate ili nevine devojke i sl). Kad sam ja bila u manastiru, bilo je nekoliko starijih žena koje su došle nakon smrti muža, ili razvoda čak, jednoj se prvo ćerka tu zamonašila, pa je i ona došla (to je relativno čest slučaj).
Ali kao što recimo mene nisu hteli da prime kada sam bila maloletna, tako sumnjam da bi bilo koja igumanija primila osobu koja još uvek na određeni način treba da se stara o detetu, ili bilo kom drugom članu porodice. Ja mislim da granica nema veze sa godinama nego sa tim kako je u tom određenom trenutku organizovan i uređen život deteta, da li je, kako neko reče, izvedeno na put i sazrelo. Roditelj većini ljudi treba uvek, ali i roditelju trebaju sloboda i njegov sopstveni život. To nije teško da se izbalansira kada su u pitanju zdrave, odrasle osobe.
 
Знам да ово није пдф Религија, али ме интересује мишљење жена уопште

Шта мислите о замонашењу жене после рађања ако није удата за оца детета или ако дете нема оца? У ком тренутку живота детета такво замонашење мајке не би ометало живот детета? После пунолетства детета или?

Ako nije bitno misljenje muskaraca, da se ne mesam. :)

Ja mislim da je najbolje vreme sto pre, ali ne pre srednje skole. Zena kojoj je bog jedini izlaz moze samo da naudi detetu kada pocne da istrazuje svet.
 
Знам да ово није пдф Религија, али ме интересује мишљење жена уопште

Шта мислите о замонашењу жене после рађања ако није удата за оца детета или ако дете нема оца? У ком тренутку живота детета такво замонашење мајке не би ометало живот детета? После пунолетства детета или?

Nije htela mužu da pere noge, ali Isusu hoće da bude poslušna nevesta.
Bolest, neizlečiva bolest........
 
Poslednja izmena:
Ne vidim razlog da se covek ne posveti onome sto ga zaista ispunjava, bez obzira koliko to nesto nama sa strane izgledalo smesno, neozbiljno, neodgovorno.U konkrentom slucaju iz uvodnog posta, moj odgovor bi bio da, posle punoletstva, majka/otac, znajuci da je dete iskolovano i spremno da se samo brine o sebi, moze da, osim sto je do tada obavljala funkciju roditelja i hranitelja, krene onim putem kojice joj doneti spokoj, bio to put vere, zivota u Andima ili posmatranja ptica u Irskoj. Dete bi trebalo da je u dobu, kada razumom moze da prihvati cinjenicu da majcina ljubav nece nestati ni prestati odlaskom u manastir ili gde vec.
Zar ceo zivot moramo da zivimo po nametnutim pravilima? Zasto odmah taj ua sebicnost uzvik? Je l nekome dogorelo do nokata, je l se pronasao u religiji ili necem drugom? Ako si uspesno odradio deo u kojem odgajas zdravo, pravo i voljeno dete, pa majka mu stara, kada dodje taj momenat da uradis i nesto za sebe, ma sta to bilo, sve dok nije, ne znam, nelegalno ili povredjuje okolinu, ali ne na nacin mama me je ostavila :rida:, nego tako zaista ugrozis druge osobe.
Mom poimanju sveta, odlazak u manastir ili zamonasenje nije blizak, ali evo razmisljam sada, da mi drugarica kaze da hoce da se zamonasi ili, otera sve u **** i ode da zivi u rezervatu za lavove u Africi-idi i srecan ti put, javi se povremeno da znamo da si dobro. Odlaskom u manastir tj zamonasenjem se, pretpostavljam,ne prekidaju sve spoljne veze i kontakt izmejdu majke i dete moze da se odrzava. Na ovom tlu nemamo tako stroge redove sa zavetom cutanja i odsustvom kontakata sa drugima, ili ih imamo minimalno.
Pretpostavljam da svi znamo par osoba koje su samo fizicki sa svojom decom, od kolevke, pa do groba, a od isitnskog roditeljstva ni R u najavi nema. U cemu je razlika? U kvantitetu? u tome da carsija ne ispira usta? Carsija ce uvek da laje-zbog razvoda, zbog toga sto si samohrana ili mlada majka, zbog ovog ili onog..pa bas mogu i da laju oko odlaska u manastir, bar je originalno.

:heart:
 
https://vesnamihajlovicblog.wordpress.com/2015/02/21/12603/

NOVOMUCENICE HRISTOVE!!! ISKUSENICE I MONAHINJE U NEKIM OD SRPSKIH MANASTIRA…


NOVOMUČENICE HRISTOVE!
Kada idu u toalet, moraju da koriste novine da se brišu, jedu najnekvalitetniju hranu, za vreme mesečnog ciklusa upotrebljavaju neke krpetine, od kojih kasnije imaju infekcije…
Prošlogodisnje samoubistvo iskušenice u Manastiru Rakovica u Beogradu samo je kap u moru skandala, maltretiranja, izrabljivanja, fizičkog, psihičkog i seksualnog zlostavljanja koja duže vreme potresaju SPC, a o njemu sveti sinod i sveti arhijerejski sabor nikad zvanično nisu oglasili ni izjasnili. S druge strane, crkveni poglavari su zauzati preraspodelom funkcija i radnih mesta unutar SPC kao i diskreditacijom neistomišljenika. Dok su mediji izvestavali o samoubistvu na grobu patrijarha Pavla iz crkve su se najpre čule glasine da nije bilo nikakvog samoubistva, a kada su videli da to nije uspelo, objavljeno je da je iskušenica imala psihičkih problema i da je trebala da bude prebačena u psihijatrijsku ustanovu na lečenje. Ma kakva da je pozadina ovog samoubistva )psihicke bolesti ili nešto drugo= ono otvara daleko veće i dublje poglavlje crkvene istorije, ali i sadašnjosti, a to je dugo prikrivana tajna nasilja po srpskim pravoslavnim manastirima. Naš izvor, ime poznato nasoj redakciji blizak SPC-u objašnjava kroz kakvu torturu prolaze iskusenice i monahinje u pojedinim manastirima. Kod njih važi pravilo, nemoj da se ogrešiš o manastirski novac-dinar, a šta će biti sa sestrama i monahinjama ne zanima ih. Kada idu u toalet, moraju da koriste novine da se brišu, jedu najnekvalitetniju hranu, za vreme mesečnog ciklusa upotrebljavaju neke krpetine, od kojih kasnije imaju infekcije… Govore im da ne smeju ići kod ginekologa jer je to greh i mnoge su obolele od karcinoma. Čitav monaški staž provedu u jednoj mantiji i jednim cipelama.Postoje manastiri u kojima se ne kupuju sapuni i šamponi pa se mučenice osećaju-smrde kao deponija smeća. Ipak najgori su kako tvrdi naš izvor psihička tortura, seksualno uynemiravanje i ylostavljanje. Postoje manastiri u kojima igumanija tuče ostale sestre (Gračanica, igumanija Tatjana). U manastiru Sretenje na Ovčaru je takav psihički teror da monahinje i iskušenice piju sedative da bi iydržale sve to, da bi pregurale dan. U još jednom ženskom manastiru ukoliko sestre zakasne da zvone za obrok, Igumanija udje i umesto da pročita molitvu, povuče stolnjak i sve sa stola pobaca po podu. Pojedine monahinje su u tajnim vezama sa episkopima u yamenu ya mesto igumanije manastira. Naš izvor tvrdi da se slučajevi seksualnog zlostavljanja od sveštenih lica ne dešavaju u svim manastirima, kao i da ima mnogo manastira za primer. Sve zavisi ko je postavljen na mesto starešine manastira.



- - - - - - - - - -

http://www.blic.rs/vesti/drustvo/tuca-monahinja-u-manastiru-kod-vranja/yb6d8lz

Tuča monahinja u manastiru kod Vranja

Episkop vranjski Pahomije izjavio je danas da je šokiran informacijama o tuči dveju monahinja u ženskom manastiru Svete Bogorodice u selu Mrtvica u Grdeličkoj klisuri, 12 kilometara udaljenom od Vladičinog Hana.
Episkop je novinarima rekao da mu je netrpeljivosti dveju monahinja poznata, ali da nije znao da je zbog toga intervenisala policija i da je u manastir dolazila ekipa Hitne pomoći.
[/CENTER]


"Teško je kada se u jednoj svetinji dogodi ovakvo zlo. Sve što se dogodilo sada je i u rukama policije", kazao je episkop vranjski.

Vernici šokirani[/B][/SIZE]
Slavoljub Ilić iz Vladičinog Hana, koji sa suprugom i sinom često dolazi u manastir, kaže da je to što se dogodilo u manastiru pravi skandal.
"Ne mogu da verujem u ovo što se događa. Ja se prvo pitam šta bi Makrina jela i kako bi živela da nije dobrih ljudi u selu. A drugo je pitanje da li je hrišćanski dići ruku na ovu bolesnu ženu (mati Parasekeva)", kaže Slavoljub.


Incident se dogodio u ponedeljak uveče, kada je navodno monahinja Paraskeva (Cveta Čalaković) starešina manastira fizički nasrnula na Milicu Vidaković, čije je monaško ime Makrina.
Makrina je novinarima koje je pozvala sutradan, pokazala modrice i podlive krvi na licu, glavi i ramenima, lekarske nalaze o povredama i drvenu letvu kojom je, kako tvrdi, monahinja Paraskeva više puta udarila.
Monahinja Makrina se požalila da mati Paraskeva sve drži pod ključem, i da joj ne dozvoljava čak ni da jede. Ona tvrdi da mati Paraskeva to radi s namerom da bi je oterala iz manastira, za čiji je izgled najzaslužnija.
Makrina je rekla da 20 godina monahinja i da je od toga 10 godina u manastiru Mrtvica.
"Evo, da ne verujete sopstvenim očima. Ni vi ne možete da zapalite sveće jer Paraskeva uvek drži manastir zaključan", priča Makrina i pokazuje katance na ulazu u manastir i na nekoliko drugih vrata.
"Proglasila me je nepodobnom i hoće da me otera odavde samo zato što sam celu sebe posvetila ovom manastiru i što me svi ljudi u selu vole i pomažu mi na svakom koraku", tvrdi ona.



Paraskeva: Nije tačno
Starešina manastira mati Parasekava, međutim, ističe da sve to nije tačno i da je u stvari ona žrtva.
"Ovde sam ja žrtva, a ne sestra Makrina. Ona je zlo, ona mi godinu dana preti da će me oterati odavde. Na veliki četvrtak me je nazvala muslimankom i fizički napala, tako da je i policija morala da dolazi", priča kroz plač mati Paraskeva.
Ona, takođe, ističe da ima lekarsko uverenje, drvenu letvu kojom je napadnuta i kaže da za sve što joj priređuje Makrina ima svedoke i u crkvi i u selu.



- - - - - - - - - -

Ima još ali me mrzi više.
Ako i posle ovoga i dalje hoćeš u manastir samo idi.
 
Poslednja izmena:
Pa dobro,čekajte sad, da li smeta to sto bi hipotetička majka iz uvodnog posta otisla bas da se zamonaši ili sama ideja odlaska od čeda, umesto ljuljanja u krilu do čedove penzije?
Ne bih se sprdala sa ičijom iskrenom verom, potrebom ili ubeđenjem, a da su stvari u Crkvi dobre i ispravne - naravno da nisu, ne svuda. Što opet ne znači da je stavljanje cele religije u isti koš ispravno.
Imaju ljudi svoje muke, svako će da ih leči na svoj način. Bolje da ide u manastir, nego da frustrirano lema decu, da pijanči ili glumi večitu mučenicu, bez čije žrtve ta teorijska deca, na noge ne bi stala, a kamoli samostalno hodala kroz život.
 
Zena ili muskarac trebaju ici u monaski zivot samo ako dobiju takvu misao po sv.Duhu.Nikako kao posljedica zivotnih okolnosti,nedaca ili cega vec ne......Nije to za svakoga a i nase sveto pravoslavlje ne zasluzuje takvu ruznu propagandu.To je duboko licni cin određenja.A ne po principu:"Ogadio mi se zivot,odoh u monahe"Onda bi manastiri bili puni nas ozlojeđenih iskusenika.....

Ovako mi je i mama objasnila kad sam je juce pitala sta misli o ovoj temi
Ja nemam neki poseban stav,ali mislim da bi "detetu"najlakse palo da majka ode putem koji izabere kad ono osnuje svoju porodicu
 
a dobro, ok..
valjda i verujem da postoje ljudi koji su zaista verujuci, duhovni, kako god...i koji posvecenje Bogu ne vide kao svoje mucenistvo, nego kao nagradu. Laik sam po pitanju svega toga, ali svakako ne dozovljavam sebi da a priori odmahnem rukom na svacije pobude, sa idejom da sigurno bolje od tog nekoga znam zasto radi to sto radi.
Bilo to pisanje romana u samoci ili odlazak u manastir..nedostatak moje vere ne podrazumeva ignorisanje tudje..iskrene.
Ove ostale svakako zabole za moje misljenje.
 

Back
Top