Zene i vino

j.bg cicak,nekako se naslov teme ne slaze sa pitanjem iz uvodnog posta. ne otvaras mesta diskusiji o vinu, nego o grickalicama :lol:

sto se vina tice, u ovim vremenskim prilikama ne mora ni da bude posebno dobro, vazno je samo da je kuvano :lol:
uz kuvano vino ne grickam nista, bogato mi je ukusom samo po sebi.
inace, vino ne pijem, osim kupinovog. uz alkohol volim da mezim neko suvo meso, prsutu, ili nesto ljuto. sve to odlicno ide uz rakiju, za vino ne znam.
 
Uz vino se ne mezi.

Vino se uglavnom pije posle jela.

...bravo MAJSTORE!!!
Vino biva ubiVeno momentom kojim se prije vina uzme nesto masno u usta (sir, sos itd...)...
...time naime PRVO zatvorimo tj. OTUPIMO receptore okusa nakon cega vino vise uopste ne smeka :ok:...

Vino je preporucljivo piti ili prije ili poslije jela...mislim, moze se i tokom jela...ali nije moguce osjetiti njegov PRAVI ukus.
U poslednje vrijeme stricnjasi u oblasti vina, pokusavaju UBITI naviku da se prije ili uz konzumaciju vina, jede sir...sto je DANAS jako popularno...
 
Poslednja izmena:
j.bg cicak,nekako se naslov teme ne slaze sa pitanjem iz uvodnog posta. ne otvaras mesta diskusiji o vinu, nego o grickalicama :lol:

sto se vina tice, u ovim vremenskim prilikama ne mora ni da bude posebno dobro, vazno je samo da je kuvano :lol:
uz kuvano vino ne grickam nista, bogato mi je ukusom samo po sebi.
inace, vino ne pijem, osim kupinovog. uz alkohol volim da mezim neko suvo meso, prsutu, ili nesto ljuto. sve to odlicno ide uz rakiju, za vino ne znam.
Ja vino pijem samo u retkim prilikama a kupinovo vino je posebna prica :) ... nisam probala bolje i sladje vino, a i zdravo je.. :super:
 
И куд сте ви мушки наврли?

Тема је: Жене и вино ...

Пустите нас да се мало испричамо уз чашу црног ...
 
Sta volite da grickate uz casu dobrog vina?

Mezi se uz rakiju. Gricka uz pivo. A vino se pije ili samo ili uz neku finu klopicu.
Sad, postoje tu silne teorije i pravila, desertno vino uz kolač, belo uz ćuretinu i piletinu, crveno uz neku jaču hranu.

Volim belo vino uz italijansku hranu.
Uz masline, pančetu, sireve, ide mi rakija, dunjevača ili kajsijevača.
 
Kako se pije vino

Prvi korak: proučavanje izgleda

Vino treba pažljivo pogledati jer njegov izgled u čaši daje puno informacija. Najbolje je uzeti čašu u ruku i staviti je naspram bele podloge, kako biste, kad posmatrate vino u njoj, bili sigurno da ste utvrdili pravu boju. Za to vam može poslužiti beo tanjir, stolnjak, salveta ili zid. Takođe je bitno i da čaša bude od običnog, prozirnog stakla. Teško je odrediti pravu boju vina kroz čašu od kristala ili bojenog stakla.

Boja vina odaje njegove godine. Mnoga crvena vina su u mladosti tamnopurpurne boje, ponekad skoro neprozirna. Vremenom vino gubi ovaj mladalački intenzitet i dobija bleđu, ciglacrvenu boju. Ova nova boja prvo se pojavljuje na obodu vina u čaši, ali s godinama vino u čitavoj čaši bledi i prelazi u ciglacrvenu ili braon boju.

Boja crvenog vina govori ne samo o starosti, već i o vrsti grožđa od koje je vino proizvedeno, jer različito grožđe daje boje različitog intenziteta. Pino noar je bledo, dok mnoge druge crvene ili crne sorte grožđa u mladosti obično imaju boju mastila ili purpurnocrnu.

Šablon boja kod belog vina je suprotan, jer belo vino sa godinama postaje sve tamnije. "Soterne", čuveno dezertno vino Bordoa, u početku ima limun zlatnu boju, koja vremenom prelazi u zlatnu boju ćilibara. Ova promena je postepena i odvija se tokom više decenija.

Pošto ste utvrdili boju vina, zavrtite ga u čaši. Da li se niz zidove čaše slivaju uljaste kapi vina? Ovo merilo se ranije dosta koristilo, jer se verovalo da guste "nogice" koje se sporo formiraju na zidovima govore o kvalitetu zbog visokog procenta alkohola ili prisustva šećera. Lošija vina ostavljale su retke, vodnjikave tragove po čaši.

Danas se ljudi, umesto na čulo vida, više oslanjaju na čulo ukusa za proveravanje nivoa alkohola i šećera u vinu. Kod penušavih vina, veličina mehurića govori o kvalitetu. Šampanjac daje finije i sitnije mehuriće od drugih penušavih vina.

Drugi korak: Mirisanje vina

Zavrtite vino prema zidovima čaše, tako se povećava površina vina koja je u kontaktu sa vazduhom. U kontaktu sa vazduhom vino oslobađa arome, a povećavanjem površine vina aroma postaje izraženija. Da biste ga zavrteli kako treba, nemojte puniti čašu do vrha, najbolje je da sipate manje od pola čaše vina.

Posle toga, zavucite nos u čašu i kroz nos udahnite arome, pri tom razmišljajući na šta vas podsećaju. Mlada vina imaju primarne arome, koje se odnose na vrstu grožđa. Takvi mirisi često asociraju na voće i za vina se kaže da mirišu na borovnice, maline ili neko drugo voće.

Kako vina stare ona dobijaju sekundarne arome ili buke, koji podseća na miris zemlje ili životinja. Miris bukea je ponekad i lepši od samog ukusa vina. Arome mogu biti brojne i isprepletane, ali vino skoro nikad ne miriše na grožđe, jer se od dezertnih sorti grožđa koje jedemo ne pravi vino.

Treći korak: Probanje vina

Kada se proba vino, važno je shvatiti da samo mala količina ukusa koji se mogu osetiti uključuje jezik. Mnogo važniji su receptori za miris. Arome od vina u ustima prelaze u nos, i osećaje nosnih receptora mi koristimo da bi opisali ukus vina (zato je teško probati hranu kad vam je nos zapušen). Udahnite i izdahnite kroz nos dok probate vino, a slobodno udahnite malo i kroz usta, preko vina. Tako ćete pokrenuti arome.

Obratite pažnju na to kako se ukus vina menja dok ga držite u ustima. Finiš je osećaj koji se dobija gutanjem vina i često je drugačiji od ukusa vina na nepcu. Ukusi će se možda zadržati na nepcu neko vreme pošto je vino progutano. Što se duže vino zadržava na nepcu, duže ćete uživati u njemu i takva vina su obično boljeg kvaliteta.

Vino se pije viljuškom

Ne postoji piće koje se tako dobro slaže sa hranom kao što je vino. Ova veza vina i hrane nije slučajna, mada su u njenoj osnovi sasvim prozaične stvari, recimo uticaj određenih hemijskih reakcija između hrane i vina u našim ustima, ili fizička pojava kakva je, na primer, bockavost ugljen dioksida, ili odnos viskoznosti hrane i vina u sadejstvu sa kiselinama iz vina. Od toga je, naravno, neodvojiva i sama fiziologija čovekovog organizma, pri čemu je odlučujuća osetljivost čula ukusa i mirisa.

Kada je reč o vinu, ovakav pristup slaganju vina i hrane isuviše je tehnički, čak prizeman, jer vino ne samo da zaslužuje, već i zahteva jedan mnogo suptilniji pristup.

On se u suštini svodi na dostizanje osećaja prijatnosti, zadovoljstva i uživanja, izazvanih uparivanjem vina i hrane. Na osnovu stečenih, različitih iskustava uživanja, onda su izvučena neka osnovna pravila, koja nam govore šta sa čim nikako ne ide i šta sa čim ide dobro ili odlično, ali…

U ovom „ali“ krije se cela suština umetnosti sparivanja vina i hrane. Možda se u svemu pomalo i preteruje, ali kada su vino i hrana u pitanju pravi uživaoci su spremni da sve dovedu do perfekcije.

Zato i postoje osobe za koje će veština i potreba sparivanja vina i hrane ostati večno zatvorena knjiga, kao i ljudi koji poseduju posebni dar koji im omogućuje vrhunski doživljaj.

Pošto je izbor pravog vina uz određenu hranu preduslov uživanja, neprikosnoveno pravilo je da se zadovljstvo ne može dostići traćenjem vremena u društvu zlovoljnih osoba. Zato se klonimo onih koji su lišeni čula ukusa ili su nedostojni darova Boga Bahusa, jer ne umeju da cene vrednost tih darova.

Vino postoji da bi se pilo uz jelo mada se, naravno, može piti i samo. Ipak, kako god da okrenete, ono uvek vuče prema jelu, pa otuda i izreka: „Vino se najbolje pije viljuškom“.

Ova mudra poruka je razumljiva, jer vino iskazuje svu paletu svojih mogućnosti tek kada se kombinuje sa isto tako bogatim ukusnim i mirisnim senzacijama hrane. Zbog toga je ljubav prema vinu tesno vezana za celoviti gastronomski užitak.

Veština ili čak umetnost slaganja vina i hrane zasnivaju se na znalački vođenim tananim linijama mirisnih i ukusnih komponenti iz vina i hrane i na kombinovanju bezbrojnih finesa koje se međusobno isprepliću i koje na kraju treba dovesti u fini sklad.


Pravilan izbor

Uvek treba voditi računa da je zadatak vina da upotpuni, uzvisi i oplemeni gastronomski doživljaj. Nedopustivo je da vino svojim karakteristikama u potpunosti prekrije, odnosno neutrališe ukus hrane, baš kao što ni hrana ne sme da učini vino neprimetnim.

Ako imamo samo jedno vino, što je čest slučaj, onda cela stvar treba da bude postavljena drugačije, treba prilagoditi obrok tom tipu vina što nije tako jednostavno. Za to je potrebno veliko kulinarsko iskustvo. To se najbolje vidi kada se obiđu neki vinorodni regioni od kojih svaki ima svoje kulinarske specijalitete, koji su godinama usaglašavani i prilagođavani vinu tog kraja. Zato kvalitet tih vina i dolazi do punog izražaja ako se konzumiraju u tom predelu. Ovaj jednostavni zakon treba poštovati, ali i dalje ostaje praktično otvoreno pitanje kako da se odabere pravo vino uz određeno jelo, odnosno koje jelo se slaže sa vinom koje imamo.

Da bi odgovor na ova pitanja bio olakšan, u izboru odgovarajućeg vina za neko jelo, postoje određena pravila koja nam pomažu da se ne zaluta previše u traganju za odgovarajućim vinom, njegovim ukusom i mirisom. Ono što bi prvo trebalo zapamtiti je:

Nikad se ne servira neko belo slatko vino (desertno ili likersko) sa tamnim mesom ili mesom divljači;
Nikad se crna vina, posebno vrhunskog kvaliteta, ne služe uz školjke i morske plodove, niti uz ribu, sem u posebnim slučajevima;

Belo vino pije se pre crvenog, lagano pre teškog, mlado pre starog, itd.
U toku obeda obično se piju suva vina, eventualno polusuva, a na kraju obeda, uz sireve ili desert, služe se desertna vina;
Kada su u pitanju suvo meso, pršuta, pečenica, ili šta još od narezaka pa do pihtija, dakle kada govorimo o skoro već tradicionalnom sastavu srpskog predjela, preporučuje se sveže belo vino sa voćnom aromom ili dobro odnegovani roze. Crno (crveno) vino koje u svom ukusu po prirodi stvari ima taninske materije, nije dobar izbor, jer tanini iz vina sa solju iz mesa ceo zalogaj čine gorkim, ostavljajući jedan metalni ukus na jeziku;
Morski plodovi pripremljeni na bilo koji način najbolje se slažu sa belim vinom. Šardone, pinot blanc ili pinot gris bio bi vrlo dobar izbor.
Sada kada smo preporučili neka vina uz ova jela potrebno je znati kakva su to vina? Koje su jačine, punoće, kakve su kiseline, koliko ima zaostalog šećera ili kakav im je aromatski sklop? Vrsta vina zavisi i od načina na koji je hrana pripremljena, kao i od vrste priloga. Da li je prilog, možda, dominantniji od mesa, pa on određuje izbor vina? Sve su to važni elementi od kojih zavisi izbor konkretnog vina za konkretno jelo.


Kako praktično uparivati vino i hranu
U kombinovanju hrane i vina, da bi smo se izvežbali u tome, prvo treba naliti vino u čašu i probati vino. Tako ćemo saznati njegove senzorne osobine – boju, bistrinu, miris, ukus, teksturu, harmoničnost, itd. Na sličan način treba proceniti hranu-slanost, slatkost, kiselost, mazivost po nepcu ili izvesnu suvoću, miris, opšti ukus, itd Zatim ponovo probati zalogaj hrane a vino gucnuti neposredno pošto se zalogaj proguta. Zadatak je da se proceni da li kombinacija daje viši gastronomski doživljaj u odnosu na pojedinačne impresije. Ako ste nezadovoljni, pokušajte na isti način sa drugim vinom, sve dotle dok ne budete sasvim zadovoljni.
 

Back
Top