Žene i druženje

  • Začetnik teme Začetnik teme Lexa
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
vecina mojih najboljih prijatelja su nazalost rasuti po celom svetu...ali mi je priroda takva da lako sklapam prijateljstva, ljudi mi izgleda veruju, tako da se neko obostrano poverenje brzo stvori...dosta ljudi iz detinjsva sa kojima sam se druzila vise mi nisu toliko bliski iako se i dalje vidimo kad nam prilike dozvole, najbolje prijatelje sam upoznala tek kasnije. imam vise zenskih nego muskih prijatelja i bliskije smo, ali imam i nekoliko muskih prijatelja koje smatram dobrim.
 
Analogno temi na muškom podforumu, mene zanima kako ženske stoje po ovom pitanju.
Koliko imate drugarica, koliko ste iskrene u tom prijateljstvu i one sa vama, da li možda imate muških prijatelja više, zašto je tako ako je tako?

Takođe, kako su se stvari menjale sa godinama, što se prijateljstava tiče? Ako ste u braku, koliko to utiče na vaš odnos sa drugaricama, šta podrazumevate pod drugaricom? Prijateljicom... ima li razlike?
Imam 7 bas, bas bliskih drugarica (njih smatram drugaricama, ostalo su poznanici), a dve su mi naj, naj... Jedno od ta dva prijateljstva je najduze (jos iz vrtica, pa zajedno u osnovnu,...), a jedno najkrace (nekih 5 god., jednostavno smo se pepoznale).
Verujem njima, i u njih. Iskrena sam, potuno. Ali, samo sa jednom mogu da iznesem one bas, bas najintimnije dozivljaje i sebe i drugih, a da nikada ne budem ni mrvicu pogresno protumacena. Jedna drugoj smo kao dnevnik. Ne moramo mnogo ni da pricamo- jednostavno znamo.
Pod drugaricama podrazumevam osobe u koje nemam razloga da sumnjam. Osobe koje postujem i cije mi drustvo prija. Tu smo jedna za drugu, uvek. A kada se neko vreme ne vidimo sigurne smo da to nije uticalo na nas odnos.
Ponavljam se, ali posle deteta mi one najvise znace:heart: Ta bliskost je nezamenljiva.
Nemam mskih prijatelja vise. Zena zenu moze najbolje da razume. Drustvo istog pola ne moze da prija samo sujetnima ili onima koji nisu sposobni za potpuno cist i otvoren odnos, da ih neko ne bi prozreo.
 
vecina mojih najboljih prijatelja su nazalost rasuti po celom svetu...ali mi je priroda takva da lako sklapam prijateljstva, ljudi mi izgleda veruju, tako da se neko obostrano poverenje brzo stvori...dosta ljudi iz detinjsva sa kojima sam se druzila vise mi nisu toliko bliski iako se i dalje vidimo kad nam prilike dozvole, najbolje prijatelje sam upoznala tek kasnije. imam vise zenskih nego muskih prijatelja i bliskije smo, ali imam i nekoliko muskih prijatelja koje smatram dobrim.

jao bre, ovo ko da je prevedeno sa njemachkog, ozbiljusha teshka :)))))
 
nemam prijateljicu - od kolevke do groba
imam prijatelje i bolje poznanike i drugare koje sticem usput
imam puno poznanika
odnos sa svima mi je bas cvrst
ne da pijemo kafu svaki dan, ali da jesmo tu jedni za druge kad god zatreba
sama sam bila par puta u situaciji da sam bila zatecena reakcijom prijatelja kada je meni zatrebao oslonac i pomoc.pozitivno
uvek mozes da nadjes nekog da popijes pice, ali ne mozes uvek nekoga da probudis u sred noci i da kazes da ti je potrebna pomoc
musko - zenska prijateljstva? hmmmm
ne mogu da kazem da ih nemam
al ne mogu ni da kazem da su bespolna
baem je moje iskusto takvo
hteli bi i nesto vise od prijateljstva..uglavnom svi
ali su i sjajni prijatelji
i moj odnos je prema njima isti
kad zatreba - i u vatru i u vodu za njih

e da, u braku i jednoj dugoj vezi imala sam nametnuta ``prijateljstva``
druzenje sa ljudima o kojima nisam imala lepo misljenje
ali nije moje da nekome branim da se druzi sa onima koje proceni kao sebi dobro drustvo
jedino sto necu nikad vise sebi da dozvolim da meni neko namece druzenje sa onima koje ja ne vidim kao sebi odgovarajuce drustvo
 
Poslednja izmena:
Увијек сам имала и мушке и женске пријатеље. Мијењала се драматичност, нема више оног упаривања, ти си моја најбоља другарица а уједно и ја твоја. Ја сам то радила раније, имала неку бзвз потребу да будем уклопљена и не штрчим од осталих дјевојчица.
Пријатељи су људи чији проблеми боле а чија срећа истински радује. Не остављају равнодушним.
Појма немам шта се мисли под искреношћу у пријатељству, да ли смо отворени? не снебивамо се у комуникацији? не лажемо или подмећемо ногу?
Odnosi se na prethodnu rečenicu. Da li ljudi koje smatrate prijateljima i vas smatraju prijateljem, i da li ste vi svesni toga? Jer i ova stvar, kao mnoge druge, često nije dvosmerna... da li jedna misli da se druži sa sjajnom osobom kojoj može da veruje, a druga u međuvremenu priča njoj iza leđa i dolazi kod nje kada nema kod koga drugog. Da li bi došla da je ova u nevolji?
Da li je to prijateljstvo? Ja sam nekako verovala da jeste, ranije, da je prijateljica ona koja će ti doneti limun kad se razboliš, ne samo osoba koja te čeka zdravu da slušaš njene probleme.
 
Odnosi se na prethodnu rečenicu. Da li ljudi koje smatrate prijateljima i vas smatraju prijateljem, i da li ste vi svesni toga? Jer i ova stvar, kao mnoge druge, često nije dvosmerna... da li jedna misli da se druži sa sjajnom osobom kojoj može da veruje, a druga u međuvremenu priča njoj iza leđa i dolazi kod nje kada nema kod koga drugog. Da li bi došla da je ova u nevolji?
Da li je to prijateljstvo? Ja sam nekako verovala da jeste, ranije, da je prijateljica ona koja će ti doneti limun kad se razboliš, ne samo osoba koja te čeka zdravu da slušaš njene probleme.

ja sam u poslednjih par godina stekla i jednu prijateljicu koju nikad ne bi svsno birala za prijatelja
nemamo zajednicka interesovanja, ali smo jedna drugoj podrska kad god je zatrebalo
nismo mi birale,zivot je od nas napravio prijateljice
ja se i dan danas posle vreman provedenog sa njom osetim iscrpljeno :lol: jer cak i razgovor uvek odvuce u pravcu koji nas smori
ima specifican stil pricanja.rasplinut
i uvek je saslusam
znam da puno znaci kad nekome mozes samo da istovaris svoj problem i da o njemu na takav nacin samo glasno razmisljas
al kad se na problem njene cerke..ozbiljan, nadoveze problem njenog sina koji ide jos u osnovnu skolu, pa mi na to nastavi nabrajanje po imenu svih 14 nastavnika koje je mali promenio iz matematike za 3 godine, i onda ne znam ni ja kako jer se kod semog imena nastavnika iskljucim dodje sa pricom do dozvole za plin koji je njen muz ugradio u auto - e jbg, ne mogu vise da slusam..i samo vidim kako graviracija utice na mimiku na mom licu..
al i kad me tako skoro svaki put smori, nikad ne budem u dilemi da li da odgovorim na njen poziv ili ne kad vidim njeno ie na displeju mobilnog.. uvek se javim..
i uvek mi je drago da je za bitno saslusam..koliko god dane zatvara usta..
jedan moj prijatelj je upoznao i kad zajedno idemo na put, ukljuci gps i kaze - ajde (pa njeno ima) kazi gde sada da idemo :rotf:
 
Kod mene su se stvari menjale sa godinama.
Od mase prijatelja, rodjendana podeljenih u tri dana jer moj stan ne moze sve da primi u isto vreme, do suse jer sam negde, nemam vremena, imam obaveze...itd...
Mislim da sam korektan drugar, valjda me zato ljudi i zele u blizini, ali sam los prijatelj u klasicnom smislu reci. Ne trpam se, ne zivkam, ne smaram problemima, ne razvlacim intimu, ni svoju ni tudju, nisam socna, imam slabe zivce, smorim se brzo...
Da pijem svaki dan kafu sa drugaricom - ne daj boze. Svaki dan idu samo momak i familija, dalje...pa zna se...cujemo se pa se gledamo a kad se gledamo volim da nam je ugodno tako da se potrudim da napravim toplu, prijatnu atmosferu...

...necu reci prijateljici sve jer ne smatram da treba da je opterecujem...analogno tome, mrzim i kad mene opterecuju, ako izuzmem neke katastrofe. Price - i onda je on meni a onda sam ja njemu, da bi on meni a ja njemu pa je ona njegova preko one tvoje rekla o meni...aaa glavobolja...

Jednostavno, guzva je. Imas vezu, porodicu, par drugara...tol'ko, ne stane vise u obican zivot. Ostali, sve najbolje ali ja nemam kad, cucemo se...i tako...mrka kapa da cu se javiti.

Isto i ja tako.
S tim da ni za momka nije bilo mesta prvih par godina za svakodnevno viđanje.
Baš sam solista i uživam u tome.

A najgore mi je kad imam onaj osećaj kako sam loša osoba (prvenstveno) jer sam izgubila živce za jednu od njih, iako se znamo ceo život i uvek je bila tu za mene..
Al' ja nju, jednostavno, više ne mogu da slušam, jer slušam iste priče bezmalo deset godina, samo se okolnosti malo menjaju.. mada i to, jedva jedva..
Smorilo me je više, ne mogu da kažem šta mislim jer se naljuti i uvredi i bem ti ja to prijateljstvo gde izbaciš tonu svojih gomana preko mene i očekuješ da se smeškam dok mi smrde pod nosom.
I ne mogu više, bez obzira na osećaj krivice.
Da ti je toliko teško, već bi promenila nešto, valjda.
 
prijatelj / prijateljica je samo neko ko je vec bio uz mene u teskim situacijama, neko koga bih u sred noci primila u kucu i mogao bi da ostane koliko god zeli i ko ima isti odnos prema meni. ostalo su drugovi i drugarice, popricamo, izadjemo, tu smo jedni za druge ali ne prelazim okvire u kojima se oni osecaju prijatno.
 
..i samo vidim kako graviracija utice na mimiku na mom licu..
:lol:

Energetski vampir?
I ja sam imala sličan odnos prema par cura, jednu od njih sam smatrala za zaista dobru drugaricu a ona je isisavala najviše životne energije :lol: i isto nisam imala dilemu da li da joj se javim ili ne, čak i kad sam shvatila da ja od nje skoro nikad ne dolazim do reči, da gubim mogućnost da skrenem temu sa "šta je M rekao N i kako je J na to reagovala zbog čega je P otišao kod Z i rekao mu to i to... na nešto konkretnije..... a da ni M ni N ni J ni P ni Z uopšte ne poznajem niti želim da ih znam, zbog čega bi se ona povremeno naljutila, pošto ne mogu da ih povežem iz prethodnih priča.

Avaj onda je došao niz dana meni najgorih u životu a da ona nije došla u jbenu posetu dva meseca, tj, nije od tada uopšte... onda zove i ja dođem posle svega :) onda mi se oper desi sranye i nje nema, onda zovem i nje nema, onda ona zove i ja dođem..... i sad više ni ja ne odlazim kod nje jer... gubi smisao malo :think: zato me i zanima kako ostale žene stoje sa iskrenošću ovde i ko je kome zaista prijatelj, jer mi se čini da je većina prijateljstava koje sklapaju među sobom više bajka nego realnost. U njihovom opisu to je jedno duboko i iskreno prijateljstvo, u realnosti čekaju priliku da zabodu nož u leđa jedna drugoj. I, kad ovako površno razmislim, mislim da nisam u stanju da navedem samo jedan par žena kojima je zaista uspelo da budu prave prijateljice i da to ostanu. M, ne, nijedan.

- - - - - - - - - -

Ne znam kako to funkcionise kod vas kad vecina ne uvlaci jezik u usta. Obozavate da pricate o sebi...

Zapravo muški obožavaju da pričaju o sebi, žene obožavaju da pričaju o drugima (generalno). Zato smo i natovarene za ogovaranje, što na žalost nisam primetila kao netačno :neutral:
 
:lol:

Energetski vampir?
I ja sam imala sličan odnos prema par cura, jednu od njih sam smatrala za zaista dobru drugaricu a ona je isisavala najviše životne energije :lol: i isto nisam imala dilemu da li da joj se javim ili ne, čak i kad sam shvatila da ja od nje skoro nikad ne dolazim do reči, da gubim mogućnost da skrenem temu sa "šta je M rekao N i kako je J na to reagovala zbog čega je P otišao kod Z i rekao mu to i to... a da ni M ni N ni J ni P ni Z uopšte ne poznajem niti želim da ih znam, zbog čega bi se povremeno naljutila, pošto ne mogu da ih povežem iz prethodnih priča.

Avaj onda je došao niz dana meni najgorih u životu a da ona nije došla u jbenu posetu dva meseca, tj, nije od tada uopšte... onda zove i ja dođem posle svega :) onda mi se oper desi sranye i nje nema, onda zovem i nje nema, onda ona zove i ja dođem..... i sad više ni ja ne odlazim kod nje jer... gubi smisao malo :think: zato me i zanima kako ostale žene stoje sa iskrenošću ovde i ko je kome zaista prijatelj, jer mi se čini da je većina prijateljstava koje sklapaju među sobom više bajka nego realnost. U njihovom opisu to je jedno duboko i iskreno prijateljstvo, u realnosti čekaju priliku da zabodu nož u leđa jedna drugoj. I, kad ovako površno razmislim, mislim da nisam u stanju da navedem samo jedan par žena kojima je zaista uspelo da budu prave prijateljice i da to ostanu. M, ne, nijedan.

- - - - - - - - - -



Zapravo muški obožavaju da pričaju o sebi, žene obožavaju da pričaju o drugima (generalno). Zato smo i natovarene za ogovaranje, što na žalost nisam primetila kao netačno :neutral:

O sebi vi pricate najvise, mozda nisi ni svjesna. Obrati paznju malo sta ti izlazi iz usta. Tolika kolicina sujete i oda samom sebi je nesto sto ce da te iznenadi.
 
:lol:

Energetski vampir?
I ja sam imala sličan odnos prema par cura, jednu od njih sam smatrala za zaista dobru drugaricu a ona je isisavala najviše životne energije :lol: i isto nisam imala dilemu da li da joj se javim ili ne, čak i kad sam shvatila da ja od nje skoro nikad ne dolazim do reči, da gubim mogućnost da skrenem temu sa "šta je M rekao N i kako je J na to reagovala zbog čega je P otišao kod Z i rekao mu to i to... na nešto konkretnije..... a da ni M ni N ni J ni P ni Z uopšte ne poznajem niti želim da ih znam, zbog čega bi se ona povremeno naljutila, pošto ne mogu da ih povežem iz prethodnih priča.

Avaj onda je došao niz dana meni najgorih u životu a da ona nije došla u jbenu posetu dva meseca, tj, nije od tada uopšte... onda zove i ja dođem posle svega :) onda mi se oper desi sranye i nje nema, onda zovem i nje nema, onda ona zove i ja dođem..... i sad više ni ja ne odlazim kod nje jer... gubi smisao malo :think: zato me i zanima kako ostale žene stoje sa iskrenošću ovde i ko je kome zaista prijatelj, jer mi se čini da je većina prijateljstava koje sklapaju među sobom više bajka nego realnost. U njihovom opisu to je jedno duboko i iskreno prijateljstvo, u realnosti čekaju priliku da zabodu nož u leđa jedna drugoj. I, kad ovako površno razmislim, mislim da nisam u stanju da navedem samo jedan par žena kojima je zaista uspelo da budu prave prijateljice i da to ostanu. M, ne, nijedan.

- - - - - - - - - -
l:

vidi ja za nju stvarno ne sumnjam da mi je iskren prijatelj
svaki put kad zatreba znam da na nju mogu da se oslonim
znam da njom mogu da istovarim celo breme svojih problema sa kojima se nosim i da je uvek tu da ga prihvati
ja znam koje su moje mogucnosti, ali isto tako dodje trenutak kad mi je tesko sa svim da se nosi
zatreba mi ventil, bestezinski prostor
ona ima onu dobru energiju da kad ja malo pokleknem samo kaze - mora da bude dobro! toliko si radila da mora da bude dobro!
i na kraju stvano bude uvek
ne zato sto je to ona rekla, nego zato so ja to stvarno jesam uradila
ali mi MNOGO ZNACI da se na tom putu samo malkice oslonim na nekog
i nekako se uvek desi da to bude ona
ali je brate talenat da raspline pricu o zetu komsinicine jetrve koji je pao sa stolice pa uganuo nogu i ...:lol:
i zato je ne smatram nista manje prijeteljem
i znam da nikad sa njene strane necu doziveti noz u ledja
sa druge strane, ja nisam osoba koja se lako prepusta
to sam uradila dva puta u zivotu
jednom sa partnerom, drugi put sa prijateljicom
kad je zatrebalo oboje su se izmakli a ja sam se prilicno ugruvala
takva prijateljstva necu sebi nikad vise u zivotu da dozvolim
mozda cu zbog takvog ne prepustanja ja dabudem uskracena, ali barem necu da budem ostecena
 
Isto i ja tako.
S tim da ni za momka nije bilo mesta prvih par godina za svakodnevno viđanje.
Baš sam solista i uživam u tome.

A najgore mi je kad imam onaj osećaj kako sam loša osoba (prvenstveno) jer sam izgubila živce za jednu od njih, iako se znamo ceo život i uvek je bila tu za mene..
Al' ja nju, jednostavno, više ne mogu da slušam, jer slušam iste priče bezmalo deset godina, samo se okolnosti malo menjaju.. mada i to, jedva jedva..
Smorilo me je više, ne mogu da kažem šta mislim jer se naljuti i uvredi i bem ti ja to prijateljstvo gde izbaciš tonu svojih gomana preko mene i očekuješ da se smeškam dok mi smrde pod nosom.
I ne mogu više, bez obzira na osećaj krivice.
Da ti je toliko teško, već bi promenila nešto, valjda.

Ja nemam osecaj krivice jer sam u glavi razgranicila da odnose u zivotu prave i okolnosti a ne samo zelja.
Nakon nekog vremena zivot ti krene na levo ili na desno a ja sumnjam da se moze raditi valjano dvesta stvari odjedanput. Ja ne mogu te je stoga bolje da se lepo secamo proslih vremena nego da nabijamo krivicu jedni drugima. Ono sto je sigurno, necu da budem u drustvu zbog istorije, tipa da izlazimo a ovamo te ogovaram jer vise ne razmisljamo slicno, grozno...necu tako.
Cak i ne znam sta to znaci prijatelj koji je uvek bio tu...ja nisam imala bas lak zivot ali nikada nisam smarala prijatelje, ako se pozalim to znaci da je doslo "do balcaka" a takve sutuacije su generalno u zivotu retke...ljudi bi trebalo da naviknu sami da podnesu neke udarce a ne tako bez filtera...prijatelj si mi a sad trpi da budes korpa za smece...ja se tako ispraznim a ti odes kuci uznemirena...i tako iz dana u dan...bas nefer navika.
 
Imam jednu drugaricu sa kojom se znam od malih nogu, znamo cele familije jedna drugoj, sve price, gledam je vise kao sestru nego kao drugaricu. Jos dve drugarice koje mnogo volim, ali se redje vidjamo. I dva druga, ali jedan je otputovao u inostranstvo, drugi se ozenio, pa se sad redje vidjamo i cujemo. To je ono sto godinama vec cuvam i negujem, ostalo se menjalo vremenom. Bilo je i prijateljstava za koja sam verovala da su postojana, pa se pokazalo da nisu, ima i povrsinih odnosa koji mi sa nekim ljudima bas takvi prijaju.
I ja sam malo sazrela valjda, ne ocekujem previse od ljudi. Svako od nas ima svoju meru i trudim se da ispostujem. I tu je negde i problem sa prijateljstvima izmedju zena, znamo da budemo mnogo vise iskljucive od muskaraca, mnogo manje tolerantne. Sto mozda i proizlazi iz prevelikih ocekivanja, jaceg dozivljaja tog prijateljstva, osecaja privrzenosti, mozda i posesivnosti, pa su i razocarenja onda drasticna, a kad neko gleda sa strane, redovno oko gluposti, a cesto cak i bez pravih svadja, tek tako razlaz...
 
vecina mojih najboljih prijatelja su nazalost rasuti po celom svetu...ali mi je priroda takva da lako sklapam prijateljstva, ljudi mi izgleda veruju, tako da se neko obostrano poverenje brzo stvori...dosta ljudi iz detinjsva sa kojima sam se druzila vise mi nisu toliko bliski iako se i dalje vidimo kad nam prilike dozvole, najbolje prijatelje sam upoznala tek kasnije. imam vise zenskih nego muskih prijatelja i bliskije smo, ali imam i nekoliko muskih prijatelja koje smatram dobrim.

i ja sam selica, pa ih ponekad sretnem u letu :))))))))))))
 
Имам више другова него другарица.
А испоставило се да сам стекла другарице где сам најмање очекивала, и показало се и да су ми пријатељице!
 
imam samo jednu prijateljicu sa kojom sam ostvarila prijateljstvo bukvalno od kolevke (u našem slučaju školske klupe od prvog razreda osnovne) do dana današnjeg...između nas je stvoreno razumevanje i poverenje koje se nekad ne sreće čak i u porodičnim odnosima. kad sam bila u najgoroj situaciji u životu, ona mi je pružila ruku. kad je njoj bilo teško, ja sam poletela bez razmišljanja. samo tih nekoliko situacija nas je učvrstilo u prijateljskoj vezi mislim, za ceo život.
imala sam još jedno takvo nežno prijateljstvo, ali je ta divna osoba na žalost umrla.
i uopšte sam jako teška na tim sklapanjima čak i običnih poznanstava, a do prijateljstva skoro da i ne stignem. ono malo što imam, to negujem, ostalo mi je zaista površno ali ne mogu reći i beznačajno.
solidno funkcionišem za osobu koja nije nešto preterano druželjubiva:lol:
 
Имам пријатељице- две из основне (са њима сам ишла и у гимназију) + једна са факултета.
Ова са факултета је најпоузданија у класичном смислу.
Не очекујем ни од кога да ми да кожу с леђа тако да не разумем те дефиниције пријатељства које се протежирају.
Очекујем од пријатеља да ми не ради о глави и не каља углед. И то је то.
 

Back
Top