Energetski vampir?
I ja sam imala sličan odnos prema par cura, jednu od njih sam smatrala za zaista dobru drugaricu a ona je isisavala najviše životne energije

i isto nisam imala dilemu da li da joj se javim ili ne, čak i kad sam shvatila da ja od nje skoro nikad ne dolazim do reči, da gubim mogućnost da skrenem temu sa "šta je M rekao N i kako je J na to reagovala zbog čega je P otišao kod Z i rekao mu to i to... a da ni M ni N ni J ni P ni Z uopšte ne poznajem niti želim da ih znam, zbog čega bi se povremeno naljutila, pošto ne mogu da ih povežem iz prethodnih priča.
Avaj onda je došao niz dana meni najgorih u životu a da ona nije došla u jbenu posetu dva meseca, tj, nije od tada uopšte... onda zove i ja dođem posle svega

onda mi se oper desi sranye i nje nema, onda zovem i nje nema, onda ona zove i ja dođem..... i sad više ni ja ne odlazim kod nje jer... gubi smisao malo

zato me i zanima kako ostale žene stoje sa iskrenošću ovde i ko je kome zaista prijatelj, jer mi se čini da je većina prijateljstava koje sklapaju među sobom više bajka nego realnost. U njihovom opisu to je jedno duboko i iskreno prijateljstvo, u realnosti čekaju priliku da zabodu nož u leđa jedna drugoj. I, kad ovako površno razmislim, mislim da nisam u stanju da navedem samo jedan par žena kojima je zaista uspelo da budu prave prijateljice i da to ostanu. M, ne, nijedan.
- - - - - - - - - -
Zapravo muški obožavaju da pričaju o sebi, žene obožavaju da pričaju o drugima (generalno). Zato smo i natovarene za ogovaranje, što na žalost nisam primetila kao netačno