Ne znam sebe ,ne znam koliko sam jaka za sve kasnije .Slusala sam druge zene posle njihovih brodoloma - toga se bojim.Ostavljam muza koji ne zeli da radi ali koji me nikad nije prevario,vodim sa sobom sina koji voli oca a da nikad sa njim nije ni prosetao nasamo a kamoli nesto nauciood njega,jedino ja radim i donosim novac u kucu svih ovih godina a moj muz kada pomenem razvod trazi da se deli sve na pola iako nikad nije radio od kada smo u braku -20 godina-.Puna sam besa ,bojim se patnje ,nemam u njemu ni druga ,ni pomoc ,nikakvu vise emociju ,sklanjamo se jedno od drugoga.On tako hladno prica o ovome kao da se radi o nekom drugom.Da li da sedim da se smirim ili u 46 godina da pocnem sama.Imam divno dete ,novac ,stan , divan posao ali se uzasno bojim bas te patnje