zelim razvod a bojim se

kubanita

Početnik
Poruka
7
Ne znam sebe ,ne znam koliko sam jaka za sve kasnije .Slusala sam druge zene posle njihovih brodoloma - toga se bojim.Ostavljam muza koji ne zeli da radi ali koji me nikad nije prevario,vodim sa sobom sina koji voli oca a da nikad sa njim nije ni prosetao nasamo a kamoli nesto nauciood njega,jedino ja radim i donosim novac u kucu svih ovih godina a moj muz kada pomenem razvod trazi da se deli sve na pola iako nikad nije radio od kada smo u braku -20 godina-.Puna sam besa ,bojim se patnje ,nemam u njemu ni druga ,ni pomoc ,nikakvu vise emociju ,sklanjamo se jedno od drugoga.On tako hladno prica o ovome kao da se radi o nekom drugom.Da li da sedim da se smirim ili u 46 godina da pocnem sama.Imam divno dete ,novac ,stan , divan posao ali se uzasno bojim bas te patnje
 
Ne znam sebe ,ne znam koliko sam jaka za sve kasnije .Slusala sam druge zene posle njihovih brodoloma - toga se bojim.Ostavljam muza koji ne zeli da radi ali koji me nikad nije prevario,vodim sa sobom sina koji voli oca a da nikad sa njim nije ni prosetao nasamo a kamoli nesto nauciood njega,jedino ja radim i donosim novac u kucu svih ovih godina a moj muz kada pomenem razvod trazi da se deli sve na pola iako nikad nije radio od kada smo u braku -20 godina-.Puna sam besa ,bojim se patnje ,nemam u njemu ni druga ,ni pomoc ,nikakvu vise emociju ,sklanjamo se jedno od drugoga.On tako hladno prica o ovome kao da se radi o nekom drugom.Da li da sedim da se smirim ili u 46 godina da pocnem sama.Imam divno dete ,novac ,stan , divan posao ali se uzasno bojim bas te patnje

A izvini za čim tačno patiš? msm ja kao neko ko stoji sa strane i ovo čita, ne vidim ni jedan razlog za patnju ...živiš sa parazitom koji te još usput omalovažava...:aha:
 
Bojim se da sama krenem sa detetom od 10 god.pa da ne izdrzim sve one nesrece koje mogu da zadese samohrane majke,Jeste mnogo ali nije dovoljno da imas stan,posao i neki novac jer posle toliko godina braka ne znas kako izgleda kad si izvan njega , kako je napolju.Toga se bojim ,sebe valjda...
 
Bojim se da sama krenem sa detetom od 10 god.pa da ne izdrzim sve one nesrece koje mogu da zadese samohrane majke,Jeste mnogo ali nije dovoljno da imas stan,posao i neki novac jer posle toliko godina braka ne znas kako izgleda kad si izvan njega , kako je napolju.Toga se bojim ,sebe valjda...

Meni se čini da se ti bojiš samoće...pa iz tvog pisanja ja sam zaključila da si ti sama i sad u svemu iako imaš muža... koji ti ništa ne pomaže...to što on tebe nije prevario ne znači ništa...zašto bi tražio neku sa strane kad ima magarca koji sve radi za njega...kad mu se jede dobije da jede..kad mu se hebe dobije da hebe...a u suštini je nula od čoveka i ti to znaš samo okrećeš glavu na drugu stranu.
 
Poslednja izmena:
Ne znam sebe ,ne znam koliko sam jaka za sve kasnije .Slusala sam druge zene posle njihovih brodoloma - toga se bojim.Ostavljam muza koji ne zeli da radi ali koji me nikad nije prevario,vodim sa sobom sina koji voli oca a da nikad sa njim nije ni prosetao nasamo a kamoli nesto nauciood njega,jedino ja radim i donosim novac u kucu svih ovih godina a moj muz kada pomenem razvod trazi da se deli sve na pola iako nikad nije radio od kada smo u braku -20 godina-.Puna sam besa ,bojim se patnje ,nemam u njemu ni druga ,ni pomoc ,nikakvu vise emociju ,sklanjamo se jedno od drugoga.On tako hladno prica o ovome kao da se radi o nekom drugom.Da li da sedim da se smirim ili u 46 godina da pocnem sama.Imam divno dete ,novac ,stan , divan posao ali se uzasno bojim bas te patnje

Bojim se da sama krenem sa detetom od 10 god.pa da ne izdrzim sve one nesrece koje mogu da zadese samohrane majke,Jeste mnogo ali nije dovoljno da imas stan,posao i neki novac jer posle toliko godina braka ne znas kako izgleda kad si izvan njega , kako je napolju.Toga se bojim ,sebe valjda...


Ne razumem ni gde ćeš da ideš, ni šta će da se promeni....sem što ćeš da skineš
sa grbače jednog parazita, a ako sve to imaš što si navela, čudi me da si do sad
trpela takvog..osim ako nisi bila primorana iz nekih razloga....:eek:
Čega se plašiš, šta te može snaći, što te ne može snaći i u braku, dete raste, ide
svojim putem, ti si mlada žena još uvek...stah od čega:think:
 
Odgovor je u tebi samoj. Sve su devojke ispravno rekle, kao i guy.
Vidiš ti i sama šta je ispravno ali te tvoja neodlučnost parališe. I zbog nje si još tu gde si. A ona je samo trenutna. Ako se razvedeš i oslobodiš se parazita već će te život sam po sebi gurati napred. Ne brini, poslušaj svoje unutrašnje JA i preseci,
Ionako smo svi pametniji kad se o drugome radi :dash:
 
то једино ти можеш да знаш шта да урадиш ,мало глупо тражити савет на нету јер сви пројектују неко своје стање
причај са твојим пријатељима и најближима па сама одлучи
 
Ne znam sebe ,ne znam koliko sam jaka za sve kasnije .Slusala sam druge zene posle njihovih brodoloma - toga se bojim.Ostavljam muza koji ne zeli da radi ali koji me nikad nije prevario,vodim sa sobom sina koji voli oca a da nikad sa njim nije ni prosetao nasamo a kamoli nesto nauciood njega,jedino ja radim i donosim novac u kucu svih ovih godina a moj muz kada pomenem razvod trazi da se deli sve na pola iako nikad nije radio od kada smo u braku -20 godina-.Puna sam besa ,bojim se patnje ,nemam u njemu ni druga ,ni pomoc ,nikakvu vise emociju ,sklanjamo se jedno od drugoga.On tako hladno prica o ovome kao da se radi o nekom drugom.Da li da sedim da se smirim ili u 46 godina da pocnem sama.Imam divno dete ,novac ,stan , divan posao ali se uzasno bojim bas te patnje
poceti iznova je tezak korak, pogotvo kada se naviknes na lose stanje i sva pozitivna aktivnost se svede na mastaranje o tome sto bi uradila, a cak ni to nije pozitivno vec samo prozivljavanje strahova vezanih za buducnost
rekla bih ti da se odvojis na neko vrijeme, odes kod nekog ko podrzava taj razvod
ko je spreman i da te primi na par sedmica dok dodjes sebi a ne samo da ti drzi lekcije i ogovara i tebe i muza i brak
post it na frizideru - otisla sam da odmorim i to je to, muz se tu nista ne pita, korak po korak
i onda pravac po papire za razvod
koliko ti god muz prijetio govorio kako ces proci sa imovinom i cim li sve, ipak je neko treci taj koji odlucuje po zakonu, a ne on po svojoj procjeni
i, cak i ako se to ispuni
imas sacuvano mentalno zdravlje i sansu za nov pocetak, a to ti ne moze nadoknaditi ne znam koliko vjernosti od strane njega i sva imovina na broju

zao mi je sto ne mogu reci vise, ne razumijem se u problematiku, moja mama se razvela odmah po mom rodjenju i imala je podrsku citave porodice
ne znam kakva je tvoja situacija, sa toliko godina vrsnjaci su uglavnom depresivni i inertni, konstruktivna podrska im je nesto kao misaona imenica,
bilo bi dobro da odes i do psihologa
 
то једино ти можеш да знаш шта да урадиш ,мало глупо тражити савет на нету јер сви пројектују неко своје стање
причај са твојим пријатељима и најближима па сама одлучи

Pa znaš šta nekada je lakše obratiti se nepoznatima nego onima koje znaš....a kad ti je teško lakše je to napisati i olakšati dušu a usput videti kako i drugi to doživljavaju...ne moraš joj odmah govoriti kako je glupo da traži savet ovde...uradila upravo ono što je htela a to je da pita nepristrasne i nepoznate.:aha:
 
Ne znam sebe ,ne znam koliko sam jaka za sve kasnije .Slusala sam druge zene posle njihovih brodoloma - toga se bojim.Ostavljam muza koji ne zeli da radi ali koji me nikad nije prevario,vodim sa sobom sina koji voli oca a da nikad sa njim nije ni prosetao nasamo a kamoli nesto nauciood njega,jedino ja radim i donosim novac u kucu svih ovih godina a moj muz kada pomenem razvod trazi da se deli sve na pola iako nikad nije radio od kada smo u braku -20 godina-.Puna sam besa ,bojim se patnje ,nemam u njemu ni druga ,ni pomoc ,nikakvu vise emociju ,sklanjamo se jedno od drugoga.On tako hladno prica o ovome kao da se radi o nekom drugom.Da li da sedim da se smirim ili u 46 godina da pocnem sama.Imam divno dete ,novac ,stan , divan posao ali se uzasno bojim bas te patnje

Ljudi koji se vode filozofijom: Bolje strašna izvesnost, nego neizvesnost, prolaze najgore u životu. Zato uzmi stvar u svoje ruke, bori se. Na sud ako treba i dokaži da je čovek neradnik i da nema ni dana radnog staža. Da će biti lako neće, u bližoj familiji imam isti slučaj, muž sa ni dana radnog staža tražio je pola imovine i kuće koju je njegova žena nasledila od dede. Godinu i po dana su se sudili, umalo da stigne do vrhovnog suda ali nije jer je i sam video da neće dobiti ništa. Po presudi je dobio pravo da iznese samo lične stvari iz kuće. Žena se preporodila posle razvoda, a i deca (u to vreme jedno dete je imalo 8 a drugo 11 godina) shvataju bolje neke stvari. Posle 5 godina ponovo se udala. Nikad srećnija. Ne može samo da prežali što ranije nije imala snage da se razvede. Bojala se kao i ti, danas ne zna ni sama čega. Srećno.;)
Deca takođe. Kako stare sve više shvataju kakav im je otac. Tek posle razvoda morao je da se zaposli. Beli dinar im nije dao za sve ove godine, iako je žena dozvolila viđanje kad god bude hteo, iako mu je sud odredio samo nedelju, ne viđa ih po 6 meseci. Uvek nađe neki izgovor.
Bojim se da sama krenem sa detetom od 10 god.pa da ne izdrzim sve one nesrece koje mogu da zadese samohrane majke,Jeste mnogo ali nije dovoljno da imas stan,posao i neki novac jer posle toliko godina braka ne znas kako izgleda kad si izvan njega , kako je napolju.Toga se bojim ,sebe valjda...

A šta bi se desilo da ti i ako ostaneš u braku izgubiš posao na primer? Isto kao i da si sama, kad gajiš neradnika u kući. Nikakvu podršku druge strane nemaš, ni materijalnu, ni moralnu ni bilo kakvu drugu.
 
Poslednja izmena:
Ne znam sebe ,ne znam koliko sam jaka za sve kasnije .Slusala sam druge zene posle njihovih brodoloma - toga se bojim.Ostavljam muza koji ne zeli da radi ali koji me nikad nije prevario,vodim sa sobom sina koji voli oca a da nikad sa njim nije ni prosetao nasamo a kamoli nesto nauciood njega,jedino ja radim i donosim novac u kucu svih ovih godina a moj muz kada pomenem razvod trazi da se deli sve na pola iako nikad nije radio od kada smo u braku -20 godina-.Puna sam besa ,bojim se patnje ,nemam u njemu ni druga ,ni pomoc ,nikakvu vise emociju ,sklanjamo se jedno od drugoga.On tako hladno prica o ovome kao da se radi o nekom drugom.Da li da sedim da se smirim ili u 46 godina da pocnem sama.Imam divno dete ,novac ,stan , divan posao ali se uzasno bojim bas te patnje

ako si rascistila sa svojim osecanjima razvedi se..
normalno je i prirodno sto se plasis promene...
 
Ne znam sebe ,ne znam koliko sam jaka za sve kasnije .Slusala sam druge zene posle njihovih brodoloma - toga se bojim.Ostavljam muza koji ne zeli da radi ali koji me nikad nije prevario,vodim sa sobom sina koji voli oca a da nikad sa njim nije ni prosetao nasamo a kamoli nesto nauciood njega,jedino ja radim i donosim novac u kucu svih ovih godina a moj muz kada pomenem razvod trazi da se deli sve na pola iako nikad nije radio od kada smo u braku -20 godina-.Puna sam besa ,bojim se patnje ,nemam u njemu ni druga ,ni pomoc ,nikakvu vise emociju ,sklanjamo se jedno od drugoga.On tako hladno prica o ovome kao da se radi o nekom drugom.Da li da sedim da se smirim ili u 46 godina da pocnem sama.Imam divno dete ,novac ,stan , divan posao ali se uzasno bojim bas te patnje
ma,svaka tebi cast kad si bila u braku tolike godine i trpela takvog parazita u kuci.onda si ti bas volela/volis tog coveka.
patnju koje se bojis vezujem samo za to...ako se razvedes,izgubices status udate zene,jer puno njih je u losem braku,ali se `zovu` da imaju muza,a to je nesto:roll:
stvarno mi je nepojmljivo da se plasis bilo cega,kad si situirana.
imovinu koju imas/imate...ostace tvoja ako si sve to imala i pre braka,ali i to ces morati da dokazujes.
a stan ako je i bio tvoj,a recimo otkupljen je za vreme trajanja bracne zajednice-deli se.jer,bez obzira sto bracni drug nije radio,smatra se da je on davao doprinos bracnoj zajednici tako sto je mozda binuo o kuci,kuvao,cistio i verovatno cuvao dete.
 
Ne znam sebe ,ne znam koliko sam jaka za sve kasnije .Slusala sam druge zene posle njihovih brodoloma - toga se bojim.Ostavljam muza koji ne zeli da radi ali koji me nikad nije prevario,vodim sa sobom sina koji voli oca a da nikad sa njim nije ni prosetao nasamo a kamoli nesto nauciood njega,jedino ja radim i donosim novac u kucu svih ovih godina a moj muz kada pomenem razvod trazi da se deli sve na pola iako nikad nije radio od kada smo u braku -20 godina-.Puna sam besa ,bojim se patnje ,nemam u njemu ni druga ,ni pomoc ,nikakvu vise emociju ,sklanjamo se jedno od drugoga.On tako hladno prica o ovome kao da se radi o nekom drugom.Da li da sedim da se smirim ili u 46 godina da pocnem sama.Imam divno dete ,novac ,stan , divan posao ali se uzasno bojim bas te patnje

Draga moja,citajuci tvoj pocetni post prepoznala sam sebe.I ja sam imala parazita,koji se slicno ponasao,i veruj mi nije mi zao sto sam se razvela od njega,jedino zalim sto to nisam ranije uradila!Tesko jeste poceti zivot izpocetka,pa jos sa detetom,ali videces pronacices snagu u sebi upravo zbog deteta,da ces iznenaditi samu sebe!Ja sam za razliku od tebe imala dva deteta,ali uz finansijsku pomoc u pocetku od mojih roditelja,stala sam brzo na noge!Sada sam u drugom braku,mada mi kada sam se razvodila nije padalo na pamet da se ponovo udajem,ali pronasla sam coveka koji je susta suprotnost predhodnom!I zadovoljna sam!
Nece ti biti lako,ali ni sada ti nije,samo si naviknuta na postojece probleme,pa se bojis nekih novih!Ali zivot je takav,nikad lak,taman resis jedan problem,pojavi se drugi!Ali sto te ne ubije-to te ojaca!
Jedan je zivot,prozivi ga najbolje sto umes!:bye:
 
Ne znam sebe ,ne znam koliko sam jaka za sve kasnije .Slusala sam druge zene posle njihovih brodoloma - toga se bojim.Ostavljam muza koji ne zeli da radi ali koji me nikad nije prevario,vodim sa sobom sina koji voli oca a da nikad sa njim nije ni prosetao nasamo a kamoli nesto nauciood njega,jedino ja radim i donosim novac u kucu svih ovih godina a moj muz kada pomenem razvod trazi da se deli sve na pola iako nikad nije radio od kada smo u braku -20 godina-.Puna sam besa ,bojim se patnje ,nemam u njemu ni druga ,ni pomoc ,nikakvu vise emociju ,sklanjamo se jedno od drugoga.On tako hladno prica o ovome kao da se radi o nekom drugom.Da li da sedim da se smirim ili u 46 godina da pocnem sama.Imam divno dete ,novac ,stan , divan posao ali se uzasno bojim bas te patnje

pa ako te nije prevario i još ga dete voli, nemoj da se razvodiš
šta će svet da kaže
pati dobro znaš da je tvoja dužnost da izdržavaš supruga koji ne radi

:mrgreen::mrgreen:
 
Izgleda da je najveća istina da u životu dobijamo ono što zaslužujemo. Bem li ga, ali stvarno ne mogu da svarim da nekom treba 20 godina da ukapira da mu nešto ne odgovara...deset godina si izdržavala parazita i još mu u zahvalnost rodila dete. I tek sad ti to zasmetalo? :think:
 
Bojim se da sama krenem sa detetom od 10 god.pa da ne izdrzim sve one nesrece koje mogu da zadese samohrane majke,Jeste mnogo ali nije dovoljno da imas stan,posao i neki novac jer posle toliko godina braka ne znas kako izgleda kad si izvan njega , kako je napolju.Toga se bojim ,sebe valjda...

Koje то несреће могу да задесе самохране мајке, леба ти, а да не могу да задесе жене које су у браку? :think:

Природно је да се свако боји непознатог, али, бем му миша, да ли је боља извесна патња него неизвесна срећа?
 
Ne znam sebe ,ne znam koliko sam jaka za sve kasnije .Slusala sam druge zene posle njihovih brodoloma - toga se bojim.Ostavljam muza koji ne zeli da radi ali koji me nikad nije prevario,vodim sa sobom sina koji voli oca a da nikad sa njim nije ni prosetao nasamo a kamoli nesto nauciood njega,jedino ja radim i donosim novac u kucu svih ovih godina a moj muz kada pomenem razvod trazi da se deli sve na pola iako nikad nije radio od kada smo u braku -20 godina-.Puna sam besa ,bojim se patnje ,nemam u njemu ni druga ,ni pomoc ,nikakvu vise emociju ,sklanjamo se jedno od drugoga.On tako hladno prica o ovome kao da se radi o nekom drugom.Da li da sedim da se smirim ili u 46 godina da pocnem sama.Imam divno dete ,novac ,stan , divan posao ali se uzasno bojim bas te patnje

Imaš dete, moraš da budeš jaka, i kada nisi, neka izgleda kao da jesi... čovek mora samog sebe da natera ponekad na neke stvari, ako se pustiš, odnese te struja... ako ne reaguješ, potoneš.
Kojih brodoloma? Najpametnija stvar koju sam u životu uradila (sem dece) je to što sam se razvela. Još jedno iskustvo, čisto da imaš da uporediš. :mrgreen:
Što više razmišljaš, bićeš sve neodlučnije, što više analiziraš, više ćeš i lagati sebe... i tražiti izgovore da ostaneš. Ako imaš dete u braku koji ne valja, bolji razlog za razvod nemaš. Ako tražiš izgovore, seti se samo da se na deci lome koplja. A razvodom dete ne gubi ni oca, ni majku... ako su normalni.
Misliš da me nije bio strah? Jeste, sve dok nisam naglas izgovorila da hoću razvod... Od tog trenutka, pakao... ali i osećaj koji ne bi menjela ni za šta na svetu... sloboda. U svakom smislu... kao da mi je neko skinuo ogroman teret sa ramena. Bez obzira na peripetije, i sve što uz to ide, vredi. Kroz neke loše faze moraš da prođeš... sama sa sobom, ili da potražiš pomoć ako je potrebno.
Razlozi su nebitni, tako da je zanemarljivo ovo što si navela, bar iz moje perspektive. Kada sam donela "presudnu odluku" nisam imala ni stan ni posao, ali sam to ipak uradila... Kako bi inače toj deci i sebi za koju godinu mogla da pogledam u oči... i da im priznam da nisam smela da menjem svoj život, njihov život... Zato što sam kukavica?
Zayebi, jedan život imaš... i nema izgovora za nesposobnost da ga živiš.
 
Ne znam sebe ,ne znam koliko sam jaka za sve kasnije .Slusala sam druge zene posle njihovih brodoloma - toga se bojim.Ostavljam muza koji ne zeli da radi ali koji me nikad nije prevario,vodim sa sobom sina koji voli oca a da nikad sa njim nije ni prosetao nasamo a kamoli nesto nauciood njega,jedino ja radim i donosim novac u kucu svih ovih godina a moj muz kada pomenem razvod trazi da se deli sve na pola iako nikad nije radio od kada smo u braku -20 godina-.Puna sam besa ,bojim se patnje ,nemam u njemu ni druga ,ni pomoc ,nikakvu vise emociju ,sklanjamo se jedno od drugoga.On tako hladno prica o ovome kao da se radi o nekom drugom.Da li da sedim da se smirim ili u 46 godina da pocnem sama.Imam divno dete ,novac ,stan , divan posao ali se uzasno bojim bas te patnje

Ionako tones polako.. 20 god. Cega se bojis? Jedino ako se bojis da vremenom manje patis. Cinjenica je da patnja vremenom postaje najbolji prijatelj, i staka bez koje se umisljeno cini, ne moze dalje hodati. Probaj, nemas sta da izgubis, ako padnes, pa sta, imas prihod, tlo na koje se oslonis i uzdignes opet. Napred, i srecno.
 
Strah od novog i nepoznatog je donekle opravdan...Nije lako biti sam nakon toliko godina ali koliko vidim ti nisi na ulici,imas krov nad glavom i posao koji te finansijski verovatno zadovoljava...To sto tvoj muz trazi je jedno a to sto ce moci da dobije je drugi par rukava...
JAko je nezahvalno nekome savetovati da rastura porodicu,to se ne radi bez preke potrebe,porodicu treba cuvati(to ti govorim ja koja sam razvedena!)ali nekada je razvod resenje..Razvod je izbor zapravo.
Ako si 20 godina zivela tako kao sto kazes verujem da ces se sama takodje snaci.I sada si rekla bih u mnogo cemu sama...
Zelim ti da ispravno odlucis i puno snage.
A slazem se Hellen 100%,ne pise nikome na celu da je samohrana majka pa da je zato napadaju razne patnje i nevolje...
 
Y:
Imaš dete, moraš da budeš jaka, i kada nisi, neka izgleda kao da jesi... čovek mora samog sebe da natera ponekad na neke stvari, ako se pustiš, odnese te struja... ako ne reaguješ, potoneš.
Kojih brodoloma? Najpametnija stvar koju sam u životu uradila (sem dece) je to što sam se razvela. Još jedno iskustvo, čisto da imaš da uporediš. :mrgreen:
Što više razmišljaš, bićeš sve neodlučnije, što više analiziraš, više ćeš i lagati sebe... i tražiti izgovore da ostaneš. Ako imaš dete u braku koji ne valja, bolji razlog za razvod nemaš. Ako tražiš izgovore, seti se samo da se na deci lome koplja. A razvodom dete ne gubi ni oca, ni majku... ako su normalni.
Misliš da me nije bio strah? Jeste, sve dok nisam naglas izgovorila da hoću razvod... Od tog trenutka, pakao... ali i osećaj koji ne bi menjela ni za šta na svetu... sloboda. U svakom smislu... kao da mi je neko skinuo ogroman teret sa ramena. Bez obzira na peripetije, i sve što uz to ide, vredi. Kroz neke loše faze moraš da prođeš... sama sa sobom, ili da potražiš pomoć ako je potrebno.
Razlozi su nebitni, tako da je zanemarljivo ovo što si navela, bar iz moje perspektive. Kada sam donela "presudnu odluku" nisam imala ni stan ni posao, ali sam to ipak uradila... Kako bi inače toj deci i sebi za koju godinu mogla da pogledam u oči... i da im priznam da nisam smela da menjem svoj život, njihov život... Zato što sam kukavica?
Zayebi, jedan život imaš... i nema izgovora za nesposobnost da ga živiš.
savrseno receno!
potpuno sam se prepoznala u svakoj recenici.isti moj slucaj,samo sto imam jedno dete.
i evo me-jaca nego ikad (kao mile kitic :lol:)
 

Back
Top