Ti ne razlikujes unutrasnji od spoljnog duga, kazes da se fizicka lica mogu zaduzivati u inostranstvu (sto je netacno) ali ipak umes da vesto razlikujes drzavni od privatnog i da nam dajes makro/mirko implikacije zaduzenosti istog?
Mislim da za tu vrstu apstrahovanja problema ocigledno nisi kadar jer ne vladas osnovnim pojmovima, bez uvrede.
Mozda po nasem zakonu ne moze Pera Peric da se zaduzi u unostranstvu, ali on ode u banku - koje su formalno domace ali centrala nije ovde. Pa posto centrala daje sredstva
pipcima - pogodi kome pomenuti Pera duguje pare?
Unutrasnji dug bi bio ako firma abc duguje firmi abd - ali taj podatak se retko iznosi i nije ovde tema razmatranja. Iskreno, mislim da ni taj dug nije mali, ali posto MMF sa njim nema nista, ni drzavu nije briga
Jedino sto se cuje je 'da Delta duguje ovom ili onom' ali ne kazu koliko. A postoji ogroman broj drzavnih firmi i institucija koje ne placaju vodu, struju... - i to su desetine milijardi unutrasnjih dugova.
Kao prvo, razlika izmedju drzavnog i privatnog duga je samo u tome sto za drugi ne postoji (ali ne mora da bude slucaj) zakonska regulativa implicitnih garancija drzave. Za sve ostalo vazi pravilo, dug je dug.
Ali je zato kamata osetno veca. Drzava moze da cepne porez koliko joj se svidja i da pokriva manjkove, dok privatna firma moze samo da se moli Bogu da joj druga privatna firma vrati dug, jer ako krene tuzakanje, naplatice dug jednog dana, pitanje je uopste da li i u punom iznosu - ali duznik ce verovatno da propadne u tom procesu i poslovanje sa njim nece biti moguce. A opet taj manjak poslovanja ne koristi ni poveriocu.
Otkud tolika samouverenost u drzavu kad je pitanje vracanje dugova? Pa eno Kalifornija koja je najbogatija americka drzava, tamo administracija sastavlja kraj sa krajem a sredstva na finansijskom trzistu blokirana?!
Tamo se publika buni kad se porezi dizu. Kod nas je npr. mobilarina od 10% prosla a da je jedva i spomenuta.
Podela na javni/privatni dug je vestacka i u sistemu povezane i umrezene ekonomije gubi smisao. Kako drzava da vraca svoj dug, ako privatni sektor bankrotira zbog nelikividnosti, od koga da namakne sredstva?
Idemo dalje, privatni sektor, tacnije najveci duznici (izvoznici) ne mogu da vracaju dugove, smanjuje se izvoz, povecava deficit tekuceg bilansa, manje dzeviza i udar na dinar, pa onda u toj situaciji pada GDP i povecava se zaduzenost i drzave.
Nasu drzavu uopste nije briga ni za sta, osim za sopstvenu populaciju zaposlenih birokrata. Jedva da ima par casnih izuzetaka, ostalo je sve boranija.
Ne pricaj svasta. I ovde ljudi masovno vracaju recimo kola sa lizinga, traze refinansiranje kredita, fabrike se zatvaraju ili otpustaju radnike zbog nelikvidnosti.
A kako se pravi bankrot, uopste? Reci, izgleda kao da tvrdis da znas nesto o tome.
Na ovom primeru: muz i zena, stan je njen, auto je njegov. On kreditira auto, a stan je iz otkupa od 90tih. On zapadne u totalne dugove (kredit za stan, kreditne kartice u prekoracenom minusu, kredit za letovanje itd) koje ne moze da vrati i ako je ostao zaposlen. Sta biva ako on proglasi da ne moze da vraca dugove?
Sta ako oduzimanje auta ne bude dovoljna mera da bi vratio dugove?