Trik je u tome što su sve ovo rupe bez dna. Čoek se adaptira na sve i stalno traži veći stepen zadovoljstva, i ako se ne povuče ručna povremeno to se pretvori u raznorazne perverzije. Ja sam prvi imao faze ispušavanja po par pakli crvenog bonda dnevno i lokanja gomile alkohola, etc. Međutim u poslednjih par godina sam shvatio da je jedini pravi hedonizam zapravo asketizam
wut :O etc...
O čemu se naime radi. Nakon višegodišnje borbe manuo sam se cigareta, alkohol samo povremeno, etc...
Desilo se to da sam ponovo počeo da nalazim zadovoljstvo u stvarima u kojima sam ih poslednji put nalazio dok sam još bio dete, neam pojma, pun mesec, cvrkut ptice, dobar razgovor. Pre toga sam bio pregoreli pušač, alkos, kog ništa nije moglo da zadovolji.
Roling Stounsi imaju onu pesmu "I can't get no satisfaction" (ne mogu se zadovoljit prim. prev.). To je zato što su drogoši, seksualni zavisnici, alkosi, etc... i pomerili su svoj stepen zadovoljstva tako daleko da više ne mogu da ga uhvate. A kad bi iskulirali par meseci mogli bi da uživaju u lepim stvarima opet.
Tako da mislim da je to ono što su drevni mudraci uvideli, da lako može da nam se desi da provedemo život jureći ova zadovoljstva kao kuče što juri auto, a ne zna šta bi s'njim. I da li je to život vredan življenja? Ja mislim da nie.