„Mržnja prema srpskom narodu, srbofobija, koja je stvarana dugo vremena i predstavljala osnovni zadatak reakcionarnih klerikalnih i klerofrankovačkih krugova u katoličkoj crkvi i u cijeloj Hrvatskoj, sada je svom snagom izbila na vidjelo i pretvorila se u zločinačku praksu i bezumlje stotine hiljada fanatizovanih katolika širom Monarhije, uključujući ne samo Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, nego i Sloveniju. Klerikalci i klerofrankovci su u svim tim krajevima Austro-Ugarske jedva dočekali da se jedanput krene na istrebljivanje srpskog naroda o kojem su toliko dugo poučavani od „velečasnih“ popova, gvardijana, župnika i biskupa. Bilo je sasvim normalno, iako tragično, da se sva ta vijekovima koncentrisana mržnja protiv Srba u hrvatskom i slovenačkom narodu pokaže na djelu, da se jedanput pretvori u zločin, u krvavi obračun sa Srbima, koji nijednom od tih naroda nisu ništa skrivili, čija je jedina krivica što su Srbi i što nisu katolici kao i oni i njihova Austrija.
Stoga je atentat u Sarajevu bio samo dobar povod za antisrpske akcije za zločin genocida nad Srbima, koji se odavno priprema i dugo očekuje, i koji će trajati sve četiri godine rata-od 1914. do 1918. godine.
To je bila politika genocida nad srpskim narodom, njegovo masovno istrebljenje iz pomenutih oblasti i krajeva. U ovom zločinu posebnu negativnu ulogu imao je zagrebački episkopat sa ogromnom većinom katoličkog klera od najvišeg do najnižeg stepena zvanja. U tome su posebno prednjačili crkveni poglavari u Zagrebu i Ljubljani, nadbiskup Bauer i Jeglič, koji su se stavili na čelo te propagande, sprovodeći je svim sredstvima kojima su raspolagali.
Zagrebački nadbiskup Bauer je, na primjer, 30. avgusta 1914, samo dva dana poslije početka napada Austro-Ugarske na Srbiju održao jedan ratnički govor u Črnomercu blizu Zagreba hrvatskim mladićima mobilisanim od strane Austro-Ugarske u vojsku koja polazi u rat protiv Srbije. U tom govoru Bauer, pored ostalog kaže:
-Hrvati, junaci, ljubljeni naš kraj zove vas u boj...U najtežim vremenima stajali su djedovi vaši vjerno uz Presto, pa ćete i vi u staroj vjernosti za kralja dati krv i život svoj. Hrvati i bog vas zove u boj...da budete osvetnici onog nedjela u Sarajevu...pođite junačno i blagoslov božji svuda bio s vama...
Mjesec dana kasnije, Bauer je u Remetinama održao još jedan govor istog karaktera vojnicima koji idu na srpsko ratište, i u kojem je, pored ostaloga rekao i ovo:
-Pošli smo ovamo da kao pravi katolici, skrušenim i poniženim srcem zaprosimo božju pomoć našoj hrabroj vojsci da se što prije pobjedonosno vrati. Bog naš je nad našom vojskom...bog će uslišiti molitve naše za pobjedu naše vojske...
Slično je govorio i ljubljanski biskup dr Anton Bonaventura Jeglič, takođe klerikalac-jezuita, austrofil, fanatično odan papi i još fanatičniji neprijatelj srpskoga naroda. Samo desetak dana poslije početka rata na Srbiju, Jeglič drži govor slovenačkim vojnicima, koji takođe idu na srpsko ratište, i kaže:
-Muževi, vas Car da osvetite oružjem u ruci krajnje nepravedno, već višegodišnje nastojanje komadanja i uništavanja naše divne Austrije...zove vas Car da oružjem branite katoličku Austriju, našu katoličku carsku porodicu od zakletih neprijatelja...u boj protiv neprijatelja katoličke Habzburške kuće...
Ljubljanski dnevni list „Slovenec“ objavio je neposredno poslije atentata u Sarajevu, pjesmu slovenačkog autora dr Marka Natlačena „Bojni grom“ u kojoj je stih:
„S kanoni vas pozdravimo, vi Srbi,
Dom hladan vam postavimo ob vrbi...”
Bivši šef sarajevske policije, Kosta Herman izjavljuje:
-Sa stotine vješala ne bi se moglo platiti dragocjene ubijene glave...
U jednom službenom izvještaju austro-ugarskih vlasti o tim demonstracijama piše:
-Narod najavljuje Srbima borbu na život i smrt i progonstvo iz Bosne i Hercegovine...
Zagrebački list „Hrvatska“ od 29. jula 1914. u članku kaže:
-Oba zločinca su Srbi. I jesi Srbin, prokleto ti sjeme i pleme, što ga je vjetar natrunio po našem hrvatskom tlu, da rađa zločin i zlobu, sije neslogu i razbojnički proljeva krv.
N.Vojinović „Genocid hrvatskih kleroustaša nad Srbima u Hercegovini“
Да је спасао народ не би добио ту част.
