Ето рецимо да не знам, можда сам прочитао и нисам разумио, зато те и питам да ми ти протумачиш за шта се то Давид покајао и шта му је то опроштено?
E, zbog ovakvih ideja mi je jedina i glavna molitva za sebe da me za moj greh od danas Bog odmah udari po nosu i to dobro, za sve što se setim i ne setim pred počinak da me šibne merom koja mi treba.
Tog Cara Davida imaju mnogi na zubu po lošem, a gde je po dobru?
Taj isti car David je u pojedinim instancama pokazao milost koja prevazilazi milost običnog čoveka, bio je predvodnik svog naroda bolji od mnogih, svih, ma, i taj deo o njemu u Bibliji nije uzalud!
Ali, to je ono-puko ljudski.
Hiljadu puta mu učini dobro, a jednom se prevari da ne učiniš, i taj jedan put te žigoše, a sve ono ostalo pada u vodu.
Da Bog sluša takve, niko od nas ne bi više disao pod nebom, ne bi bilo živog čoveka, pa ni onih kojima pripisujemo mnoge bogolike osobine, a koje su Hristove.
Gde je kod nas ta milost koju od Boga očekujemo tako kao da mora da nam je da?
Ko ima, dodaće mu se.
Zašto milosti nema, pa da se doda, nego prvo mislimo zlim ušima i očima-njima treba kazna?
Kaznu ćemo dobiti i mi... takvi, zlih ušiju i očiju.