1. како нешто може бити објективно ако се сумња
2. "научни" резултати морају бити такви да се сазнања стичу, уређују, систематизују, а све то делује као намештаљка
3. не мора бити искуствено исто
4. мало морген, свака теорија почива на неком ауторитету и стално позивање на истог
5. не би требало ако не зна боље од институције
6. опет, ако зна боље слободно може да критикује и да заврне рукаве
ако скептицизам није сумњичавост онда не знам шта је.
1. Naravno da može... objektivnost je nepristrasnost... karakteristika neke činjenice, iskaza ili teorije, koja podrazumeva da su oni utemeljeni na stvarnom stanju, da su realni, ispravni, istiniti i da nisu podložni subjektivnim činiocima... objektivan u najopštijem smislu znači stvaran, istinski, nezavisan od subjekta i njegovog mišljenja. U nauci se ovaj pojam koristi u smislu nepristrasan, nezavisan od ličnih interesa, potreba, želja, strahova ili očekivanja naučnika.
2. Pasivnom posmatraču poput tebe naravno da može da deluje kao nameštaljka. Međutim, među naučnicima postoji konkurencija, oboriti nečiju teoriju može da bude pogodno po karijeru jednog naučnika, a isto tako i loše po karijeru onog čija je teorija oborena, tako da svako pazi šta objavljuje... naučnici su veoma kritični jedni prema drugima. Neko traga za istinom, neki juri karijeru, neko želi priznanje, a takmičarski duh je veoma razvijen. Nema tu puno mesta za nameštanje, a kamoli za neke zavere.
3. Ne razumem.
4. Jok, u nauci to ne pije vodu... ja nisam naučnik (još uvek

), i mogu da se pozivam na autoritete jer nemam mogućnost da sama vršim neka istraživanja, ali, na primer, ako se neki naučnik pozove na autoritet nekog drugog naučnika i svoju teoriju zasnuje na neproverenim hipotezama tog autoriteta na kog se pozvao i ispostavi se da ta teorija nije tačna, taj naučnik gubi kredibilitet u naučnim krugovima. U nauci nema taj i taj je rekao to i to, već se nove teorije, hipoteze, eksperimenti provrere više puta, i ako različiti naučnici u nezavismin istraživanjima dobiju identične rezultate, ta hipoteza se prihvata.
5, 6. Ne kontam šta hoćeš da kažeš.
Skepticizam je krajnost u primeni sumnje, mišljenje da apsolutno ništa nije izvesno, da se ništa ne može dokazati, da nijedno naučno saznanje nije sigurno... Zdrava doza sumnje je poželjna, ali skepticizam baš i nije... mada je teško razgraničiti ova dva pojma... bar meni.