A zašto bi se hvatao samo za pesme? Čuj šta Danilo Krstić, inače jedan od najobrazovanijih vladika koji je ikada hoda zemljom:
Inače, termin *Srbijanac* prvi put ulazi u upotrebu u ustaničkoj Srbiji, a kasnije se ustalio kao naziv za stanovnike Kneževine Srbije odnosno nakon Berlinskog kongresa za sve državljane Kraljevine Srbije. U
Rječniku Vuka Karadžića nalazimo i „Srbijanac” i „srbijanski”.
Poznat je govor kralja Milana Obrenovića kome se on praktično izjašnjava protiv tada modernog panslavenstva odnosno ilirskog pokreta rečenicom "ja ću uvek ostanem Srbijanac".
Što se tiče konkretno pesama i kola, ima ih više koji sadrže tebi "odvratan" termin, i tu nije reč samo o stihovima novokomponovanih pesama narodne muzike. Sima Milutinović Sarajlija (1791–1847) svoj poznati spev naslovio je "Srbijanka". U svom čuvenom "Đačkom rastanku" Branko Radičević (1824–1853) kliče "Srbijanče, ognju živi, ko se tebe još ne divi". Na istom mjestu Radičević je ispevao i stih "’Hrvaćane, ne od lane, oduvek si ti bez mane", međutim termin "Hrvaćanin," rezervisan za pripadnika pravoslavnog stanovištva Hrvatske, koje se u vreme kada je pesma nastala nazivalo još i Vlasima, nije opstao.
Književnik Sreten Stojković (1854–1928) svoje najpoznatije delo naziva "Nova Srbijanka".
Da li možda ovi pesnici vređaju autohtone stanovnike Srbije tako što ih nazivaju *Srbijancima*? Naravno da ne, nego ih veličaju!