Zašto neki ljudi kriju da su bolesni?

Da, majku mu, zašto kriju umesto da opterete svoju okolinu da bi im bilo lakše.

Moj otac je bio teško bolestan. Šta misliš, da li je bilo u redu to što smo javili tetki i stricu koji žive u Kanadi? On im je rođeni brat. I došli su u Srbiju, da vide svog brata dok je živ?

Ponoviću, od najuže porodice, bliske rodbine ne treba da se krije, pogotovo što je teška bolest u pitanju, a nije zarazna.

Nismo išli po ulici i svakom poznaniku pričali da mi je otac bolestan.

Bolesne žene bi gore prolazile u životu. Muževi bi ih napuštali, što je i danas slučaj,

Spomenula sam u nekom od postova da mi je bliska, bliska osoba teško bolesna. Muž je sve vreme uz nju i sve joj pomaže.

***

I sada, kad već pišem o svojoj porodici moram da kažem da ja svoj ortopedski problem sa kolenima, ne mogu da krijem. Kada sam se malo bolje upoznala sa novim komšijama, objasnila sam kako mogu da mi pomognu ako vide da sam na stepenicama zgrade ili na ulici pala.

Iščašenje patele ( čašice ) kolena dogodi se i kad ne razmišljam o tome. Ne znam kada i gde mogu da padnem. Ukoliko hodam ili stojim, kad čašica izleti ja padam.
I onda mora brzo da se vrati u normalan položaj. Ali, ne može na silu da se vraća.. i zato sam objasnila to ljudima koje viđam svakodnevno, a o tome su znale i kolege na poslu kada sam radila.

https://www.stetoskop.info/hirurska...asenje-casice-kolena-znaci-simptomi-i-lecenje
 
Evo ja sam na jednoj temi pisala o zdravom doručku i jedan magarac koji je ovde aktivan je rekao da se tema odnosi na zdrave ljude. To što je on neosetljiva džukela, da izvinite, to nikom ništa, to naviklo da se tako bahati i bude odvratni gmaz.

Nisam videla tvoj post, ne znam o kome pišeš, ali..raznih nas ovde ima.
a mozda mu je samo takva uloga na forumu?
ne dozivljavaju svi isto

Možda, a možda je takav i u običnom, pravom životu, ko zna.

Inače, hvala ti za ovaj post, dao si mi ideju za novu temu. Otvoriću je možda sutra.
 
Zašto ljudi kriju da su bolesni ili da im je bolestan član porodice?
Ne znam, pretpostavljam da im je potrebno neko vreme da se naviknu na tu pomisao ako je teza bolest u pitanju.

Naravno, ne treba kriti od najblizih, bas ih treba odmah obavestiti, ali ne jednom sam se pokajala sto sam ih obavestila (kad je moja majka bila jako lose jt. prognoze su bile lose) sto nisu mogli da pomognu jer su bili daleko, a samo su zvali olaksavajuci sebi cak i placuci, a otezavali nama koji smo se o njoj brinuli i sve to prezivljavali "uzivo". I to razumem, ali nekad je stvano bitnija samoca i sama najuza porodica, njihov psihicki mir ili suocavanje, i adaptiranje na ionako tesku situaciju.
 

Mislim da većina nas poznaje nekoga ko krije da je bolestan. Bolest krije onaj ko je bolestan, ili porodica čiji je član porodice bolestan.

Neke osobe ili porodice kriju bolest i od članova šire porodice, ne samo od komšija, poznanika, prijatelja.

Razumljivo je kada se krije neki psihički poremećaj, zbog stida i osude, zbog stigmatizacije onih koji imaju psihičke poremećaje i bolesti.

Ne razumem one koji kriju da imaju rak. Kriju od svoje šire porodice, bliskih prijatelja, komšija, poznanika.

Zar nije bolje da se povere nekome i da im taj neko pomogne u pronalaženju dobrog stručnjaka koji operiše određene vrste raka?

Znam porodicu koju je bilo sramota što im kćerka sve slabije hoda, pada. I kada su posle nekog vremena odveli kćerku kod lekara i saznali da boluje od multipleskleroze krili su to od rodbine, sve dok je moglo da se krije.
Devojku kojoj je bolest napredovala i koja je morala da koristi invalidska kolica nisu izvodili napolje. Bukvalno su je krili u kući.

Zašto ljudi kriju da su bolesni ili da im je bolestan član porodice?
Kriju iz razloga, jer se bolesnog coveka cesto svede samo na tu bolest. I kao da sve ono sto je on pre toga toga bio i sto jos uvek jeste prestane da postoji.
Bolest preuzme sve. Prozima sve teme za razgovor i sve aspekte zivota.
A to je tesko podneti.
Zato mnogi o svojim bolestima pricaju samo sa veoma bliskim ljudima.
I zelja za privatnoscu. Zelja da se sa zivotnim nedacama nosi sam najbolje sto zna.
 
ja sam u nekoliko navrata pomenuo da imam operisano srce vec 15 godina i nisam osetio neku vrstu diskriminacije.. nisam istina dobio ni neku poddrsku no ljudsku psihu necemo promeniti pisanjem ovde..kakav je takav je i tacka on sa svoje strane ekrana, ja sa svoje..kad ustanem na kon pisanja on zivi u svom svetu ja u svom..kako ce ga urediti to nije moja stvar..,
 

Back
Top