1.Nebeska mehanika je egzaktna i precizna nauka i da se lako smstiti u odgovarajući matematički model.
Bezvazdušni prostor je loše izabran termin. Verovatno misliš na prostor mikrogravitacije (svojstven svakom planetarnom sistemu)
2.Svako nebesko telo unutar nekog planetarnog sistema je pod uticajem gravitacije ostalih tela u njemu. Da nije tako, ne bi bio sistem.
Osnova našeg sistema (a i ostalih) je sunce; kao najveći objekat, ima i najveću gravitaciju tako da "drži zarobljeno" sva ostala tela a koja opet zarad svoje mase i brzine imaju stabilne putanje, kao mesec oko svoje planete. Da nije tako, odavno bi završili u suncu ili otplovili negde u svemir.
3.Takođe, samo na nebeskim telima postoji, uslovno, "gore" i "dole"
Ajnštajnova "sve je relativno" tu dolazi do punog izražaja:
4.Ako je spejs šatl u orbiti okrenut stajnim trapom ka zemlji, posadi će zemlja da bude "dole", a ako je okrenut obratno, zemlja će im biti "gore" a nama sa zemlje će šatl uvek biti "gore" sem ako se ne nalazi na suprotnoj strani zemlje, onda za nas ovde može da bude "dole" iako ga mi ne vidimo.
5.Da se na trenutak "isključi" gravitacija na zemlji a ja sednem na plafon sobe, svi vi, unutar sobe, na podu., bi za mene bili "gore", kao što bi isto tako za vas ja bio "gore"
6.Dakle, osnovni reper za određivanje šta je gore a šta dole je -gravitacija, u našem slučaju, zemljina teža.
Pošto svako telo ima svoju gravitaciju, "gore-dole" odrednica vaši isključivo za dato telo.
7.Takvu dezorijentaciju "gore-dole" najbolje poznaju ronioci. Sve im može biti "gore" isto kao "dole" u zavisnosti od lične percepcije.
Dakle, sve je relativno