Zasto ljudi psuju?

Kazu da u srpskom jeziku,pre dolaska Turaka,nije bilo psovki.
To smo ''povukli'' od njih(da ih sad ne nabrajam)
I stari i mladi mnogo koriste psovke,vise nego sto bi trebalo,a zato je najčešće kriva okolina koja ostavlja negativne posledice.
Najčešće se izgovaraju u žaru besa,mrzovolje,dosade ili čiste zezancije,opijanja,dokazivanja....

Људи много тога кажу, али ћу ти рећи да је најгора и најувредљивија псовка код Турака "пасји син".

Па ти види колико смо ми од њиховог одласка напредовали.

Да у Турској некоме тако опсујеш матер као код нас, летела би ти глава.

Не наседај на те приче да су нам Турци за све криви, неке ствари су се врло лепо примиле код нас, а код других нису.

Вероватно смо били погодно тло.

На тему: да, псујем много, поготово када сам под стресом, али то избегавам да радим пред другима, а пред дететом никада.

Псујем, јер у том тренутку осећам да из мене излази невероватна количина негативне енергије и као да сам смиренија.

Највише псујем док возим :rumenko:
 
Ima velkih razlika u tome kako psuju pojedini narodi...

Po tome se moze otkriti i kakvi su oni u globalu...

Neki narodi imaju veoma "slabe" psovke, dok su kod drugih one - grozne!

Nasi narodi imaju veoma bogatu KOLEKCIJU PSOVKI.

Nista ne smiruje vise zivce kago kada ti nesto ne pòdje za rukom, a ti onda socno opsujes.

Ili kada ti puknu pantalone kada cucnes...

Evo sad, malo cas mi je na patos palo najbolje parce hrane iz tanjira, pa sam socno opsovao (to mi je dalo ideju za ovu temu)

Covek se rastereti...Bude mu lakse...

Ili STA se desi kada se opsuje? :think:


covek psuje kada je i zadovoljan ... kad je toliko odusevljen da mu sva cula eksplodiraju:kolac:
 
Poslednja izmena:
Mislim da je stvar individualna - da se razlikuje od coveka do coveka.

Nije toliko važan uticaj porodice koliko društva u kojem provodimo vreme i koje nas "ukalupljuje". Kod osoba nižeg sloja su psovke neophodne za komunikaciju, tacnije predstavljaju dodatak koji obogacuje njihove oskudne recenice ( poput : " Pa gde si ti, nabijem te na k*****" itd). Psovke su im nekakav link koji osobu povezuje sa drugima, a i predstavlja izvesnu potvrdu pripadnosti toj grupi ljudi.

U trenucima stresa - dobar izduvni ventil, a u svakodnevnici , ponavljanje tog klišea je zadovoljenje dnevne doze brbljivosti kod ljudi sa oskudnim fondom reci. Samo bi nešto mrljali. :)

Ali psuju na svim društvenim nivoima. Neki iz luksuza - da pokažu da su mangupi, a neki iz oskudice.
 
Ја у саобраћају највише псујем, нпр кад нека поправља шминку а ја стојим на зелено, кад се уваљују као џумаре, кад ми глуме лудило па ја замало изгинем.. Кад не да мигавац а стане, или нагло прикочи... Има, има..
 
Potpuno sam bila zaboravila kako se kod nas u Srbiji zestoko psuje ali onih psovka kojih se ja iz detinjstva jos secam, nisu ni malo strasne uporedjivajuci sa nekim psovkama i ukupno celim ponasanjem nekih osoba koje sam dozivela pre nekoliko godina, kada sam posle dugog, dugog vremena konacno posetila domovinu. Za malo da se nisam slogirala; moja poznanica- koju znam od ranog detinjstva- mi je psovala usred Knez Mihaila/Bgd :eek: ... i to toliko glasno i zestoko, da su se ljudi poceli okrecati i zastajati; lupio mi znoj na celo- jaooo, tako me je bilo sramota...

Pa kada smo vec na psihologiji, evo i psiho pricica(mali deo od mnogih dozivljaja za tih 10 dana u Bgd) ;)

Ta zenska je totalno otkacila- nervozna, panicarka; neuroticna osoba. Non-stop brisala nos a nije bila prehladjena, nego brisala od nervoze; posle voznje sa gradskim busom- brisala ruke vlaznim maramicama jer ko zna kakvih zaraza u busu ima i td...:roll:; gurala i meni maramic da brisem i ja ruke; ja ih automatski prihvacala dok nisam skontala da je bolestno to sto radim(o) i vise nisam htela. Rekla sam, da me pusti na miru; necu da brisem vise ruke; da je neuroticno to sto radi. Napunila ona tako sama punu kesu prljavim maramicama i ja se mislim- sta ne baci vec jednom tu kesu u kantu, sta je vuce sobom? Potom je vidim kako se okrece- kako se vrti ko cigra- jednom rukom brise dalje nos, u drugoj ruci kesa i mislim se -aha, trazi kantu da baci kesu. 2m od nje, stojim i cekam mirno na nju; cekam da baci vec jednom tu kesu- kanta je iza nje, kako je ne vidi? U medjuvremenu sam se naslonila na izlog i gledam je; dalje cekam- 'oce li vec jednom; i onda me je zapazila kako stojim, mirna i strpljiva; kako je gledam i cekam... i u tom momentu kada me je ugledala, puknula zenska ko vulkan :evil:; lava psovki se isula: "Koji k.... me gledas, zar ne vidis da te trazim ... :besna: " i td... svaka druga rec neka psovka p.... ; k.... ; za..jeb..ana; je.bi. se u ... ; i td... uvek iznova ono u P...M.....; zenska se razmahala, vikala- podivljala- potpuno iskocila iz okvira! Na ovako nesto nisam bila spremna- bila sam se smanjila na vecinu zrna graska::rumenko: od stida, od prepasti; totalno nema, bilo sta da kazem.

U filmu, u ovakvom slucaju, se osobe vrate sebi posle postene samarcine- ali ova se vratila sebi i bez toga(mada sam imala tu predpostavku kako bi joj htela opaliti:mrgreen:). Posle, kada je bila svesna svog ponasanja, pocela je da ublazava i da mi prebacuje da dramatizujem- da nista nije tako strasno kako ja mislim; nema potrebe da se ljutim- zar sam zaboravila: Nas svet je takav; PSUJE MALO. :eek:

... ehh... kada bi to bilo samo malo psovanja, ali kada na usta lupi pena hm... ta agresivnost je zastrasujuca!:eek:

Prvi sat vremena u Bgd; upravo sam bila stigla sa aerodroma; izlazim iz taksija pred kucom moje poznanice. Mirna ulicna idila; vidi se da je jedan nobli deo grada ali drugacije nego na zapadu, jer ovde se deca jos uvek igraju pred vratima i komsije se druze kao i uvek- kako se iz detinjstva secam; bude mi se secanja na davno prosla vremena i osecam se srecnom da se sa te strane nista nije promenilo; smeskam se videci kako jedna zena na prozoru svoje kuce, dovikuje komsinici preko puta da dodje na kafu. Sve je ko nekada, dok sam bila mala- mislim se- i ja veselo, kazem zenama: dobar dan. Zena preko puta me pogleda namrgodjeno ko da sam je uvredila i pita strogo: - Jel' se mi poznajemo? Ja cutim- nesto iritirana njenoj neprijatnoj reakciji; odlucila da joj ne odgovorim; vadim tasne iz taksija, kad ona opet: - Jel' se mi poznajemo? Sada je gledam direktno u oci iz kojih sevaju munjice. -Ne poznajemo se ... odgovorim i zurim prema kuci moje poznanice. - Pa sta me onda pozdravljas budalo jedna:besna:... goni se u p...m...; ... sta imas ti da me pozdravljas mamu ti j... ; mars u p... m....; mamu ti j... ; budalo jedna... ; i td... ; bila sam vec iza zatvorenih vrata, a ona:besna: se jos derala na ulici i psovala! :huh:
 
Poslednja izmena:
Mislim da je stvar individualna - da se razlikuje od coveka do coveka.

Nije toliko važan uticaj porodice koliko društva u kojem provodimo vreme i koje nas "ukalupljuje". Kod osoba nižeg sloja su psovke neophodne za komunikaciju, tacnije predstavljaju dodatak koji obogacuje njihove oskudne recenice ( poput : " Pa gde si ti, nabijem te na k*****" itd). Psovke su im nekakav link koji osobu povezuje sa drugima, a i predstavlja izvesnu potvrdu pripadnosti toj grupi ljudi.

U trenucima stresa - dobar izduvni ventil, a u svakodnevnici , ponavljanje tog klišea je zadovoljenje dnevne doze brbljivosti kod ljudi sa oskudnim fondom reci. Samo bi nešto mrljali. :)

Ali psuju na svim društvenim nivoima. Neki iz luksuza - da pokažu da su mangupi, a neki iz oskudice.

... ovo, hvala Bogu, jos nisam cula- auuu:eek:
... svasta:rotf:
 
Te psovke u razgovoru je cist primitivizam i malogradjanstvo. I meni se desi da opsujem ali sam sebe. U svadji sa drugim nikako jer ako ne mozes da dobijes verbalni konflikt normalnim recima onda nema sta da trazis sa ruznim recima i uvredama,tipa psovanje majke, oca,sestre,pusenja ku+ca itd....

Ja sam odrastao do sedme godine u tadasnjoj Bosni a sadasnjoj R.Srpskoj , tamo medju decom u to vreme najveca psovka je bila jedi gomna, kada sam dosao ovde sokirao sam se kada sam video svoje vrsnjake, starije a i mladje itd... Da upotrebljavaju tako vulgarne rece i to cak u prici,tako drug drugu opsuje keve usput, ovaj kaze da pusi "ku~ac" itd... A oni sve to izgovaraju kao da su to normalne reci i vode normalan razgovor.

U Bosni toga nema ,ja da drugu u Bosni u prici onako usput opsujem majku, mislim da bi se naljutio i shvatio kao veliku uvredu,mozda nikada ne bi samnom se druzio. A da ne govorimo o drugim prostackim recima,naravno nekad se i psuje u svadji ali tada "lete glave" te reci se pamte i smatraju se velikom uvredom. Cak mi je drug pricao da u Islamskim drzavama ode glava sa ramena ako opsujes ili diras nekom porodicu.


A sta vi mislite o nasim domacim filomovima iz devedesetih godina i nekim sadasnjim koliko tamo ima psovanja? Tipa filmovi: Rane, Do Koske, Lepa sela lepo gore itd....
 
Ima velkih razlika u tome kako psuju pojedini narodi...
:

tačno, ima.
ta pojava nije anomalija, usko je vezana za evolutivni/socijalni razvoj i kolektivnu svest/nesvest naroda.
navešću ti primer, jer učim strani jezik:
ako kažeš francuzu j ebem ti majku u p ičku, on će ti reći nešto poput: oh, vraiment? ma mere ne me disait pas de cela. c'est splendidement!
što bi značilo ma zaista? majka mi nije ništa rekla o tome, pa to je sjajno!

na šta to ukazuje?
1.u srpskom jeziku najčešći glagol u psovkama je ''jebati'' ''tucati'' ''karati'' ''futati'' ''heftati'' ''turaj-vadi'' sve u značenju seksualnog opštenja između muškarca i žene ( u crnogorskom između muškarc i muškarca)
zašto je to tako? u svesti našeg naroda taj glagol kao da ima ružnu konotaciju, taj glagol koji svi u stvari toliko volite je loš, unižavajuć, sraman u ovom slučaju.
seks je sraman u slučaju srba. seks je nešto tabu, je bati nekoga znači doslovce - napakostiti nekome.
2.u francuskom recimo, najteža frivolnost bilo bi kada neko izgovori naglas ''merde'' u značenju ''sranje''.i taj žargon bio bi ekvivalentan uzviku, jer ima funkciju da olakša podnošenje neočekivane situacije.

fekalije su objektivno gadne
seks nije gadan

dalje
primer 2:

imaš malo dete koji usvaja maternji jezik
kada ga boli glava srbin će naučiti žensko dete da kaže boli me glava , a ne boli me tetrapoda
a ako dete ima ešerihiju koli pa ga peče dok piški dete će reći: pece me libica.
jer ne sme da kaže čak ni vagina, kamoli pi čka ili ******, jer je s r a m o t n o, bezobrazno, nedopustivo. to može da priča od neke 15-e
britansko dete kaže vadzajna. jer su reproduktivni organi isto što i disajni organi, recimo, - tek organi.

dakle, u srba j ebanje je katastrofalna stvar kojom kažnjavaš onog kog mrziš
u nekim drugim nacijama j ebanje je opozicija tome, naturalna stvar.

doduše, praviš veliku grešku u poimanju stanja stvari, dvostranim psovkama u našem jeziku nema rasterećivanja, već iskazuješ mržnju prema nekome, pa mu pretiš da ćeš mu jebati majku i na taj način ga preveslaš.

lično, koristim psovke, ali ih ne upućujem ljudima koje zapravo ne volim, jer psovke u takvim situacijama smatram praznim i jeftinim.
koristim ih iz zajebavanja, poruge, žargonskog bunta koji rabim isključivo u društvu ljudi koje znam i koji su mi dragi.
 
U Nemockoj su dugo vreme najjace, klasicne psovke bile: Leck mich am Arsch = polizi me po d upetu; Arschloch = S upak ; Schwein = svinja; Wickser = d rkadjija; blöder Hund = blesavi pas; zatim slede: kreten, budala, parazit, sluzavko i td... 1000 drugih...
Tek tamo sredinom 80-ih pocelo se siriti americki & engleski: Fack, F... you; F... your s..., F... your m..;
Fack, je danas svaka druga rec kod omladine.:roll:

Ali nikada, NIKADA se Nemac nebi navikao na balkanske psovke, ma koliko to bilo i u sali. Dozivela sam jednog Nemca kada mu je Balkanac, u saobracaju, opsovao glasno- popusi mi k..ur..ac! Pitao me sta je rekao- da mu prevedem- i ja prevela; :lol:... covek se izbecio:eek:; zagrcnio- zakasljao i kada je dosao sebi, rekao hladno TAJ NIJE NORMALAN, NECU DA MU PUSIM! :rotf:

Psovka moje bake je bila: 'ajd' u persun; 'ajd' u klinac; 'ajd' u ocin; nesto drugog se ne secam, osim kada se kartala- onda joj je izletelo ono 'ajd' u piz..m..ternu; U opustenom druzenju je to nekako i simpaticno cuti ali mislim da je i tada vazan izbor- koje psovke upotrebiti kada i pored svega koliko.

Ja ne psujem ali kad me neko provocira onda sam ironicna, u najgorem slucaju sarkasticna 100% - hm..:whistling: ni to nije bas za pohvaliti ali posle se osecam lakse:mrgreen:;)
 
Poslednja izmena:
Slažem se sa djeljanja klerins , da kod nas psovke imaju negativnu konotaciju. Mada opet to zavisi od pojedinca, teško je da će se neki intelektualac ( mislim na one prave) toliko "raspaliti" kada bi ga neko opsovao, koliko neki primitivac... Nekome je psovanje verbalni diskurs, pa se ne šokira svaki put kada čuje psovku. One su sastavni deo našeg jezika, naše kulture , a kada čujem da se neko navodno "šokira" kada čuje psovku ( u zemlji u kojoj je svaki peti građanin nepismen), siguran sam da je u pitanju pokondirenost i čista foliraža ( a o tom našem foliranju ne bih dužio, mislim da je svima jasno o čemu govorim ).

Ne znam kako bi čistunci reagovali na sočne psovke u delima Bukovskog i u erotskim pesmama Šarla Bodlera?! Verovatno bi ih proglasili za primitivice. Da nije stvar obrnuta? :)

PS. Ovo što sam napisao nije "oda" psovanju. To je deo našeg kulture i jezika i treba na to tako gledati. Kao i na ostale stvari, a ne uvek sa nekog negativnog stanovišta ( poput onog da pošto su u našoj zemlji političari lopovi, treba politiku kao nauku smatrati za nešto loše i štetno). To što primitivci najviše koriste psovke nije bitno, tema je univerzalna: ZAŠTO ljudi PSUJU i ŠTA su PSOVKE zapravo.
 
ova tema me podseca na epizodu south parka, tipa u redu je da maltretiras, silujes, ubijas ali da psujes, nikako :mrgreen: ipak mislim da se problematika moze posmatrati sa vise stanovista, primer: psovanje kao izraz nekulture ili psovanje bez namene, tipa "ebi ga" nekom je to prostakluk a nekom uzrecica, ili pak neke malo teze reci (da ne nabrajam, svi znamo koje su to reci ;)) ako su izgovorene nenamenski odnosno ne kao uvreda vec kao vid interpretacije, kao izraz sopstvenog nezadovoljstva onda to nije strasno, bar ne na ovim prostorima...
 
To da je psovanje izduvni ventil (u situacijama koje su navedene - svadja, nerviranje i sl.) je nesto sa cim bih se slozila, i tada neko analiziranje psovki nema smisla.
To zasto su psovke ljudima uzrecice je interesantnije pitanje. Jer psovke nisu samo reci, kao i sve druge. Nisu, uostalom, ni odraz nekulture i bezobrazluka do koske, ali materijal za uzrecice jos manje.
Pretpostavljam da se to usadi u decu kao nesto sto rade odrasli. Stalno cujem kako roditelji svojoj deci pricaju ''nemoj da psujes, jos si mali'', pa kasnije deca krenu bez potrebe da stancuju psovke, ne bi li bili veliki. I predje u naviku. Naravno, ovo bi prosto bilo samo jedno od objasnjenja.
A ovi sto se groze psovki i nikad ne psuju... Psovke su, po uvrezenom misljenju, odraz nekulture, pa bi ovako oni bili kulturni jelte.

Super tema. djeljanja klerins, dobijes javnu reputaciju. ;)
 
Ima velkih razlika u tome kako psuju pojedini narodi...

Po tome se moze otkriti i kakvi su oni u globalu...

Neki narodi imaju veoma "slabe" psovke, dok su kod drugih one - grozne!

Nasi narodi imaju veoma bogatu KOLEKCIJU PSOVKI.

Nista ne smiruje vise zivce kago kada ti nesto ne pòdje za rukom, a ti onda socno opsujes.

Ili kada ti puknu pantalone kada cucnes...

Evo sad, malo cas mi je na patos palo najbolje parce hrane iz tanjira, pa sam socno opsovao (to mi je dalo ideju za ovu temu)

Covek se rastereti...Bude mu lakse...

Ili STA se desi kada se opsuje? :think:

Ma vraga se rastereti. Nama balkancima je psovanje ko nekom pomoz bog, Hebi ga, bem mu mater, crko dabogda, idi u p... materinu, sve su to psovke koje su kod nas kao nešto najnormalnije, a ustvari mislim da je to samo siromašan rečnik psovača. Mi psujemo i kad smo besni i kad smo srećni i kada smo zbunjeni, stalno psujemo.
Najprimitivniji najgore psovke imaju. Moje mišljenje.
 
Moje psovke su pitome i bezopasne...
I nikada nisu usmjerene ka nekome.

Govorimo o tim psovkama? A ne o ubistvenim...

Ako ****** majku agresivnom muskarcu kojem je jucer umrla majka, ili ako ti padne sladoled na cistu kosulju, a taman krenuo na sastanak pa kazes "jebbem ti majku"...

Tako da, u pravu si, bitno je kako se kaze. I kome.

Moj kum Mađar, dok je bio na faxu u BG-u, naravno prvo naučio da psuje, iz srpskog jezika je znao reći samo: "dobOr dan" Imao cimera Hrvata i jednom prilikom se nešto zezali, igrali karte, šta li i jednog momenta ovaj moj kum gubeći, hteo reći: uh ***** mu mater, onako bezveze, a rekao: uh, ***** ti mater, i šta, pa ništa, popio šamarčinu od cimera a da mu nekoliko godina nije bilo jasno zašto:hahaha:
 
Pretpostavljam da se to usadi u decu kao nesto sto rade odrasli. Stalno cujem kako roditelji svojoj deci pricaju ''nemoj da psujes, jos si mali'', pa kasnije deca krenu bez potrebe da stancuju psovke, ne bi li bili veliki. I predje u naviku.

u tome je poenta, jedan moj drugar iz komsiluka je dobio cuske od caleta za svaku psovku, a caletu mu je svaka druga rec "ebi ga"....jednostavno se ne obraca paznja na psovanje u prisustvu dece, to kad jednom udje u glavu, jos ako se nastavi sa svakodnevnim psovanjem u kuci, pa na tv-u....pisi propalo
 
u tome je poenta, jedan moj drugar iz komsiluka je dobio cuske od caleta za svaku psovku, a caletu mu je svaka druga rec "ebi ga"....jednostavno se ne obraca paznja na psovanje u prisustvu dece, to kad jednom udje u glavu, jos ako se nastavi sa svakodnevnim psovanjem u kuci, pa na tv-u....pisi propalo

Мој супруг и ја често опсујемо када смо изнервирани.
Када смо донели ћерку из породилишта, после неких недељу дана, дође он с посла, видно изнервиран и крене да прича шта се десило.
И у причи се деси радни глагол.
Ја сам умрла од смеха када је он ставио руку на уста, поцрвенео и погледао у бебу.
Његов коментар када је схватио шта је урадио: Морамо да се одвикнемо од псовања док је беба, замисли да опсујемо пред њом.
И одвикли смо се, наше дете за ових 5 година није чуло псовку од нас. Али зато у граду чује и пита шта је то чика рекао? Шта да јој кажемо, сем да су то ружне речи и да на њих не обраћа пажњу, а поготово не сме да их изговара, јер то не чине тата и мама.
Невероватно је како чак и док возим контролишем себе да не опсујем :eek:
 
Slažem se sa djeljanja klerins , da kod nas psovke imaju negativnu konotaciju. Mada opet to zavisi od pojedinca, teško je da će se neki intelektualac ( mislim na one prave) toliko "raspaliti" kada bi ga neko opsovao, koliko neki primitivac... Nekome je psovanje verbalni diskurs, pa se ne šokira svaki put kada čuje psovku. One su sastavni deo našeg jezika, naše kulture , a kada čujem da se neko navodno "šokira" kada čuje psovku ( u zemlji u kojoj je svaki peti građanin nepismen), siguran sam da je u pitanju pokondirenost i čista foliraža ( a o tom našem foliranju ne bih dužio, mislim da je svima jasno o čemu govorim ).

Ne znam kako bi čistunci reagovali na sočne psovke u delima Bukovskog i u erotskim pesmama Šarla Bodlera?! Verovatno bi ih proglasili za primitivice. Da nije stvar obrnuta? :)

PS. Ovo što sam napisao nije "oda" psovanju. To je deo našeg kulture i jezika i treba na to tako gledati. Kao i na ostale stvari, a ne uvek sa nekog negativnog stanovišta ( poput onog da pošto su u našoj zemlji političari lopovi, treba politiku kao nauku smatrati za nešto loše i štetno). To što primitivci najviše koriste psovke nije bitno, tema je univerzalna: ZAŠTO ljudi PSUJU i ŠTA su PSOVKE zapravo.

sine, hoćeš li biti dovoljno ljubazan da mi navedeš koje je to PSOVKE koristio BODLER u svojim erotskim pesmama?
 

Back
Top