"Jest, ne bi bilo rata da smo odustali od svoga cilja da... broj Srba u Hrvatskoj padne ispod 3%" (F. Tuđman)
Piše: Mrkalj
1. januar 2014.
Da li je Tuđmanov rat za nazavisnost Hrvatske imao alternativu?
Da, naravno.
Hrvati su relativno lako mogli (o)kupiti i pridobiti hrvatske Srbe na svoju stranu, garantovati im konstitutivnost, izbeći ustašku ikonografiju, "međuhrvatsku pomirbu", šurovanje sa ustašama iz inostranstva, izbeći otpuštanja sa posla viđenijih Srba, izbeći čistke u stanicama Milicije, obeležavanje srpskih stanova, okupaciju kasarni, šovinističke izjave i provokacije ili makar osudu i distanciranje republičkih zvaničnika, garantovati sva ljudska, građanska i kulturna prava. Da su to ponudili Srbima u Hrvatskoj, Hrvati bi imali hrvatske Srbe za saveznike protiv Miloševića i njegove samodržačke bahatosti. Međutim, time bi takva hrvatska nezavisnost neprestano bila uslovljavana srpskim faktorom, što svaki istoričar koji poznaje srpsko'hrvatske odnose do 1918. dobro zna kao činejnicu. To je kao izvesnost znao i dr Tuđman, pa je jasno i zašto je, dok se prethodnih trideset godina pripremao za svoje životno delo, odavno odustao od mirnog scenarija i pripremio onaj ratni.
"Ako tome dodamo da je
Tuđman, kad se sve to završilo, rekao, to sam čuo na svoje uši:
'Jesam vam svima rekao, kad završi ovaj rat da će Srbi u Hrvatskoj pasti ispod tri posto?', možemo zaključiti da je uz 'Oluju', koja je predstavljala legitimnu oslobodilačku akciju, bio inkorporiran plan etničkog čišćenja koji je vjerojatno u nekim elementima dogovoren i sa Miloševićem jer su vlasti pobunjenih Srba takođe forsirale napuštanje teritorija." (Ante Nobilo, 6. mart 2001,
Pravi odgovor)
Koji rat?
Tuđman kaže da će po završetku
rata koji je Hrvatska povela radi sticanja samostalnosti broj Srba u Hrvatskoj
pasti ispod 3 posto. "A,
vas draga hrvatska braćo i sestre pozivam da sada prionemo na to da taj Knin oživi zaista,
da ga naselimo, napučimo i ne samo Knin, nego i Benkovac, i Obrovac, i sva mjesta do Plitvičkih jezera i do Siska." (Tuđman, Knin, avgust 1995)
Zašto je Milošević stvarao Srpsku Krajinu?
Poznato je da je Milošević od početka imao "viziju"
da krajiške Srbe naseli na Kosovo i Metohiju, što je kasnije potvrđeno dešavanjem na terenu. Zato Miloševića smatram saučesnikom zajedničkog zločinačkog poduhvata etničkog čišćenja Srba iz Srpske Krajine. Ne bih isključio da mu je tu ideju velikodušno sugerisao Tuđman, pogotovo ako se setimo da je Milošević u više navrata izjavio da je jedino što ga interesuje deo Bosne. Ako tome dodamo različit način (re)integracije "sektora Istok", miran, onda možemo biti sigurni da je Milošević, a prema Tuđmanovoj zamisli 1991. Krajinu stvorio radi progona Srba iz nje na Kosovo. To je razlog zbog kojeg su ga mnogi opozicionari sredinom 1990-tih optuživali za veleizdaju i zašto u Beogradu nikada neće dobiti ni ulicu, kamoli spomenik (iako su sada "njegovi" na vlasti). Njegov lik dominantno će se posmatrati kroz prizmu ratnog profiterstva, izazivanja bede u Srbiji, samodržaštva, uništenja institucija sistema, političke priučenosti i državničke kratkovidosti.
Zašto je pak Tuđman stvarao Srpsku Krajinu?
Stvaranjem Srpske Krajine Franjo Tuđman jednim je potezom prepolovilo broj Srba u Hrvatskoj, uništio im inteligenciju, materijalnu bazu i za sva vremena im okačio oko vrata breme velikosrpstva što će ih primorati da preispitaju srpski identitet. U Krajini ostaju mahom poljoprivrednici i radnička klasa, a u ostatku Hrvatske ostaju "Tuđmanovi Srbi", oni po gradovima, sa većim obrazovanjem, većim platama, koji su osuđeni na poslušništvo, na asimilaciju, na katoličenje i na javnu distancu i osudu svega što je srpsko (od Balvan revolucije do "čika Jove Zmaja"). Tuđman zna da će ta antisrpska klima dugoročno uticati na ono malo preostalih Srba u Hrvatskoj do potpune asimilacije i zato mu je potrebna potpuna konfrontacija sa "demonom velikosrpstva". Tuđman ga pravi od blata i u tome od Miloševića dobija zatraženu pomoć: "Slušaj Slobo, trebaju ti Srbi za Kosovo, ja ću ti ih isporučiti!" - "Lepo od tebe, Franjo, trebaju mi ali, jеbiga, neće da dođu milom. Zato te molim Franjo da primeniš silu, a ja ću poručiti mom čobanu Martiću da se ubije." Samim stvaranjem Srpske Krajine broj Srba u Hrvatskoj je prepolovljen, pa se može trezvenije porazmisliti o stvarnim inspiratorima "Balvan revolucije" i daljih dešavanja. Obezglavljenje Srba u Hrvatskoj odgovara i Miloševiću koji na čelo Krajine može da postavlja i smenjuje lokalne čobanske kadrove prema dnevnom raspoloženju. Dakle, "Tuđmanovi Srbi" i Srbi povratnici ostaju da žive sa velikosrpskom hipotekom, za koju može i baba sa pijace legitimno da ih opljune svakog jutra - dakle, otpisani kao Srbi.
