Zašto kažu...

Po mom misljenju- to je osoba koja je spremna da drugima nanosi bol i patnju, a da ona stigne do svog cilja.. Da se ne obazire na druge, da je nista ne dotice, samo da bi uspela da ostvari ono sto je naumila (pa cak i da to moze da ostvari jedino gazeci druge pred sobom)...
Nazalost, mislim da sam bila u vezi sa takvom osobom i mogu reci da sam iz te veze izasla emocionalno iscrpljena...
PS Koje je tvoje misljenje o takvoj osobi?
:zpozdrav:
 
ne znam, ja znam jednu osobu (razlog postavljanja teme) koja je dosta osećajna, ali kaže da ne može da pusti suzu i da mu to teško pada i voleo bi da može.
nema veze sa vaspitanjem ono 'muškarci ne plaču' nego jednostavno tako je. možda ima veze sa odrastanjem? otupi čovek?
 
ne znam, ja znam jednu osobu (razlog postavljanja teme) koja je dosta osećajna, ali kaže da ne može da pusti suzu i da mu to teško pada i voleo bi da može.
nema veze sa vaspitanjem ono 'muškarci ne plaču' nego jednostavno tako je. možda ima veze sa odrastanjem? otupi čovek?

Da, moguce je (ovo podebljano), osoba iz mog primera je dosta starija od mene, tako da- slaze se sa tvojom konstatacijom...
 
ovo je relativno mlad čovek oko 30 godina. kaže mi da čak nije mogao ni na sahrani svog druga koji je poginuo, da plače.
pokušavam da shvatim šta je to što u čoveku izazove takvo stanje da ne može da pusti suzu kad mu je teško, ali mi nešto ne ide,
pa rekoh da pitam ovde, možda neko ima nešto pametno da kaže, jer sama do odgovora ne umem da dodjem.. :confused:
 
ovo je relativno mlad čovek oko 30 godina. kaže mi da čak nije mogao ni na sahrani svog druga koji je poginuo, da plače.
pokušavam da shvatim šta je to što u čoveku izazove takvo stanje da ne može da pusti suzu kad mu je teško, ali mi nešto ne ide,
pa rekoh da pitam ovde, možda neko ima nešto pametno da kaže, jer sama do odgovora ne umem da dodjem.. :confused:

Moja osoba ima 37 godina..
Jednostavno, mozda je u proslosti imao trenutke slabosti i mozda je tada bio slomljen do mere da je plakao, a mozda je imao takvo iskustvo ili iskustva koja su bila toliko jaka da je shvatio da ni plakanje ne moze da pomogne, tako da je to ostavilo trag na ponasanje u sadasnjosti.. Da, ma sta god da se desi, njegov mozak to prepoznaje ka taj osecaj iz proslosti i ne dozvoljava suze.. Ne znam, opet, opisah mog bivseg, nesmotreno (ali, zato sad ja mogu da placem...:sad2:)...
I ja sam sebi postavljala isto pitanje kao i ti, i isto- ne dobih odgovor...
 
Smatram da je to bolestan covek....mada aleksitimija nije klasificirana kao dusevni poremecaj, vec se smatra osobinom licnosti...razlozi z anju poticu iz okoline, genetskih i neuroloskih faktora..

Osoba nije u stanju prepoznati svoja osecanja (osecanja drugih) i verbalizovati ih...zbog toga nam deluje bezosecajno....

Postoje dve vrste aleksitimije:

- primarna (trajna psiholoska osobina koja se ne menja tokom vremena)
- sekundarna ( u zavisnosti od stanja - smrt bliznjih, razne tragedije; nestaje nakon promene situacije koja ju je izazvala)

Na nemogucnost prepoznavanja emocija mogu da uticu i razne bolesti kao sto su depresija, avtizam, psiho-somatske bolesti...itd...odatle i navezivanje na bolest...
 
Poslednja izmena:
Osoba nije u stanju prepoznati svoja osecanja (osecanja drugih) i verbalizovati ih...zbog toga nam deluje bezosecajno....

To je emocionalni poremećaj, nije bolest. Nastao kao posledica već rekoh čega... ja sam ga svesna tek kada se ispolji u formi bezosećajnosti. A nije uvek sa namerom, jednostavno ne prepoznajem uvek, ne umem da se izrazim, ne umem uvek da osetim.
Dok sam za sebe ultrasenzitivna.
U pitanju su dve različite vrste poremećaja, obično idu u suprotnostima.
 
To je emocionalni poremećaj, nije bolest. Nastao kao posledica već rekoh čega... ja sam ga svesna tek kada se ispolji u formi bezosećajnosti. A nije uvek sa namerom, jednostavno ne prepoznajem uvek, ne umem da se izrazim, ne umem uvek da osetim.
Dok sam za sebe ultrasenzitivna.
U pitanju su dve različite vrste poremećaja, obično idu u suprotnostima.

Napisah da nije klasifikovana kao bolest....mada izgleda da strucnjaci na tom polju ni sami nisu sigurni gde je klasificiraju...pa se pise o bolesti, poremecaju itd...
Posto na coveka ne gledam samo kao na fizicku pojavu (svako ima svoju energiju, duhovnu stranu koju treba redovito hraniti), taj problem posmatram i kao dusevnu bolest (odredjene dusevne bolesti su sa njom usko povezane, takodje telesne)
Verujem da ljudska psiha, emocije,... moraju da budu u ravnotezi kako bi pojedinac mogao da iskoristi svoje potenciale i zivi po izreci zdrav duh u zdravom telu.....

A bolest se deli na dve vrste koje opisah iznad...u oba slucaja vazi da osoba nije sposobna prepoznati svoja osecanja...itd...
Aleksitimija je moguca reakcija na disfunkcionalnu okolinu u detinjstvu...ali pretpostavljam da pojedinac mora da ima genetsku sklonost ka istoj (kad je primarna vrsta u pitanju)...okolina, neuroloski faktor samo podsticu njeno razvijanje...

P.s. To je samo moje misljenje...laik sam, pa ne bih da solim pamet...
 
"Čuvaj se čoveka koji nije kadar suzu da pusti."

šta to ustvari znači? kakav je to čovek?


Stara izreka. Tacna ali danas je ipak sve to malo komplikovanije. Usled nenormalne kolicine upliva emocija u nas svakodnevni zivot nasi emotivni perceptori jednostavno dodju do zagusenja i nastaje jedno stanje koje se slobodno moze nazvati stanjom duhovne smrti. Sada ne mora da znaci da je to stalno, mozda samo neko prolazi kroz tu fazu. Znam po sebi.

Zavisno od karaktera do karaktera coveka ali da, istina je da covek je sklon najgorim stvarima. Nema nista gore od nemogucnosti da se osecas da si ziv. Onda sve cinis da bih to promenio.

Ako covek namerno gusi svoje emocije, tvrdoglavo ubedjen da je tako jednostavno dobro ili ispravno ili kako god to on slepo zamisli, nastace najtezi dusevni poremecaji koji ce dovesti do najgoreg. Nije to neka velika filozofija, vec zapravo prosta stvar. Na kraju covek postane pohotna zver, samo podlozna zadovoljavanu primarnih potreba u vidu hrane, seksa i dominacije. A zver ne bira sredstva s kojim ce to i dobiti.
 
Napisah da nije klasifikovana kao bolest....mada izgleda da strucnjaci na tom polju ni sami nisu sigurni gde je klasificiraju...pa se pise o bolesti, poremecaju itd...
Posto na coveka ne gledam samo kao na fizicku pojavu (svako ima svoju energiju, duhovnu stranu koju treba redovito hraniti), taj problem posmatram i kao dusevnu bolest (odredjene dusevne bolesti su sa njom usko povezane, takodje telesne)
Verujem da ljudska psiha, emocije,... moraju da budu u ravnotezi kako bi pojedinac mogao da iskoristi svoje potenciale i zivi po izreci zdrav duh u zdravom telu.....

A bolest se deli na dve vrste koje opisah iznad...u oba slucaja vazi da osoba nije sposobna prepoznati svoja osecanja...itd...
Aleksitimija je moguca reakcija na disfunkcionalnu okolinu u detinjstvu...ali pretpostavljam da pojedinac mora da ima genetsku sklonost ka istoj (kad je primarna vrsta u pitanju)...okolina, neuroloski faktor samo podsticu njeno razvijanje...

P.s. To je samo moje misljenje...laik sam, pa ne bih da solim pamet...

Zato što je jako teško uopšte ustanoviti postojenje poremećaja... postoji tu još niz drugih faktora, koji utiču, prvi put čujem za genetski u slučajevima kada su emocionalni poremećaji u pitanju... ali celokupan uticaj i okoline, pa karakter, ne samo vaspitanje.

Ok, ali nemoj da pogrešno pretpostavljaš... ti pod predpostavkom već "smatraš" da je bolest u pitanju, pročitaj svoj prethodni post... to nije mišljenje, to je proizvoljno nabadanje.

Keo recimo, anksioznost, čak nije ni poremećaj, već stanje, a leči se. Osećaj koji se manifestuje nemirom, strahom, napetošću, u g+fazama, periodično, hronično, pa akutno, zavisno od stanja čoveka... Poenta je da je svako od nas osetio u nekom periodu života sve simptome ovog stanja, ali to ne znači da ima "stanje", poremećaj, ili bolest. Jednostavno, akumuliran stres... a ne reaguje svako isto na stresne situacije... ovo su posledice.
Može da i hbude i ne mora.

Laik sam i ja, ali se ne frljam sa psiho emotivnim stanjima...
 
Postoji dokaz za genetsku osnovu ...kao sto postoji dokaz i za uticaje iz okoline..itd. ..

Bolest je fizicko ostecenje u organizmu (organa, dela tela), cije su funkcije poremecene, promenjene....
S obzirom da postoji dosta teorija od strane strucnjaka o uzrocima aleksitimije (medju njima i dokaz za genetsku osnovu), mogu da preferiram bilo koju, verujem u nju, sve zajedno ili da ni jednu ne uzimam u obzir... isto kao sto mogu da verujem da su odredjene ispoljene bolesti posledica loseg zivotnog stila, navika, psihosocialnih faktora...moja stvar...a tema ja opsta (ne osecam se napadnuto, samo se nadovezujem), pa samim tim svako ima pravo da iznese svoje misljenje, makar ono bilo glupo, naivno...

Opste poznavanje odredjenih bolesti, simptoma i odredjenih izraza (mada ovde nema niceg strucnog pa se kao pravim pametna, jos manje se postavlja diagnoza forumasima), ne vidim kao frljanje sa psiho emotivnim stanjima, vec kao osnovu u razumevanju sebe, drugih, sveta oko nas...koje moze da bude pogresno, ispravno, prihvaceno na razne nacine od drugih ljudi..

Sa teme se povlacim, posto nemam vremena za silne prepiske a i zelim da se povucem sa foruma...
 
"Čuvaj se čoveka koji nije kadar suzu da pusti."

šta to ustvari znači? kakav je to čovek?
Čovjek koji ne može da (za)plače najmanje je bezosjećajan.Ipak,pored takvih se malo koja žena može da osjeća sigurno jer on nije u stanju da ispolji emociju čak ni kad ga preplavi,kad počne da ga guši,on je proguta.Mislim,emociju bilo koje vrste jer u tom i jeste problem.
Ako ne pusti suzu,teško će i da pusti riječ onu prijeko potrebnu..takvi ljudi ne znaju da kažu "Ostani" ili "Oprosti".Oni jednostavno,ne znaju da se izbore za ono za čim u dubini duše umiru..mogu da puste voljenu osobu da ode,bez pokušaja objašnjenja,bez truda jer njihova anestetičnost seže do blokade verbalnog .
Po prirodi(ne zalazim u razloge i uzroke) oni vjeruju da partner mora da zna šta on osjeća i kako se osjeća i da ne treba ni da riječ prozbori,a kamoli pusti suzu.
 
Čovjek koji ne može da (za)plače najmanje je bezosjećajan.Ipak,pored takvih se malo koja žena može da osjeća sigurno jer on nije u stanju da ispolji emociju čak ni kad ga preplavi,kad počne da ga guši,on je proguta.Mislim,emociju bilo koje vrste jer u tom i jeste problem.
Ako ne pusti suzu,teško će i da pusti riječ onu prijeko potrebnu..takvi ljudi ne znaju da kažu "Ostani" ili "Oprosti".Oni jednostavno,ne znaju da se izbore za ono za čim u dubini duše umiru..mogu da puste voljenu osobu da ode,bez pokušaja objašnjenja,bez truda jer njihova anestetičnost seže do blokade verbalnog .
Po prirodi(ne zalazim u razloge i uzroke) oni vjeruju da partner mora da zna šta on osjeća i kako se osjeća i da ne treba ni da riječ prozbori,a kamoli pusti suzu.

pa kakve veze imaju partneri i veze sa tim? pitanje je uopšteno, ne odnosi se samo na ljubavne veze... govori se o bilo kom čoveku, a ne o ljubavnom partneru :neutral:

i uostalom, to što si napisala nije nimalo tačno.
 
Čovjek koji ne može da (za)plače najmanje je bezosjećajan.Ipak,pored takvih se malo koja žena može da osjeća sigurno jer on nije u stanju da ispolji emociju čak ni kad ga preplavi,kad počne da ga guši,on je proguta.Mislim,emociju bilo koje vrste jer u tom i jeste problem.
Ako ne pusti suzu,teško će i da pusti riječ onu prijeko potrebnu..takvi ljudi ne znaju da kažu "Ostani" ili "Oprosti".Oni jednostavno,ne znaju da se izbore za ono za čim u dubini duše umiru..mogu da puste voljenu osobu da ode,bez pokušaja objašnjenja,bez truda jer njihova anestetičnost seže do blokade verbalnog .
Po prirodi(ne zalazim u razloge i uzroke) oni vjeruju da partner mora da zna šta on osjeća i kako se osjeća i da ne treba ni da riječ prozbori,a kamoli pusti suzu.

Ovo je tačno, tačno je i ostalo, ali je bold suštinski deo takvih ličnosti... Najmanje osećanja pokazuju onima do kojih im je stalo, i često su dela u suprotnosti sa onim što osećaju.
Možda "ne znaju" nije pravi izraz... jer ni svaki odnos nije isti. Uglavnom dolazi do blokada, čim se javi jača emocija, ali ako shvate da jedna reč može da spreči odlazak, možda će je izustiti. Naravno, neće reći: ostani, već uvijeno... opet očekujući da im druga strana "pročita misli".
Kada takva osoba ne gaji emociju prema nekome, prema njoj se ponaša se sasvim "normalno"... tačnije, onako kako bi trebalo.
 
Ovo je tačno, tačno je i ostalo, ali je bold suštinski deo takvih ličnosti... Najmanje osećanja pokazuju onima do kojih im je stalo, i često su dela u suprotnosti sa onim što osećaju.
Možda "ne znaju" nije pravi izraz... jer ni svaki odnos nije isti. Uglavnom dolazi do blokada, čim se javi jača emocija, ali ako shvate da jedna reč može da spreči odlazak, možda će je izustiti. Naravno, neće reći: ostani, već uvijeno... opet očekujući da im druga strana "pročita misli".
Kada takva osoba ne gaji emociju prema nekome, prema njoj se ponaša se sasvim "normalno"... tačnije, onako kako bi trebalo.

da i to sam primetila. definitivno emocije stvaraju neku blokadu kod tih ljudi i u principu stvarno je teško sa takvom osobom izaći na kraj
jer često može da se desi da te povredi ta 'hladnoća' kojom zrače. Nedodiri je to jako lepo opisala, sve što se tiče takvih ljudi.
 
ne znam, ja znam jednu osobu (razlog postavljanja teme) koja je dosta osećajna, ali kaže da ne može da pusti suzu i da mu to teško pada i voleo bi da može.
nema veze sa vaspitanjem ono 'muškarci ne plaču' nego jednostavno tako je. možda ima veze sa odrastanjem? otupi čovek?

Ja mislim do to pre ima veze sa tipom licnosti da li je neko ekstrovertan ili introvertan. Nema cak toliko ni veze sa tim da li neko ima emocije vec je u pitanju nacin na koji ih pokazuje.

Ne umem da placem. I kada placem, to je jako, jako retko i zbog neceg jako, jako bitnog. Toliko mi se puta desi da su mi suze u uglovima ociju, ali nikako da poteku. A nisam bezosecajna. Samo sve prezivaljavam reko zeludca. Kada se potresem (u manjoj ili vecoj meri, znaci ne mora da bude ne znam kakva tragedija) izgubim apetit. Desi mi se i da povratim od stresa. Ali da zaplacem, tesko. A volela bih da mogu. Nekako bi bilo jednostavnije.
 
Ako neko i u teškim trenucima ne uspeva da pusti suzu nemora uvek da znači da je manje emotivan od drugih,pošto svako tugu ispoljava na drugačije načine – neko kroz suze,a neko se jede u sebi van očiju javnosti.
Samo što u prvom slučaju dobijaš sažaljenje od drugih jer kroz suze svima stavljaš do znanja kako se osećaš,dok u drugom slučaju mnogi misle da je sve u redu i da nemaš nikakve probleme. :)

Karakter,poštenje,emotivnost i sve druge osobine upoznaju se na neki drugi način,a ponekad je potebno da pretekne mnogo vremena da bi se ustanovilo ko je kakav u stvari. :)
 

Back
Top