Zašto je važno biti u odnosu

Postoji nesto sto se zove evolucija, sve zivotinje koje subimale jak nag za opstankom su prezivele, a one koje nisu su izumrle.

Naucnici su na superkompjuterima pravili razne simulacije o ljudima, jedna od konstanti je da su u simulirani ljudi koji su razmisljali mnogo- izumrli.

Svidjalo se to nekom ili ne, svet je takav kakav jeste, muskarac je “programiran” da pokusava da bapravi potomstvo, a zena da izabere najmoguce bokjeg partnera da bi povecala sanse da potomstvo prezivi,
kriterijumi su razliciti kod razlicitih ljudi u razlicitim vremenima i civilizacijama, no princip je isti.
Prešli smo taj deo pravljenja potomstva koji nosi svoje zablude. Kreni dalje.
 
Trauma bonding + parazitiranje.
Rekao bih da je ovo karakteristika mentalno osakaćenje populacije

Svakome se desi, samo nije svako jak da to prizna.

Bilo bi lepo da je ovako, ali ...

Nedostaje referentna vrednost tj. neko ko je zaista zdrav/dobar da bi možda mogli da napravimo procenu samih sebe kakvi smo zapravo.
Ustvari, kada razmislim o ovome da nedostaje referentna vrednost, ustvari ne nedostaje, to je Hristos, zar ne? Po svim svojim postupcima, sa neosuđivanjem, ljubavlju itd. Ali je ili pogrešno shvaćen ili ljudima smeta da su stalno nesavršeni. Ili bi da sve usavrše brzo, ne prate ritam života li ne znam šta već
 
Ustvari, kada razmislim o ovome da nedostaje referentna vrednost, ustvari ne nedostaje, to je Hristos, zar ne? Po svim svojim postupcima, sa neosuđivanjem, ljubavlju itd. Ali je ili pogrešno shvaćen ili ljudima smeta da su stalno nesavršeni. Ili bi da sve usavrše brzo, ne prate ritam života li ne znam šta već
Mislim da nije, ako ništa baš iz razloga kako je završio?
Moralo bi da bude nešto balansirano?
 

Back
Top