Hrišćanstvo nije za svakoga pa ni za svaki narod.
Potrebno je da taj pojedinac i taj narod budu na nekom stepenu duhovnog i kulturnog razvoja.
Da bi se Hrišćanstvo ''primilo'' onako kako je trebalo da bude primljeno (od srca, od čiste duše, od ljubitelja Istine, od ljudi koji na svet gledaju otvorenih očiju...), najpre je bilo potrebno da ljudi usvoje monoteizam, pa potom da budu zavetovani starim zavetom, pa tek zatim, kada su sve to prošli, da shvate i prihvate Hrista. Islam je prema ovim stepenima razvoja naroda i pojedinaca nastao 6 vekova posle Hrista kao korak nazad u odnosu na Hrišćanstvo. Muhamed je shvatio da narod kome je propovedao jednog Boga nije zreo za Hrišćanstvo. Bolje je da se drži modela starog zaveta (direktivnih, naredbodavnih zapovesti, bez davanja slobode ljudskom duhu), i tako je i učinio.