Zašto ima toliko samaca u svetu?

:mrgreen:
nisam pratio temu Alimentacija, a napisala si "Ma ni jednom se nisam udala ! :lol:" u postu gde spominješ više dece.
Meni tako zvučalo , moja greška, nema veze , iako je jedan njemu BANJA , kao momak :ok:
Da znaš da ima u tome istine. Planski me je izabrao jer je video da sam samostalna, sposobna i jaka osoba, mislim relativno u odnosu na mnoge kad gledaš. I sad zaista on živi kao momak ! Plaća to što plaća, ima decu, svima priča kako sam dobra majka, ne želi ponovo da se ženi, sa decom putuje mnogo puta, uživa ko zna u čemu sve ne itd.. On i nije za brak, sam je to rekao mnogo puta. "Kad sa tobom koja si toliko tolerantna ja ne mogu, znači ni sa jednom neću moći", to je bila ta neka rečenica na kraju. Pametan je čovek koji uvidi svoja ograničenja i poštuje ih.
 
Види под ставком два.

Pogledajte prilog 1332380

Odricanje, požrtvovanje, žrtva - sve te reči prate negativan kontekst, da se neko muči. Uzmimo recimo Hrista koji se žrtvovao. Njega su mučili, nije mu bilo lako. Žrtva podrazumeva da ti nije lako, da ti je teško, jer se odričeš itd... Sve to govori da se mučiš. Zar to nije negativan kontekst?

Ali ukoliko nekoga voliš ni najmanje ne doživljavaš da se mučiš. Jer ako se mučiš, nešto s tim nije u redu. Mismim, niko te ne tuče, ne maltretira, ne bije, ne očekuje se da me neko maltretira psihički i fizički da bih se mučila i trpela. Ne. Sve je ok. Znači to malo svađa, prilagođavanja, kada nekoga voliš to ide kao pesma. Ali ako ne voliš, onda je sve užasno, teško, osećaš neku negativnu energiju itd. Eto to je negde ili nesporazum ili nerazumevanje u ovom kontekstu, msm što pišemo ti i ja na temi.
 
Odricanje, požrtvovanje, žrtva - sve te reči prate negativan kontekst, da se neko muči. Uzmimo recimo Hrista koji se žrtvovao. Njega su mučili, nije mu bilo lako. Žrtva podrazumeva da ti nije lako, da ti je teško, jer se odričeš itd... Sve to govori da se mučiš. Zar to nije negativan kontekst?

Ali ukoliko nekoga voliš ni najmanje ne doživljavaš da se mučiš. Jer ako se mučiš, nešto s tim nije u redu. Mismim, niko te ne tuče, ne maltretira, ne bije, ne očekuje se da me neko maltretira psihički i fizički da bih se mučila i trpela. Ne. Sve je ok. Znači to malo svađa, prilagođavanja, kada nekoga voliš to ide kao pesma. Ali ako ne voliš, onda je sve užasno, teško, osećaš neku negativnu energiju itd. Eto to je negde ili nesporazum ili nerazumevanje u ovom kontekstu, msm što pišemo ti i ja na temi.

Паула драга, и ти си се мучила када си се порађала са својом децом.
 
Ne znam, govorim iz svog iskustva. Samo sa par osoba sam neko vreme živela zajedno. I zaista mi to nije bilo teško. Naprotiv. Dok je bilo ljubavi ja sam htela tu da budu sa mnom. I koga volim želim da mi bude blizu. I nije mi teško ništa. I ne mogu da uđem u cipele tog nekoga ko misli da se pati... Ako se pati to je za mene razlog da se prekine taj odnos.
 
Žrtva recimo bi bila da moj dragi ostane recimo invalid. I postavlja se pitanje šta dalje. Ako ostanem sa njim to jeste neka žrtva jer je on neupotrebljiv u puno pogleda... To znači da ću patiti više ili manje, sve zavisi šta mu je. Zdrav i prav muškarac, ništa nikome ne fali, što bi se patili?
 
A ima i ljudi koji zapravo i ne znaju koga žele? mislim za vezu.

Imala je jedna moja poznanica planinarka svog psihoterapeuta. Dugo je bila sama. Onda joj je ova rekla da na jedna papir ispiše osobine koje treba da ima ta osoba da bi ona bila sa nekim u vezi. Sledeći put je došla sa spiskom na A4 strani. Terapeut je pogledala i rekla, pa ovakvih osoba ima na prste jedne ruke u Novom Sadu (gde živi). Dođite sledeći put sa spiskom ali nešto izbacite. I tako je ona u par iteracija izbacivala dok nije došla do par bitnih stvari. Par meseci posle toga je i našla nekoga. Možda se ide suviše široko? Šta znam.
Ima svega.
Koliko samih ljudi toliko razlicitih prica a kao sto sam rekla u sustini ne znam nikoga koji/koja bas zeli da bude sama (ne kazem da ih nema).
Imala sam prijateljica koje su imale taj period ali to je bio period ne ono zivotna odluka da ne zele nikoga za vezu samo seks.
Za muskarce ne znam, nisam cavrljala sa njima na tu temu.
 
Ima svega.
Koliko samih ljudi toliko razlicitih prica a kao sto sam rekla u sustini ne znam nikoga koji/koja bas zeli da bude sama (ne kazem da ih nema).
Imala sam prijateljica koje su imale taj period ali to je bio period ne ono zivotna odluka da ne zele nikoga za vezu samo seks.
Za muskarce ne znam, nisam cavrljala sa njima na tu temu.
Pa velika je razlika između žena koje su baš same i koje imaju decu.
Ima žena koje ne mogu zamisliti život bez da žive sa nekim partnerom. A nekima je dovoljno što imaju nekoga, tj decu.
Na kraju, ne određuje to samo naša odluka, već sam život. Neko traži ceo život pa ne nađe. A neko i ne želi da traži, pa mu se ljubav desi.
 
Pa velika je razlika između žena koje su baš same i koje imaju decu.
Ima žena koje ne mogu zamisliti život bez da žive sa nekim partnerom. A nekima je dovoljno što imaju nekoga, tj decu.
Na kraju, ne određuje to samo naša odluka, već sam život. Neko traži ceo život pa ne nađe. A neko i ne želi da traži, pa mu se ljubav desi.
Upravo.
Moja drugarica je bila u vezi 10 godina, lik raskinuo sa njom i ozenio drugu posle 2 meseca. I tako se ostaje sam...
Mislim mogla bih do sutra da pricam o varijacijama zasto je neko sam.

I to sto kazes ko ima decu jednostavno vec drugacije dozivljava vezu, pogotovo razvedeni muskarci. Imaju decu, neku obavezu i vise im ne pada da imaju uglavnom nista ozbiljnije u zivotu. Malo kresa tamo, vamo...Pratilja za ovo ono...i srecni.
 
Na kraju, ne treba postavljati stvari da je to nešto negativno. Kod nas postoji to da se nameće šablon da se mora imati neko. I svako ko je sam stalno kuka u vezi sa tim. Mnogo njih pada u depre zbog toga. Pozitivan stav je da naučiš da živiš sa tim i onda će moguće i doći to nešto što priželjkuješ. Ugalvnom, ništa se na silu ne osvaja.

Geldala sam jedan film davno, francuski, o francuskinji koja osećajući da gubi muža ulazi u depresiju, nameće mu se, svađa se, teška situacija... prosto čini joj se da ako ostane sama da će umreti. To se i desi, on ode, čak bude sa drugom. Ona morajući to stanje da prevaziđe, prvo ne izčazi iz kuće, da bi kasnije sa prijateljicama, pa fitnes, pa putovanja, pa posao itd i potpuno se žena nađe negde. Shvati da MOŽE. Film se završava tako što joj se taj muž vraća. Ali sada su oni par, drugačiji, ali funkcionalan. Znači, ne mogu se stvari siliti, i pod dva, može lepo da živi sa nekim onaj ko može lepo da živi i sam, znači zadovoljna osoba sama sa sobom. Sve drugo je lepljenje i dovodi često do konflikta.
 
Ne idealizujem nego zna šta je porodica, Majka, otac, deca i eventualno baba i deda ako ljudi žive u kući. Znači život u jednom stanu, u jednoj kući, u jednom prostoru pod jednim krovom. Sve ostalo su najobičnije gluposti i pomodarstva po meni.

Vidis, to sto ti tvrdis da je porodica, a sve drugo "najobicnije gluposti i pomodarstva", je apsolutno tacno - ali samo je tacno za tebe :)
Da bi bolje razumeo sta je normalno, a sta glupost i pomodarstvo, moras da shvatis da je to licna perspektiva.

Jedina univerzalno normalna stvar je sreca. Dakle da ljudi budu srecni.
Neko je uvideo da ce biti srecan ako je samac. Neko ako ima porodicu kao sto je ti opisujes. Neko ako ima neku drugaciju porodicu. I tako dalje....

Ako za tudju srecu tvrdimo da je glupost i pomodarstvo, onda smo losi ljudi.
 
Vidis, to sto ti tvrdis da je porodica, a sve drugo "najobicnije gluposti i pomodarstva", je apsolutno tacno - ali samo je tacno za tebe :)
Da bi bolje razumeo sta je normalno, a sta glupost i pomodarstvo, moras da shvatis da je to licna perspektiva.

Jedina univerzalno normalna stvar je sreca. Dakle da ljudi budu srecni.
Neko je uvideo da ce biti srecan ako je samac. Neko ako ima porodicu kao sto je ti opisujes. Neko ako ima neku drugaciju porodicu. I tako dalje....

Ako za tudju srecu tvrdimo da je glupost i pomodarstvo, onda smo losi ljudi.
I kako neko ko živi sam može biti srećan? Nije on sam, već verovatno ima nekog sa kim ne živi zajedno, ali računa na njega kao na partnera. Po meni su to najobičnije kukavice. Ili budi totalno sam kada si toliko jak ili zasnuj porodicu i živi kao sav normalan svet što je do skora živeo. Sve ostalo je samo iznalaženje razloga da se opravda ljudska slabost. A ima tu i dosta sebičnosti kod takvih osoba.
 
I kako neko ko živi sam može biti srećan? Nije on sam, već verovatno ima nekog sa kim ne živi zajedno, ali računa na njega kao na partnera. Po meni su to najobičnije kukavice. Ili budi totalno sam kada si toliko jak ili zasnuj porodicu i živi kao sav normalan svet što je do skora živeo. Sve ostalo je samo iznalaženje raloga da se opravda ljudska slabost.

Prvo, ne bih to nazvao slaboscu, vec licnom preferencijom. Zasto opet tvrdis da je normalan svet samo onaj ko je zasnivao porodicu?

Delujes mi kao neko sirokog uma, ko moze lako da zamisli da postoje ljudi koje razlicite stvari ispunjavaju, i razlicite stvari im daju smisao zivota.

A drugo, cak i da je neko slab - zar ga to cini manje vrednim covekom? Hocemo li sve sa nekim ljudskim slabostima da lincujemo, ili obelezimo nekim zigom?

Zasto je problem postovati neciju odluku za nacin zivota?
Zasto je problem pustiti nekoga da bude srecan onako kako on smatra da je srecan?
 
Šta mislite zašto sve ima više samacu u svetu i kod nas? Kad se pogleda koji su stanovi najskuplji po kvadraturi dođe se do zaključka da su to garsonjere ili jednosobni stanovi. Zašto se ljudi sve više otuđuju i usamljuju? Govorim ovde o ljudima koji nikada nisu zasnovali porodicu ili su se razveli od svog parnera. Ne govorim o ljudima koji su sticajem okolnosti ostali sami u životu, odnosno onima kojima je preminuo parner. Zašto je nastala epidemija samaca u svetu?

 
Zasto opet tvrdis da je normalan svet samo onaj ko je zasnivao porodicu?
Normalan svet je onaj koji je pokušao ili pokušava da zasnuje porodicu ili je zasnuo.
A drugo, cak i da je neko slab - zar ga to cini manje vrednim covekom?
Pa problem je što se ljudi koji žive tako predstavljaju kao nezavisne i samostalne ličnosti, a ovamo čim je frka idu partneru pod noge.
Zasto je problem postovati neciju odluku za nacin zivota?
Ćaskamo, ništa više.
 
Normalan svet je onaj koji je pokušao ili pokušava da zasnuje porodicu ili je zasnuo.

Pa problem je što se ljudi koji žive tako predstavljaju kao nezavisne i samostalne ličnosti, a ovamo čim je frka idu partneru pod noge.

Ćaskamo, ništa više.

Kako god, samo nije lepo nazivati nekoga nenormalnim jer ne razmislja isto kao ti, i ne ispunjavaju ga iste stvari kao tebe :)
 
Ima svega.
Koliko samih ljudi toliko razlicitih prica a kao sto sam rekla u sustini ne znam nikoga koji/koja bas zeli da bude sama (ne kazem da ih nema).
Imala sam prijateljica koje su imale taj period ali to je bio period ne ono zivotna odluka da ne zele nikoga za vezu samo seks.
Za muskarce ne znam, nisam cavrljala sa njima na tu temu.
i onda se cude sto su samohrane majke i razvedene i olupane i babadevojke i isfrustrirane zenetine prinudjene na kompromise sa svojim stavovima
 
Kako god, samo nije lepo nazivati nekoga nenormalnim jer ne razmislja isto kao ti, i ne ispunjavaju ga iste stvari kao tebe :)
Slušaj, danas je zbog interneta lako stupiti u kontakt sa neko drugom osobom. Ti ,,samci" koji imaju partnere sa kojima ne žive, dopisuju se i stupaju u kontakte sa osobama suprotnog pola, a čim je frka hrle partneru u zagrljaj. Licemerstvo najobičnije. Zato i kažem iskrenije biti sam nego glumiti ,,samca". Frederiče, pa i ja prošao tu školu kao i ti, jeste da sam mlađi, ali nisam ja sa mamom i tatom ceo život živeo niti sada živim.
 
I kako neko ko živi sam može biti srećan? Nije on sam, već verovatno ima nekog sa kim ne živi zajedno, ali računa na njega kao na partnera. Po meni su to najobičnije kukavice.
A da malo prestaneš da provociraš?
Ili budi totalno sam kada si toliko jak ili zasnuj porodicu i živi kao sav normalan svet što je do skora živeo.
Znači okarakterišeš ljude kao nenormalne? To je uvreda za mnoge ovde.
Sve ostalo je samo iznalaženje razloga da se opravda ljudska slabost. A ima tu i dosta sebičnosti kod takvih osoba.
Jeltako
 

Back
Top