Pozdrav za sve! 
Imam jedan problem i zamolio bih vas da me posavetujete kako i sta da uradim.
Ovako, imam 17 godina i svidja mi se jedna devojka koju jos nisam upoznao i vidjam je samo mozda jednom dnevno u hodniku skole. Naime, jos proslog meseca smo se sretali rano ujutru kada idemo u skolu, svaki dan, jer nam se poklopio raspored casova tako da pocinju u isto vreme a sada je drugacije, prvih par puta nisam ni obracao paznju ali kasnije sam ukapirao da nam se ustvari srecu pogledi, dok nisam shvatio da mi se u stvari svidja, ali ni da ona nije bas skroz ravnodusna.
Ali sta je problem. Ja nikada nisam imao devojku niti sam ikada nekoj devojci priznao, to jest rekao da mi se svidja i plasim se da bi to mogao da bude problem. Ne izlazim cesto, a ni ona, tek mozda jednom u dve sedmice prosetam sa drugarima kroz grad i to je to, ali nju ne vidjam nikad, verovatno jer joj je kuca van grada kao i meni, samo stanujem zbog skole. Dodao sam je za prijatelja na Facebooku i to smatram nekim pocetkom. Ono sto mogu da primetim je da je prilicno tiha ali uvek nasmejana i pre svega kulturna sto je za mene jedan veliki plus jer ni u ludilu ne bih bio u vezi sa devojkom koja psuje vise od mene a takvih je mnogo danas (salim se samo
). Verujte da bih imao sanse sto se tice mog fizickog izgleda i ponasanja, puno vodim racuna o svom izgledu, oblacenju itd. Ono sto mi je dosta osoba reklo je da mi zavide na "drzanju" o kojem posebno vodim racuna. Idem u teretanu vec par godina. Po ponasanju mislim da sam ok al' to je na drugima da procene. Ali da ne ispadne da hvalim sebe hvalicu nju. Jednom recju SAVRSENA! Ima sve ono sto bi svako normalan pozeleo. Prelep osmeh, gradju, lice i ono glavno, ima "to nesto" sto sam odmah video u njoj video. Cesto nam se pogledi susrecu kada se vidimo i svaki put su mi osecanja jaca. E sad, ona ima 15 godina i plasim se da to ne stvara mozda neku prepreku? Znam da sam stariji od nje samo dve godine ali mene tada uopste nije zanimala veza jer sam to gledao samo kao "obavezu".
Ali evo i glavnih problema, ja sam do sad bio bas ludo zaljubljen u devojku koja zivi daleko od mene, upoznao sam je prosle zime i odlepio za njom maksimalno, ali kao sto sam rekao daljina je cinila svoje a znam i da sam se ja njoj svidjao, cak mi je na neki nacin nagovestavala ali ja nisam imao hrabrosti da ucinim prvi korak. Ona takodje ima "to nesto" koje se potpuno razlikuje od druge devojke i vise mi se cak dopada. Cujemo se preko fejsa ali to je cinilo stvar samo jos gorom, plakao sam cesto zbog nje jer sam vise od svega zeleo da pokusamo vec jednom da budemo zajedno makar i na daljinu. Bas sam se bio unistavao i izjedao zbog toga, poceo sam i da pijem i da pusim ali sam brzo ostavio oba djubreta jer sam shvatio da mi je lakse samo da placem. Vezao sam se emotivno za nju vise nego sto treba.
Mislio sam da je nikada necu zaboraviti i zavoleti drugu, ali eto, sad ce godinu dana otkada je nisam video svojim ocima i dogodilo se da mi se svidi druga, ali sada ne znam sta hocu... Imam mogucnost da zavrsim zapoceto i probam ljubav "na daljinu" ili da pokusam nesto novo i totalno drugacije. Verujte da sam na sredini, dosta lepih trenutaka delim sa prvom devojkom zato mislim da su mi osecanja ka njoj jos uvek jaca. Ali sve jedno, za oba slucaja ce mi trebati hrabrosti koje ja bas i nemam niti ima predstavu sta bih i kako uradio. Ono sto je zajednicko kod obe je to sto su vec zaljubljene, to sam zakljucio po objavama na Fejsbuku, naravno ne znam da li je to istina ali logicno je da jeste i to me malo muci...
Valjda nista nisam zaboravio.
Sta mi je ciniti? Sa bilo kojom od njih dve bih mogao, ali kako da se upoznam, da kazem, da uradim prvi korak? Pomozite mi da se odlucim i recite mi jesam li normalan? Msm, zbog toga sto sam zaljubljen u dve odjednom i jel se kad vama dogodila slicna situacija?
Hvala!

Imam jedan problem i zamolio bih vas da me posavetujete kako i sta da uradim.
Ovako, imam 17 godina i svidja mi se jedna devojka koju jos nisam upoznao i vidjam je samo mozda jednom dnevno u hodniku skole. Naime, jos proslog meseca smo se sretali rano ujutru kada idemo u skolu, svaki dan, jer nam se poklopio raspored casova tako da pocinju u isto vreme a sada je drugacije, prvih par puta nisam ni obracao paznju ali kasnije sam ukapirao da nam se ustvari srecu pogledi, dok nisam shvatio da mi se u stvari svidja, ali ni da ona nije bas skroz ravnodusna.

Ali sta je problem. Ja nikada nisam imao devojku niti sam ikada nekoj devojci priznao, to jest rekao da mi se svidja i plasim se da bi to mogao da bude problem. Ne izlazim cesto, a ni ona, tek mozda jednom u dve sedmice prosetam sa drugarima kroz grad i to je to, ali nju ne vidjam nikad, verovatno jer joj je kuca van grada kao i meni, samo stanujem zbog skole. Dodao sam je za prijatelja na Facebooku i to smatram nekim pocetkom. Ono sto mogu da primetim je da je prilicno tiha ali uvek nasmejana i pre svega kulturna sto je za mene jedan veliki plus jer ni u ludilu ne bih bio u vezi sa devojkom koja psuje vise od mene a takvih je mnogo danas (salim se samo

Ali evo i glavnih problema, ja sam do sad bio bas ludo zaljubljen u devojku koja zivi daleko od mene, upoznao sam je prosle zime i odlepio za njom maksimalno, ali kao sto sam rekao daljina je cinila svoje a znam i da sam se ja njoj svidjao, cak mi je na neki nacin nagovestavala ali ja nisam imao hrabrosti da ucinim prvi korak. Ona takodje ima "to nesto" koje se potpuno razlikuje od druge devojke i vise mi se cak dopada. Cujemo se preko fejsa ali to je cinilo stvar samo jos gorom, plakao sam cesto zbog nje jer sam vise od svega zeleo da pokusamo vec jednom da budemo zajedno makar i na daljinu. Bas sam se bio unistavao i izjedao zbog toga, poceo sam i da pijem i da pusim ali sam brzo ostavio oba djubreta jer sam shvatio da mi je lakse samo da placem. Vezao sam se emotivno za nju vise nego sto treba.

Valjda nista nisam zaboravio.

Hvala!
