zajednicka kasa?

E ova tema me je stvarno zainteresovala.
Apsolutno sam za zajednicki budzet.
Kada smo se vencali, moja zena nije radila, bila je student. Ja sam imao pristojnu platu. Od samog pocetka, sve pare koje se po bilo kom osnovu zarade, su oboma na raspolaganju. Bez obzira sta kome treba. Sada ja zaradjujem mnogo vise od supruge, mada ni ona nije bas lose, ali mi i dalje na pamet ne pada da se bilo sta deli. Pozajmljivanje jedno drugom - sto se mene tice je totalna budalastina. Pa ako bih zeleo tako, sta ce mi zivotni drugar, nasao bih cimerku, pa teraj dok moze i ima para...
Gluposti Ne mogu da zamislim da mi redovno vraca rate.... I odmah da kazem, ne znam za sta bi mi to trebao neki MOJ budzet? Kada mi bilo sta zatreba, a ima para, to i utrosim ako zelim, ne pitam nikoga. Isto vazi za moju suprugu. Ne mogu da zamislim da me pita za svaku bluzu, obucu, izlazak sa drugaricama, tank benzina - sta god....

Ovde se izgleda radi o tome da bi neki i da stisnu i da (zna se vec sta).
Neko kaze, "ako zelim nesto skupo, kupicu sebi, da ne moram da zavisim od muza" - pobogu, pa i da imas zajednicki ili odvojen budzet, kupovaces ono sto mozes i sto treba. Nece neko valjda da kupi sebi nesto sto onaj drugi ni u snu ne moze, samo zato jer imas veliku platu a on malu? Ili ces gledati samo da kupis sebi ono sto TVOJ budzet dozvoljava, a za ostatak moljakas muza/zenu.. Katastrofa od braka....!

Ali, ti bizarni detalji su van svake elementarne logike zajednistva, i sot je najvaznije - ljubavi i dvoje drugara na zivtnom putu, kjojom idu ZAJEDNO i savladavaju ZAJEDNO sve teskoce, odgajaju decu ZAJEDNO, jedu iz ZAJENDICKIH tanjira, spavaju u ZAJEDNICKOM krevetu, i raduju se ZAJEDNO svemu lepome - a onda - eeeeee a pare su MOJE bre!

Rekoh, ne zalim se na primanja, ali mi ni na pamet ne pada da zabranim supruzi da sebi kupi ono sto zeli, i sto se naravno moze, prema kucnom budzetu. Ako je nesto od znacaja za celu porodicu, dogovorimo se ocas posla.
Dok sam na putu, raspolaze mojim racunom bez problema, sto mi je tako savrseno normalno, da jednostavno ne razumem o cemu se ovde prica.
E sad, ako ce neki supruznik da, zbog toga sto raspolaze racunima, da spiska sve pare, pa posle nema, to je vec stvar zivota i zajednistva i inteligencije istoga

Nepojmljivo mi je da imamo odvojene racune. Pa to je zena koju obozavam, to je moj najbolji drug, osoba u koj imam neograniceno poverenje, neko sa kim sam dobio dvoje predivne dece, imao zivot kojeg bih iznova ponovio jos milion puta od prvog do zadnjeg dana, ona je neko ko mi je najvazniji na svetu posle dece, za nju bih dao zivot istog sekunda! - i da sa druge strane kazem, ovo je draga, ljubavi MOJE! - a ti draga ljubavi ako ti treba POZAJMICU ti, cak ti ni kamatu necu uzeti.
Pa zar sa njome da kad mi vraca pare, lepo sednem pa ih prebrojim zadovoljno smotam, stavim u dzep i kazem da kad joj treba nova pozajmica, neka mi se slobodno obrati?!!! Neverovatno! Pa radim za decu i nju! I ona isto, a to sto manje zaradjuje, najmanje je vazno, mi smo PORODICA i VOLIMO se. Jos se nije desilo da imamo problema sto se novca tice, sve je zajednicko, od kreveta, preko stana pa do para, i da vidite - nista nam ne fali, mnogo godina.
Sama pomisao da joj ja POZAJMIM novac, je za mene zastrasujuca! Pa time bih je totalno ponizio, nepopvratno joj pokazao da je manje vredna, zgazio sve sto smo godinama gradili? Zamisljam sliku kako se uvece sklupca kod mene a onda me moli da joj POZAJMIM pare? Strahota, nezamislivo! Ponizavajuce!
A kako da joj platim sto na sebe uzima ofroman deo posla, samo da bih ja lakse radio, kako da joj platim sve ono sto je skuvala za mene, sve one sate provedene u rmbanju, dok sam ja cirao strucnu literaturu i pisao programe, kako da joj platim sve sate bez mene kad sam radio ili bio na putu, koje su to pare da joj se oduzim sto mi je pruzala ogromnu podrsku kad je bilo tesko, koju banku da orobim pa daj joj platim sto mi je svaki dan cinila punim vrednosti, vec samim svojim pristvom, kako da se oduzim za sve ono sto mi je pomagala, i za mene uradila? Ako bih to mogao, tek tada bih mogao da pokusam da shvatim nekogfa ko zeli odvojene budzete... Ali ne bih mogao ni tada da razumem...

Nasu energiju nismo utrosili na gledanje ko koliko zaradjuje, vec kako da ucinimo da onom drugom svaki bogovetni dan bude sto lepsi, u tom smislu i pare su trosene kada je trebalo i kome je trebalo i kada ima. Ja sam presretan kad supruga i cerka bazaju po gradu i sebi kupuju sitnice i krupnice, poduboko zdiruci u MOJ (cus - moj?) deo zarade!

Znaci sve moze biti zajendicko, sem para?
Ili sam ja mozda budala, staromodan/novomodan ili uopste nisam nizasta, nikakav (mozda ni muskarac prav)... sta znam, ali mnogo mi je lepo ovako kako jeste.
Kakvi deljeni budzeti pobogu? Pa ne zivim sa poslovnim partnerom, vec sa zenom koju neizmenrno volim - ali pare - nedam?
Znam samo da to ne bih podneo..... Bez moje supruge i dece, nikakve mi pare ne bi bile vazne.....
Pa pa.... kako je neko mogao ovakvog da te banuje.
Koji sklop licnosti ne oseti dobrog coveka.....
Eto patio sam sam za Galinijem i sad cu da patim ko' patka i za tobom :roll:

Nista, cuvaj tu zenu i decu i uzivaj gde god da si :*
 
@codemaker
Jesam zakasnila sa porukom godinu dana, ali... Prvi put pisem, a citam godinama forum. Ali ovo nisam mogla da ne kazem: svako dobro Tebi i Tvojima. Vidim da ljubavi, novca i pameti imate. Neka Vam da dragi Bog zdravlja i svako dobro i napredak. Porodici kao sto je Vasa i treba dati, zato sto znate sta imate i to cenite.
 
Codemaker, od rijeci do rijeci potpisujem!

Oboje radimo, on realno zaradi vise, desavalo se i da ja zaradim vise ponekad... Ali to nikad nije bilo moje ili njegovo nego nas novac. Kada znamo da cemo on ili ja imati vanredne prihode kazemo "Ovog mjeseca dobijamo jos...". Znaci ne DOBIJAS ili DOBIJAM. Nego doijamo oboje!
Dogovaramo se oko vecih troskova - ormani, novi tv, masina za ves, za sudje... I to ne zato sto ja to zelim, on ne zeli i obrnuto, nego malo ekonomisemo, pratimo kako bi bilo najbolje itd...
 
Posto si me vec pomenula, imam pravo na repliku :)

Da, ja jesam bogat. Imati zenu poput moje i sa njom dobiti dvoje dece... Pa samo imati nju za zenu je bogatstvo ogromno a jos kad mi ona podari dvoje dece, to je umnozeno bogatstvo za mene, koje se nicim ne moze meriti.
Da, jesam bogat, svakako, prebogat :)

Sto se tice pitanja da li razumem zasto moja supruga trosi novac, tesko mi je da odgovorim. Prosto zbog toga, jer je to zapravo srz onoga kakav je nas zajednicki zivot: ne trosi zena, trosimo MI. Pa meni je veca radost ka ona SEBI kupi nesto, nego verujem njoj samoj.... Naravno, ako pri tome ostane para da bar platimo komunalije i meni novine svaki dan.. :)
Ako to mozes da razumes sta hocu da kazem, onda sam ti odgovorio....

Posto smo oboje privatnici, radno vreme nam je kad hocemo i koliko hocemo ili treba a i primanja su prema uspehu u poslu. Dakle, nemamo neke redovne mesecne prihode.
Dovlacimo kamionima kuci dzakove para, uglavnom nocu da nam komsije ne zavide suvise. Medjutim, te dzakove para imamo oboje pravo da premestamo, vagamo, brojimo i divimo se novcanicama i niko tu nema nikavu prednost.
Moji dzakovi su uvek veci od njenih ali to nikome od nas nije smetalo a kamoli predstavljalo neku prednost na terenu. Nema faulova ili namestanja ofsajd zamki, sve se odvija na nivou apsolutnog poverenja.

Iz zajednicke kase, plati se sve sto mesecno treba, podmire se svi tekuci troskovi. Zajednicke su nam sve kartice svih racuna (duplikati) i to je sva mudrolija.
U toku meseca se dese razne kupovine i troskovi, ali je to sve u skladu sa prihodima. Naravno da bih se gadno zaprepastio kad bi trebalo da odemo na veceru a zenica mi draga maznim glasom saopsti da mozemo doduse na veceru ali necemo imati da platimo, jer je upravo danas nasla na rasprodaji lokomotivu sa 4 vagona, u bescenje prodavali, pa je eto kupila 3 kompozicije.... stvarno je bilo jeftino...

Nikada nisam postavio u zivotu pitanje zasto je nesto kupila ili me je neko pitao zasto sam nesto kupio. Uopste ne razumem zapravo u cemu je tu problem. Ako zivimo u braku, jesu li te pare zajednicke ili ne? Ako neko kaze da nisu, onda se moje shvatanje braka i toga sto kaze da nisu zajednicke pare, debelo, ali bas debelo razlikuju, to je sve...

Zivimo slobodan zivot u kom je raspolaganje zajednickim parama samo jedan vrlo mali deo naseg zajendickog zivota. Ne zelimo time da se opterecujemo, sta je moje sta je njeno, na pamet nam ne pada. Imamo preca posla u zivotu i vrednije stvari da delimo:
- Jutro
- letnji pljusak
- cerkinu prvu suzu kad je raskinula sa deckom
- sinov polozeni vozacki
- jednu ponovo rasplamsalu noc kao secanje na mladost
- moj dobar rezultat nakon posete kardiologu
- jesenja popodneva sami u kuci citamo i oboje se guramo na malom kaucu, ali tako volimo i jos me cacka nocnim palcem
- poljupce.

To su stvari koje nas zanimaju i kojima se radujemo u zivotu. Novac je samo zajednicko sredstvo koji nam omogucava da se posvetimo jedni drugima a ne razlog naseg zivljenja. Dok ima i jedan dinar za mene, bice po 25 para za svakog od nas. Tacka

Zbog toga nam je neko deljenje nekakvih kasa, dzakova, racuna ili fondova potpuno strano, i verovatno i zbog toga sam mnogo bogat covek, jer nikad nisam siguran kad ce zena ili cerka da "fasuju" neku novinu.
A svakako, puno mi je srce kad se obe vrate nasmejane, vidim ih kako izlaze iz kola, nesto cucore, vidim da su bile i kod frizera, a neke kese izvlace iz gepeka, sve nesto pricajuci kao da se nisu videle 2 godine...
Gledam ih onako lepe, a srce hoce da izleti iz grudi od srece. To je svo moje bogatsvo

I sta sad da delim?

Savrseno!
 
Kod nas sve pare idu u zajedničku kasu, pa ja raspolažem njima (uz dogovor sa drugom stranom), jer smo se uverili da ja to umem bolje i imam više strpljenja za planiranje. Ipak, svako ima izvesnu sumu samo za sebe.
 
Original postavio codemaker
E ova tema me je stvarno zainteresovala.
Apsolutno sam za zajednicki budzet.
Kada smo se vencali, moja zena nije radila, bila je student. Ja sam imao pristojnu platu. Od samog pocetka, sve pare koje se po bilo kom osnovu zarade, su oboma na raspolaganju. Bez obzira sta kome treba. Sada ja zaradjujem mnogo vise od supruge, mada ni ona nije bas lose, ali mi i dalje na pamet ne pada da se bilo sta deli. Pozajmljivanje jedno drugom - sto se mene tice je totalna budalastina. Pa ako bih zeleo tako, sta ce mi zivotni drugar, nasao bih cimerku, pa teraj dok moze i ima para...
Gluposti Ne mogu da zamislim da mi redovno vraca rate.... I odmah da kazem, ne znam za sta bi mi to trebao neki MOJ budzet? Kada mi bilo sta zatreba, a ima para, to i utrosim ako zelim, ne pitam nikoga. Isto vazi za moju suprugu. Ne mogu da zamislim da me pita za svaku bluzu, obucu, izlazak sa drugaricama, tank benzina - sta god....

Ovde se izgleda radi o tome da bi neki i da stisnu i da (zna se vec sta).
Neko kaze, "ako zelim nesto skupo, kupicu sebi, da ne moram da zavisim od muza" - pobogu, pa i da imas zajednicki ili odvojen budzet, kupovaces ono sto mozes i sto treba. Nece neko valjda da kupi sebi nesto sto onaj drugi ni u snu ne moze, samo zato jer imas veliku platu a on malu? Ili ces gledati samo da kupis sebi ono sto TVOJ budzet dozvoljava, a za ostatak moljakas muza/zenu.. Katastrofa od braka....!

Ali, ti bizarni detalji su van svake elementarne logike zajednistva, i sot je najvaznije - ljubavi i dvoje drugara na zivtnom putu, kjojom idu ZAJEDNO i savladavaju ZAJEDNO sve teskoce, odgajaju decu ZAJEDNO, jedu iz ZAJENDICKIH tanjira, spavaju u ZAJEDNICKOM krevetu, i raduju se ZAJEDNO svemu lepome - a onda - eeeeee a pare su MOJE bre!

Rekoh, ne zalim se na primanja, ali mi ni na pamet ne pada da zabranim supruzi da sebi kupi ono sto zeli, i sto se naravno moze, prema kucnom budzetu. Ako je nesto od znacaja za celu porodicu, dogovorimo se ocas posla.
Dok sam na putu, raspolaze mojim racunom bez problema, sto mi je tako savrseno normalno, da jednostavno ne razumem o cemu se ovde prica.
E sad, ako ce neki supruznik da, zbog toga sto raspolaze racunima, da spiska sve pare, pa posle nema, to je vec stvar zivota i zajednistva i inteligencije istoga

Nepojmljivo mi je da imamo odvojene racune. Pa to je zena koju obozavam, to je moj najbolji drug, osoba u koj imam neograniceno poverenje, neko sa kim sam dobio dvoje predivne dece, imao zivot kojeg bih iznova ponovio jos milion puta od prvog do zadnjeg dana, ona je neko ko mi je najvazniji na svetu posle dece, za nju bih dao zivot istog sekunda! - i da sa druge strane kazem, ovo je draga, ljubavi MOJE! - a ti draga ljubavi ako ti treba POZAJMICU ti, cak ti ni kamatu necu uzeti.
Pa zar sa njome da kad mi vraca pare, lepo sednem pa ih prebrojim zadovoljno smotam, stavim u dzep i kazem da kad joj treba nova pozajmica, neka mi se slobodno obrati?!!! Neverovatno! Pa radim za decu i nju! I ona isto, a to sto manje zaradjuje, najmanje je vazno, mi smo PORODICA i VOLIMO se. Jos se nije desilo da imamo problema sto se novca tice, sve je zajednicko, od kreveta, preko stana pa do para, i da vidite - nista nam ne fali, mnogo godina.
Sama pomisao da joj ja POZAJMIM novac, je za mene zastrasujuca! Pa time bih je totalno ponizio, nepopvratno joj pokazao da je manje vredna, zgazio sve sto smo godinama gradili? Zamisljam sliku kako se uvece sklupca kod mene a onda me moli da joj POZAJMIM pare? Strahota, nezamislivo! Ponizavajuce!
A kako da joj platim sto na sebe uzima ofroman deo posla, samo da bih ja lakse radio, kako da joj platim sve ono sto je skuvala za mene, sve one sate provedene u rmbanju, dok sam ja cirao strucnu literaturu i pisao programe, kako da joj platim sve sate bez mene kad sam radio ili bio na putu, koje su to pare da joj se oduzim sto mi je pruzala ogromnu podrsku kad je bilo tesko, koju banku da orobim pa daj joj platim sto mi je svaki dan cinila punim vrednosti, vec samim svojim pristvom, kako da se oduzim za sve ono sto mi je pomagala, i za mene uradila? Ako bih to mogao, tek tada bih mogao da pokusam da shvatim nekogfa ko zeli odvojene budzete... Ali ne bih mogao ni tada da razumem...

Nasu energiju nismo utrosili na gledanje ko koliko zaradjuje, vec kako da ucinimo da onom drugom svaki bogovetni dan bude sto lepsi, u tom smislu i pare su trosene kada je trebalo i kome je trebalo i kada ima. Ja sam presretan kad supruga i cerka bazaju po gradu i sebi kupuju sitnice i krupnice, poduboko zdiruci u MOJ (cus - moj?) deo zarade!

Znaci sve moze biti zajendicko, sem para?
Ili sam ja mozda budala, staromodan/novomodan ili uopste nisam nizasta, nikakav (mozda ni muskarac prav)... sta znam, ali mnogo mi je lepo ovako kako jeste.
Kakvi deljeni budzeti pobogu? Pa ne zivim sa poslovnim partnerom, vec sa zenom koju neizmenrno volim - ali pare - nedam?
Znam samo da to ne bih podneo..... Bez moje supruge i dece, nikakve mi pare ne bi bile vazne.....


Bravo
pravo razmisljanje
u braku si svesno, voljno i zeljno predpostavio ja onome mi pa je tako u svemu na celu sa kasicom prasicom
:P:P:P:P:lol::lol:
 
Dragi moji,
od skora sam u braku i imam nedoumicu oko "zajednickih finansija". Kako ste vi resili taj "problem" sa vasom lepsom polovinom, dal su pare na gomili, dal se dogovarate ko sta placa od komunalija i sl. Bitno da napomenem je da sam ja razveden, zivim sa decom, dobijam alimentaciju od bivse supruge, sadasnja radi, ali ne znam kako da se postavim po pitanju "njenih finansija"!?!?!?

Puno Vam tenkju!!!!
 
prvo što mi pada na pamet je--- sve pare na gomilu pa od toga da se plati struja, telefon internet , voda, hrana i higijena
deo para da se odvoji deci šta treba za školu, odeću, džeparac i ostalo šta im treba
a deo da ima svako od vas kao džeparac (ono--cigare, šminka i ostala sitna zadovoljstva)

samo da pitam --kako ste do sad delili (ne znam kako drugačije da se izrazim) finansije i kako je to funkcionisalo?
 
Alimentaciju zaboraviti kao zajednicke pare i trositi na decije potrebe (odeca, obrazovanje, knjige, igracke, pozoriste, trt mrt)
Plate na gomilu, pa placanje racuna i svega ostaloga
Eto, meni je to nekako ok
 
joj pa to je malo komplikovanije nego sto kazete,rizikujem da zvucim jako lose
ali zasto da se ona odrekne dela svoje plate zbog njegove dece?
nisam sama nacisto s tim,samo znam da npr sad budem s nekim ko nema dece bilo bi mi trulo da kasa bude zajednicka i da kupujem igracke svom detetu iz te kase
isto i obrnuto
jeste ljubav ne zna za granice blabla,ali mislim da roditelji treba da izdrzavaju decu,a partner roditelja moze da kupuje poklone i ucestvuje,ali samo ako to zeli
 
Alimentaciju zaboraviti kao zajednicke pare i trositi na decije potrebe (odeca, obrazovanje, knjige, igracke, pozoriste, trt mrt)

ni ja nisam alimentaciju shvatila kao zajedničke pare
alimentacija su dečje pare

znam da se ovaj tvoj post ne odnosi na mene, nisam zato citirala, citirala sam jer se slažem
neće ona, on će... al onda ispada da će onda ona morati da da npr više za struju, recimo....
 
joj pa to je malo komplikovanije nego sto kazete,rizikujem da zvucim jako lose
ali zasto da se ona odrekne dela svoje plate zbog njegove dece?
nisam sama nacisto s tim,samo znam da npr sad budem s nekim ko nema dece bilo bi mi trulo da kasa bude zajednicka i da kupujem igracke svom detetu iz te kase
isto i obrnuto
jeste ljubav ne zna za granice blabla,ali mislim da roditelji treba da izdrzavaju decu,a partner roditelja moze da kupuje poklone i ucestvuje,ali samo ako to zeli


..pa zar on nije ulaskom u brak sa zenom koja
ima decu - tu decu "priznao" pred sobom, ako ne pred zakonom, za svoju? :confused:

..ybt, teshka tema..
..ne umem da se stavim na na chije mesto
ni majke koja placa alimentaciju svojoj deci,
ni zene udate za oca takve dece,
a narochito na njegovo mesto.. :(
 
..pa zar on nije ulaskom u brak sa zenom koja
ima decu - tu decu "priznao" pred sobom, ako ne pred zakonom, za svoju? :confused:

..ybt, teshka tema..
..ne umem da se stavim na na chije mesto
ni majke koja placa alimentaciju svojoj deci,
ni zene udate za oca takve dece,
a narochito na njegovo mesto.. :(
.moje dete je samo moja odgovornost(i tatina naravno) ne mogu da zamislim da prebacim makar delic te odgovornosti
ne mislim da je ulaskom u brak priznao za svoju,priznao je samo tu zenu za svoju
ja to tako vidim,ali kapiram da ima mnogo vise ljudi koji gledaju kroz drugaciju prizmu(da ne kazem komunisticki princip)
neko se odluci da ne zeli decu,ili ih ne zeli jos
i onda se zaljubi,a posto srce ne bira npr ta osoba ima decu
mislim da je jako komplikovano
ja bih delila racune,a onda i troskove
mislim da je tako najpostenije
onda svako raspolaze svojim novcem,tj ostatkom(posle deljenja racuna za struju,fon,itd) novca kako zeli
ona ako hoce moze da im kupuje posle ili da ih casti ekskurzijom,ali bitno je da to ne bude njena obaveza
 
racuni , kucne potrepstine, stvari za djecu etc. se placa zajedno
licne potrebe placas sam
muz koji ne radi svoju polovinu kucnih poslova, placa kucnu pomocnicu, sam
stvari se pisu na onog ko ih je kupio ili dao vise novca u slucaju zajednickog ulaganja
 

Back
Top