Gajo ex
Primećen član
- Poruka
- 685
"I iziđe drugi konj - konj riđan: krv. Dođi! – i iziđe smrt. Zazivanje Krista znači također dozivanje uništenja grešnog svijeta, znači zazivanje i promicanje dokončanja svih stvari ukoliko su u službi zla.
I iziđe drugi konj, riđan. I njegovu je konjaniku dano dignuti mir sa zemlje, lažni mir. Zemlja ne označuje Crkvu, zemlja je ovaj svijet, svijet grijeha.
Konj djeluje iscjeliteljski dižući mir, jer mir svijeta uspavljuje savjesti, to je smrtni san. Rat, zator, zatim glad, smrt u Kristovoj su službi, ne samo jer promiču konačnu osudu, nego jer je promiču upravo ukoliko su lijek; služe Kristu koji je Spasitelj. Dok ne dođe u posljednji dan radi suđenja, u vremenu koje prolazi od uskrsnuća do drugog dolaska, on je nazočan kao onaj koji spašava. Udarci, rat, glad, smrt, u Kristovoj su službi.
I njegovu je konjaniku dano dignuti mir sa zemlje da se ljudi među sobom pokolju. I dan mu je mač velik. Ne slavodobitna kruna nego osvetni mač, kako reče sv. Pavao, znak odmazde, tj. pravda koja treba da bude osvećena.
Kad Jaganjac otvori treći pečat, začujem treće biće gdje govori: "Dođi!" Pogledam, a ono konj vranac i njegovu konjaniku u ruci tezulja. Oskudica! Svojim radom ljudi mogu pribaviti jedva koliko je dovoljno za život. Ako mislimo uistinu kako danas dvije trećine ljudi žive neprekidno u gladi, kako nemaju koliko je nužno za njihovo uzdržavanje, uznemirujemo se i kušamo duboku zbunjenost. Nikada svijet ne će imati mira. Jednako glad ostaje ljudsko nasljedstvo. I oni koji ne žive u gladi, imaju koliko imaju, na štetu onoga koji ne posjeduje. Strašno stanje sadašnjega vremena! Nitko nije možda osobno krivac, i cijelo je društvo krivac, ovaj svijet koji je svijet grijeha. Kako mogu jesti dok ima ljudi koji umiru od gladi? Njima oduzimam koliko posjedujem ako oni, zbog moga (iz)obilja, trpe. Kakvi problemi ostaju do kraja! Ova kazna također, ovaj udarac, promiče drugi dolazak, to je osuda svijeta, ne toliko pojedinaca, koliko svijeta, zemlje. To je osuda svijeta u kojemu prevladava zlo. I kao što će nad svijetom do drugog dolaska uvijek prevladavati zlo, tako će glad ostati. Siromaha ćete uvijek imati, rekao je Isus. Kršćanin će trebati da do iscrpljenja svojih snaga nastoji tu osudu udaljiti od čovjeka i nikada je ne će moći konačno i posve udaljiti.
Rat, glad, smrt! Konj riđan, konj vranac i konačno konj sivac: smrt, kuga, bolest koja zatire.
Rad proizvodi jedva da preživiš. Ali naprotiv: Ulju i vinu ne udi! Ono što nije nužno, obilje je. Zašto je obilje ono što nije nužno, dok je tako oskudno nužno? Raskoš, ispraznost, kad manjka kruh tako velikom dijelu čovječanstva? Ne udi; ova osuda također: imati višak u širokoj mjeri i prisustvovati zatim nedostatku nužnoga. Preobiluju suvišne stvari i nedostaju nužne. „Choenix“ brašna cijena je radne dnevnice jednog radnika.
Kad Jaganjac otvori četvrti pečat, začujem glas četvrtoga bića gdje govori: "Dođi!" Pogledam, a ono konj sivac; konjaniku njegovu ime je "Smrt" i prati ga Podzemlje. Dana im je vlast nad četvrtinom zemlje: ubijati mačem i glađu i smrću i zvijerima zemaljskim. Posljednji se konj nikada ne odjeljuje od drugih, sakuplja druge, vodi ih sa sobom: konja riđana s mačem, konja vranca s glađu, i sa smrću konja sivca.
To je povijest svijeta. Zatim posljednji događaji. Čitava je povijest također posljednji događaj: već smo u eshatološkom vremenu. Ipak ono što je uistinu skori znak drugog dolaska, bit će poremećaj cijeloga svijeta, čitava stvorenja." - Apokalipsa Dive Barsottija
Što mislite o ovim interpretacijama?
I iziđe drugi konj, riđan. I njegovu je konjaniku dano dignuti mir sa zemlje, lažni mir. Zemlja ne označuje Crkvu, zemlja je ovaj svijet, svijet grijeha.
Konj djeluje iscjeliteljski dižući mir, jer mir svijeta uspavljuje savjesti, to je smrtni san. Rat, zator, zatim glad, smrt u Kristovoj su službi, ne samo jer promiču konačnu osudu, nego jer je promiču upravo ukoliko su lijek; služe Kristu koji je Spasitelj. Dok ne dođe u posljednji dan radi suđenja, u vremenu koje prolazi od uskrsnuća do drugog dolaska, on je nazočan kao onaj koji spašava. Udarci, rat, glad, smrt, u Kristovoj su službi.
I njegovu je konjaniku dano dignuti mir sa zemlje da se ljudi među sobom pokolju. I dan mu je mač velik. Ne slavodobitna kruna nego osvetni mač, kako reče sv. Pavao, znak odmazde, tj. pravda koja treba da bude osvećena.
Kad Jaganjac otvori treći pečat, začujem treće biće gdje govori: "Dođi!" Pogledam, a ono konj vranac i njegovu konjaniku u ruci tezulja. Oskudica! Svojim radom ljudi mogu pribaviti jedva koliko je dovoljno za život. Ako mislimo uistinu kako danas dvije trećine ljudi žive neprekidno u gladi, kako nemaju koliko je nužno za njihovo uzdržavanje, uznemirujemo se i kušamo duboku zbunjenost. Nikada svijet ne će imati mira. Jednako glad ostaje ljudsko nasljedstvo. I oni koji ne žive u gladi, imaju koliko imaju, na štetu onoga koji ne posjeduje. Strašno stanje sadašnjega vremena! Nitko nije možda osobno krivac, i cijelo je društvo krivac, ovaj svijet koji je svijet grijeha. Kako mogu jesti dok ima ljudi koji umiru od gladi? Njima oduzimam koliko posjedujem ako oni, zbog moga (iz)obilja, trpe. Kakvi problemi ostaju do kraja! Ova kazna također, ovaj udarac, promiče drugi dolazak, to je osuda svijeta, ne toliko pojedinaca, koliko svijeta, zemlje. To je osuda svijeta u kojemu prevladava zlo. I kao što će nad svijetom do drugog dolaska uvijek prevladavati zlo, tako će glad ostati. Siromaha ćete uvijek imati, rekao je Isus. Kršćanin će trebati da do iscrpljenja svojih snaga nastoji tu osudu udaljiti od čovjeka i nikada je ne će moći konačno i posve udaljiti.
Rat, glad, smrt! Konj riđan, konj vranac i konačno konj sivac: smrt, kuga, bolest koja zatire.
Rad proizvodi jedva da preživiš. Ali naprotiv: Ulju i vinu ne udi! Ono što nije nužno, obilje je. Zašto je obilje ono što nije nužno, dok je tako oskudno nužno? Raskoš, ispraznost, kad manjka kruh tako velikom dijelu čovječanstva? Ne udi; ova osuda također: imati višak u širokoj mjeri i prisustvovati zatim nedostatku nužnoga. Preobiluju suvišne stvari i nedostaju nužne. „Choenix“ brašna cijena je radne dnevnice jednog radnika.
Kad Jaganjac otvori četvrti pečat, začujem glas četvrtoga bića gdje govori: "Dođi!" Pogledam, a ono konj sivac; konjaniku njegovu ime je "Smrt" i prati ga Podzemlje. Dana im je vlast nad četvrtinom zemlje: ubijati mačem i glađu i smrću i zvijerima zemaljskim. Posljednji se konj nikada ne odjeljuje od drugih, sakuplja druge, vodi ih sa sobom: konja riđana s mačem, konja vranca s glađu, i sa smrću konja sivca.
To je povijest svijeta. Zatim posljednji događaji. Čitava je povijest također posljednji događaj: već smo u eshatološkom vremenu. Ipak ono što je uistinu skori znak drugog dolaska, bit će poremećaj cijeloga svijeta, čitava stvorenja." - Apokalipsa Dive Barsottija
Što mislite o ovim interpretacijama?