Zadata reč u pesmi...

Prijelaz Preko Vode

Crno jezero, crni chamac, dvoje crnih,
Iz papira izrezanih ljudi.
Kamo odlaze crna stabla shto se ovde napajaju?
Sjene im jamachno zakrivaju Kanadu.

Trachak svjetla cijedi se kroz vodeno cvijece.
Lishce nas njihovo ne pozzuruje:
Oblo je, glatko i puno mrachnog savjeta.

Od vesla drhcu mrzli svjetovi.
Duh crnoce je u nama, u ribama je.
Deblo izranja u oproshtaju, poput blijede ruke;

Zvijezde se otvaraju medju ljiljanima.
Nisi li zaslijepljen tim bezizraznim sirenama?
Ovo je muk zatravljenih
dusha.
(
Sylvia Plath)

- toga -


 
Ponoc kuca, nano moja
A ja nemam sna
Gdje su sada konji moji
Moja oka dva
Zlatom cu ih podkovati
Pozlaticu sve
Samo da me prije zore
Odnesu do nje

Dug je put
Pozurite konji moji
Dug je put
Brze, jos brze, o brze
Jurite kroz noc


( Bijelo dugme )

- velika -
 
Kad pozvonim u zoru
s vrucim kruhom ispod ruke
i poljubim te socno
onako s puno buke
i zagrlim te cvrsto
osjetim u dusi
a vruci kruh na stolu
i dalje se pusi
ko je kriv, ko je kriv

Zar je važno ko je kriv
kad se vec sve to desi

Ko je kriv


( Boris Novković & Severina )


- ruka -
 
[TABLE="width: 575, align: center"]
[TR]
[TD="width: 50%"]KAD FAZANI LETE[/TD]
[TD="width: 50%"][/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 50%"][/TD]
[TD="width: 50%"][/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 50%"]Zašto tražiš karizmu u sebi punjena ptico
mogućnost prosvijećenosti
razdvaja te u beskraj od žudnje za misijom
miris zemlje
koncentrični krugovi gluposti i neznanja
kao prstenje
ono dalje ne razumijem
izgleda mi da je mrtva straža

Rekoh sebi
moj bože koliko demagogije sustavno poređane u artiljerijske salve
koliko pokradenih misli iza koji ne stoji ništa osim
mržnje
sujete
vlasti
i koliko pokvarenosti treba da se izlije pred naše noge
i kako je do neprepoznavanja dovedena suština prevare

I rijeka nije bila rijeka u samom početku
i nije nužno da ne bude ponornica do kraja
što se događa kad mrtvi fazani lete iznad naših glava
kad mrtvi fazani lete
a nijedan ne pada
I što se događa kad očajanje zahvati ljude
kad očajanje neumitno prelazi u kajanje
gledajući iz daljine konture na sceni
padaju mi na pamet vodene boje
umazane ruke
brzo se peru.
(Džoni Štulić)

- ovako -
[/TD]
[TD="width: 50%"][/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="width: 50%"][/TD]
[/TR]
[/TABLE]
 
Bez tebe, moje su noci besane
bez tebe, ove su ulice uske
volim te, djubre, volim te

Bez tebe, ja nisam isti vise ne
bez tebe, moje su pjesme bezvrijedne
volim te, djubre, volim te

Tvoje su oci sasvim obicne
tvoji su koraci bez proslosti
usne kao djecije, plasljive crvene

Dok hodas ljudi se ne okrecu
svaleri na te ne racunaju
ruke sitne, ohole, nikog ne vole

Mirisi, haljine i pokloni
leze uz mene uz pocasti
jedan krevet navik'o, navik'o na dvoje

Grad je raskosan u proljece
zene su prelijepe dok prolaze
ali medju hiljadu ja te ne vidim

(Bez tebe-Valentino)

- grad -
 
U meni neki vjetrovi vreli
u meni noc je nemirna
u meni titra jaka struja
al' ja joj ne dam da izadje van
Ja samo sanjam, lebdim i bjezim
iz snova ne izlazim van
ja samo sanjam i kada ne lezim
ja ostavljam trag, ma to sam ja
(Parni valjak)

- neko -
 
Nema me više u tvojim molitvama,
više me putem ne prate.
A noć mi preti, ponoć i pusta tama,
kad me se samo dohvate.
Više me ne voliš,
kad se vraćam nisi budna,
ne goriš,
gasne naša zvezda čudna,
lažna srebrna stvar.
(Dj. Balasevic)

- stvar -
 
Ništa se ne događa kad si dolje i kad si sam
i kad noći vuku u podsvjest sve do sjećanja
lavina kotrljajučih tegova na nogama pritiska
i znoj tek kasnije počinje da smeta
tek kasnije budi se grad
neke poderane ulice
bljesak morkih tračnica
prvi tramvaj preko Trešnjevke
raste u mojim očima
(Azra)

- kako -
 

Back
Top