Zadata reč u pesmi...

Propadaju snovi kada ruši ih realnost,
ti si mislio da volis ali pao si na ravno.
Zasto jedan kad voli drugi lera sve te price
Ljubav nije samo rec,da l se ikoga to tice.
Jedna ljubav jedan kraj znaj da ostao si sam,
nemoj nikada da zalis znaj da doci ce tvoj dan.

(Elitni Odredi)

- korak -
 
Kad ti ne prija slobodno mi kazi sve,
samo nikad ne gledaj u druge i ne lazi me,
paticu i patices, kada izgubim te
kad me izgubis tek onda shvatices,

Sve u vodu lako bacices,
A reči volim te ti nikad nista nisu znacile
Prvo volis , onda boli
Svakako to dodje kasnije
Neke stvari posle ljubavi ,budu ti jasnije... (Sha - Pakao i raj)

- znak -
 
Poslednja izmena:


ЕМИНА

Синоћ, кад се вратих из топла хамама,
Прођох покраj баште старога имама;
Кад тамо, у башти, у хладу jасмина,
С' ибриком у руци стаjаше Емина.

Jа каква jе, пуста! Тако ми имана,
Стид jе не би било да jе код султана!
Па jош када шеће и плећима креће... —
Ни хоџин ми запис више помоћ неће!

Jа jоj назвах селам ал' мога ми дина
Не шће ни да чуjе лиjепа Емина,
Но у сребрен ибрик захитила воде
Па по башти џуле заливати оде;

С грана вjетар духну па низ плећи пусте
Расплете jоj оне плетенице густе,
Замириса коса ко зумбули плави,
А мени се крену бурурет у глави!

Мало не посрнух, моjега ми дина,
Но мени не дође лиjепа Емина.
Само ме jе jедном погледала мрко,
Нити хаjе, алчак, што за њом црко'!
(Алекса Шантић)

- крочи -



 
Lijepo cu se ocesljati, dotjerati, opeglati
Mirisat cu kao ruza, volices me ti - to znam
Kupicu ti nanulice, od bisera ogrlice
I kolace i bombone, za poljupce sve cu da ti dam
I na kraju kad ti kazem volim te
Ne veruj mi, lazem te
Tako ti je mala moja, kad ljubi
Bosanac


( Bijelo dugme )

- stižu -
 
Azra - Slucajan susret

mirni idem u susret
smirujem se uz put
i zvjeram oko sebe
kao slucajno sam tu
mirna me vodi u bife
sjeda kraj mene
dok ja pricam bez prestanka
vrijeme istice
a ja ne zelim da se blamiram
mirna sva u seksu
procitala me insinitkom
kad se smije cijelim tijelom
narod uziva
stizu neki ljudi
mirna ih poznaje
pridruzuju se nama
onda mirna kako si
a ja ne zelim da se bla

grebanje
 
Zadnji put je nebo iznad Trnskog
Izgledalo licem kao cjelina
Sa posteljinom i jastukom
Skinuto do gole kože
Pitala si zašto tražim grotesku u svakom detalju
I da li je ikad bilo bolje
Kao da sam svemoguć
(Azra)

- bolje -
 
Ponekad me strah da te nema,
ponekad me strah da nisi tu.
Ne bi' znao kud sa sobom,
ne znam što bi sa mnom bilo,
da nisam s tobom,
krenuo bi' negdje krivo.
Ponekad me strah da te nema,
ponekad me strah da si otišla,
a da nikad nisi znala,
koliko mi stvarno značiš.
(Parni valjak)

- samo -
 
MIT O PTICI

XLV
Osmi amanet ptici:
Za vreme vašeg posmatranja
sve su čarolije normalno stanje uma.
Zašto tvrditi nekom
da su plavi glečeri Grenlanda smeđi,
ako ih je on video ružičaste?
Oni si, ustvari, isto to: isto beli.
Neka za vreme vašeg posmatranja
purpur crvenog cveća sto se žuti
neodoljivo podseća
na zeleno sivilo ljubičastog.
Mogućnost nemogućeg postiže se kad uman stvor
izgubi osećanja za prepreke i tvrdo,
izmigolji se svim zahvatima, čak i vetru
i zauvek prestane da se bavi dijalogom.
(Mika Antić)

- sudbonosno -
 
НАША ПЕСМА

Кад облаци сумње нечујно прелете
Твојим умним челом, или уздах пирне
Са усана ледних — сенка тамне сете
Овлада у мени и душу ми дирне.

Када чедан осмех, моје дивно дете,
На твоме умилном лицу затрепери,
Као сјај у ноћи далеке планете,
Мој се дух озари у нади и вери.

Када светла суза с твог бисерног ока
У немиле дане кришом тужно кане,
У свету порока, мржње, зла дубока, —
У моме се срцу отварају ране.

Али увек, када бол ил’ радост стиже,
Кад нас срећа мами ил’ нас се јад косн’о,
Ми смо, с дана у дан, једно другом ближе
Неотступно, стално, јаче судбоносно.

Пред нама су биле вера и лепота
У свом спасоносном, тајанственом сјају,
И прешли смо стазу немирног живота
У присном, и страсном, топлом загрљају.
(Сима Пандуровић)

- даље -
 
ČUVAR BELEŽNICE

I ova će beležnica jednom postati arhiv
peščanih dina, dnevnik umnoženih hlebova.
I ovo telo napušten rudnik nastanjen
noćnim pticama, nečujnim i tamnim kao voda.
Ovaj mali, okrugli grad biće bez mene
i klupa u parku gde sam kao dečak čitao Remboa.
Tvoj dlan lagašan kao vrapčić, mirisi
što luduju u krošnji jorgovana —
sve će to ostati bez mene, jednom.
Moja duboka soba i antikvarnica u kojoj
sam danima prekopavao po starim knjigama.
I ova lampa pod kojom sam čitao kao monah,
nekoj će drugoj duši osvetljavati stranice knjige.
Kao sova u svojoj duplji, prodavac će i dalje
čamiti u kiosku gde sam kupovao novine.
Penzioneri će slagati domine ispred
sodadžijske radnje, iz golubarnika će se
dizati letači, a ja ću nastaviti
da kucam u srcima mojih kćeri, hodaću
svetom njihovim savršenim telima i gledati
velike gradove njihovim vidom,
pod budnim okom nekog uplakanog svedoka.
U plaču, duša, gošća u stihiji, pretvara se
u lestvice što vode ka nebu.
U ovom pustom predelu, zora je već tako
stara; gavrani dole na ledini ispod mog
prozora, to znaju — oni su jak, crn narod
koji još nije potrošio svoju povest.
Vratio sam se iz praha, bogatiji za
još jednu odiseju odustajanja.
Kasarna je prazna, a neki glas vrši prozivku. (Dragan Jovanovic Danilov)

ptice
 

Back
Top