У односу на тако значајно питање, као што је сеоба једног целог народа, све што си написао ипак је сувише танко.
Objasnio sam uzrok -
nedostatak izvora za 8. i 9. vijek, koji predstavlja veliki problem za citavo Balkansko poluostrvo. Ni Romeji nisu nesto mnogo manja misterija od Srba za taj vremenski period.
Seobe raznih drugih, vecih naroda, kao npr. Avara, dosta su poznatije.
Nadalje, ko govori da je ovdje u pitanju seoba jednog
cijelog naroda? Pa to ona i nije; to je seoba jedne plemenske skupine. U procesima najklasicnijih seoba, jedan dio naroda bi ostao, a onaj demografski visak bi emigrirao. Nasljedje Luzickih Srba predstavlja taj ostatak.
Порфирогенитова Бојка је лоцирана северно, али и мало западно - тако барем он пише, а класична историја каже да су се Словени доселили са североистока. Шта је тачно?
Ovo si vec jednom napisao i vec sam ti bio ukazao da to nije istina - DAI
nigdje ne locira Bojku, samo je navodi da je postojala.
Uzgred, izvan DAI, u Porfirogenitovom korpusu izvora, Srbi se mogu pronaci na dva mjesta - na Zakarpatju i Zakavkazju. Ti narodi bi trebalo da budu ostaci od seoba, tj. grupe koje su ostajale, odnosno, mozemo reci,
koraci u velikom procesu seobe Srba - a Bojka je vjerovatno Luzica, ili njen kraj.
Ne znam sto podrazumijevas pod 'klasicnom istorijom'. Ne znam gdje si cuo/procitao da se tvrdi da su Sloveni migrirali sa sjeveroistoka; pod tim se podrazumijeva iskljucivo
pradomovina Slovena, koja je odgovarala prostoru juznom od oblasti baltickih naroda. Sloveni su se kroz vijekove dosta rasirili, na zapad i do polovine danasnjih Njemacke i Austrije.
Sa relativnom sigurnoscu se moze reci da su Srbi migrirali sa sjeverozapada, da. Od razvitka naucnog pitanja migracije Srba, u XV stoljecu (
npr. prvi koji je temeljito istrazivao seobu Srba bio je upravo Laonik Halkokondil, po kojem ispada da su se Srbi doselili sa sjeverozapada, a koga autohtonisti koji njegovo djelo nikada nisu ni proucili, tako busno isticu zbog one njegove recenice da su Srbi jedan od najstarijih naroda - uzgred, Halkokondil nije u svojim rukama nije imao DAI kao izvor za svoj rad) do moderne istoriografije sve aludira na takav zakljucak u pitanju seobe Srba na ove prostore.
Друго важно питање је колико народа је у свом називу имало српско име? Ја сам прочитао за три, један - мало спомињан - је на истоку, и мислим да га више нема. Српско име је толико распрострањено, и просторно и временски, да је погрешан пут тражити племе или народ са тим именом. Није га било, а зашто: треба видети шта реч србин значи код различитих словенских народа, па и на Санскриту (Србинда).
Proucavanje etimologije Srba nije puno rezultata dovelo na slovenskim jezicima - Safarik je tvrdio da to dolazi od rijeci
pastorak - na bjeloruskom i poljskom 'paserb', pretpostavljajuci da 'Srbin' znaci 'pripadnik plemena' - Danicic je smatrao da je korijen rijeci 'sar-' i to u znacenju 'cuvati, braniti'. Raznorazni su isli po slovenskim jezicima kao npr. Skok, a mnogi i izvan - mozda je Zupanic bio najblizi kada je etimoloske korijene trazio ne u slovenskim, vec
u jezicima kavkaskih naroda. Pritom je predstavio nesto sto ipak zvuci malo prenategnuto: tvrdio je da srpsko narodno ime vodi porijeklo iz avarskog jezika, na kojem
sur znaci pojedinac, covjek u plemenu, a
serbi bi stoga trebalo da oznacava pleme/narod.
Ja mislim da definitivno odgovor ne lezi u rukama slavistike, prvenstveno zato sto sve vise naginjem ka tome da ima istine u neslovenskom porijeklo Srba. Naime, sve, kako i ove etimoloske misterije, pa i oni cudni Srbi koje Porfirogenit spominje u kraju Alanije, a koji tesko mogu biti Sloveni, ukazuje na to da su Srbi bili jedno pleme Istocnih Alana - ostatak naroda cija vecina nije mogla opstati pod pritiscima Huna koji su provalili 375. godine i pritom srusili Gotsko carstvo na zapadu, sto je dovelo do odredjenog pomjeranja stanovnistva i slavinizacije veceg dijela srpskoga plemena (slicno kao sto bi Luzicki Srbi trebalo da predstavljaju odredjeni 'relikt proslosti', tako to predstavljaju u Porfirogenitovo vrijeme u X st. ovi 'Zakavkaski Srbi', cijih ostataka danas vise nema). Na to mislim kada kazem da je Niko Zupanic mozda bio blizi istini od ostalih koji su se bavili ovom problematikom, stoga bi trebalo mozda najbolje izvrsiti temeljito istrazivanje i traziti neko znacenje u
osetskom jeziku, koji bi trebalo da predstavlja nastavak sarmatskoga dijalekta kojim su Alani govorili, a sumnjam da se neko time do sada bavio. I tu se inace, vjerujem, nalaze i zrnca istine na osnovu kojih pripadnici tzv. 'Srpske autohtonisticke skole' zasnivaju svoje nerealne fantazmagorije, a zbog kojih pravi strucnjaci, nazalost, izbjegavaju ovaj teren kojem je ispitivanje neophodno.
A sto se tice indijskoga
Srbinde...ipak treba odrzavati odredjeni nivo ozbiljnosti. Komparativna lingvistika je jedna slozena nauka; ona ne funkcionise na prostom principu '
duuuh, malcice zvuci slicno, mora da je povezano!'. Tzv. nazovimo ga 'jednacenje po slicnosti' koje domace nadripatriote kvazi-lingvisti naklapaju nema nikakve veze sa realnoscu - kao recimo ono traganje za nekim antickijim korijenima 'raskog' pridjeva, iako on dolazi od
Arse (a poslije se onda neko cudi zasto ima Albanaca koji tvrde da su Skoti Albanci, zbog njihovog domaceg naziva...).
Пре ће бити да је у 7 веку дошло до појаве имена Србин као име народа, на Балкану, него до велике сеобе словена.
Који је то извор из 7 века, и шта он пише о Србима, јако ме интересује, јер ја нисам нашао ни једног савременика сеобе Словена.
Izvor iz VII stoljeca jeste jedan kratki spomen 'Grada Srba' u Vitiniji, blize priobalja sjeverozapadne Male Azije; u izvoru nista vise ne pise, ali u pitanju je kolonija Slovena koje su Romeji prebacili iz evropskog dijela Carstva, iz najvjerovatnije makedonskih oblasti. 'Grad Srba' se poslije u raznim pisanim izvorima spominje jos stoljecima u tom kraju, prije nego sto je nestao u razvijeno doba Srednjeg vijeka.
Srbi ocigledno nisu bili bitan cinilac u VI stoljecu; zbog toga ih ne nalazimo u vizantijskim izvorima, izvan 'Gordoservone' 680/681. godine, prije X stoljeca. Kao sto sam vec bio objasnio, da imamo dobre izvore koji pokrivaju 700-e i 800-e godine, nema mjesta
sumnji da bismo imali savremene podatke o Vlastimirovicima i najranijoj istoriji balkanskih Srba...
Podsjetio bih te da ima i drugih izvora, koji nisu vizantijskog porijekla, a koji mogu biti iskoristeni - ima nekoliko arapskih izvora koji spominju i Srbe, a koji su nedovoljno istrazeni. Srbi se javljaju i u franackim izvorima, ali prvenstveno Srbi na sjeveru. Poslije slovenske pobjede nad Francima kod Vogastisburga 631. godine u zapadnoj Ceskoj, pod kontrolom Samonovog 'carstva' bila je ogromna teritorija, a njemu su prisli i Srbi, pod svojim knezom Dagobertom; u ono vrijeme pokusavajuci da svrgnu franacku vlast. Vjerujem da se seoba odigrala upravo tada, izmedju 631. i 641. godine. Bilo bi prenategnuto sada legendu citati bukvalno i tvrditi da je mozda upravo Dervanov rodjeni brat 'Nepoznati arhont' koji je rodonacelnik srpske vladajuce dinastije, ali...ko zna?