Za sve: Sve što želite, a niste rekli...

Volela bih da nadjem rec kojom bih opisala kako sam se osecala juce kad sam te videla... na onom mestu. Volela bih da ta rec postoji, da je pronadjem na bilo kom jeziku sveta. Srce i dusa, i pogled i korak, i svaki pokret mi se zamrznuo...zar je moguce...Andjele? Zar nisi mogao bolje? Kako da ti kazem... svaka me je kost zabolela na tom mestu gde si pao. Ni taj divan dan, ni prolece u zraku, ni ono najlepse Sunce na nebu nije moglo da spreci taj mracni, teskobni oblak da se nadvije nadamnom, i da me svu poklopi, da me pritisne, udavi u tom trenutku. Kao bol, kao tama, kao cemer, kao jad, kao neokajani greh... eto, tako me je pritisnuo.
Stajala sam pored onog zida, kao sastavni deo njega, i videla u daljini coveka da stoji. I znala sam da si taj covek ti, i znala da moram proci tuda. Nisam samo znala cijim nogama, cijim koracima da krenem prema tebi, kad su se moji ukopali bas na tom mestu. A morala sam! Taj dan je, cini mi se, svanuo samo da bi me proveo tom stazom. Resio da se okomi, da se svom svojom tezinom obrusi na moju glavu, da mi te pokaze, da mi pokaze sta ti je moja ljubav uradila, koliko te je unakazila.
Ipak, odlepila sam se od tog zida, i snagom za koju nisam ni znala da postoji, pruzila korak, jedan, pa drugi... te podigla glavu, kao da nisam kriva, kao da nisam ja ta zbog koje stojis bas tu, na tom mestu, kao da nije bilo dosta, kao da te nisam vec dovoljno smrvila, izgazila, izresetala. Tuklo se u meni dobro i zlo. Dobro koje je molilo da padnem na kolena, tu pred tvojim nogama, da ljubim tu zemlju na kojoj jedva stojis, da vristim, jaucem, vapim da mi oprostis ti, Bog da mi oprosti, ta zemlja da mi oprosti. Zlo koje mi je drzalo glavu visoko uzdignutu, i ponizavajuci pogled koji te je streljao, skenirao, hiljaditi put ti govorio da si jadan i bedan, pogled koji te cak nije ni zalio. Zlo koje je pobedilo.
A ti si, Andjele, spustio glavu poput osudjenika kog vode na streljanje. Pa, zar nisi imao snage da me pogledas, mozda bi taj jos jedan jedini pogled iscupao, prognao tog zlobnika iz mene? Zar nisi mogao da se uhvatis u kostac sa ovim skotom koji je, eto, resio opet da te gazi, da te valjda pretvori u prah? I to je uvek jos samo jednom, pa cu sutra bolja biti, sutra cu te potraziti, i sutra cu reci da mi je zao, i da nisam htela tako...samo ne danas, to nikad nije danas. Ne znam da li bi to "zao mi je" vise znacilo tebi ili meni. Ali, znam da mi je zao, iskreno i duboko mi je zao.
Ne mogu da kazem da sam te volela, ne na nacin na koji si ti to zeleo... Ali, bilo je trenutaka, dana kad sam se neopisivo lepo osecala u tvojoj blizini, dana kad mi je silno prijao tvoj dodir, osmeh, miris, kad sam tako divno sanjala na tvom ramenu. Dani koji bez tebe ne bi bili tako leprsavi i bezbrizni, i samo moji. Pravio si trenutke u kojima sam cak i zaboravljala zasto sam s tobom, da si ti samo jos jedna od mojih osveta Njemu. Zao mi je sto sam zaboravila da imas dusu i da osecas, i da to ne smem da diram. Zao mi je sto se nalazis tu zbog mene, zao mi je sto to nisam ranije znala, sto su svi oko mene cutali, zasto su me toga stedeli? Zao mi je sto si morao juce da me sretnes, sto si uopste ikad morao da me sretnes. I da, zao mi je sto si spustio glavu tamo gde je trebalo da je spustim ja, tamo gde je trebalo da padnem i nikad, zaboga, nikad vise da ne ustanem.
 
E ne mogu ja tebe celog zivota slusati! I nemogu da slusam narodnjake! Ti pustas narodnjake, a kad bih ja pustila neki rap ili avril ti bi rekla aj ugasi! Ma gasi ti narodnjake, i nemoj slucajno da me nagovaras nista!!!! Meni ogovaras sve ostale, a ostalima ogovaras mene, probaj reci u lice nekom nesto, a znas zasto neces, zato sto se bojis!
 
Ni sada mi nije jasno sta i gde sam pogresio da kazem da se kajem necu jer i ne znam zasto ali i kada bih znao mislim da se ne bih pokajao jer NIJE SAMO MOJA KRIVICA.
Da nisi toliko bezala zabijala glavu u zemlju kao Noj i dupe okretala svakome ko ti dobro misli ne bi bila tu gde si.
Jos te nisam preboleo i ne znam da li cu ali jedno znam trudicu se iz sve snage jer jednom kada te zaboravim nikada te niko sem Boga nece moci vratiti u moj zivot.
Ako sama ne znas sta je najbolje za tebe nek ti je Bog u pomoci jer ovo je ono sto kazu imas sve,a ne vidis i pustis da ode a kasnije se ceo zivot jedes.
 
@ZHJJSKJSDKJO*WYDH
nistha mi nije jasno....ti mi nisi jasan.... da mi je samo znati shta je u toj tvojoj glavi... posle toliko sati, dana, meseca provedenih zajedno.... eh, da... htedoh ti reci par puta, ne gubim ja pojam o vremenu uvek kao shto sam ti rekla... samo tada.. samo kad sam s tobom... ne gleda mi se u sat.... sat mi nije potreban.. zajedno smo gubili pojam o vremenu toliko puta.....
kajem se shto sam spustila shtit, shto sam ti dopustila da mi se podvuchesh pod kozu... shto ti nisam nishta rekla posle.....nisam rizikovala... nego sam krila sve..jbga, nisam znala na chemu sam, a bila sam kukavica.... kajem se shto sam bila tako negativna poslednji put kad smo se videli.... nisi to zasluzio tada..moglo je sve drugachije...
NEDOSTAJESH MI !!!!
Zashto te nema? Shta se promenilo?
ostaje mi samo da se pitam......

*****************************************
How do u get one out of ur head
and move on with ur life like
nothing ever happened ?...
..Like u've never met him......
****************************************

eto rekla sam..... a nije mi lakshe..... :(
 

Back
Top