Za sve: Sve što želite, a niste rekli...

Dragi moj brate,

sutra će biti nedelju dana od kad te nema, a ja se i dalje nadam da je sve ružan san i da ću se probuditi i videti te srećnog i nasmejanog. Ne mogu i dalje od šoka mada ne priznajem, ali me telo odaje, da verujem da si rešio da odustaneš od epizode zvane život i odeš u jedan sasvim drugi svet. Koliko god se trudila i verovala, znam da ma koliko život bio težak, a ti vrlo dobro znaš kako on može biti težak, (imao si od koga da vidiš) znam da onaj svet nije ni prić po lepoti ovom. Nažalost vreme da vratim ne mogu, pa tako ni tebe.
Ne znam brate moj, zašto je bilo teško reći da imaš problem, da si depresivan, umoran, razočaran...Ja se sa tom istom depresijom borim već godinu dana i još nisam odustala. A mogla bih. Razloga da živim imam mnogo manje u odnosu na tebe, ali živim. Do kad, ne znam, ali samo da znaš uradiću sve da se izvučem...Ako treba sve ću ponovo da učim...Do kraja.
Da si mogao da vidiš koliko te ljudi voli, verujem još uvek bi bio deo nas. Imao si dva anđela za koje je trebalo živeti i boriti se. Imao si porodicu, majku, oca, brata, sestre, prijatelje...Zašto si odustao?
Zar u najlepšim godinama kad život tek počinje da bude blještav i lep ti odustaješ. Ne osuđujem te, samo se pitam...To mi je jedino ostalo...
Anđelima ćeš nedostajati dok žive, jer jedan je tata, ocu, majci, bratu, sestrama, svima koji smo te voleli i kojima fališ...
Znam da gore imaš društvo, babe, dede, tetke, ujaci i ostala mnogobrojna rodbina, ali ne verujem da je lepše nego ovde. Sa nama.
Pošto ne mogu da te vratim, ja patnja svih dragih ljudi koje te vole je velika i neprolazna, nadam se da je tvoja duša našla večni mir.
Čuvaćemo te od zaborava, a ti pazi na sve nas....
Voli te tvoja seka. Jo.
 
Poslednja izmena:
Već sam rekla, ali i dalje me ne popušta . :lol: Volela bih da imam vremeplov i da idem na Woodstock ..

blondebohemiangirlhairFavimcom514096_large.jpg
 
J. zao mi je sto si pokojna.Zao mi je sto nisam znala si bolesna od raka krvi,zao mi je sto nisam otisla da dam krv na testiranje i vidim mogu li da ti pomognem.Prestale smo da se druzimo davno-svaka je otisla na svoju stranu i doslo je do prekida svakog kontakta.

Nismo se posvadjale,nismo bile u losim odnosima,eto tako se desilo-ne znam kako.Saznala sam da si mrtva na dan sahrane posle iste.Nisam mogla da verujem da si ti u pitanju,mislila sam da cu umreti gledajuci tvoje vedro lice i plavu kosu na umrlici.Mislila sam da je greska kada su mi rekli,pre nego sto sam videla umrlicu.

Odsekla sam se.Tada mi je receno da si bila u bolnici,da su pokusavali da testiraju krv ljudi koji su je davali da vide da li ti necija odgovara.Nije.Ne mogu da prezalim sto nisam otisla da se testiram i ja-nema veze sto je druzenje prestalo,uradila bih to jer sam covek.Da sam znala-bih.Tog dana sam otisla da popijem toplu cokoladu i bila izgubljena potpuno od shoka i tuge.Dugo nakon toga nisam mogla da dodjem sebi.Jedno je sigurno,tebe nema.

Ostala je uspomena na drago,normalno bice koje se trudilo da uprkos svemu zivi svoj zivot najbolje sto moze.Pomislim po nekad da je i mozda bolje sto ne vidis sta se sada desavalo kod tebe kuci-to bi te slomilo.

Cula sam posle da ti nije bilo pomoci,da je to bila galopirajuca leukemija-nista nije moglo da te spase.Rasplacem se kad se setim tebe jer mi je neverovatno kako neke dobre osobe umiru a skotovi zive dugo.

Zivot je kratak,ljudi danas su tu sutra mogu da odu ili da umru recimo-treba ziveti sad.Ovog momenta,ove sekunde i stalno tako.Jer samo to je zivot-prosli momenti su bili i ne mogu se menjati,buduci ce tek doci i ne znas kakvi ce biti a ovi momentalni se sad desavaju i treba ziveti sad.Jedino to je ono pravo.

Nisam znala da ces mi ovoliko nedostajati.Nisam ni slutila.Tesko mi je,mogo mi je tesko da shvatim zasto te nema.Bolest ne bira,znam,znam i da se svako pita zasto bas on a ne mogu da shvatim kada neko mlad na pocetku zivota ode a zeli da zivi.Ako je neko voleo zivot to si bila ti,nema veze sto tvoj nije bio ni blizu bajkovitog.Jednog mladog zivota nema vise vec duze vreme a meni deluje kao san.Probudicu se i videti da ides na posao-znam da neces,razumna sam samo mi je zao sto te nema.Mnogo mi je zao.

Slomim i suze same idu kad pisem o tebi,knedla je u grlu a nekako tako mi je lakse.Ljudi ne shvataju onu "da smo zivi i zdravi" sve dok se ne desi nesto ovakvo.Tek onda vide da nista nije bitno osim da su drage osobe zive i zdrave-sve ostalo dodje samo po sebi a bez ovog nema nicega.
 
Poslednja izmena:

Back
Top