Za sreću dosta je....Šta?

Niko nije srećan ni kad je zdrav. To su večite oscilacije u raspoloženjima
a sreće jako malo.
Kad od nečega boluješ, radije sakriješ, da te ljudi ne bi smarali tužnim
i zabrinutim pogledima. To baš nikako ne pomaže. Ne gledaju te više
kao čoveka nego kao dijagnozu. A ti sebe i dalje smatraš čovekom i
sposoban si da osećaš isto što i ostali.
ko je stalno srećan? niko. glumatati dvorsku ludu, samozavaravanje, ništa drugo.
ali biti srećan kad si teško oboleo to još nisam čuo.
 
Porodica.
Jedu g* ceo život, a okupim ih za stolom.
Ko me ne voli-pobegne sam.
Ko me voli, to je to.
O zdravlju i biću se brinem, nema tu velike filozofije, ali je zaista lepo kad te neko voli i kad nekog voliš.
Za mene je sreća kad neki beže od tog stola, a neki su mi kao deo ili nastavak moje duše.
Mala sestričina zine često u mene i izgubi se u nekim svojim mislima takva.
Oh, za to vredi živeti!
Gledaju me dva oka koja o svetu tek treba da uče, ali su se zamislila i nešto SHVATAJU!
Tetka je car dok god lovi taj i takav pogled.
 
Sreća je ne opterećivati se prošlošću i ne razmišljati previše o budućnosti. Sreća je živeti danas, upijati i deliti ljubav sa onima koje voliš. Ljubav je sreća. Ne mora da bude uzvraćena. Samo voliš, bezuslovno. Sreća je kada je duša spokojna i mirna.
 
Ja sam bila apdolutno srećna osoba i onda sam krenula da se preispitujem i da sumnjam u sebe u budućnost u sve... Anksioznost i opsesivne misli evo 5 mjeseci
Sad mi ništa nije sreća, a sreća je kad imaš osjećaj i mogućnost raznih osjećanja.
Sreća je vjetar kad osjetiš, kafica, onaj neki bezbrižni momenat kad si u trenutku
 

Back
Top