Za sreću dosta je....Šta?

Večnost nije savršenstvo.
Savršenstvo je lažni pojam, zabluda bogova.
U večnosti vreme je fraktal idioma postojanja, suštinska primesa geštalta slobodne volje i podsvesnih prilika.
Večnost je poput sjaja Polarne zvezde koja isijava kroz tamu univerzuma.
Neuhvatljiva čestica za ljudsku percepciju.
Savrsenstvo je preduswlov vecnosti
tako da vecnost podrazumeva savrsenstvo
nesavrsena bica nemaju pravo na vecnost
 
Pa sad to je individualno.
Meni jeste.
Svaka cast onima koji boluju od raka ili njihov clan porodice I srecni su, recimo. Ja nisam na tom nivou duhovnog razvoja.
Kada su mi saopštili dijagnozu, plakala sam. Danima sam bila očajna,
uplašena, svakakva. I moja porodica naravno. Kako je vreme prolazilo
tako se sve vraćalo u normalu. Bila sam jednako srećna i tužna kao i
u ostalim periodima života. Nema veze sa duhovnim razvojem, prosto
je tako. Ne možeš plakati godinama svaki dan. Čas te nešto oraspoloži
čas te iznervira. Uobičajen tok.
 
Pa sad to je individualno.
Meni jeste.
Svaka cast onima koji boluju od raka ili njihov clan porodice I srecni su, recimo. Ja nisam na tom nivou duhovnog razvoja.
teško da je iko srećan.

udariš mali prstić na nozi a jao bemti ću umrem od bolova, meri pritisak, pij analgine diazepame.
kad će da prođe, a šta ako sam ga slomio ali srećan sam što nisam glavu tresnuo. :D

kakva crna sreća, gledao sam uživo tu patnju, nedo bog nikome
 
teško da je iko srećan.

udariš mali prstić na nozi a jao bemti ću umrem od bolova, meri pritisak, pij analgine diazepame.
kad će da prođe, a šta ako sam ga slomio ali srećan sam što nisam glavu tresnuo. :D

kakva crna sreća, gledao sam uživo tu patnju, nedo bog nikome
Niko nije srećan ni kad je zdrav. To su večite oscilacije u raspoloženjima
a sreće jako malo.
Kad od nečega boluješ, radije sakriješ, da te ljudi ne bi smarali tužnim
i zabrinutim pogledima. To baš nikako ne pomaže. Ne gledaju te više
kao čoveka nego kao dijagnozu. A ti sebe i dalje smatraš čovekom i
sposoban si da osećaš isto što i ostali.
 
Niko nije srećan ni kad je zdrav. To su večite oscilacije u raspoloženjima
a sreće jako malo.
Kad od nečega boluješ, radije sakriješ, da te ljudi ne bi smarali tužnim
i zabrinutim pogledima. To baš nikako ne pomaže. Ne gledaju te više
kao čoveka nego kao dijagnozu. A ti sebe i dalje smatraš čovekom i
sposoban si da osećaš isto što i ostali.
I onda ozdravis.I stvarno si onda srecan.
 

Back
Top