VOLJA - Otkrovenje jednog cuda

"Cinjenica koju svako mora prihvatiti kada je razume jeste da svoje JA ili subjekat ne mozemo opaziti jer bi u tom slucaju imali posla ne za subjektom vec sa objektom. Opaziti subjekat bila bi kontradikcija."

Ovo je jedna od osnovnih karakteristika shizofrenije....
Totalno odsustvo koncipiranog JA.

Ne, to je osnovna cinjenica svesti a karakteristika ovog tvog komentara nije sizofrenija vec nepoznavanje tematike o kojoj se govori a kada je nemogucnost spoznaje JA u pitanju.

Kako bi i sam shvatio o cemu govorim, dovoljno je da na osnovu tvog suda o mogucnosti koncipiranja jednog subjekta...to lepo i uradis. Da tvom sudu das razlog istitnitosti. Pa izvoli. Koncipiraj jedaj subjekat...a onda TO sto si tako zamislio lepo nacrtaj. Jer, ako si ga mogao zamisliti mozes ga i nacrtati. Izvoli?

ps. Uslov je da to sto tako nacrtas ne bude objekat vec subjekat ? :)

ps2 . Patku.....( u poverenju ;) ) Ovo pitanje sluzi samo da tebe uveri u nemogucnost ,a opaziti, samim tim i zamisliti subjekat, je kontradikcija , sto znaci.. NEMOGUCE. !

Da se ne bi vise zbunjivali oko toga podseticu jos jednom na tu nemogucnost:

KO SAM JA? (Sa mog bloga)
Posmatram albume na ovom forumu i skoro uvek naidjem na opis albuma " Ovo sam ja" pri cemu taj misli na svoje telo. Da li se neko ikada zapitao sta je zapravo to "JA" ?
Ovde se susrecemo sa velikim filozofskim ucenjem o nemogucnosti saznanja subjekta .

1)Subjekat je jedno kada tu rec uzimamo u logici gde imamo subjekat suda sa svojim predikatima.

2)Subjekat je drugo kada ga uzimamo kao vrsioca radnje u recenici

3)On je trece kada se u uobicajenoj upotrebi za subjekat uzima neka osoba ,tj njeno telo.

"SUBJEKAT"nije nista od ovoga kada ga uzmemo u smislu korelacije sa objektom .Kada ga uzmemo kao ono sto opaza opazaje u svesti a sto je najblize znacenju reci "JA".
Pa sta je to "Ja" ?

Njega niko nikada nije video ,niti ce ga videti, jer bi sam taj dogadjaj bio protivurecnost.. Telo je takodje objekat u svesti subjekta, dok on sam nikada nije bio opazen, bas kao sto oko ne moze samo sebe da vidi.

Da si rodjen u pustinji i da nikada nisi izasao iz nje, da li bi znao koje su boje tvoje oci ?
%7B7C937B6D-D89A-4EA8-8B40-F74C32306ADC%7D.jpg


Ne bi, jer oko ne moze samo sebe da vidi !

Isto tako ako bi neko opazio svoj subjekat ,ono sto bi tako opazio, ne bi bio subjekat vec objekat nekog drugog subjekta koji bi i dalje ostao izvan mogucnosti opazanja.

U jednoj recenici:
Ono sto sve saznaje a ni od koga nije saznato jeste subjekat.

Dakle ja ne znam ko sam. To ne znate ni vi. To ne zna niko jer je "Ja" nedostupno ljudskom saznanju.Do njega moramo doci drugim putevima nego sto je opazanje i misljenje.
 
Depresivni optimista
Ako sam te dobro razumeo, JA je subjekat koji saznaje, te je svako misaono i saznajno bice samim tim JA ako saznaje neki objekat.

Ako sada JA razmisljam o JA i saznajem JA, da li time izjednacavam JA u smislu da je i subjekat koji saznaje i objekat koji se saznaje?

Pretpostavljam da ces me opomenuti da ne mogu da saznajem JA jer je nesaznajni subjekat, ali obzirom da sada diskutujemo o JA ono je postalo objekat, zar ne?

Ako imas neki citat Sopenhauera ili nekog drugog filosofa o ovome, postavi mi link molim te.

Imas sve o tome na ovoj temi a narocito obrati paznju na prvi i post broj 15.

Da pojasnim.... prosta je cinjenica da ne mozemo saznati subjekat a da isti ne pretvorimo u objekat pri cemu to sto opazamo prestaje biti subjekat. Saznati subjekat jeste kontradikcija i zato su smesni svi oni koji koriste rec "JA" u svakoj prilici, potpuno nesvesni apsurda koricenja te reci kao necega sto se odnosi na stvar koja intereaguje sa ostalim stvarima ...Kao deo uzet iz prostora.
Ovo nije obicna opaska. Na ovaj nacin susrecemo se sa jednom velikom zabludom koja cak u vecini vlada danasnjom psihologijom. Psihologijom koja zakone prostora prenosi u imanentu oblast svesti gde oni prestaju da vaze, a "stanja" gube znacenje jer su stanja.... pojam uzet iz prostora. Psihicki sadrzaji nisu prostorni, oni su intenzivne a ne ekstenzivne velicine I samim tim podela, delovi, jedinstvo i mnostvo ne mogu se preneti na njih. Afekcija..svaki sadrzaj duha nije prostorna vec intenzivna "velicina" .
Isto je i sa subjektom.
Postoji samosvest i kada usmerimo moc svog saznanja prema onom sto saznaje pri tome to prestaje biti objekat i stapa se sa subjektom. Na taj nacin mozemo koristeci Sopenhaurovo otkrice naslutiti egzistenciju prozimanja izvan opazanja.... a sto je on nazvao CUDO.

ps.Takodje za pojasnjenje toga imas celu Bergsonovu filozofiju koju je on zasnovao upravo na tome...ili njegovu intuiciju trajanja ..."kvalitativnu mnozinu".
 
Poslednja izmena:
Depresivni optimista


Imas sve o tome na ovoj temi a narocito obrati paznju na prvi i post broj 15.

Da pojasnim.... prosta je cinjenica da ne mozemo saznati subjekat a da isti ne pretvorimo u objekat pri cemu to sto opazamo prestaje biti subjekat. Saznati subjekat jeste kontradikcija i zato su smesni svi oni koji koriste rec "JA" u svakoj prilici, potpuno nesvesni apsurda koricenja te reci kao necega sto se odnosi na stvar koja intereaguje sa ostalim stvarima ...Kao deo uzet iz prostora.
Ovo nije obicna opaska. Na ovaj nacin susrecemo se sa jednom velikom zabludom koja cak u vecini vlada danasnjom psihologijom. Psihologijom koja zakone prostora prenosi u imanentu oblast svesti gde oni prestaju da vaze, a "stanja" gube znacenje jer su stanja.... pojam uzet iz prostora. Psihicki sadrzaji nisu prostorni, oni su intenzivne a ne ekstenzivne velicine I samim tim podela, delovi, jedinstvo i mnostvo ne mogu se preneti na njih. Afekcija..svaki sadrzaj duha nije prostorna vec intenzivna "velicina" .
Isto je i sa subjektom.
Postoji samosvest i kada usmerimo moc svog saznanja prema onom sto saznaje pri tome to prestaje biti objekat i stapa se sa subjektom. Na taj nacin mozemo koristeci Sopenhaurovo otkrice naslutiti egzistenciju prozimanja izvan opazanja.... a sto je on nazvao CUDO.

ps.Takodje za pojasnjenje toga imas celu Bergsonovu filozofiju koju je on zasnovao upravo na tome...ili njegovu intuiciju trajanja ..."kvalitativnu mnozinu".

DIVNOOOOOO...potrudio si se...:worth:
 
I od mene veliko hvala Oziman! :) Mislim da sam shvatio sva tvoja objasnjenja i, buduci da mi tek predstoji sistematicno iscitavanje filosofskih dela, veoma ce mi biti od koristi.

Samo bih hteo da mi potvrdis da li sam dobro razumeo Sopenhauerovo CUDO.

JA saznajno i JA shvaceno kao volja, odnosno najshvatljivija i najpribliznija predstava transcendentne volje, su jedinstvo koje postoji kao subjekt, ali se pri tom ta "simbioza" dve prirode subjekta ne moze dokuciti, iako je ocigledno da je takva i predstavlja zapravo to veliko cudo. To cudo je u stvari ceo manastir, sa prozorima i freskom svetitelja sa manastirom u ruci, iz tvog primera, zar ne?

Ispravi me ako gresim...
 
I od mene veliko hvala Oziman! :) Mislim da sam shvatio sva tvoja objasnjenja i, buduci da mi tek predstoji sistematicno iscitavanje filosofskih dela, veoma ce mi biti od koristi.
Samo bih hteo da mi potvrdis da li sam dobro razumeo Sopenhauerovo CUDO.
JA saznajno i JA shvaceno kao volja, odnosno najshvatljivija i najpribliznija predstava transcendentne volje, su jedinstvo koje postoji kao subjekt, ali se pri tom ta "simbioza" dve prirode subjekta ne moze dokuciti, iako je ocigledno da je takva i predstavlja zapravo to veliko cudo. To cudo je u stvari ceo manastir, sa prozorima i freskom svetitelja sa manastirom u ruci, iz tvog primera, zar ne?
Ispravi me ako gresim...

Verovatno uvidjas da je ova oblast "čuda" u filozofiji sama granica mogucnosti saznanja i da reci jezika koje su izvedene iz opazajnog sveta gube svoj smisao kada se susretnemo sa prozimanjem intenzivnih velicina koje nalazimo u neposrednoj svesti.
Ne mogu reci da je tvoj zakljucak tacan jer nije. Upotrebio si na vise mesta pojmove "jedinstvo" sto znaci da u svojoj kontemplaciji mozda i imas tu vrstu egzistencije o kojoj govorimo .. ali za koju ne postoje reci pa si morao upotrebiti reci uzete iz prostora. (zar je i moguce drugacije? ) ali moramo birti svesni bar te nemogucnosti koriscenja jezika kada su ovakve teme u pitanju.
Jedinstvo kao jedinstvo matematicke tacke i mnostvo kao skup tacaka, uzete su iz prostora i ne mogu se primeniti na metafizicko "jedinstvo" transcendente volje.

I ne morate da mi toliko zahvaljujete... :). Ove moje parafraze su upravo to ...parafraze, a izvor znanja je u filozofoskiim delima.
Dakle, koga zanima intenzivnost neposrednih cinjenica svesti i otklanjanje zablude koja smatra da su intenziteti isto sto i ekstenzivnost, ima jedno delo kao "organon".
Bergson.. "Trajanje i slobodna volja" i celu njegovu filozofiju posle.

Koga zanima jedinstvo subjekta saznanja i subjekta htenja ima takodje delo koje treba da trazi
Sopenhauer : O nacelu razloga: Stav dovoljnog osnova ..kao i celu ostalu njegovu filozofiju.

ps. Interesantno da sam naveo prva dela ovih filozofa koja su po pravilu i najbolja. :think:
 
Verovatno uvidjas da je ova oblast "čuda" u filozofiji sama granica mogucnosti saznanja i da reci jezika koje su izvedene iz opazajnog sveta gube svoj smisao kada se susretnemo sa prozimanjem intenzivnih velicina koje nalazimo u neposrednoj svesti.

Mogu ti reci da, iako su mi u glavi ovi odnosi jasni, kada pokusam da ih objasnim (probao sam i usmeno sam sa sobom :lol:) zaista se javlja veliki problem kako srociti. Zato sam se trudio da sto komparativnije kazem sta mislim da bi mi rekao da li pravim sustinsku gresku. Medjutim, obzirom da su tvoje primedbe uglavnom hermeneuticke, a ne sustinske, onda sam jako srecan. :D Izgleda da je i sam Sopenhauer imao problem da objasnjava ovako nesto jer je ispisao nekoliko knjiga, a mnogima je sustina i dalje nejasna. :)

Ne mogu reci da je tvoj zakljucak tacan jer nije. Upotrebio si na vise mesta pojmove "jedinstvo" sto znaci da u svojoj kontemplaciji mozda i imas tu vrstu egzistencije o kojoj govorimo .. ali za koju ne postoje reci pa si morao upotrebiti reci uzete iz prostora. (zar je i moguce drugacije? ) ali moramo birti svesni bar te nemogucnosti koriscenja jezika kada su ovakve teme u pitanju.
Jedinstvo kao jedinstvo matematicke tacke i mnostvo kao skup tacaka, uzete su iz prostora i ne mogu se primeniti na metafizicko "jedinstvo" transcendente volje.

Jedinstvo sam upotrebio da bih oznacio saznajnu i voljnu stranu subjekta koji su sjedinjeni u jednom subjektu, tj. JA. Za transcendentnu volju nisam iskoristio rec "jedinstvo", ali nije ni bitno, samo sam hteo da ti skrenem paznju. :)

I ne morate da mi toliko zahvaljujete... :). Ove moje parafraze su upravo to ...parafraze, a izvor znanja je u filozofoskiim delima.

Svesni smo toga, ali ipak je za pohvalu tvoj trud da iskucas i prikazes sve ovo, sto je i nesto najteze u filosofiji inace. Nekoliko coveka si inspirisao vec da se zainteresuju za Sopenhauera dublje i to je velika stvar obzirom da je ovo samo jedan forum. :)

Interesantno je da cela koncepcija ovog dela Sopenhauerove filosofije je vrlo razumljiva kada se shvati, a deluje kao prava nocna mora za nekog ko je potpuno neupucen. Juce i danas sam iscitavao sve sto si napisao o tome i mogu ti reci da sam u tom procesu ucenja imao osecaj da razbijam ljusturu dosadasnje percepcije i shvatanja i da se oslobadjam. Inace sam filosofiju imao kao predmet u srednjoj, ali to je sve bilo smesno na koji nacin je prezentovano, a ja sam tada pokupio neka znanja o Kantovoj i Hegelovoj filosofiji, pa sam zatim malo citao Nicea, dok sam Sopenhauera preskocio, iako je to nedopustivo. Jos od tada su mi ostali zamagljeni pojmovi subjekta i objekta, i tek sada sam uz tvoju pomoc razumeo. Postalo mi je tek sada mnogo jasnije dosta toga, pa sam ti zato i trazio da mi kazes da li ispravno razumem to sto si objasnjavao. Hvala jos jednom! :)
 
Svesni smo toga, ali ipak je za pohvalu tvoj trud da iskucas i prikazes sve ovo, sto je i nesto najteze u filosofiji inace. Nekoliko coveka si inspirisao vec da se zainteresuju za Sopenhauera dublje i to je velika stvar obzirom da je ovo samo jedan forum. :)
Interesantno je da cela koncepcija ovog dela Sopenhauerove filosofije je vrlo razumljiva kada se shvati, a deluje kao prava nocna mora za nekog ko je potpuno neupucen. Juce i danas sam iscitavao sve sto si napisao o tome i mogu ti reci da sam u tom procesu ucenja imao osecaj da razbijam ljusturu dosadasnje percepcije i shvatanja i da se oslobadjam. Inace sam filosofiju imao kao predmet u srednjoj, ali to je sve bilo smesno na koji nacin je prezentovano, a ja sam tada pokupio neka znanja o Kantovoj i Hegelovoj filosofiji, pa sam zatim malo citao Nicea, dok sam Sopenhauera preskocio, iako je to nedopustivo. Jos od tada su mi ostali zamagljeni pojmovi subjekta i objekta, i tek sada sam uz tvoju pomoc razumeo. Postalo mi je tek sada mnogo jasnije dosta toga, pa sam ti zato i trazio da mi kazes da li ispravno razumem to sto si objasnjavao. Hvala jos jednom! :)

Sto se tice kucanja citata imam ocr program "Fine reader" ;)....... :mrgreen: tako da i nije neki trud. Salim se.

Pa jos od Platonovog vremena dijalog je najbolji nacin ucenja filozofije, a ovi forumi su neka vrsta toga. Problem je pojava "gluvih telefona"medju sagvornicima i nerazumevanja delikatnih stvari za koje je cinjenica da ih vecina ljudi ne mogu razumeti cak i kada ih cuju, sto je tema svoje vrste. Svakako, ako se neko bar zainteresuje za filozofiju ,njena otkrica mogu mu promeniti zivot. Recimo ,shvatanje Barklijeve korelativnosti subjekta i objekta je nesto sto mogu nazvati otkrovenjem. Neposredna spoznaja idealne prirode opazajnog sveta. To je najmocniji uvid u filozofiji i prosto je neshvatljivo da filozofi skoro i ne obrate paznju na delo Dzordza Barklija.
Sopenhaurova prva recenica glavnog dela "Svet je moja predstava" je Barklijea korealtivnost subjekta i objekta.
Ako se vec interesujes za Sopenhauera tesko ces moci temeljno razumeti njegovu filozofiju bez tog uvida ..koji je on sam nazvao "rodjenje filozofskog razbora". Tako da je pocetak ispravnog puta zapravo Dzordz Barkli.

Ako nisi video temu na ovom forumu "Korelativnost subjekta i objekta"..kao i teme na mom blogu o tome obrati paznju na njih? Narocito na ovaj unos gde sam korelativnsot subjekta i objekta bukvalno nacrtao :)

Korelativnost subjekta i objekta - Autobus
http://forum.krstarica.com/blog.php?b=7505
 
drvovolja.jpg

Ovi koreni, to je ono gde smo sada. Krosnja je ono gde idemo, tacnije idu oni koji dosegnu te granice.Medjutim, postoje 3 duhovna puta i to je ono sto hocu da vam kazem. Nema ujedinjenog, nema sopstva. Kao sto grane ima isti koren u stablu ali samo u stablu. Postoje zidovi, ne zaboravite ovo. Vidljivi ili nevidiljivi nije ni bitno.

Nadam se da ce te bar razmotriti ovo sto sam rekao jer je veoma bitno.
 
Poslednja izmena:
drvovolja.jpg

Ovi koreni, to je ono gde smo sada. Krosnja je ono gde idemo, tacnije idu oni koji dosegnu te granice.Medjutim, postoje 3 duhovna puta i to je ono sto hocu da vam kazem. Nema ujedinjenog, nema sopstva. Kao sto grane ima isti koren u stablu ali samo u stablu. Postoje zidovi, ne zaboravite ovo. Vidljivi ili nevidiljivi nije ni bitno.

Nadam se da ce te bar razmotriti ovo sto sam rekao jer je veoma bitno.

O cemu pises? Koren je metafora volje , krosnja intelekta a JA je zajednicki i volji i intelektu i to na nacin čuda. Jer ja sam onaj koji saznaje volju u samosvesti, ali i onaj koji je ta volja koja je saznata.. onaj ko hoce. Jedinstvo subjekta saznanja i subjekta htenja, jedinstvo subjekta i objekta koje je nemoguce u svetu pojava i uvid u svet sa one strane podele na subjekat i objekat. To je poruka ove teme.To je ono sto je bitno, a tvoje fantazmagorije nad slikom drveta sve su samo ne bitne. :)
 
cemu pises? Koren je metafora volje , krosnja intelekta a JA je zajednicki i volji i intelektu i to na nacin čuda. Jer ja sam onaj koji saznaje volju u samosvesti, ali i onaj koji je ta volja koja je saznata.. onaj ko hoce. Jedinstvo subjekta saznanja i subjekta htenja, jedinstvo subjekta i objekta koje je nemoguce u svetu pojava i uvid u svet sa one strane podele na subjekat i objekat. To je poruka ove teme.To je ono sto je bitno, a tvoje fantazmagorije nad slikom drveta sve su samo ne bitne.
Ok, razumeo, nema neke veze sa temom. Svejedno bitno je a ostavio sam komentrar jer me slika asocirala.

Uglavnom postoje tri puta.
 
ozi..mislim da si dobro to pojasnio sa nemogucnoscu koncipiranja Apsolutnog Ja..i to sa 2 volej u nama...sve je to iz ovog naseg ugla. kada dojm bar malo blizu Ja..mislim da ce se druge percepcije otvoriti..transcendentalno Ja...da li je to paralela o kojoj si pricam. da mi postojimo u tom nekom drugom svijetu..vjecnosti..tj da smo mi ..sto kaze Icke..samo transcendencija koja je odlucila da iskusi nesto sto se zove OZI-Vesna-Leonardo i td? kapiras sta pitam? sta mislis o tome kralju:p :telefon:
 
ozi..mislim da si dobro to pojasnio sa nemogucnoscu koncipiranja Apsolutnog Ja..i to sa 2 volej u nama...sve je to iz ovog naseg ugla. kada dojm bar malo blizu Ja..mislim da ce se druge percepcije otvoriti..transcendentalno Ja...da li je to paralela o kojoj si pricam. da mi postojimo u tom nekom drugom svijetu..vjecnosti..tj da smo mi ..sto kaze Icke..samo transcendencija koja je odlucila da iskusi nesto sto se zove OZI-Vesna-Leonardo i td? kapiras sta pitam? sta mislis o tome kralju:p :telefon:

Na ovoj temi govorimo o konkretnom neposrednom iskustvu gde imamo identitet subjekta saznanja i subjekta htenja. Pri tome mozemo naslutiti odraz transcedentne egzistencije izvan pojave a gde podela na subjekat i objekat vise ne vaze. A sta smo mi u svojoj sustini izvan pojave, veliko je pitanje koje zalazi u transcedentno. A ako je "transcendentno" onda je izvan mogucnosti analiziranja ili zakljucivanja tipa to smo "mi" koji smo nesto odlucili, pa smo se "odrazili" i slicno.
O stvari po sebi mozemo imati samo intuiciju ne i spekulativno znanje. Spekulativna metafizika je nestala pre dvesta godina posle Kantove Kritike cistog uma.
 
Шопенхауер до воље, као нечему најближем ствари по себи и самим тим супстанцији света, није дошао тек тако јер му се ето ћефнуло да своју филозофију заснује на вољи, већ то има разлог који можемо свести на ових неколико мисли.

Баркли је дошао до открића корелативности субјекта и објекта, а које показује да објективан свет какав га опажамо, изван сазнања субјекта није више објективан већ је суштински другачији...по себи.
Ово Барклијево откриће које је највеће откриће у историји људске мисли, довело је до дефинтивне поделе свега на појаву и ствар по себи. Сазнање има посла једино са појавом, док је ствар по себи непознато X. Кант је ту истину само касније потврдио својом трансцендеталном естетиком или открићем да су форме простора заправо априоне форме чисте чулности, што значи да су иманентне свести..субјекту.
После свега овога "ствар по себи"је дефинитивно остала недоступна сазнању што је и био крај спекулативне метафизике.
Међутим, Шопенахауер није одустао од покушаја већ је нашао пут према ствари по себи са сасвим друге стране него што је сазнање. Тај пут не води до потпуног откровења исте, али нам може барем дати слутњу шта би могла бити.

Значи, знамо да ствар по себи није објекат, али шта је онда?

Пошто сазнање има посла једино са објектима интелект нам не може пружити одговор. Ипак, у самосвести постоји нешто где подела на субјекат и објекат престаје да важи.... то је ВОЉА. Јер ја сазнајем вољу у самосвести као објекат...али сам и ја то што сазнајем.

Identitet subjekta htenja sa subjektom spoznavanja, po kojemu rec JA oba ukljucuje, jeste cvor sveta, a stoga je i neobjasnjiv. Samo su nam odnosi izmedju objekata shvatljivi; ali medju njima mogu dva biti jedan, ukoliko su delovi jednog celog. Ovde naprotiv gde je govor o subjektu, ne vrede vise pravila za spoznavanje objekata, a istinski identitet spoznavajuceg sa onim, sto se spoznalo kao htenje , dakle identitet subjekta sa objektom , neposredno je dat. Ko sebi neobjasnjivost toga identiteta pravo predoci , taj ce ga sa mnom nazvati čudom svoje vrste.
Sopenhauer . iz dela "O nacelu razloga"

Тај моменат на кога наилазимо у самосвести а кога је Шопенхауер назвао "чудо", може нам показати шта би ствар по себи могла бити .. тј. да је она блиска вољи. То, бар делимично уклањање форми опажања или простора, каузалитета па чак и поделе на субјекат и објекат, доводи нас одједном до слутње ствари по себи а која је блиска вољи.
Тако да "воља" није нека произвољна фантазмагорија већ је то оно једино што нас може приближити, бар делимично, ствари по себи и показати нам шта је она изван појаве.
Она је блиска вољи...али наравно, шта је воља сама по себи ..када се не показује као воља у самосвести...то остаје питање без одговора.

Ne treba, međutim, zanemariti činjenicu, ja sam je uvek imao u vidu, da ni unutrašnje opažanje, koje mi imamo o svojoj sopstvenoj volji, još nikako ne daje potpuno i adekvatno saznanje stvari po sebi. To bi bio slučaj kada bi to opažanje bilo sasvim neposredno. Ali pošto se ono izvodi tako što volja, otelotvorujući se, stvara sebi i intelekt (radi svojih odnosa sa spoljašnjim svetom) i intelektom sebe u samosvesti (nužnoj suprotnosti spoljašnjem svetu) saznaje kao volju, onda to saznanje stvari po sebi nije potpuno adekvatno. Pre svega, to saznanje je povezano s formom predstave; ono je opažanje i, kao takvo, deli se na subjekt i objekt. Jer, ni u samosvesti ja nije sasvim jednostavno, već se sastoji od saznavaoca (intelekta) i saznatog (volje); intelekt ne biva saznat, a volja ne saznaje, iako se oboje stiču u svest jednog ja. Ali upravo zato to ja nije sa sobom sasvim p r i s n o, nije, tako reći, prozirno, već je neprozirno i stoga samom sebi ostaje zagonetka. Dakle, i u unutrašnjem saznanju još uvek postoji razlika između bivstvovanja-po-sebi njegovog objekta i opažanja tog objekta u saznavalačkom subjektu. Međutim, unutrašnje saznanje je oslobođeno od dveju formi koje pripadaju spoljašnjem saznanju, oslobođeno je, naime, od forme prostora i od forme kauzalitetakoja posreduje u svakom čulnom opažanju. S druge strane, ostaje još forma vremena, kao i forma bivanja saznatim i saznavanja uopšte. Dakle, u tom unutrašnjem saznanju stvar po sebi je, istina, u velikoj meri zbacila svoje velove, ali još se ne pojavljuje sasvim gola. Usled forme vremena koja joj je još svojstvena, svako svoju volju saznaje samo u njenim sukcesivnim pojedinačnim činovima, a ne kao celinu po sebi. Zato niko ne poznaje svoj karakter a priori, već ga upoznaje tek putem iskustva i uvek nepotpuno. Pa ipak, opažanje u kojem saznajemo pokrete i činove sopstvene volje mnogo je neposrednije od svakog drugog opažanja. Ono je tačka gde se stvar po sebi pojavljuje naj-neposrednije i gde je saznavalački subjekt osvetljava iz najveće blizine; zato je taj tako prisno saznat događaj jedino i podesan da se njime tumači svaki drugi događaj.

Svet kao volja i predstava 2

Али и без тог одговора, само наслутити шта би ствар по себи могла бити или да је она блиска вољи, да је иманентна, да је сама основа нашег духа.... велико је знање.
Кључне мисли које су родиле Шопенхауерову филозофију садржане су у томе. У том моменту спознања филозофског чуда или престајања важења поделе на субјекат и објекат.

Воља Откровење једног чуда
http://forum.krstarica.com/entry.php/5073-VOLJA-Otkrovenje-jednog-čuda
 
Poslednja izmena:
Evo kako jezik pravi od boksa "plemenitu vestinu"...

Bokser A bije Boksera B... ali on ne tuce po choveku, vec po objektu, mlati pojavu... kada zatvori ochi i udari, tada vec ne bije ni po objektu ni po pojavi vec po "stvari po sebi". Udarce koje mu zadaje Bokser B, ne prima njegovo telo, vec takodje objekat... a ako slucajno Bokser A udarcem ukomira Boksera B... ukomirao je objekat, a daljim razglabanjem ja koji sve to gledam... ukapiram da je u stvari pred mojim ocima ukomirana samo ideja... i mogu slobodno da odem na caffe late & partiju kantera... jer sve sto mi se odigralo pred ocima ne zavredjuje moju paznju, sve je to kula od karata...a ja sam doziveo otkrovenje...


... idemo dalje da vidimo sta ce jezik sve da smisli i objasni... jer sve se da smisliti i objasniti... a onda kroz jezik i prezentovati...
 
Kada deset ljudi posmatra jednog čoveka koji uradi niz radnji,izgovori niz rečenica i objasni kako se oseča i kad nakon toga svih deset "posmatrača"iznesu o posmatranom jednaka zapažanja i opservacije to zovemo koincidentno zapažanje i mišljenje,a indukuje opšteprihvatljive istine o tom posmatranju.Irelevantno je da li su "stvari po sebi"nedodirnute,apriorni sudovi korišteni,da je iz Bitka svakog od deset posmatrača posmatrano,da je volja pokretala celu "akciju"i misli...
Relevantan je rezultat kojim su svi zadovoljni!Baš ako neko i nije bio svestan da reflektivno misli-to,kao što je vidljivo,nije uticalo na rezultate posmatranja.
Baš kao što za pečenje kokica nije značajna korelacija subjekta i objekta...
Radi se samo o NAČINU POSMATRANJA! Introvertnom-idejnom i ektrovertnom-realnom.U pitanju su psihološki tipovi ljudi...
 
Poslednja izmena:
Oziman odavno kada prelazi ulicu ne gleda prvo levo, pa desno... on zna da je autobus koga ne gleda , "stvar po sebi", nesto nedokucivo intelektu... ali ipak intuicijom dolazi do toga da "stvar po sebi" - autobus, ipak ima sposobnost gazenja... pa ga intuicija natera da pogleda levo pa desno... tako otprilike Oziman funkcionise u svojoj predstavi...

To bi moglo kao patent za šibice...:hahaha::rotf:
 
Spermu u jajima mi je stvorila transcedentna volja koja je metafizicki jedno... a sve to kako bi sirio mizeriju po svetu, to jest kako bi moju predstavu pretvorio u tragediju...

... ima toga jos...

Ali kako Niche kaze - Ako hoces da shvatis metafizicke tvrdnje filozofa, samo pogledaj na kakav moral ciljaju.

Sve propovednik do propovednika sa svojim tablicama ponasanja...
 
Spermu u jajima mi je stvorila transcedentna volja koja je metafizicki jedno... a sve to kako bi sirio mizeriju po svetu, to jest kako bi moju predstavu pretvorio u tragediju...

... ima toga jos...

Ali kako Niche kaze - Ako hoces da shvatis metafizicke tvrdnje filozofa, samo pogledaj na kakav moral ciljaju.

Sve propovednik do propovednika sa svojim tablicama ponasanja...
Superica je Niče...Also Sprache Zaratustra deset u glavu za Artura,ali taman nešto ukapiram-prethodno iščili...Teško je pokapirati kad u kom kontekstu koju metaforu koristi...Ali bar je životodavan,a ne s*****n kao Artur...
 
Oziman odavno kada prelazi ulicu ne gleda prvo levo, pa desno... on zna da je autobus koga ne gleda , "stvar po sebi", nesto nedokucivo intelektu... ali ipak intuicijom dolazi do toga da "stvar po sebi" - autobus, ipak ima sposobnost gazenja... pa ga intuicija natera da pogleda levo pa desno... tako otprilike Oziman funkcionise u svojoj predstavi...

genijalan komentar . hahahahah Toliko govori o besmislenosti iracionalisticke filozofije
 
Сваки део живог организма јесте објективација у појави његове воље. И то не на начин да је воља за храном ето створила органе за варење. Није, Јер воља није на каузалном низу да би била узрок било чега, већ су ти органи управо та воља виђена кроз форме опажања разума тј у појави. Исто тако, није воља за продужењем врсте створила еволуцијом полне органе. Него су они исто та воља виђена у појави.
Аналогно овоме, сваки део људског или било ког другог органског, па и нероганског тела заправо је објективитет воље.

Међутим, често сам се питао коју вољу онда објективише човекова брада коју ето морамо ми мушкарци сваки дан бријати? :think:
Да ли је то нешто сувишно? Не може бити. Јер природа је толико штедљива да не дозвољава никакав луксуз. Никакав вишак било чега! Чак је и организам тако устројен као да га је биће огрезло у шкртости правило тј. тело има тек оно што је довољно да га извесно време одржава у животу и ништа више од тога. Штедња!!!! Зовите то природа или бог свеједно, али то биће је штедљиво према индивидуи исто колико је расипно према врсти.

Али да се вратимо оној бради. Обично се узима да је брада нешто попут сексуалног симбола којим мужјак привлачи женке. Нешто као кљове слона и слично. И то је мислим објашњење.:neutral:
Није тачно. Да је тако, мушкарци се не би бријали већ би сви по дефаулту ишли около са што дужим брадама.

Нашао сам одгвор на то питање размишљајући о лаву и његовој гриви.
Једини посао лава јесте да спава и лешкари и да у међувремену брани своју територију и женке од других лавова. То је сав његов посао. Он не лови, не тражи храну.,то раде женке.
Зато је ето еволуцијом услед многобојних борби са другим мужјацима он добио гриву као врсту оклопа ,заштите од уједа за врат противника у борби.

erk_kavg.jpg


Управо то је и оно чему служи човекова брада! Заштита врата од уједа противника.

images


А то је и објашњење зашто је жене немају.

Али сада се поставља питање. Ако је воља она која је створила тако нешто, тј. она која се у томе објективише. Зашто онда и даље постоји као таква? Заштита врата је одавно постала сувишна и зашто воља онда не уклони ту заштиту која нема сврхе?

Одговор је да метафизичка воља не функционише онако како би ми у појави то радили. Та воља је изван времена и простора а њени механизми промене другачији. Воља је већ то и средила у том смисл,у али не у једној индивидуи већ у врсти. Врста је њен прави објективитет.

Ткз, козја брада је прелазни период ка потпуном нестанку исте.
avatar1235_4.gif


Као што ће у далекој будућности то постати потпуна ћосавост јер
Природа не чини ништа узалуд, већ увек, међ оним што је могуће за сваку животињсу врсту, оно што је за њу најбоље. Аристотел
 
Poslednja izmena:

Back
Top